moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

nedjelja, 26.06.2016.

Čudan vikend...

Ovaj vikend bio je jako čudan, zanimljiv, dosadan... Sve u isto vrijeme.
Najme, odlučila sam svoje dupe izvesti van iz stana i napokon, nakon pet mjeseci u Zagrebu otići van i napiti se.
Inače, ne volim previše izlaziti, ne volim biti među puno ljudi, ali volim pažnju puno ljudi. Ne volim ljude. Čudni su.
Kako god bilo, A. i ja smo se skockale i otišle prvo pogledati utakmicu(koju bolje da nismo) i nakon toga otišle jedan klub.
Cilj je bio pronaći zanimljivu ekipu i možda se malo ljubiti. Ili iz zabave ili iz očaja. Ne znam točno.
Bilo je sparno veče, puno ljudi, puno uplakanih muškaraca i bijesnih tinejđera.
Frendica i ja gledale smo sve likove i komentirale.
Pogled mi je zapao za jako zanimljivog dečka, savršenog osmjeha. Gledao me, nasmijao se i zatim pozvao da dođemo. Nakon dva pitanja me poljubio. Ja sam u tom trenutku samo razmisljala koliko je muskarac spreman napraviti samo da završi s nekim bezveze. Naravno uzela sam A.za ruku i pobjegla što dalje mogu.

Druga stvar koja se dogodila bila je ta da mi se javio jedan dečko u koje sam bila ludo zaljubljena prije par godina. Tada je razlika u godinama bila prevelika. Ja sam imala 18, a on 25. Tada je to bilo previse. Ali sada je savrseno. No, on je otišao raditi u Australiju i jako bi volio da ja dođem tamo i da mi budemo tamo skupa i šta ja znam. Ali moj plan je ipak malo drugačiji. Ja želim završiti faks ovdje. Želim otići iz Hrvatske, to svakako,ali ne još. Još mi je to prerano. Ja imam samo 21.

E sada vrijedi li čekati 3-5godina nekog savršenog dečka koji je 20 000km daleko i koji je obečao tebe čekati? Ili je to sve jedno veliko sranje?

Pisat ću vam... sretan

26.06.2016. u 21:29 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 23.06.2016.

Ah, te godine...

Nisam pisala pet dana. Imala sam puno obveza i nisam stigla razmišljati o ničemu osim o tome.
No, danas sam išla ponavljati maturu i prije nego što smo ušli u tu prostoriju, promatrala sam sve te mlade dečke. Mislim,mlade zato što su mlađi od mene. Oni su tako puni života. Tako opušteni. Bez briga u glavi. Bez neke pretjerane pameti. Barem većina.
Pitala sam se, što nas to pali kod mlađih frajera?

Po nekim biološkim istraživanjima, žene su puno zrelije i stabilnije od muškaraca.Usudila bih se reći čak oko pet godina ispred njih.
Zašto nas onda toliko privlači ta njihova dječja glava i seksi tijelo?!

U životu sam imala, kao što ću ponoviti, trinaest veza. Od njih su dvije bile s mlađim muškarcima, a ostale su bile s muškarcima mojeg godišta ili samo godinu starijima. I još uvijek nisam naučila da mi ne odgovaraju nezreli muškarci. OK, drugo je ako ima neku crtu dječaka u sebi, ali nezrel dečko bez brige i pameti mi ne odgovara! I opet padnem na lijep osmijeh i šarm takvih muškaraca.
Samo jednom sam u životu imala jako starijeg od sebe. Imao je dvanaest godina više,no kad sam zaljubila u njega(ako to uopće mogu tako nazvati) nisam ni znala koliko mu je godina. Bio je to samo simpatičan dečko, završavao faks, izgledao odraslo. Kad smo se spetljali ispao je potpuno nešto drugo. Djetinjast dečko u tijelu odraslog muškarca, bez perspektive, bez emocija, zatvoren, krut, ljubomoran. Seks je naravno bio fenomenalan. Ali s obzirom na prijašnje iskustvo, bilo bi čudno da nije.Ok, bilo mu je stalo. Ali što danas uopće znači ''STALO MI JE DO TEBE''. Stalo mi je do svakog čovjeka,jebote!

