uskoplje

30.11.2005., srijeda

Mečetu pomoć iz Melbourna U akciji koju je pokrenuo vlč Mato Križanac u Melbournu za Ivana Vučemila prikupljeno 1950 australskih dolara Kako Vam je poznato, u tijeku je akcija prikupljanja pomoći za Uskopljanina Ivana Vučemila Mečeta. Njegovu molbu za pomoć objavili smo na našem blogu, ali smo ju proslijedili još nekim web stranicama, među ostalima i www.rama-prozor.info, koju posjećuju brojni Ramci, ali i Uskopljani. Upravo na tim stranicama Mečetovu Molbu za pomoć pročitao je ramski svećenik (na rama-prozor.info pogrešno piše fratar) Mato Križanac, koji se nalazi u Melbourneu, u Australiji. Pročitavši Molbu Križanac, kao i mnogo puta do sada, nije mogao sjediti skrštenih ruku. O akciji koju je poduzeo izvjestio je uredništvo rama-prozor.info, a njegov e-mail prenosimo u cijelosti, dakako sa www.rama-prozor.info: Gospodine Mišura! Na Rama-Prozor.Info pročitali smo Vaš apel za pomoć gospodinu Ivanu Vučemil iz Uskoplja. Zamolio sam Uskopljake i prijatelje da reagiraju i razultat je sljedeći. Darovatelji su: Ivica Filipović $200-, Vlč. Josip Vranješ $100-, Vlč. Mato Križanac $100-, Milenko Juričević $100-, Ivan Katović $100-, Robert Maros $100-, Ilija Jurešić $100-, Ivan Božić $100-, Ilija Kraina $100-, Ivica Kustura $100-, Jozo Kraina $50-, Ante Kraina $50-, Dane Raič $50-, Marko Sekić $50-, Danijel Rajher $50-, Kata Ražov $50-, Slavica Vekić $50-, Željko i Ana Petrović $50-, Krešo Hrstić $50-, Zdravko Stipić $50-, Ivana Stipić $50-, Lucija Juričević $45-, Jack Skoblar $50-, Marinko Andrijašević $50-, Mladen Rogić $50-, Ivanka Antić $20-, Ivan Čančar $20-, Marko Golembiovski $25-, Jure Radošević $20-, Damir Celent $20-, Sveukupno je prikupljeno $1950 australskih dollara. Ovih dana netko bi od Uskopljaka trebao krenuti u domovinu, darove će ponijeti i direktno uručiti gospodinu Ivanu Vučemilu iz Uskoplja. Uz srdačan pozdrav i svako dobro Vaš Vlč. Mato Križanac, Melbourne, Australia Nadam se da će ova sjajna vijest potaknuti i Uskopljane koji još nisu da se uključe u akciju prikupljanja pomoći Mečetu, ali i svim ostalim našim sugrađanima kojima je pomoć potrebna. A takvih, nažalost, nije malo.

29.11.2005., utorak

Hrvatska težačka zadruga Dogodilo se na današnji dan Dolaskom austro-ugarske vlasti na našem području stvorili su se povoljni uvjeti koji su omogućavali napredak na gotovo svim područjima života. Veliki oslonac poljodjelstvu i hrvatskim seljacima u Uskoplju bile su štedno-kreditne institucije, otvorene uglavnom zalaganjem Hrvatske narodne zajednice dr Nikole Mandića. Tako je na današnji dan 1912. godine u našem mjestu osnovana Hrvatska težačka zadruga, koja je registrirana u Okružnom sudu u Travniku 1. ožujka 1913. godine. Napomenimo da je gotovo dvije godine ranije, 21. siječnja 1911. godine, osnovana Hrvatska težačka zadruga Bugojno, a 21. prosinca 1910. godine, Hrvatska težačka zadruga za zajmove i štednju Čipuljić.

28.11.2005., ponedjeljak

Borba za bolju prošlost II. Domovina kao lisnica O kakvom ostrašćenom odnosu prema povijesnim događajima je riječ u članku o našoj općini u Wikipediji na bosanskom (bošnjačkom) jeziku zorno pokazuje tekst pod podnaslovom Pokret za autonomiju Bosne Husein-kapetana Gradašcevica u kojemu se bez ikakvih ograda ili ustručavanja izriče da su "veliki doprinos odbrani bosanskih granica Gornjovakufljani dali u cuvenom boju pod Banjalukom 1737. godine..." Ni slova o tome da pod Banjalukom nisu bile nikakve "bosanske granice", već da su to bile granice Otomanskog carstva, istog, dakle, onog carstva koje je okupiralo i porobilo BiH. No, u romantičarskom pristupu vlastitoj prošlosti sve je moguće. Apstrahirati, ispravljati, nadopisivati, krivotvoriti....., a sve da bi povijesni događaji bili prilagođeni slici stvorenoj u sadašnjosti i za potrebe te iste sadašnjosti. Tako je moguće da se odmah nakon ovog kratkog pasusa o boju pod Banjalukom (iako nije jasno zašto se taj pasus nalazi pod podnaslovom o Gradaščeviću), kaže i to da "u pokretu Husein-kapetana Gradaščevića ZA AUTONOMIJU BOSNE (istaknuo ja) aktivno ucestvuje gornjevakufska aristokracija, listom svi su bili za Gradašcevica... " Ponovo ni riječi o tome da je Gradaščevićev pokret zapravo prije svega bio protureformski pokret kroz koji su muslimanski velikaši i zemljoposjednici, protivnici reformi, nastojali očuvati svoje povlastice i svoj uobičajeni način života, a nikako Bosnu. Njihova Bosna bila je njihova lisnica i njihova povlastica da žive na račun drugih. Međutim, taj socijalni momenat autore članka u ovom slučaju ne zanima, ovdje ne nalazimo ni trunke one ideološke svijesti koja je tobože toliko jaka da je, kako smo vidjeli, nagnala autore da joj prilagode i događaje tijekom Drugoga svjetskoga rata i, tako, zbog nje krivotvore povijest. Množi letke i bacaj Isti ostrašćeni odnos prema događajima u daljoj, autori zadržavaju i kad pišu o događajima u bližoj prošlosti. Štoviše, dijelovi teksta koji obrađuju posljednji rat kao da su izašli iz IPD službe jedne od zaraćenih strana, pogađate, one muslimanske. Da bi se napisao članak o određenoj temi mora se poznavati sve što je o rečenoj temi do tog momenta napisano i rečeno. Moraju se pred čitatelja podastrijeti sva postojeća relevantna mišljenja i svi relevantni radovi, te tek nakon toga izložiti i vlastito, dakako, argumentirano mišljenje. A što čine naši autori? Za njih je sve jasno, ne postoji ni trunka sumnje, ni najmanja dvojba o događajima na području naše općine u posljednjem ratu. Postoje dobri i loši momci, postoji oni koji napadaju i oni koji se brane, oni koji etnički čiste i oni koji su čišćeni, oni koji pale i oni koji su paljeni, oni koji čine zločine i oni koji su žrtve.... I iako ih činjenice opovrgavaju (prosta, neumoljiva statistika govori da su dobri momci etnički očistili više nego loši, da su počinili više masakara nego loši, da su zapalili više nego loši, da su ti isti dobri momci braneći se osvojili više domova loših momaka nego obrnuto itd itd) autori ustrajavaju u stvaranju te slike. Pa ako već ne uzimaju u obzir hrvatske izvore, osim, dakako, onih koji njima odgovaraju, a koji su, usput, tek svjedočenja iz druge ruke i kao takva spadaju