moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

nedjelja, 26.06.2016.

Čudan vikend...

Ovaj vikend bio je jako čudan, zanimljiv, dosadan... Sve u isto vrijeme.
Najme, odlučila sam svoje dupe izvesti van iz stana i napokon, nakon pet mjeseci u Zagrebu otići van i napiti se.
Inače, ne volim previše izlaziti, ne volim biti među puno ljudi, ali volim pažnju puno ljudi. Ne volim ljude. Čudni su.
Kako god bilo, A. i ja smo se skockale i otišle prvo pogledati utakmicu(koju bolje da nismo) i nakon toga otišle jedan klub.
Cilj je bio pronaći zanimljivu ekipu i možda se malo ljubiti. Ili iz zabave ili iz očaja. Ne znam točno.
Bilo je sparno veče, puno ljudi, puno uplakanih muškaraca i bijesnih tinejđera.
Frendica i ja gledale smo sve likove i komentirale.
Pogled mi je zapao za jako zanimljivog dečka, savršenog osmjeha. Gledao me, nasmijao se i zatim pozvao da dođemo. Nakon dva pitanja me poljubio. Ja sam u tom trenutku samo razmisljala koliko je muskarac spreman napraviti samo da završi s nekim bezveze. Naravno uzela sam A.za ruku i pobjegla što dalje mogu.

Druga stvar koja se dogodila bila je ta da mi se javio jedan dečko u koje sam bila ludo zaljubljena prije par godina. Tada je razlika u godinama bila prevelika. Ja sam imala 18, a on 25. Tada je to bilo previse. Ali sada je savrseno. No, on je otišao raditi u Australiju i jako bi volio da ja dođem tamo i da mi budemo tamo skupa i šta ja znam. Ali moj plan je ipak malo drugačiji. Ja želim završiti faks ovdje. Želim otići iz Hrvatske, to svakako,ali ne još. Još mi je to prerano. Ja imam samo 21.

E sada vrijedi li čekati 3-5godina nekog savršenog dečka koji je 20 000km daleko i koji je obečao tebe čekati? Ili je to sve jedno veliko sranje?

Pisat ću vam... sretan

26.06.2016. u 21:29 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 23.06.2016.

Ah, te godine...

Nisam pisala pet dana. Imala sam puno obveza i nisam stigla razmišljati o ničemu osim o tome.
No, danas sam išla ponavljati maturu i prije nego što smo ušli u tu prostoriju, promatrala sam sve te mlade dečke. Mislim,mlade zato što su mlađi od mene. Oni su tako puni života. Tako opušteni. Bez briga u glavi. Bez neke pretjerane pameti. Barem većina.
Pitala sam se, što nas to pali kod mlađih frajera?

Po nekim biološkim istraživanjima, žene su puno zrelije i stabilnije od muškaraca.Usudila bih se reći čak oko pet godina ispred njih.
Zašto nas onda toliko privlači ta njihova dječja glava i seksi tijelo?!

U životu sam imala, kao što ću ponoviti, trinaest veza. Od njih su dvije bile s mlađim muškarcima, a ostale su bile s muškarcima mojeg godišta ili samo godinu starijima. I još uvijek nisam naučila da mi ne odgovaraju nezreli muškarci. OK, drugo je ako ima neku crtu dječaka u sebi, ali nezrel dečko bez brige i pameti mi ne odgovara! I opet padnem na lijep osmijeh i šarm takvih muškaraca.
Samo jednom sam u životu imala jako starijeg od sebe. Imao je dvanaest godina više,no kad sam zaljubila u njega(ako to uopće mogu tako nazvati) nisam ni znala koliko mu je godina. Bio je to samo simpatičan dečko, završavao faks, izgledao odraslo. Kad smo se spetljali ispao je potpuno nešto drugo. Djetinjast dečko u tijelu odraslog muškarca, bez perspektive, bez emocija, zatvoren, krut, ljubomoran. Seks je naravno bio fenomenalan. Ali s obzirom na prijašnje iskustvo, bilo bi čudno da nije.Ok, bilo mu je stalo. Ali što danas uopće znači ''STALO MI JE DO TEBE''. Stalo mi je do svakog čovjeka,jebote!

Bilo kako bilo, godine nisu važne! Ok, naravno da su stariji muškarci većinom zreliji i emocionalno dostupniji, nazovimo to tako, ali definitivno nisu svi. Isto kao što nisu svi dečki u dvadesetima kreteni. Nisu. Barem mislim.

Pisat ću vam... sretan

23.06.2016. u 16:03 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 17.06.2016.

Abortus?!

Slucajna trudnoca? Pobačaj ili rađanje? Često pitanje većine žena u dvadesetima, a u zadnje vrijeme i među tinejđerima.

Osobno, nikada ne bih pobacila jer je to dijete začeto svijesno. Tj. Ljudi se seksaju i svjesno znaju da je ova mogućnost otvorena. To dijete,plod,nakupina tkiva, kako god ga netko nazivao, to je ipak nešto živo i ono ne zaslužuje biti ubijeno jer netko tamo nema vremena i volje za njega. Osim toga toliko je ljudi na svijetu koji ne mogu dobiti dijete i uvijek postoji otvorena mogućnost da se to dijete "pokloni" nekome tko će ga obasipati ljubavlju.

No,razmotrimo malo kako muškarci gledaju na to.
Ne volim kad su muškarci ti koje mediji predstavljaju kao one koji su vječito protiv toga! Sudeći po mojim dosadašnjim iskustvima većona muškaraca s kojima sam hodala su bili protiv pobačaja i to bezobzira na godište. Svi su naglašavali kako mi to nikada ne bi dopustili i kako ćemo se nekako snaći. Svi,osim jednog. Jedan od mojih bivših, S., studirao je medicinu i bio je apsolutno za pobačaj! Navodio je da je to jedini način i da nema drugoga. Rekao je da bi vjerojatno prekinuo samnom i da mu više ne bih bila privlačna jer bi to bio napad na njega. Rekao je da bi se on brinuo za to dijete, ali sumnja da bi ikad bili ponovo zajedno. Te riječi kao da i danas čujem. On je bio onajbza kojeg sam bila spremna na sve i u kojeg sam bila baš preludo zaljubljena. Ako ne i najviše do sada. Zanimljivo kako je baš on bio protiv. Bilo ga je dosta strah uopće voditi ljubav samnom da se to ne dogodi. Mislim da je to bio jedan od razloga za naš prekid.
Ali zanemarimo njega.

Mislim da ta odluka mora biti na ženi jer dijete bez oca može, ali bez majke nikako! I zato, žene moje, ne upuštajte se u vezu s muškarcem koji je protiv poroda ako ste vi apsolutno za. Kad tad ćete popustiti i prijeći na njegov stav.

Ako ste imali kakva iskustva u vezi pobačaja, let me know...

Pisat ću vam... sretan

Oznake: abortus

17.06.2016. u 13:22 • 1 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.