Bilo kako bilo, godine nisu važne! Ok, naravno da su stariji muškarci većinom zreliji i emocionalno dostupniji, nazovimo to tako, ali definitivno nisu svi. Isto kao što nisu svi dečki u dvadesetima kreteni. Nisu. Barem mislim.

Pisat ću vam... sretan

23.06.2016. u 16:03 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 17.06.2016.

Abortus?!

Slucajna trudnoca? Pobačaj ili rađanje? Često pitanje većine žena u dvadesetima, a u zadnje vrijeme i među tinejđerima.

Osobno, nikada ne bih pobacila jer je to dijete začeto svijesno. Tj. Ljudi se seksaju i svjesno znaju da je ova mogućnost otvorena. To dijete,plod,nakupina tkiva, kako god ga netko nazivao, to je ipak nešto živo i ono ne zaslužuje biti ubijeno jer netko tamo nema vremena i volje za njega. Osim toga toliko je ljudi na svijetu koji ne mogu dobiti dijete i uvijek postoji otvorena mogućnost da se to dijete "pokloni" nekome tko će ga obasipati ljubavlju.

No,razmotrimo malo kako muškarci gledaju na to.
Ne volim kad su muškarci ti koje mediji predstavljaju kao one koji su vječito protiv toga! Sudeći po mojim dosadašnjim iskustvima većona muškaraca s kojima sam hodala su bili protiv pobačaja i to bezobzira na godište. Svi su naglašavali kako mi to nikada ne bi dopustili i kako ćemo se nekako snaći. Svi,osim jednog. Jedan od mojih bivših, S., studirao je medicinu i bio je apsolutno za pobačaj! Navodio je da je to jedini način i da nema drugoga. Rekao je da bi vjerojatno prekinuo samnom i da mu više ne bih bila privlačna jer bi to bio napad na njega. Rekao je da bi se on brinuo za to dijete, ali sumnja da bi ikad bili ponovo zajedno. Te riječi kao da i danas čujem. On je bio onajbza kojeg sam bila spremna na sve i u kojeg sam bila baš preludo zaljubljena. Ako ne i najviše do sada. Zanimljivo kako je baš on bio protiv. Bilo ga je dosta strah uopće voditi ljubav samnom da se to ne dogodi. Mislim da je to bio jedan od razloga za naš prekid.
Ali zanemarimo njega.

Mislim da ta odluka mora biti na ženi jer dijete bez oca može, ali bez majke nikako! I zato, žene moje, ne upuštajte se u vezu s muškarcem koji je protiv poroda ako ste vi apsolutno za. Kad tad ćete popustiti i prijeći na njegov stav.

Ako ste imali kakva iskustva u vezi pobačaja, let me know...

Pisat ću vam... sretan

Oznake: abortus

17.06.2016. u 13:22 • 1 KomentaraPrint#^

utorak, 14.06.2016.

Mi smo "najbolji prijatelji"!

Mogu li muskarac i zena biti najbolji prijatelji?

Svaka zena ce reci ne. On ce se kad tad zaljubiti.
Svaki muskarac ce reci ne. Ona ce se kad tad zaljubiti.
Ja mislim ovako...
Muskarac i zena mogu biti prijatelji u tri situacije:
Oboje su zauzeti i u sretnim vezama ili brakovima.
Apsolutno se fizicki ne privlace.
Vec su se "spetljali" i shvatili da to nikad ne bi islo.

Samo u te tri situacije taj odnos moze uspjeti. A zasto ne moze.
Pa krenimo od toga da svaki muskarac zeli seks i to ce uvijek biti tako. Usudila bih se reci cak bezobzira na godine!
S druge strane, zena je previse ranjiva i kod nje je vrlo lako moguce da se zaljubi u doticnog kad je u ranjivoj i teskoj situaciji.
Jedan od razloga je i taj da ovaj odnos ne uspjeva cak i ako je jedna strana u stabilnoj vezi jer ona druga ce stajati sa strane potajno se nadajuci da ce jednom osvojiti srce suprotnoj.

Upoznala sam puno ljudi koji su imali ili imaju najbolju frendicu ili frenda i vjerujte mi, tako je!