u kategoriju "narodnih pričanja", mogli su uzeti izvješća Službe državne bezbednosti JNA još iz travnja 1992. godine iz kojih je vidljivo tko se već tada, kada su snage HVO-a branile, između ostaloga i njihove domove, pripremao za napad na svoje susjede, mogli bi uzeti i svjedočenja pripadnika UNPROFOR-a, dokumente Armije BiH (npr o akcijama Neretva 93, Opasač i dr.), ali i recimo neke doista neovisne istraživače događaja u proteklome ratu poput američkog umirovljenog generala Charlesa Shradera... Mogli su i morali su mnogo toga, ali autori nisu u obzir uzeli ništa izuzev jeftinih propagandnih parola, pa su tako, umjesto ozbiljnog članka ili, pak, s obzirom na postojanje kontraverznih tema iz protekloga rata, iznošenja samo nedvojbenih, provjerljivih podataka, dobili štivo namijenjeno prije uzikivanju na nekom narodnom zboru, nego čitanju u nekoj encikopediji. I wikipedija je, dakle, ovdje iskorištena kao mjesto na kojemu, kao na ulici, među mnoštvom, vrijedi princip: množi letke i bacaj! Možda se članak o kojemu govorimo može učiniti i uspješnim, ali on je to samo ako ga promatramo kao propagandni letak, što on doista i jest, a nikako članak koji obrađuje događaje iz povijesti i sadašnjosti, što on ni na koji način nije. O obrazovanju - neobrazovano I o obrazovanju na području naše općine autori članka u Wikipediji pišu, kao gotovo i o svemu ostalome - neobrazovano. Oni tvrde da je "osnovna škola ’’Gornji Vakuf’’ jedna od najstarijih osnovnih škola u Bosni i Hercegovini. Škola je osnovana 1889. godine..." Možda ova osnovna škola koju spominju naši autori, a koju je osnovala austrougarska vlast i jest jedna od najstarijih, ali od nje postoji i starija: ona pučka škola koju su u Gornjem Skoplju 1852. godine (dakle 37 godina ranije) osnovali franjevci, točnije fra Pavo Miličević i pomoćnik mu fra Filip Kunić. Međutim, ne samo da autori svoj govor o obrazovanju na području naše općine ne počinju s ovom školom ( a to su, jednostavno, morali), nego ju oni čak niti ne spominju. Je li posrijedi puko neznanje ili je opet riječ o prilagodbi nekadašnjih događaja nečijim današnjim željama, ne znam, ali to za kvalitetu članka koji bi zainteresiranim posjetiteljima trebao predstaviti našu općinu, pa i njeno školstvo, u krajnjoj liniji, nije ni bitno. Ma gdje ležao uzrok ovakvu pisanju, iz njega isijava želju za zaboravom i opasnost da se uništi pamćenje. I to ne bilo čije, nego naše vlastito. Imamo li im pravo to dopustiti? Čitajući dio članka koji obrađuje sport, potencijalni čitatelj mogao bi se ponovo naći u nedoumici o kojemu prostoru je doista u ovom članku riječ. Osim što naš grad nazivaju nepostojećim imenom Gornji Vakuf, autori i o klubovima i sportskim objektima govore kao da ih više nema. Dakako, postoji i klubovi, postoji i stadion Košute, postoji i sportska dvorana...., i sve je to i danas dio sporta i služi sportašima u općini Gornji Vakuf - Uskoplje, ali, autori očito ne pišu o ovome gradu, već o nekom fantomskom, čijim su stanovnicima autor(i) namijenili prokletstvo da prije bilo kakve pomisli na budućnost, moraju dosanjati vlastitu - prošlost. I poznate osobe po nacionalnom ključu U, na ovakav način obrađenoj, povijesti, a dijelom i sadašnjosti našega grada, jasno je, nema, niti može imati mjesta za ljude koji su se svojim životom i djelom izdignuli iznad svoga vremena u pravom smislu te riječi. Ni BiH u cjelini, a niti narod iz kojega su potekli, ne mogu sebi priuštiti luksuz da se odreknu takvih veličina (potvrđuju to leksikoni i enciklopedije, pa i odgovarajuće wikipedije u kojima postoje natuknice o njima), a Gornji Vakuf - Uskoplje, eto, može. Među poznatim osobama iz naše općine navode se Mehmed beg Stočanin, Pjesnik Ćamilija, Hađi Mustafa Bošnjak Muhlisi, Hađi hafiz Abdulah ef. Softić, Salih Sidki Mahmutkadić, Sulejman Bajraktarević, Fehim Bajraktarević, Sulejman Hađiabulić, Muhamed ef. Hađiabdić, Ahmed ef. Burek, Hafiz Ahmed ef. Ređepašić, Branko Mikulić i Josip Mlakić. Za pisce članka o našemu gradu na bošnjačkoj wikipediji, a, jasno je, ni za grad kakvim ga oni opisuju poznata osoba nije fra Anđeo Zvizdović, upravitelj Bosanske franjevačke kustodije, koji je 28. svibnja 1463. godine od sultana Mehmeda II. El Fatiha isposlovao čuvenu Ahd namu; nije to ni fra Ivan Bandulavić, prvi među bosanskim franjevcima koji je pišući na hrvatskom jeziku koristio latinicu, autor Pistola i evanđelja, koje su do sada objavljene u dvadesetak izdanja, a ni prezimenjak mu Marko Bandulavić, biskup preslavski odnosno marcinopoljski (u Bugarskoj). Za fra Stjepana Zlatarića, provincijala Bosne Srebrene od 1602. do 1605. godine, kojega su Turci utopili u rijeci Krki kod otočića Visovca, naši autori vjerojatno nisu čuli. Nema tu, na kraju, da spomenem samo jednog od danas živućih, ni Stjepana Džalte, književnika koji je objavio tridesetak knjiga, a natuknice o njemu moguće je pronaći u isto toliko relevantnih leksikona i enciklopedija.... Da ne duljim, među poznate osobe iz našega kraja nisu uvršteni istinski velikani, budući da se oni ne mogu ni na koji način uklopiti u unaprijed zadanu sliku stvorenu iz bolesne ambicije da se, kako smo već rekli, sve, pa i povijest, može prepraviti i promijeniti, da se sve, pa i pamćenje, može ubiti. I dodat ću na kraju: ako netko od vas slučajno primjeti da se među izostavljenim poznatim osobama s prostora naše općine, nalaze isključivo Hrvati, neka se zna da je taj koji je to primjetio obični nacionalista, koji bezrazložno prebrojava krvna zrnca i koji bezobrazno vidi ono što je očito. Netko će se na kraju ovoga kratkog, ovlašnog pogleda u članak o našoj općini/gradu na bošnjačkoj wikipediji možda zapitati kako je moguće da takav članak uopće na wikipediji egzistira, a da ga nitko ne promijeni? Pa jednostavno zbog toga što je članak "zaključan", a ako i pokušate ispraviti ga, naši autori nazvat će vas vandalom. No, u začetku je članak o našoj općini na hrvatskoj wikipediji. Nadamo se da će on biti kvalitetniji, te da pri obradi teme neće upasti u zamku ostrašćenog, nacionalno-romantičarskog odnosa prema događajima iz bliže nam i dalje povijesti, kao što se to, na žalost, desilo s člankom na bošnjačkoj wikipediji.

