moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

subota, 25.08.2018.

Ne skrivam se više. Šta je bilo, bilo je...

Znala sam da neću imati previše vremena za pisanje ovih dana... Odkako je D.dosao sve je nekako otišlo u krivom smjeru. Vrijeme kao da je počelo teći na nekakav čudan način, izgovorene riječi kao da su tišina, čekanje je postalo prenaporno...

Skoro ulazim u 37mi tjedan trudnoće i moj mali dečko će uskoro pogledati u mene... Jako se veselim i jako sam uzbuđena! Imam osjećaj kao da neću nikada roditi koliko se ovo odužilo... Previše je stresa, previše čekanja, previše naporno je sve skupa u mom životu i pitam se samo, do kada?! Sad zvučim kao jedna od onih osoba koja se stalno pita:"Zašto ja?!" Ne, ne pitam se to.. Svatko mora neki teret nositi, samo bih voljela da taj teret ne nosi i moj mali dečko...
Mislila sam da kada D. dođe, sve će biti lakše i sve će sjesti na svoje, ali iskreno, shvatila sam da se ljudi, na žalost, ne mijenjaju. Barem ne dok ih život ne pokosi... Način na koji me povrijedio i uništio naš brak se ne može oprostiti niti u jednom scenariju.
Zadnji post sam obrisala zbog jednog jedinog komenatara, i ako ta osoba ovo čita znat će da se na nju odnosi. Ako i ovoga puta komentira, neću brisati. Obećajem. Svatko ima svoj stav, ali mene je eto taj stav u tom trenutku izbacio iz takta. I naravno, hvala svima koji su mi potpora u ovim teškim trenucima!

Danas sam negdje pročitala da prava ljubav dolazi tek nakon velike pogreške. Kao prvo, žao mi je ako je tako. I nije fer. No, tko smo mi da govorimo je li Božja volja fer ili ne?!
A kao drugo, iako mi je trenutno "prava ljubav" ZADNJA stvar na pameti, voljela bih da je ovo bila moja velika pogreška i da ih više neće biti.

Pisat ću vam... sretan

25.08.2018. u 16:53 • 16 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.