Muskarac ne moze podnjeti to da ta suprotna strana kojoj je jako stalo do njega ne zeli seks s njim dok zenska strana nece shvatiti zasto se on nakon tolikih godina nije zaljubio u nju.
Tako da, ako imate najboljeg frenda ili frendicu i niste u nijednom od tri dopustena odnosa... Bolje bjezite!

Nemojte si otezavat jer nema smisla. Ako se ne slazete samnom, let me know.

Pisat cu vam...sretan

14.06.2016. u 13:32 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 12.06.2016.

utakmica...ili ne?!

Inspirirana današnjom utakmicom pisat ću o utakmici,ali ne o nogometnoj nego svakidašnjoj utakmici.
Razmišljala sam danas koliko napora ulažemo kako bi osvojili jednog muškarca.
Muškarce dijelimo na puno vrsta... Visoki,niski,romantični,hladni,oni s bradom,plavi,crni,sportaši,ambiciozni,klošari,onaj zgodni konobar,onaj dobar profesor,onaj koji me gleda svakojutro u tramvaju,onaj slatki s posla... Ima ih milijun vrsta.
Žene se,međutim, dijele na one zgodne i one manje zgodne. One koje su samo slatke,one koju se samo zgodne. Tako se dijele, naravno, u muškoj glavi.

Imam puno više muških prijatelja nego ženskih i slušajući njihove razgovore, zaključila sam da je kod njih u glavi sve veoma jednostavno. No,zašto ih je onda toliko teško proučiti?
Kad se boriš ili osvajaš nekog muškarca on je kao lopta koju kad dobiješ na terenu dok si blizu gola ne smiješ ispustiti.
Protivnički igrači su ostale cure. Naravno,neke su puno bolje od nas a neke su puno lošije. No,loptu može oteti i ona lošija i ona bolja. Sve je to utakmica u kojoj se moramo boriti da ne izgubimo loptu i da ne dobijemo crveni karton i da nas ne izbace iz igre.

Jučer sam otišla na piće s frendicom gledati utakmicu. Naravno da smo puno više pričale nego gledale utakmicu. Uvidjela sam kako se devedeset posto naših razgovora svodi na muškarce. Ljubavne probleme,propale veze. A kad je sve u redu u tom području mi pričamo opet o njima. O seksu,o super izlascima s njima, gdje su nas vodili, kakve su romantične geste učinili. Pitam se pričaju li i oni o nama toliko puno? Dok sam u muškom društvu često me pitaju neke savjete u vezi žena, no pričaju li oni u četiri svoja muška oko o nama ženama?

Voljela bih pronaći onoga koji će se za mene boriti kao za loptu na terenu i koji će me gledati kao što pozorno prati tu jebenomalu loptu kako se kreće po jebenovelikom ekranu u bircu.
I onda kada osvoji svoju utakmicu(mene) onda ću mu biti zlato zauvijek,zlato za koje se borio krvlju i znojem.
Gdje su nestali džentlmeni koji nas obasipaju lijepim komentarima, mole za broj par mjeseci dok ga se ne odlučimo dati, oni koji se bore za curu, koji prvi poduzimaju korak?!
Puno više sam voljela takve muškarce. Takve kakve sam upoznala samo u pričama svoje bake, mame i filmovima.
Filmovi većinom nisu nerealni. Oni samo pokazuju kako bi sve trebalo izgledati. Zato su žene izbirljive. One vide kako se neki lik bori do zadnje za jednu tamo Rose ili Allie i onda izađu na ulicu i sve što dožive je da ih neki lik gurne kako bi prvi ušao u tramvaj.

Muškarci koji ovo čitate,pogotovo oni koji traže neku curu i žele biti u normalnoj vezi, zapitajte se zašto niste i koji je problem u vama? Nemojte samo kukati kako su sve žene iste, kako tražimo samo zgodne ili one koji voze BMW. Jer vjerujte mi, puno nas je više koje tražimo samo običnog muškarca koji će nas lijepim gestama oboriti s nogu.

Pisat ću vam... sretan

12.06.2016. u 20:29 • 1 KomentaraPrint#^

subota, 11.06.2016.

Vrijeme...