26.11.2005., subota

Borba za bolju prošlost Wikipedia je projekt izradbe višejezične enciklopedije sa slobodnim pristupom, što otprilike znači da svatko smije uvijek koristiti sadržaj Wikipedije besplatno i na bilo koji način, pod uvjetom da ne uskrati slobodu sadržaja drugima. Pokrenuta u veljaci 2003., i u trećoj godini postojanja (26. kolovoza 2005.) projekt ima preko 2 milijuna članaka, a wikipedije postoje na preko 150 jezika od kojih je jedan i bosanski (bošnjački). Među ukupno 5000 članaka na tom jeziku, jedan obrađuje i općinu Gornji Vakuf - Uskoplje. Upravo o njemu ćemo u sljedećem tekstu reći nekoliko riječi. Nedostaju elementarna znanja Članak o našoj općini, vidljivo je to već na prvi pogled, vrvi od brojnih nedostataka, koji, međutim, prije svega govore o tome da se autori pri pisanju natuknica nisu vodili željom da što istinitije, točnije i iscrpnije opišu i na taj način predstave i svim zainteresiranima ponude osnovne informacije o našem gradu i općini, već da su ih u njihovu pisanju vodile norme koje ne samo da nemaju ništa zajedničkog s plemenitom idejom o okupljanju i sistematizaciji znanja, pa time ni wikipedijanstvom, nego se, čak štoviše, nalaze u potpunoj suprotnosti s njom. Iako bi mnogo lakše bilo napisati sasvim novi članak o našemu gradu i općini, ovdje ću, ipak, skrenuti pozornost na neke propuste i očite zlonamjernosti koje se u ovom tekstu proturaju pod izlikom nedovršenosti, otvorenosti i "posla koji je u tijeku". Uvjet bez kojega se ne može početi pisati niti jedan članak, a osobito članak koji pretendira da ima enciklopedijske karakteristike jest definiranje predmeta o kojemu se želi pisati. U članku o našoj općini predmet interesa unaprijed je zadan, strogo određen i službeno definiran: to je općina i grad Gornji Vakuf - Uskoplje, kao dio političke strukture BiH. U tom smislu, da bi članak bio čitan s kolikim-tolikim uvažavanjem i dobrohotnošću, potrebno je točno i, što je jako važno, kroz cijeli članak ujednačeno imenovati predmet koji se obrađuje. Naravno, u uvodnom dijelu potrebno je potencijalnog čitatelja upoznati s imenom grada i općine, te njegovim povijesnim mijenama i razvojem, ali, nakon toga, kroz cijeli članak nužno je rabiti ime koje je trenutno važeće. A kako to čine pisci članka o našoj općini na wikipediji? Odmah treba reći: potpuno nedosljedno. Nekoliko puta ćete pročitati da se naš grad i naša općina zovu Gornji Vakuf, a nekoliko puta Gornji Vakuf - Uskoplje, dok će se poneki put upotrijebiti i kolokvijalno Vakuf, što potencijalnog čitatelja prije svega dovodi u nedoumicu, pa uz neke druge podatke iznijete u članku, on jednostavno nije načisto o kojemu je gradu i o kojoj općini, odnosno o kojemu je području, u članku riječ. Što je razlog ovakvim propustima koji su prije karakteristika kavanskih rasprava, nego članka koji bi na zanimljiv način trebao sintetizirati dostupna znanja o našem gradu/općini? Na žalost, nije riječ ni o kakvoj slučajnosti ili grubim propustima, već se, po svemu sudeći, iza svega krije, kao i u mnogo primjera do sada, ono najprizemnije politikantstvo kakvomu ne bi smjelo biti mjesta na Wikipediji. Odmah na početku članka, uz sadržaj, nalazi se mala tablica u kojoj bi trebali biti iznijeti opći podaci o gradu/općini, svojevrsna osobna karta općine, no, začuđuje činjenica da se pisci ovoga članka nisu potrudili prikupiti čak ni ove osnovne (ali i najvažnije) podatke o njoj. Ako možda i nije bilo potrebno navesti ime Srednjobosanskog kantona u hrvatskoj inačici, budući da je riječ o wikipediji na bošnjačkom (bosanskom) jeziku, svakako je bilo potrebno ispravno napisati ime grada, jer on se, kako smo već naveli, ne zove Gornji Vakuf. Također, začuđuje činjenica da netko piše članak o jednome gradu/općini, a nije se potrudio pribaviti ni podatak o njegovoj površini i gustoći naseljenosti. Ako nigdje drugdje, ove, a i mnoge druge, statističke podatke mogao je pronaći na ovome blogu, budući da smo ih u nekoliko navrata do sada prenosili, navodeći pri tome mjesta gdje se oni mogu pronaći. Umjesto Česte - ledina Ako se ima u vidu gornji nedostatak elementarnih podataka, onda nije nimalo čudno da autori u dijelu u kojemu se govori o postanku grada iznose također nepotpunu i djelomice iskonstruiranu teoriju. On(i), naime, tvrde da mjesto Gornji Vakuf -Uskoplje svoj postanak ima "zahvaliti Aktu o uvakufljenju kojim se zasnivala varoš, i to obicno PRVO (istaknuo ja) izgradnjom džamije na trgu, a onda izgradnjom pratecih objekata". No, koliko god to točno bilo kod nekih drugih Vakufa, u slučaju našega grada, čini se, to nije. Naime, na mjestu današnjeg mjesta Gornji Vakuf - Uskoplje nalazilo se je naselje Česta, koje, paradoksalno, autor(i) u dijelu u kojem govore o postanku našega grada uopće i ne spominju. Kroz povijesne izvore može se pratiti proces islamizacije u Česti, a činjenica je i da je 1593. godine Mehmed-beg Stočanin u naselju Česti (a ne, dakle, na goloj livadi, kako autori pokušavaju sugerirati) podigao džamiju, te je za njeno uzdržavanje zavještao neke nekretnine. U dijelovima članka koji obrađuju prošlost područja naše općine od (1.1.) prethistorijskog doba do (1.5.) austrougarskog doba, ne može se baš mnogo reći, budući da o ovom periodu ništa suvislo u članku nije niti rečeno. Pri tome se autori ne mogu pravdati nepostojanjem relevantnih znanstvenih radova koji obrađuju ovaj period naše povijesti, ali, za njih očito niti znaju, niti žele znati, pa zato nerijetko dokazanim povijesnim činjenicama utemeljenim na relevantnim znanstvenim istraživanjima pretpostavljaju zapise koji se, doduše, mogu spomenuti tek usput, kao zanimljivost, a nikako ih se ne može tretirati kao znanstvenu činjenicu i na njima graditi eventualne dalje zaključke. Najbolji primjer takva nekritičnog korištenja zapisa iz prošlosti predstavlja obilno (u odnosu na druge) citiranje teksta Narodna pričanja iz Bosne učitelja Franje Martinčevića u onom dijelu u kojoj Martinčević prenosi pričanje "starca Matka, priprostog seljaka iz Bistrice" (i mi smo ga, svojedobno, citirali na ovome blogu). Autori to "narodno pričanje" pretpostavljaju radovima uvaženih znanstvenika, te time srozavaju ne samo članak, nego i wikipediju u cijelosti. Ovakav pristup tim teže je shvatljiv ako se zna da smo mi jedna od rijetkih malih općina koja je već prije desetak godina dobila svoju monografiju u kojoj je na iscpan i znanstveno utemeljen način obrađen upravo period naše povijesti na kojemu se na tako diletantski način autor(i) našega članka sapliću. Titovim stazama revolucije Pored "narodnih pričanja" izvori koje su autori koristili u pisanju ovoga članka su, očito, i stare školske zadaćnice pronađene na tavanima. Tekst pod podnaslovom (1.6.) Svjetski ratovi, naime, izgleda baš kao da je pisan za neko takmičenje "Titovim stazama revolucije". Ovaj dio u cjelosti glasi: U Prvom i Drugom svjetskom ratu Vakuf je pretrpio znacajna razaranja i ljudske gubitke, što od požara što od borbenih dejstava. Revolucionarnost, rodoljublje i visoku patriotsku svijest ljudi Gornjeg Vakufa i okoline više nego ilustruju impresivni podaci o njihovom doprinosu pobjedi u NOR-u. Pored 69 žrtava fašistickog terora, u temelje slobode uzidalo je svoje živote i 94 borca, od ukupno 370, medju kojima je bilo i 6 žena, te 12 pionira. Gornji Vakuf je prvi put osloboden 12. jula 1942. godine i taj datum se slavio kao Dan oslobodenja opcine. Odmah poslije Drugog svjetskog rata na Glavici, brdu nadomak starog dijela grada, iz kojeg naprosto izviru sokaci koji se ulijevaju u glavnu ulicu, nastala je Spomen kosturnica za 101 borca-partizana, koji su svoj život položili za bolju buducnost. Nakon rata poceo je brzi razvoj privrede kao i samog grada. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu opcina Gornji Vakuf je spadala u red srednje razvijenih opcina bivše Jugoslavije. Što je Vakuf? Postoji li takvo što u Gornjem Vakufu - Uskoplju? Je li to nešto u Prvom svjetskom ratu pretrpjelo samo ljudske gubitke ili i značajna razaranja? Koja je to bitka u Prvom svjetskom ratu vođena na području naše općine? Odnosi li se revolucionarnost, rodoljublje i visoka patriotska svijest ljudi naše općine do kraja 1943. godine na Nezavisnu Državu Hrvatsku, a poslije, kad je vjetar drukčije zapuhao, na Jugoslaviju?.... Tisuću pitanja bi se ovdje moglo postaviti, a ne bi do kraja razotkrilo svu apsurdnost, glupost i sramotu ovakva pisanja. Autor(i) uporno grade svoju bolju prošlost i pri tom ih ne zanima ama baš ništa što toj danas zamišljenoj prošlosti ne ide u prilog. Na primjer: činjenice koje govore da je, svidjelo se to kome ili ne, velika većina i hrvatskog i muslimanskog pučanstva (tj. tada Hrvata katoličke i islamske vjeroispovijesti) zdušno prionula uz NDH i da su se sve do kraja 1943. godine na prste ruku mogli prebrojati ljudi (i Hrvati i Muslimani) koji su s područja naše općine otišli u partizane. Također, valja reći da je sve do kraja rata veliki broj ljudi, i Hrvata (više) i Muslimana (malo manje), svidjelo se to kome ili ne, ostao vjeran toj i takvoj NDH, o čemu svjedoči veliki broj, opet i Hrvata i Muslimana, koji su koncem rata završili na Bleiburgu i u nekoj od brojnih kolona smrti. No, kako se autor(i) ne bave činjenicama, oni svojim pisanjem danas podupiru veliku komunističku laž, ali isto tako podupiru i veliki komunistički zločin (jedan od) učinjen prema zajedničkoj nam prošlosti. Naime, autor(i) u gornjem citiranom tekstu kažu da je "odmah poslije Drugog svjetskog rata na Glavici (...) nastala Spomen kosturnica za 101 borca-partizana, koji su svoj život položili za bolju buducnost". Ni na koji način autori ne daju ni naslutiti da su komunisti izgradnjom Spomen kosturnice odn. Partizanskog groblja vandalski zatrli ostatke tisuću i petsto godina stare ranokršćanske bazilike, te time počinili zločin prema zajedničkoj nam baštini, samo zato što bazilika nije pripadala "komunističkom ideološkom opredjeljenju i plemenitim naprednim stremljenjima". Jesu li se komunistima u njihovu prljavom poslu i zalaganju "za bolju budućnost" svojim tekstom priključili i autor(i) članka inače plemenite Wikipedije? Oni doduše nesvjesno, boreći se za bolju prošlost?

25.11.2005., petak

Neretva se nekad ulijevala u Vrbas Zanimljivost Istraživač Semir Osmanagić (Houston, SAD) pobudio je veliku pažnju javnosti svojom tezom o “bosanskoj piramidi sunca” koju je navodno otkrio unutar brda Visočica kod Visokog. U osmoj knjizi ciklusa “Alternativna historija” Osmanagić, osim što opisuje kako je otkrio “prvu piramidu u Evropi”, iznosi još nekoliko teza koje nas trebaju nagnati da, kako kaže, “sumnjamo u sve ono što su nas učili”. Tako se u knjizi donosi i prilog U potrazi za alkama autora Jove Jovanovića u kojemu autor upozorava na navodno davno postojanje plovnoga puta od Dunava do Jadrana, tj. o utjecanju jednoga ogranka Neretve u Vrbas, i to gdje drugdje, nego na našem području: Apolonije sa Rodosa, koji je to putovanje Argonauta opisao, u III –em st. prije nove ere, vjerovao je kako je tako putovanje brodom od Dunava do Jadrana moguće. U putopisu / Periplus /, koji je nastao sredinom IV –og st. prije nove ere i koji se pripisuje anonimnom autoru zvanom Pseudo – Skilaks, navodi da Dunav jednim svojim krakom utječe u Crno more, a drugim u Jadransko. Ako pretpostavimo da su taj drugi krak Dunava ustvari Sava i Kupa, uistinu je bilo moguće doći do Planinskog zaljeva, koji je, izgleda dopirao do Like. To bi bilo tumačenje gledano sa današnjeg stanovišta i uzevši da je podatak o Planinskom zaljevu vjerodostojan. Ali, treba ostaviti mogućnost postojanja danas nepoznatih vodenih tokova. Tako, naprimjer, prilikom snimanja neke TV emisije mom prijatelju, bivšem uredniku naučnog programa na RTVBiH, poznati naš geograf prof.dr. Ibrahim Bušatlija pokazao je oblutke na prevoju kod planine Raduše između Prozora i Gornjeg Vakufa i komentarisao da su potpuno isti kao oni u Neretvi i da je nekada tuda tekao ogranak Neretve koji se ulijevao u Vrbas. To je, inače, razmeđe između jadranskog i crnomorskog sliva, široko maksimalno 20 km. Navodno da je tu došlo do podizanja tla i tako se prekinula bifurkaciona veza koju je činila Neretva između ova dva sliva. Vjerovatno, dio Neretve je oticao današnjim tokom rijeke Rame i ulijevao se u Vrbas, u taj tok se, vjerovatno, ulijevala i Rama, ili što je realnije, veliko jezero imalo je dva odtoka, jedan u Jadran, a drugi dolinom Rame u Vrbas.

