moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

subota, 30.04.2022.

Sve će se riješiti, samo kako?!

Dragi svi, Lavić i ja smo dobro. Uživamo jedno i drugo pogotovo od kako je prohodao. Srce mi ne napokon na mjestu. Studiram i dalje, čistim i dalje po kućama, i dalje sam kod svojih.. Ništa pretjerano novo kod mene. Osim naravno novih s***a... Ali o tome želim pisati sada na malo drugačiji način. Da ne bi svaki moj post počinjao s tim da imam ove i one probleme, ali se smijem i dalje, ovaj put ću pričati o tome kako imam probleme i kako se oni rješavaju ispred mene, ponekad i bez mene.

Dakle, počnimo od toga da sam početkom drugog mjeseca podnijela zahtjev za produljenje doplatka i invalidnine. Obavili smo vještačenje za doplatak nakon čega su me zvali i pitali zašto ja ne primam doplatak iz inozemstva s obzirom da je Lavićem otac vani. Ja sam rekla da želim sve kako je bilo i ne želim ništa od bivšeg. Ugl. Sve super sve pet, što bi se reklo, ali meni na kraju nije sjeo doplatak. I ja zovem na deset brojeva da bi mi na kraju rekli kako oni to NISU STIGLI obraditi jer ima nekih poteškoća. I ništa, sjest će mi u 5.mj na obadva. I ja što ću nego... Plakat! I pitat se zašto baš meni nisu obradili. Da stvar bude gora, idemo na kontrolu u Zg i treba nam novac za put. I ništa, šta ću, kako ću, odlučim ja ubiti se u čišćenju kuća, bez obzira što imam tonu za učiti. I zaradim ja ovaj tjedan nekih 400kn. I jučer sjedim u stolici kad meni dođe obavijest da su mi skinuli s računa 300kn za neku ovrhu. I ništa, zovi Finu, šta je ovo?! Ovrh za teretanu u Zagrebu u koju je "Gospodin Savršeni" išao na moje ime. I eto odoše svi novci u vodu. I opet ja šta ću, kako ću... Plač. bang
I tako ja sebi pišem raspored za čišćenje opet, bez obzira na duplu tonu za učiti... Kad zove mene jedna draga osoba koju ne mogu reći odakle znam, ali nismo se puno puta vidjele, ali jako smo si dobre ostale. Žena je. I pojadala se ja njoj, ona meni. I dogovorile se vidjeti za mjesec dana.
Navečer, dolazi mi obavijest da je uplašeno 1200kn Danielu za terapije u udruzi, od te divne žene.
Danas ujutro, otac mi dolazi, daje mi 50 eura(koje znam da je krvavo zaradio) i kaže :"Idi plati tu ovrhu." Ja kazem da nemam više kako to sve vratiti, ali rekao je da ne moram. Grozno se osjećam što ovisi o drugima, a i čak i kad ne ovisim, novac zaradim na jako težak način. Ali ne mogu vam objasniti koliko je divno, koliko god teško bilo, očistiti nečiju kuću, naraditi se ko konj, ali znati na kraju dana da si ti to zaradio svojim trudom.

Željela bih svima, koji možda ne znaju, reći da je imati svoj kruh u rukama toliko bitno danas. I to što su nam stari pričali kako je bitno imat zanat, ili diplomu, nije to bezveze. Znati da ne ovisis o nekome je predivan osjecaj!

Pisat ću vam... sretan

30.04.2022. u 13:32 • 25 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.