Šetala sam ulicom neki dan. Sređena,u štiklama,elegantna majica i uske traperice. Dok sam šetala prema odredištu promatrala sam koliko je muškarcu potrebno da se okrene za tobom. Tj. što mu je potrebno.
Iskoristila sam svoj prirodni šarm i svakog muškarca do tridesete pogledala u oči,ali onako zagonetno i tajnovito. Naravno da je svaki uzvratio,poneki i s osmijehom. A onda sam stavila sunčane naočale tako da mi ne mogu vidjeti usmjerenje pogleda i nastavila sam ih promatrati. Od njih deset, osmero ih se okrenulo za mnom. Čak su muškarci iz auta usporavali.

Nisam mogla ne pomisliti, kako to da je muškarcu potrebno tako malo da pogleda ženu i (vjerojatno većini) da ju odvede u krevet?
Ne treba im čak ni minica, dekolte. Ponekad je potrebno samo zagonetno pogledati muškarca kako bi ga se oborilo s nogu.
Nerijetko mi ide na živce to što smo mi žene tako izbirljive. Ja ne bih mogla spavati s nekim ni nakon konstantnog izlaženja par mjeseci, a kamoli zbog jednog osmjeha ili pogleda. Ok, priznajem da i ja gledam muškarce. A tko ne? Stalno ih gledam, stalno koketiram i što je najgore OBOŽAVAM to raditi. No,ako me netko od njih(zgodnih i zagonetnih) upita za broj, jako dobro i jako dugo razmišljam hoću li ga dati.

Gledajući s druge strane, žene se mogu zaljubiti nakon jednog pogleda dok muškarac to nije u stanju čak i po godinu dana i više.
Mislim da samo u tom području mi žene puno više ranjive i puno nam je gore. Al' zbilja! Nije li jednostavnije da možemo biti hladne i spavati s nekim nakon jednog spoja i onda ga odjebati nego se zaljubiti nakon jednog spoja i čekati da nas ta osoba zavoli godinu dana?! Ne želim čekati! Dosta mi je čekanja!
Cijeli život nešto čekamo.Čekamo tramvaj,autobus, mamin ručak, frendicu na kavi, završetak škole, završetak faksa, završetak života... STALNO NEŠTO ČEKAMO!
Je li jedan muškarac vrijedan toga da ga se čeka? Vrijedan naših suza, napora, ljubavi, truda, VREMENA?
Cijeli život izgubimo u vremenu,a možda ne trebamo čekati. Možda trebamo samo hodati dalje, ići kroz vrijeme i tako naletiti na onog pravog. Nemamo vremena za čekanje, život ide dalje. Svake sekunde, svake minute, svakog dana.... Život ide, a mi čekamo.
Pa, jebote, do kada?

Pisat ću vam... sretan

11.06.2016. u 12:20 • 1 KomentaraPrint#^

srijeda, 08.06.2016.

Muškarac ili žena? Što smo to mi?

Dugo već želim otvoriti blog i puna sam misli koje mislim da bi bile zanimljive većini žena u dvadesetima. Svi se mi nalazimo u istim problemima,ili barem sličnim.
Počevši od danas voljela bih da kažem nešto o sebi.

Radim u Zagrebu,imam 20,skoro 21. Pripremam se za upis na faks o kojem cu pisati nesto kasnije. Volim pisati,no pošto mi je dnevnik već dopizdio bacila sam se na blog. Do sada sam imala jako puno neuspješnih veza. Burnih prekida i stekla puno iskustava u relationship polju života. Bilo kako bilo, počela sam se pitati.
Jesu li sve žene u 20-ima također željne pronalasku ljubavi svog života ovako rano? Možda nas to traženje sprječava da pronađemo onog pravog. I još k tome, jeste li primijetile koliko su muškarci postali pičkice? Gledaš ga,gleda te,koketirate. Ali on ne prilazi. Čovjek bi pomislio da će Zagreb imati malo drugačije verzije muškaraca. No...

Jesmo li možda zamijenili uloge? Žene su muževnije nego ikada, elegancija više nije u modi, a budimo iskreni, i pedera je sve više.
Što ako je na svijetu ostalo premalo hetero muškaraca za svaku ženu?
Pisat ću vam... sretan

08.06.2016. u 19:25 • 0 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.