24.11.2005., četvrtak

Fotografija Šećući se prostranstvima interneta naišao sam na jednu prekrasnu fotografiju, koju, dakako, nisam mogao ne podijeliti s vama. Pogledajte: Ovu veoma, veoma uspjelu fotografiju pronašao sam ovdje...

35. Kutija šibica Najava Kutija šibica malonogometni je turnir s najvećim ugledom i tradicijom u ovom dijelu Europe, na kojega se redovito prijavljuje i veliki broj ekipa s područja BiH. Veze Uskoplja s ovim turnirom traju od samog njegova osnutka, 1971. godine. Brojni uskopaljski studenti u Zagrebu, među kojima je kroz sve te godine bilo doista vrsnih nogometaša, nastupali su najprije pojedinačno, kao članovi raznih momčadi na ovom turniru, a kasnije gotovo redovito u Kutiji šibica pojavljivala se je momčad uskopaljskih studenata koja je najčešće nosila naziv Raduša 72., koji je ubrzo postao cijenjeno i prepoznatljivo ime među sudjelovateljima ovog, ali i manje poznatog, Uskrsnog turnira. I prošle godine na Kutiji šibica također je nastupila momčad Uskoplja za koju su igrali Ivo Posavac, Jurica Grubeša, Mario Turić, Vladimir Grubeša, Tomislav Goluska, Ante i Igor Ćerdić-Batarilo, Krešimir Babić i Ilija Pokrajčić. Porazom od ekipe CB «DABA» Vodatel 4:1, ekipa Uskoplja natjecanje je završila već u prvom kolu. Jubilarno 35. izdanje turnira Kutija šibica održava se od 26. studenog do 29. prosinca ove godine. Nadamo se da će se ovaj put nogometaši iz Uskoplja što drže održati na parketu Kutije šibica.

23.11.2005., srijeda

3232 nezaposlene osobe Iz općinske Službe za zapošljavanje Prema podacima općinske Službe za zapošljavanje na podrucju naše općine trenutno je nezaposleno 3232 osoba. Od ovog broja, 34 osobe imaju visoku stručnu spremu, 60 osoba visoku školsku spremu, te 524 osobe srednju stručnu spremu. Posao čeka 69 PKC i 6 VKV radnika, te čak 1387 KV radnika i 1152 NKV radnika. Prvi put posao traži 1797 osoba. Također, valja istaknuti da je među nezaposlenima čak 1039 demobiliziranih osoba, ali i 82 osobe, članovi obitelji poginulih vojnika, a na poziv poslodavaca čeka i čak 269 ratnih i 17 ostalih invalida. 1611 nezaposlenih osoba nalazilo se tijekom listopada na popisu korisnika zdravstvene zastite, dok je novčanu nagradu u istome mjesecu koristilo samo 19 osoba. U proteklom mjesecu ponude za posao najčešće su dobivali KV radnici (24 ponude), a na kraju dodajmo i relativno dobru vijest da su tijekom listopada 44 osobe pronašle posao.

22.11.2005., utorak

Manji broj prekršaja javnog reda i mira Policijsko izvješće za listopad o.g. Tijekom listopada na prostoru naše Županije u narušavanju javnog reda i mira ozlijeđene su 22 osobe. Najviše zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka podnijela je Policijska stanica Travnik-30, potom Policijska stanica Jajce-28, Policijska stanica Kiseljak-24, Policijska stanica Vitez-15, Policijska stanica Novi Travnik-15 i Policijska stanica Gornji Vakuf - Uskoplje-14. Dio je to policijskog izvješća za mjesec listopad ove godine. Detalje pogledajte ovdje...

21.11.2005., ponedjeljak

slogauskoplje.blog.hr ponovo jaše! Od danas ponovo svaki dan svi na slogauskoplje.blog.hr Razočarani odnosom nekih članova Izvršnog odbora kluba, odgovornih osoba iz izvršne i zakonodavne vlasti u općini spram razvoja cjelokupnog sporta na razini općine, a što je utjecalo i na negativan odnos samih nogometaša prema odigravanju prvenstvenih utakmica, autori ovog bloga su bili odustali od daljnjeg objavljivanja tekstova. U međuvremenu su se desile neke pozitivne stvari pa smo ipak, uz dužno poštovanje prema igračima i manjeg broja članova Izvršnog odbora kluba, odlučili ponovno objavljivati aktualnosti iz HNK "Sloge", iako se bliži kraj jesenjeg dijela sezone. To, između ostaloga, piše u prvom postu objavljenom na slogauskoplje.blog.hr, nakon tromjesečne stanke. Nadamo se da ćemo ubuduće, bez obzira na stanje u klubu, na slogauskoplje.blog.hr imati priliku redovito čitati vijesti iz "sportskog Uskoplja". U protekla tri mjeseca ovaj blog nam je itekako nedostajao!

19.11.2005., subota

Uskopaljski abecedarij (36): R kao rakija Nijedna voćka ne može se ni izbliza izmjeriti sa šljivom. Sve ostalo voće, i senabije i jerbasme, i crne ošlame i zerdalije, i runjavice i gnjecave gospojinke, i žute, pjegave kajzerice i kiseli karamut..., sve to uđe u želju i prođe, a šljiva nikad. Bez šljive se, jednostavno, ne može: jede se svježa, a i suši, sa košticom i bez nje, pravi se recelj, ali i džem, kada se žilava kožica odvoji od mesa šljive, a uza sve to, od šljive se pravi ono najvažnije: rakija, taman toliko meka da se uz nju mogla provesti duga zimska noć, a da čovjeka "zarana ne obori". Nekada, naime, nije bilo vina, piva i drugih pića uz koje bi ljudi u Uskoplju, pa i u gotovo cijeloj Bosni, mogli prikratiti noć razgovarajući, a da se pri tom ne opiju. Vjerojatno ne postoji čovjek koji je odrastao u Uskoplju, a koji se ne sjeća rakijskih kotlova, koji bi se u jesen, kad se šljive u velikim, drvenim kacama dobro ukisele, potpaljivali i, koji bi, goreći dan i noć, svojim plamenom razgonili gustu maglu i hladnoću koja je, kako se dan kratio, postajala sve veća i veća, a nerijetko na rakijske kotlove donosila i snijeg. Ni odsjaj vatre i zažarena kotla na izboranim, pospanim licima ljudi koji za dugih noći "okreću da ne zagori", a pritom čekaju kada će prokapati "prvica", a onda skinuti i pataku, nije lako zaboraviti. U tim noćima rakija se prvi put isprobavala, "stručno" procjenjivala, a iz tih procjena se, onda, rađao razgovor o rakiji i svemu što je s njom povezano, to jest doslovno o svemu, jer bez rakije se u Uskoplju zapravo ništa nije ni radilo. Niti rađalo, niti pokapalo. Rakija je znoj, destilat (dolazi od turske riječi raki, a ova opet od arapskog arak i doslovno znači "tekućina koja nastaje isparavanjem, znoj") , ali je u prošlosti bila, kao ništa drugo, i simbol znoja, težine života, rada i muke koja je čovjeka pratila tijekom cijele godine, kroz nekoliko svojih života. Od šljivika i strepnji hoće li Bog dati, pa da šljive ne podbace, preko kiseljenja i pečenja do spremanja u hrastove bačve, iz kojih bi, ako Bog da, rakija trebala do nekog budućeg rođenja ili, pak svadbe, izvući davno zamrli život hrasta, nešto od njegove snage i postojanosti, baš kao što i rakija sama u oblogama "izvlači vatru" i vida rane, pa kad ju ponosni domaćin jednom razlije, mirisnu i žutu ("u krv se stapa"), i nazdravi njome, u toj se maloj čašici odjednom sabere sve, ona bude čovjek sam, čovjek koji dočekuje i ispraća, daje se i prima..., ali istovremeno bude i ono što bi čovjek htio biti. Na taj način rakija čovjeku vrati sve: ne zadrži ništa od blata, dima i truleži, nego se pročisti, pa, kao što Andrić reče, "dragocjena i čista kao duša" miriše na šljivu u voćnjaku i odiše svježinom jutarnje mašine što oblaže plavkasti plod. Rakijske kazane moglo se u jesen vidjeti u pravilu samo u dvorištima uskopaljskih katolika; muslimanima je "vjera branila" da piju alkohol, a samim time i da ga proizvode. No, iako se na prvi pogled tako čini, rakija ipak nije bila nešto što je razdvajalo ljude. Muslimani su, najčešće u sumrak, dogonili šljive k susjedu koji je pekao rakiju i tako gotovo kriomice "istiravali kotao-dva" rakije za sebe. "Da se nađe". Takav "ortakluk", takvo suučesništvo u makar sitnim grijesima stvaralo je čvršće veze među susjedima, nego što bi ih, opet rakija, u kavanskim tučnjavama moglo pokidati. Uz rub Prije ili kasnije pojavi se krivotvorina svake vrijedne stvari, pa tako ni rakija, naravno, nije izuzetak. Priča o rakiji jednog uskopaljskog gostioničara na zanimljiv način svjedoči o tome. Naime, rečeni gostioničar naručio je za potrebe svoje gostionice rakiju negdje iz Srbije. Dakako, onu pravu, za razliku od naše "brlje", žestoku i jaku. Na dan isporuke pojavio se u Uskoplju kamion s bačvama, koje su, međutim, kako se uskoro ispostavilo, bile prazne. Gostioničar, koji se osjećao prevareno brže-bolje nazvao je isporučioca u Srbiju i ljutito mu počeo spočitavati prevaru. No, Srbijanac mu nije dao da završi. - Idi bre, sve je unutra! Samo nalij u burencad vodu i eto ti rakije kakvu nisi dosada ni probao, - rekao mu je.

