moja priča... moji snovi... https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

petak, 16.08.2019.

Veliki preokret...

Nisam pisala od 17.4. To je skoro 4 puna mjeseca. Dogodilo se mnogo toga. Lavić je odlično. Lijepo se razvija i iščekuje drugu operaciju. Uživam u životu s njim toliko da mi nikada nije dosadno i nikada žao što mi se život toliko promijenio iako mi je jako naporno.

Najme, D.i na smo se preselili u Zagreb i dali sebi još jednu šansu koju ja imam osjećaj on nije ni najmanje iskoristio. Bilo nam je odlično doslovno 5 dana i to prvih 5 dana. Od tada je sve katastrofa. Njegove promijene raspoloženja su kao deset žena u PMS-u. Totalno je nezadovoljan svime oko sebe. Već sam mu milijun puta rekla da ode van iz Hrvatske ako će biti sretniji i da ću i ja biti više sretna dok me ne maltretira. Psihički me umara deset puta više nego Lavić i imam osjećaj da neću moći biti jaka za ništa šta slijedi, a on mi u tome uopće ne olakšava. Uspjeli smo si priuštiti more, a on evo već dva dana samo sere kako je sve bezveze kako je sve skupo, kako je more hladno, kako treba otić na kruzer, a sve ostalo ne valja. Znači ljudi moji, dobili smo apartman za 20 eura noć, plaža nam je 1min hoda, imamo sve u apartmanu, u Vodicama smo koje su divneee. Ne znam, ali samo znam da neću moći još dugo glumiti pred svojima i pred frendicama jer je ovo toliko strašno da ja ne znam kako nitko još nije vidio koliko mi je loše.

Znam ja da sam ja kriva što sam u ovoj situaciji i da mogu otići kada god poželim. Nadam se da će mi jednom doći u glavu da moram misliti i na sebe i da će Danielu biti potrebna mama koja nema slabe živce.

Pisat ću vam... sretan

16.08.2019. u 18:05 • 7 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.