moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

ponedjeljak, 23.07.2018.

On je na putu...

Da, na putu je. Sletio je i sada putuje. Prvo ide kod svojih na dan, dva, a onda dolazi kod mene. Što će bit? Ne znam. Šta želim da bude? Ni to ne znam. Što on želi da bude? To najmanje znam.

Dakle D.je sletio na Balkan. Jučer kada je krenuo na put bilo mi je totalno svejedno što dolazi, a vrijeme je toliko brzo prolazilo... Pomislila sam, sad brzo prolazi jer ne razmišljam o tome. A danas kada je javio da je sletio, toliko me opalilo da ne mogu shvatit zašto je vrijeme "stalo"?! Come on! Kao da je sutra stoljećima daleko... Nisam i dalje sigurna želim li da dođe i na koliko dugo, ali ubija me čekati jer ga volim. Koliko god bila ljuta i koliko god me povrijedio i dalje se veselim vidjeti osobu koju volim. Pa eto, makar na 5 minuta. Iskreno, mislim, NA ŽALOST, da neće baš sve dobro proći između nas. Ja se molim i nadam još uvijek da ćemo imat sretnu obitelj i da će on ostati uz mene i sina... Ali u dubini duše znam da neće promijeniti mišljenje i da će otići tog "kobnog dana", 5.10.

Mali u stomaku je poludio danas!! Imam osjećaj da i on osjeća da mu ćaća dolazi... Ha ha. Nadam se samo da će ga, radi njega, pomaziti i poljubiti stomak jer još nije osjetio tatin dodir i nikada mu nije čuo glas...

Pisat ću vam... sretan

23.07.2018. u 12:19 • 12 KomentaraPrint#^

subota, 07.07.2018.

Moj izlet u bolnici

Moj mali izlet počeo je kada mi je doktorica napisala uputnicu za bolničko liječenje radi povišenog trudničkog šećera. Došla sam pitati ostajem li u bolnici na šta su mi oni odgovorili da moram hitno ostati jer je šećer opasan.

Spremila sam stvari, kupila mali gel za tuširanje i malu pastu za zube. Srce mi je lupalo, bila sam u strahu. Već sam jednom završila u bolnici radi krvarenja u trudnoći, i od tada nisam osjetila ovaj strah. Bila sam uvjerena da je moj sin dobro i da će mi trudnoća do kraja proći kako treba. Al eto, malo stresa, malo naprezanja, malo prejedanja i eto ti... Opet bolnica. No dobro, legla sam u sobu sa 4 žene, svaka tu radi svog razloga. Evo vadila su mi neki profil GUK-a, pa čekam rezultate i umirem od dosade i straha u jednom..
A moj muž, ako nekoga zanima, sigurno ne brine. On šalje poruke, al ja vidim da je to sve na silu. Umjesto da pokupi prnje i dođe mi bit potpora on se guzi tamo po toj jebenoj Australiji nadajući se da ću ja bit i dalje toliko glupa i naivna da ću sve zaboravit kad dođe pred moja vrata.

No, dobro. Meni treba sada potpora, treba mi snaga a ne zivciranje i ljudi koji pričaju samo o sebi i sami su sebi najveći problem. Javim vam kakvi su nalazi.

Pisat ću vam... sretan

07.07.2018. u 08:21 • 3 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 02.07.2018.

Kad me prvi puta udario...

Ne, ovo nije još jedan post o kukanju i o mom mužu. Ovo je post o meni. I o malom životu koji raste skupa samnom.

24.3.sam prvi puta osjetila svog malog dečkića kako se meškolji u mom stomaku. Bio je to osjećaj koji se opisati ne može. Prvi puta je udario i rekao :"Mama tu sam!" A ja sam nakon toga ostala još 3 sata u krevetu čekajući idući udarac. cerek
Znala sam da je moj maleni dobro. Znala sam da je na sigurnom. Nisam vam pričala da sam 4.3.završila u bolnici zbog krvarenja i od tada sam dva mjeseca imala traume. Kad god sam išla na wc prvo sam pogled bacila na gaće da nema opet naznaka krvi. Hvala Bogu nije ih više bilo i nadam se da više ni neće. Ugl. Doktori su rekli da je sve u redu, ali da mi maternica raste malo u stranu i da mi je možda udarila u nešto i zbog toga je krenula krv. Bilo kako bilo, sve je u redu i za sada je moj maleni tek kilu težak, no bome udara kao pravi. To su već udarci koji bole, a posebno "volim" kada tuče u želudac... dead
Fascinira me činjenica da su se neka djeca rodila u 28om tjednu u kojem sam trenutno ja. Doduše, jako mala djeca koja su provela još dosta vremena u bolnici.... Ali stvar je u tome da pola stvari nisam znala dok nisam ja krenula kroz to prolaziti. Moj maleni pilić me fascinira svaki dan sve više. Plačem od sreće svaki drugi dan kad mi na moj pozdrav uzvrati udarcem u rebra. Haha

Ali kad pogledate, samo njega i imam. Samo se njemu imam radovati. Ljubav mamina će dobiti sve šta mama nije imala. I nadam se da će biti sretan toliko da će svojom srećom nadoknaditi moju izgubljenu.

Pisat ću vam... sretan

02.07.2018. u 21:36 • 5 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.