18.11.2005., petak

Prvi snijeg Jutros su u Uskoplju zalepršale prve pahulje snijega, koji, jer ga nije bilo mnogo, nije prouzročio veće poteškoće u prometu. No, za razliku od Uskoplja ugaženog snijega na kolniku ima preko prijevoja Makljen, te na Kupreškim vratima, gdje se još uvijek, umjesto kroz tunel, promet odvija zaobilaznom derutnom cestom. S prvim snijegom u Uskoplju počinje i sezona klanja svinja, pa će svi oni Uskopljani koji žive izvan Uskoplja, a tim povodom dođu svojim kućama, svoj posjet moći, po svemu sudeći, iskoristiti i za skijanje u Uskoplju ili na nekom od okolnih skijališta.

"Okvir za očuvanje ravnopravnosti" Uz 14. obljetnicu utemeljenja HZ Herceg-Bosne... Hrvatska zajednica Herceg-Bosna osnovana je istog dana kada su jugovojnici i četnici zauzeli Vukovar i Škabrnju, pričinivši pritom stravične zločine nad Hrvatima. Srpska je agresija na Hrvatsku bila na vrhuncu, a Bosnom i Hercegovinom su marširale povorke jugovojnika i "rezervista", Srbi su na većem dijelu BiH osnovali tzv. SAO Krajinu prekinuvši političke veze sa Sarajevom. Početkom listopada te godine četnici i JNA sravnili su hrvatsko selo Ravno pobivši i rastjeravši njegove stanovnike, a Alija Izetbegović na to reagira riječima: ovo nije naš rat. Vjerovao je da će JNA, koja je tada razarala Hrvatsku, biti jamac mira u BiH. Nade je polagao u "povijesni dogovor" o očuvanju Jugoslavije između Adila Zulfikarpašića i Muhameda Filipovića s jedne, te Karadžića i Miloševića s druge strane. Više...

Vukovar 18.11.1991. - 18.11.2005. O jednom Uskopljaninu, vukovarskom logorašu U povodu dana sjećanja na žrtvu Vukovara prenosim iskaz jednog vukovarskog logoraša onako kako je on prepričan u knjizi Stotinu svjedočanstava (Zagreb, 1993.) na strani 41. Identitet svjedoka je zaštićen i u rečenoj knjizi on se pojavljuje pod šiform L-33. L-33 rođen je1933. u općini Uskoplje (BiH), s prebivalištem u Vukovaru. Po nacionalnosti Hrvat, rimokatolik, oženjen, otac dvoje djece. “Posjedovao kuću u Vukovaru s dvorištem i jednu kuću u Borovu s nekoliko godpodarskih zgrada. Ne zna što je s imanjem. Živio s obitelji u Vukovaru i radio kao radnik, ali i na imanju i pomagao djeci u različitim poslovima u ugostiteljstvu i trgovini mješovite robe. Budući da je bio u hrvatskoj teritorijalnoj obrani Vukovara, bio je ranjen 29. kolovoza 1991. i liječen u bolnici do 4. listopada 1991., a zatim je prebačen iz bolnice u “Komerc” u Borovo. Tu je bio sve do 19. studenog 1991. kada je palo Borovo i kada je došla bivša JNA, paravojne srpske formacije i sugrađani Srbi. Zbog pada Vukovara zarobljen je istoga datuma u Borovu, s više od 3000 ljudi. Odveden je u logor Stajićevo gdje je bio do 22. prosinca 1991. Kasnije je prebačen u Niš gdje je bio od 22. prosinca 1991. do 26. siječnja 1992. U zarobljeništvu bili su svi maltretirani i tučeni, a neki i do smrti, gladovali su i smrzavali se. Vrijeđali su ih, sve, i ranjene i sve ostale. Postojala su mučenja na razne načine koja nije vidio, ali je čuo od ostalih zatočenika, a svi odvedeni noću nisu se više vraćali. Od batina mnogi su ostajali bez zuba i inače invalidi. Zna imena svih maltretiranih, a poznat mu je identitet počinitelja zločina. Zna da je u logoru ubijen Branko Koh iz Vukovara. Za članove svoje obitelji ne zna ništa. 30. lipnja 1992.”

17.11.2005., četvrtak

Zimska oprema Od 15. obvezna zimska oprema... Uz već uobičajene informacije o prometovanju zaobilaznim putem preko Kupreških vrata, te o još uvijek mogućim kraćim zastojima u prometu u području Trnovače zbog deminiranja, držimo korisnim vozače s našega područja, kao i sve one koji u predstojećem razdoblju namjeravaju posjetiti BiH, obavijestiti da je od 15. studenoga u BiH obvezno posjedovanje zimske opreme na vozilima u prometu na cestama. Za osobni automobil, u propisanu zimsku opremu spadaju: - gume za zimsku upotrebu (oznake M+S), najmanje na pogonskim kotačima, - radijalne gume na svim kotačima (dubina utora najmanje 4 mm), - lanci za snijeg za pogonske kotače (u pričuvi), za gume sa ljetnim profilom.

14 medalja O karate turniru ponovo s rama-prozor.info... Cjelodnevno sportsko natjecanje u karateu privuklo je veliki broj znatiželjnika i simpatizera ovog sporta u Sportsku dvoranu u Prozoru. Međužupanijski turnir u karateru organizirao je klub Sloga iz G. Vakufa-Uskoplja sa sekcijom u Rami a nastupili su karate klubovi Student iz Mostara, Travnik iz Travnika, Radnik iz Donjeg vakufa, Bugojno iz Bugojna i domaćin Sloga. Najviše nagrada, odnosno 20 medalja osvojio je klub iz Bugojna a domaćin Sloga je odmah iza njih za 14 osvojenih medalja. Sveukupno je na ovom natjecanju nastupilo 200 djece iz dvije županije a sve pod budnim okom trojice saveznih sudaca. Za 15 dana održat će se novi međužupanijski turnir u karateu u Travniku. Više...

Zaštita područja Crkvina Hrvatska uzdanica radi na zaštiti i očuvanju naše kulturno-povijesne baštine... Pišući u prekjučerašnjem tekstu o proglašenju "područja starog grada Vesela Straža" nacionalnim spomenikom, spomenuli smo, uz groblje Dočić, i područje Crkvina kao područje koje je, također, zaslužilo da bude proglašeno nacionalnim spomenikom, te smo tom prilikom naveli da se o tom području brinu tek rijetki pojedinci, zaljubljenici u povijest našega kraja. No, istine radi, potrebno je napomenuti da je uz pojedince, svoj doprinos u zaštiti ovoga, a i drugih vrijednih lokaliteta na području naše općine, od udruga dala tek Hrvatska uzdanica. Ova Udruga se, naime, kako nam je javio posjetitelj koji se potpisao nadimkom Uskoplje, još 18. listopada 1999. godine obratila Općinama Uskoplje i Gornji Vakuf, Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i sporta Federacije BiH, te Visokom predstavniku. U svom obraćanju Hrvatska uzdanica zahtjevala je zaštitu područja Crkvina, koje se nalazi neposredno uz katoličko groblje u selu Bistrici, a na kojemu je sačuvana najveća nekropola na području Uskoplju, sa čak 140 sandučastih stećaka. Rečeno područje je 1983. godine jednom unificiranom odlukom u zemljišnim knjigama i katastru upisano na korištenje tadašnjoj ŠPP Koprivnica Bugojno, mada ista nikada nije gazdovala ovim zemljištem. Neposredni povod obraćanju Hrvatske uzdanice institucijama općinskih i federalne vlasti, te visokom predstavniku bile su tadašnje veoma ozbiljne najave da bi se ovaj vrijedni lokalitet mogao pretvoriti u građevinsko zemljište i prodavati za izgradnju obiteljskih i drugih zgrada odnosno građevina. Istovremeno s ovim prosvjedom, Hrvatska uzdanica pokrenula je i neke druge aktivnosti kako bi se sačuvalo ovo vrijedno nalazište, pa su tako organizirali i akciju u kojoj je posječeno izraslo žbunje i šiblje, te, na taj način, učinili spomenike vidljivim, tako da je i običnom prolazniku moglo biti jasno da je riječ o vrijednoj kulturnoj-povijesnoj baštini. Na dopis Hrvatske uzdanice, dakako, ni na koji način nisu reagirale niti općina Uskoplje, niti općina Gornji Vakuf, ali su zato iz Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i sporta FBiH u Hrvatsku uzdanicu stigla čvrsta obećanja da će se učiniti sve da se lokalitet Crkvina zaštiti i spriječi njegova daljnja devastacija. Time je ipak ispunjen cilj obraćanja Hrvatske uzdanice, unatoč činjenici da su, kao i na mnoge druge probleme, odgovorni i u općini Uskoplje i u općini Gornji Vakuf ostali gluhi.

