moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

nedjelja, 04.11.2018.

Vrijedi li biti dobar?

Ne shvaćam zašto sam nekada toliko dobra da ne vidim crnilo u dušama ljudi koji zrače lošom energijom. A ponekad sam loša prema najbližim ljudima koji bi sve učinili za mene. Loša sam osoba, tko nije?! Ali nikome na žao ne bih učinila ništa. Tip sam osobe koja se u svađama povuče i čeka dok nema nešto pametno za reći.

Vjerujem da nikome nije lako odgajati dijete, a pogotovo više djece. Divim se majkama koje imaju puno djece i odgoje ih divno i imaju snage. Meni je moj Lavić sve na svijetu, nema riječi koje bi opisale šta osjećam prema njemu. On me drži na životu, on me podigne dok plačem. On još ni ne zna koliko su ljudi u ovom svijetu okrutni i koliko će ga zgaziti, pogotovo ako bude naivan kao i ja. Pričam vam ovo jer je moj D.osoba za koju mi nije jasno kako nisam prije braka uvidjela koliko je loša osoba. Koliko u sebi ima mržnje, koliko u sebi ima sebičnog... Ok, shvaćam da ga život nije mazio, ali ima li takvo ponašanje opravdanja? Ima li opravdanja reći ženi da prekine kukat da joj je teško sa djetetom samoj, blokirati je na svim društvenim mrežama, ne imati kontakt s njom po par dana, nazivati je najodvratnijim pogrdnim imenima i sve zato što mu se požalila da joj je teško što dijete plače, a ne zna šta mu je.

Vjerujem da dosta žena pokušava spasiti svoj brak i prolazi pakao... Nastoje oprostiti sve mužu zbog djece... Ali ja stvarno ne vidim smisao svog braka. Ne vidim smisao da me netko gazi i svaki dan mi nabija na nos svaki moj krivi korak. Dovoljno je da sama sebi ne mogu pomoći.

Pisat ću vam...

04.11.2018. u 14:23 • 17 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.