16.11.2005., srijeda

Krivotvorene novčanice od 50 KM O problemu krivotvorenih novčanica u platnom prometu na području i naše općine već smo nekoliko puta pisali na ovom blogu, a u današnjem policijskom izvješću ponovo se nalazi vijest, koja upozorava na postojanje velikog broja krivotvorina, te poziva na povećani oprez građana: Dana 15.11.2005 godine, oko 08,30 sati, PS Travnik se obratio djelatnik HVB banke u Travniku i prijavio da je u navedenoj banci dobio krivotvorenu novčanicu od 50 KM od N. M. iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja. Istraga je u tijeku.

Sud Halilovića oslobodio optužbi Bivšeg zapovjednika Armije RBiH 53-godišnjeg Sefera Halilovića Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu oslobodio je danas optužbi o odgovornosti za masakr nad hrvatskim civilima u BiH 1993. godine u okviru akcije Neretva 93, čiji je cilj bio čišćenje Hrvata na potezu od Bugojna, odnosno Uskoplja do Mostara. (Izvor: pincom.info)

Ispod žita i u njemu O jučerašnjoj emisiji FTV-a Jučer popodne, negdje oko 17.00 sati, slučajno sam na Federalnoj TV, pogledao reprizu neke emisije, točnije priloga u okviru te emisije u kojemu je bilo riječi o problemima mladih na području općine G. Vakuf - Uskoplje. Ne trebam ni napominjati da je bilo više nego ugodno u ove maglovite i tmurne jesenske dane gledati slike ljeta (jer emisija je snimana u vrijeme kada naša općina nije imala načelnika, niti je bio donesen općinski proračun), a i gotovo svi sudjelovatelji u emisiji govorili su pametno i tolerantno, tako da je bio pravi užitak slušati ih, iako oni o problemu koji je bio tema priloga i nisu rekli ništa novo. No, unatoč svemu rečenom, na kraju ovoga priloga ostao mi je gorak okus u ustima. Zašto? Pa jednostavno zbog činjenice da je autor priloga problem postavio šablonski: problem mladih, njegova je poruka, u općini G. Vakuf – Uskoplje je velik, jer za njih, izuzev kafića, ne postoje gotovo nikakvi drugi sadržaji, ali na putu rješenja tih problema mladima, koji su, kako se sugeriralo, puni elana i volje za radom, stoje političari i općinske strukture vlasti, čiji predstavnik u emisiji i sam ističe da “Općina nema strategije za mlade”. Dakako, gorčina ne potječe od neinventivnoga pristupa temi koja se obrađuje, budući da takav pristup dominira na FTV, već od činjenice da je autor, a to se uvijek događa nedovoljno kreativnim ljudima, “ispod žita” provukao i još jednu poruku. On je naime, na veoma prizeman način problemu mladih dao još jednu dimenziju: dimenziju nacionalne pripadnosti. Naime, od svih sudjelovatelja u emisiji, kojima je autor dao prostor da nešto kažu, samo je jedan Hrvat i to pogađate predstavnik politike, one omražene, koja mladima stoji na putu rješenja njihovih problema, predstavnik općine, koja ne funkcionira i koja “nema strategiju za mlade” (riječ je o Anti Alviru). Svi ostali sudionici emisije su Bošnjaci – Muslimani (izuzev Samuela B. Gaye, volontera iz Liberije). Mladi, pametni i tolerantni, oni se zalažu za efikasno rješenje problema: od Amine Alić, studentice, koja na početku priloga čita onaj lijepi tekst iz Kamenog spavača, preko Alise(?) Bušatlić do Namika Kirlića, mladoga diplomiranoga psihologa. I da: na samome kraju priloga riječ je dana i jednom penzioneru, opet Muslimanu-Bošnjaku (Šabiću) čijom izjavom se zaokružuje dramaturgija ovoga priloga. Šabić na kraju, naime, poručuje da se svi mladi moraju skupiti i skinuti s vlasti ove iz općine jer su oni svi odreda nepismeni. Da me se ne bi pogrešno shvatilo, ponovit ću: izjave svih sudjelovatelja u ovoj emisiji su takve da bi ih potpisao gotovo svaki građanin naše općine, ali ono što ostavlja gorak okus nakon gledanja ovoga priloga jest njegova dramaturgija: autor je podijelio uloge, dodao problemu mladih nacionalnu dimenziju i tobože nehtijući ukazao na uzrok problema, čije otklanjanje traži ne okupljanje na projektima od zajedničkog interesa za mlade, nego okupljanje na projektima, koji su od općeg NACIONALNOG INTERESA. Na kraju, budući da će me mnogi nakon ovog teksta optužiti da prebrojavam krvna zrnca, želim upitati: što bi se dogodilo da u nekoj emisiji, recimo, o problemima umirovljenika na području naše općine autor da prostor petorici - šestorici umirovljenika hrvatske nacionalnosti i jednom predstavniku vlasti (one omražene, koja dijeli male mirovine) Muslimanu – Bošnjaku? Ne bi li autor takve emisije unaprijed sugerirao isto ono što je sugerirao autor priloga o problemima mladih, na što sam u ovom tekstu pokušao skrenuti pozornost? Ne bi li gledatelj stekao dojam da na području naše općine postoji samo problem umirovljenika (MIO), a ne i problem penzionera (PIO)? Ne bi li autora takve emisije optužili da je nacionalista? Bi i s pravom. No, ja autora priloga o problemima mladih neću optuživati. On je, naime, o problemima mladih Muslimana - Bošnjaka na području naše općine progovorio s iste takve pozicije i to je, po mome mišljenju, njegovo potpuno pravo, samo to u naslovu priloga (kao, uostalom, i u nazivu televizije) treba jasno i naznačiti. A što je s problemima mladih Hrvata na području naše općine ili, bolje reći, što je s cjelovitim sagledavanjem problema mladih (i, uostalom, svakoga drugoga problema)? I ovaj prilog govori u prilog tvrdnji da je iluzorno takav pristup bilo kojem problemu očekivati od Federalne TV. Postaje, naime, sve razvidnije da se jedino rješenje nalazi u novom TV kanalu. Koji se ne mora nužno ni zvati hrvatskim, ali koji mora, ako ništa drugo, uvažavati činjenicu njihova postojanja. Zar je to puno tražiti?

15.11.2005., utorak

Stradao pješak Prema Policijskom izvješću jučer, 14.11.2005. godine, oko 23,00 sati, u ulici 31.7 S. B. brigade u G. Vakufu - Uskoplju dogodila se prometna nezgoda u kojoj je vozač Domin K. iz mjesta Ždrimci, općina G. Vakuf - Uskoplje, upravljajući pmv marke “Golf II”, registarskih oznaka 895-M-681 ostvario kontakt s pješakom Osmanom Č., rođenim 1974. godine iz mjesta Pridvorci. U nezgodi je teške tjelesne ozljede zadobio Osman Č. koji je nakon ukazane liječničke pomoći u mjesnom Domu zdravlja prebačen u Kantonalnu bolnicu u Travnik. Očevid su obavili službenici OKP-a PU Bugojno. Istraga je u tijeku.

14.11.2005., ponedjeljak

U časnom samostanu Reda... Gdje su i što rade (22) Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog istaknutog franjevca... Kada bi se (a to je bilo potrebno upriličiti već davno) organizirao susret duhovnih zvanja Uskoplja, onakav kakve već dugo organiziraju i puno manje i duhovnim zvanjima od Uskoplja znatno siromašnije sredine, jedan od rijetkih koji bi na rečeni susret došao s mora i sa sobom, pod Radušu i Vranicu donio dašak "maslina i soli" bio bi fra Tomislav Ćurić. Ovaj franjevac podrijetlom iz Voljica zaređen je 1976. godine (i prema tome, iduće godine slavit će 30. obljetnicu svećeništva) i od tada je član Franjevačke provincije Svetoga Jeronima u Dalmaciji i Istri. Trenutno u upravi Provincije obavlja odgovornu službu tajnika i nalazi se u zadarskom samostanu sv Frane, "časnom samostanu Reda", koji je osnovan još za života sv Franje, a po predaji i u izravnoj vezi s njim. Fra Tomislav danas slavi rođendan. Pedesetšesti.

13.11.2005., nedjelja

12.11.2005., subota

Uskopaljski abecedarij (35):B kao Bandulavić, Ivan Uzrok ovoga pisanja moga, štioče razboriti, najprvi bi da pomanjkanja koliko se bude moći ispravim o našem malom uminju o čoviku, pisavcu od Uscopla, ki je od velici ljudi jedan... Eto, otprilike ovakvom rečenicom bi trebalo započeti pisati zapis o Ivanu Bandulaviću, ali ga istim stilom i nastaviti, budući da su o njemu sačuvani samo oni podaci koji su sadržani u njegovu djelu. Zna se tek to da se rodio u Uskoplju pri samome kraju 16. stoljeća, vjerojatno 1591. godine, te da je umro sredinom 17. stoljeća. Pretpostavlja se da je osnovno školovanje završio u fojničkom samostanu, te, s puno više vjerojatnosti, da je filozofsko-teološki studij završio negdje u Italiji. Kao svećenik djelovao je u Bosni i Dalmaciji, a neki povjesničari spominju čak i Srbiju. I to je gotovo sve što znamo o njemu. Možemo tek pokušati zamisliti kakav je njegov život, koji se prelijevao preko gornjih suhoparnih i, kako vidimo, nedovoljno pouzdanih podataka, doista bio. Možemo, recimo, zamisliti, kako Ivana, još dječarca, otac ili netko od starijih preko Vranice vodi prema Fojnici. Možda idu pješice, a možda je, opet, otac u sedlu, a dječak u bisagama ili sepetu. Krenuli su u rano jutro, kako se vazda na put kreće, možda iz neke od raštrkanih i skrovitih kuća po brdima oko doline, a možda i iz neke od posljednjih kršćanskih kuća iz Česte, u koju je jedva godinu ili dvije nakon Ivanova rođenja došao nekakav beg i podigao džamiju, raširio se, prignječivši raju još više uz Glavicu iz koje strše ruševine neke prastare crkve koje odjednom, starom slavom više ne podgrijavaju nadu, nego grubo pokazuju kojem svijetu oni pripadaju. Onom izumirućem. Otac cijelim putem šuti: nerado šalje dijete od kuće, ali mora. Vjeruje da je to jedini način da dječak spasi i dušu i tijelo, ako je u ovo novo vrijeme - a traje to dugo i predugo - uopće oboje moguće i spasiti. Ako dječaka sreća posluži, za koju godinu će možda i Bosnu napustiti, otići u Mletke ili barem do Dubrovnika, odakle se, nada se otac, neće u nju više nikada ni povratiti. Dječak malo od svega razumijeva. Šuti, no, cijelim putem osvrće se za Dolinom. I ne zapitkuje mnogo. Već tada zna da se «svaki na koliko je komu Bog razuma podilio naslanja.» Sličice koje je ponio s tog putovanja bibat će mu se, jamačno, cijeli život pred očima. I u Bologni 1613., kada, s ponosom, prvi put bude listao svoje tek izišle Pištole i Evanđelja (pisane «latinskimi slovmi» kojima je «vele mučno...naše domaće slovinske riči uprav pisati, i jedro izgovarati») u pokojoj ukrasnoj vitici ili inicijalu na trenutak će vidjeti Vrbas kako zavija ili cijelu Dolinu koja se, gledana s Vranice, poput lijepa rukopisa oku nečujno otvara. Od tada do danas Bandulavićev lekcionar - a riječ je zapravo o prerađenom i dopunjenom izdanju najstarijega latiničkog hrvatskog lekcionara Bernardina Splićanina iz 1495. - izašao je u čak dvadesetak izdanja, a Bandulavić se, između ostaloga pamti i kao prvi bosanski franjevac koji je djela na hrvatskom jeziku objavljivao latinicom.

11.11.2005., petak

Karate turnir Najava Karate klub "Sloga" (koji djeluje na području općina G.Vakuf-Uskoplje i Prozor-Rama) organizira karate turnir dana 13. 11. 2005 god. (nedjelja) u sportskoj dvorani u Prozoru. Na turniru će sudjelovati klubovi iz Hercegovačkoneretvanske i Srednjobosanske županije. Turnir će započeti u 08:00 a otvaranje turnira će biti u 10:00 sati. Uprava kluba poziva roditelje djece koja treniraju u klubu, ljubitelje karatea, zvaničnike općinskih organa vlasti i sve građane da posjete ovaj turniri i svojom nazočnošću daju podršku daljem radu kluba, razvoju karatea i općenito sporta na području općine Prozor-Rama. (Izvor:rama-prozor.info)

10.11.2005., četvrtak

"Sedam dana zatvora i tri godine progona u rodno mjesto..." Kratko podsjećanje na današnji dan 1934. godine... O odnosu tzv. visoke politike i maloga čovjeka, odnosno male sredine kakva je naša, mnogo se i često raspravlja i na ovome blogu. Često se i događaji kojima smo sami bili svjedoci pokušavaju pošto-poto staviti u kontekst nekih viših interesa i nekih duboko zakulisnih igara, e da bi se, kao takvi, opravdali sami sudjelovatelji u tim događajima ili da bi se podržala već stvorena slika i učvrstili okviri tih događaja, koje je propisala jedna i jedina unaprijed zadana Istina. Iz potrebe da se stvari oko sebe gledaju ne «svojim očima», nego kroz prizmu tobožnje «visoke politike» nikada nije, niti će ikada i doći nešto dobro. Mnoštvo je primjera iz naše bliže i dalje prošlosti, pa i sadašnjosti, koji govore u prilog tome. Jedan primjer desio se upravo na današnji dan daleke 1934. godine, kada je uskopaljski župnik fra Vje(r)ko Kulijer bio progonjen zbog, ni manje ni više, ubojstva srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića, koje se zbilo 9. listopada 1934. godine. Kronika Franjevačkog samostana u Fojnici (prema Škegro: Ruža na vjetru) o tom događaju je zabilježila: "Prvi slučaj župnika u Gornjem Vakufu, fra Vjerke Kulijera. Tude je bio upraviteljem sreske ispostave neki Srbijanac Urošević Maleša. Ovaj otprije nije trpio župnika zbog njegova tobože «separatističkog» rada medju tamošnjim hrvatsko-katoličkim narodom. Ovako je neraspoloženje prema župniku stekao po klevetničkoj informaciji sreskog načelnika Gajića iz Fojnice. Za progon nepoćudnog župnika dobio je spomenuti upravitelj u ovim crnim danima, kada je gotovo svaki državni upravni službenik mogao neodgovorno raditi što hoće. Uroševića žandari prisilili su, kundačenjem, trojicu svjedoka na izjavu da je fra Vjeko rekao u crkvi puku da je sada vrijeme opće narodne žalosti, ipak slobodno pjevati, premda je on sasvim suprotno rekao, što je spremna zakletvom posvjedočiti cijela župa. Pozvani župnik, od dotičnog upravitelja, primio je ne samo optužbu, nego odmah i drakonsku osudu na žandarsku prijavu: 7 dana zatvora i tri godine progona u rodno mjesto Fojnicu. Upravitelj nije htio čekati konačnu odluku više administrativne vlasti (banovine i ministarstva) na koje se okrivljeni župnik utekao, nego dok je njegova osuda postala pravomoćna, poslao je župski ured žandare, da pod prisilom protjeraju fra Vjeku iz župe. Taj postupak bio je tako netaktičan i nečovječan da se tako nešto slično moglo dogoditi samo u bespravno tursko doba, a ne u eri slavljene «slobode». Bez da su dali išta okrivljeniku iz kuće uzeti, kuću i ured nekom predati, uzeli su ga žandari preda se i poveli kroz čaršiju prema Rostovu. Sav je kršćanluk varoši izašao na ulicu i gledajući taj nevidjeni prizor glasno plakao i vikao: «što smo dočekali, da našeg svećenika vode žandari ko zlikovca». Ubojitih 10 sati gonili su ga preko Rostova u Travnik, da se nije nigdje ni mrvice čega okusio. Iz Travnika je preveden željeznicom u Busovaču. Otale nedjeljom zorom, po jakoj zimi (11. studenog) u Fojnicu. Odstranjen je sa svoje župe uoči nedjelje kad je velik narod bio došao u crkvu, ali nema mise, jer im je otjeran župnik. Nastalo je neopisivo negodovanje i glasni lelek. S dozvolom sreskog načelnika, fra Vjerko je osobno otišao u Sarajevo zamoliti od redovničkih i crkvenih vlasti intervenciju. Potom je otputovao u Beograd, da se kod samog ministarstva policije požali na ovaj nekvalificirani postupak i zatraži zadovoljštinu. Prilično su ga razumjeli, te s obećanjem brzog izvida stvari otpravili. Samo je za požaliti, da od svojih redovničkih starješina ne samo nije uzet u zaštitu i obranu, nego je i napadnut...» Fotografija spomenika kralju Petru ispred bugojanske gimnazije 1939. godine preuzeta s www.bugojanci.ch.

09.11.2005., srijeda

Jeste li bili u Uskoplju gospodine Lumiere? Nakon teksta o prevođenju romana Josipa Mlakića Kad magle stanu na poljski jezik, ponovo je – barem se tako čini po Vašim mailovima - oživio interes za film Živi i mrtvi, čije je snimanje započeto u prosincu 2004. godine, ali je, prema informacijama dostupnim u javnosti, rečeno snimanje prekinuto zbog, vjerojatno, financijskih problema. O tome smo, svojedobno, i pisali na ovome blogu. No, manje je poznato da se već dugo i naveliko planira realizacija još nekih filmskih projekata vezanih za Uskoplje, odnosno, onih projekata čiji su autori Uskopljani. O novim projektima producenta Mire Barnjaka pisali smo ne tako davno na ovom blogu, a na stranicama redatelja Branka Ištvančića (u rubrici Aktualni projekti) naći ćemo i informaciju o projektu realizacije dugometražnog igranog filma rađenom po spomenutom romanu Kad magle stanu Josipa Mlakića: KAD MAGLE STANU PROJEKT REALIZACIJE dugometražnog igranog filma (120 minuta, 35 mm), scenarist Josip Mlakić, redatelj Branko Ištvančić Projekt je dobio sredstva za razvoj scenarija na Fondu za kinematografiju BiH i u pripremi je za natječaj Ministarstva kulture RH Ovim scenarijem se prvi put tematizira rat između Hrvata i Bošnjaka, s točke gledišta vojnika Hrvata (Jakova Serdara), s težištem na sudbinama malih ljudi u kaotičnim i apokaliptičnim vremenima kakva su ratna. Cilj filma, i romana po kojemu je napisan scenarij, je da bez nepotrebnog politiziranja prikaže tragične sudbine malih ljudi, odnosno kako ti, do jučer mirni i povučeni ljudi, ratuju protiv svojih dojučerašnjih susjeda, i u tom ratu prelaze dug put od običnog čovjeka do ubojice, i kako se teško mire s činjenicom da je obratan put nemoguć. Na istim stranicama moguće je pronaći i projekt realizacije dugometražnog igranog filma Psi i klaunovi, rađenog po Mlakićevu još neobjavljenom romanu: PSI I KLAUNOVI PROJEKT REALIZACIJE dugometražnog igranog filma (120 minuta, 35 mm), scenarist Josip Mlakić, redatelj Branko Ištvančić Na natječaju Cinelink u Sarajevu, Balkan Film Fund za razvoj scenarija u Grčkoj i Cinéma Méditerranéen Montpellier natječaj za razvoj scenarija u FrancuskojNekoliko dana prije početka rata u BiH, u ožujku 1992., skupina Hrvata i Bošnjaka sprema se autobusom na politički miting u Sarajevo. Radi se o lažnom i isforsiranom savezništvu, koje već na početku filma dolazi u pitanje: saveznici se nikako ne mogu dogovoriti oko postavljanja nacionalnih zastava na autobus. Među putnicima je i Dušica, dječak od oko dvanaest godina, sin vozača i vlasnika autobusa (Pero), i pripadnici rock skupine Ritchiejeva djeca, čija su sva trojica članova različitih nacionalnosti: Šomi je Hrvat, Sam Bošnjak, Sova Srbin. Već na samom početku puta počinju sitne trzavice između Hrvata i Bošnjaka. Crna komedija... Ako svemu ovome dodamo i informaciju (doduše do kraja neprovjerenu) da je poznati riječki redatelj Bernardin Modrić zainteresiran za snimanje filma (već je navodno dogotovljen i scenarij) po romanu Drug nastavnik iz predvojničke uskopaljskog književnika Stjepana Džalte, onda, čini se, s optimizmom možemo gledati na, nazovimo je za ovu priliku tako, «uskopaljsku filmsku budućnost». A kakva je «uskopaljska filmska prošlost»? O tome, barem koliko je autoru ovih redaka poznato, ne postoji niti jedan značajniji rad, pa ni onaj u kojemu bi bili barem pobrojali dodiri Uskoplja s filmom i stvarima iz tog okružja. O filmu Ja sam tvoj Bog Zvonimira Maycuga već je bilo riječi na ovome blogu (v. Počeci trash filma), a budući da ovaj tekst nema pretenzija da bude sveobuhvatan i iscrpan, za ovu priliku podsjećam tek na jedan, čini mi se, najstariji film snimljen u našem kraju, te dvojicu istaknutih filmskih radnika podrijetlom iz našega grada. Riječ je o kratkometražnom dokumentarnom filmu Skopaljska dolina redatelja Hidajeta Ribića, snimljenog daleke 1955. godine (20.12.) u produkciji Studio filma iz Sarajeva (11 minuta, 35 mm, crnobijeli, standard; 300 m) Ekipu ovoga filma, pored Ribića, činili su još Bakir Tanović i Ognjen Miličević, snimatelji, te Mania Fuks, montažerka. Prvi od autora, rođenih u našem gradu (8. prosinca 1934.), kojega svakako vrijedi predstaviti na ovome mjestu, jest Halid Redžepašić, masker koji je radio na velikom broju filmova (Go west, Davitelj protiv davitelja, Crvena prašina, Dom za vešanje, Priča iz Hrvatske, Četverored, Kraljica noći...). Drugi autor je Ahmet Adi Imamović, rođen 30. ožujka 1950.. Za njega u filmskim programima piše da je filmsko snimanje studirao na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, a još kao tinejđer je počeo snimati amaterske filmove. Na akademiji je realizirao dokumentaristički intonirani dugometražni film Biografija (1974) u kojem progovara o vlastitoj generaciji, dok je u jedinom 'službenom' dugometražnom igranom filmu Nemir (1982.) tematizirao traume mlade žene. Do danas je realizirao petnaestak, uglavnom dokumentarnih, kratkometražnih filmova, često poetsko-simbolističkog usmjerenja, pokazujući i sklonost portretiranju društvenih marginalaca (npr. Frtaljac, 1976; Živimo i umiremo, 1978; Nema povratka, 1987; Kolo tajnih znakova, 1992; Domaće životinje - Kunići, 1995). Član je Društva hrvatskih filmskih redatelja. Nemir Godina proizvodnje: 1982 Trajanje: 97 minuta Tehnika: 35mm standard, boja Režija: Imamović Ahmet Adi Produkcija: Marjan film : Jadran film : Croatia film Filmski rod: Igrani film Zemlja proizvodnje: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska) Scenarij: Gordana Hajni, Zoran Budak Fotografija: Srđan Segarić Glazba: Igor Pomykalo, skupina Haustor Montaža: Boris Erdelji Scenografija: Dinka Jeričević Kostimografija: Uloge: Asja Jovanović (Marija), Igor Galo, Mladen Budišćak, Vera Zima, Nataša Maričić, Nada Gačešić, Miljenka Androić, Angel Palašev, Vida Jerman, Mia Oremović Sadržaj: Kako bi sačuvala brak, Marija pokušava iz svoje psihe izbrisati događaj koji ju je traumatizirao od rane mladosti. Šok koji je tada doživjela prekinuo je njezinu ljubav prema Dinku. Ponovni susret s njim, sada besciljnim pijancem, još je više destabilizira… Komentar: Prema povjesničaru hrvatskog filma Ivi Škrabalu, riječ je o filmu 'umjetničarskog' usmjerenja, "u kojem diskontinuitet fabule s mnoštvom poetizacije u prikazu košmarne sudbine žene razapete između sjećanja i sadašnjice, odnosno fikcije i zbilje, nema zapravo za posljedicu gledaočevo sudioništvo u tom doživljaju, nego mu je primarni cilj samodopadna afirmacija autora kao 'čistog' umjetnika". Dozvola za prikazivanje: od 9. veljače 1982 Na kraju ovih nekoliko na brzu ruku nabacanih podataka o “filmskom Uskoplju” svakako bi valjalo spomenuti i filmove koji su se snimali na našem području. Taj odjeljak uskopaljske filmske priče bio bi, vjerojatno, za širu javnost i najzanimljiviji. Prava je šteta da o boravku brojnih filmskih zvijezda (pa i nekih, doista superzvijezda) I bez sumnje velikih umjetnika u našem gradu do sada nitko nije ništa napisao, a niti pribilježio barem neku od brojnih anegdota sa snimanja recimo Bitke na Neretvi, anegdota koje su se sve donedavno tu i tamo prepričavale, a potom nekako nestale i zaboravile se. Sam redatelj Bitke na Neretvi Veljko Bulajić govoreći o uvjetima snimanja ovoga u produkcijskom smislu velikog filma, govorio je, između ostaloga i o velikim hladnoćama (čak minus 20 stupnjeva) za vrijeme snimanja u našem gradu, gdje je, budući da u to vrijeme nije bilo hotela, po privatnim kućama spavalo dvjestotinjak članova filmske ekipe. No toliko se živjelo za taj film, toliko smo svi željeli da on uspije, da nikome to nije smetalo. Možete li zamisliti Yula Brynnera, milijunaša, veliku filmsku zvijezdu, čovjeka koji je došao sa dvije tajnice, svojim »mercedesom 600«, istim kao što ga je imao Tito, a koji u Gornjem Vakufu stanuje u nekoj dvosobnoj sobi i osjeća se fantastično. Zamislite tu situaciju da Sergej Bondarčuk i Franco Nero zbog gužve moraju dijeliti apartman. Ovaj ne zna talijanski, a Nero nema pojma o ruskom, no svejedno se dobro provode, rekao je Bulajić. O snimanju filma Bitka na Neretvi govorili su, kako rekoh, donedavno i brojni Uskopljani. Ne bi li njihove priče bilo dobro ponovo oživjeti i zabilježiti ih kao dio (i to onaj ljepši dio) povijesti našega grada?

08.11.2005., utorak

Za nestale bugojanske Hrvate odgovoran Rasim Delić? Proširena optužnica protiv Delića... Tužiteljstvo Haaškog suda u prijedlogu proširene optužnice protiv generala Rasima Delića, bivšeg zapovjednika Glavnog štaba Armije BiH, optuženoga za ratne zločine, traži, između ostaloga, i njegovu odgovornost za zločine počinjene nad Hrvatima u Bugojnu, to jest odgovornost za nestale Hrvate iz tzv. bugojanske skupine. Naime, Anex F proširene optužnice sadrži popis 21 nestalog Hrvata iz Bugojna, koji se još vode kao nestali, osim Vinka Ivkovića, čije je tijelo pronađeno 1999. godine. Delićeva obrana moći će odgovoriti na zahtjev Tužiteljstva, nakon čega će Sudsko vijeće donijeti konačnu odluku o proširenju optužnice. Više... Na fotografiji: Salon namještaja, jedan od logora muslimanskih snaga u Bugojnu iz kojega su nestajali tamošnji Hrvati; foto:Bugojanski dnevnik/bugojanci.ch.

Radarska kontrola Obavijest vozačima... U vremenu od 8.11. do 13.11.2005. godine, službenici policije MUP-a naše županije provode akciju radarske kontrole brzine motornih vozila, a sutra, 9. studenog, obavljat će se kontrola i na području naše općine i to: -u naselju Pavić Polje, u vremenu od 13,30 do 15,30 sati, -u mjestu Trnovača, kod autobusne stanice , u vremenu od 16,00 do 18,00 sati. Također, vozačima će biti interesantna i vijest da će se sutra radarska kontrola obavljati i na području susjedne bugojanske općine: -u mjestu Čaušlije, raskrižje za naselje Vedro Polje, u vremenu od 07,00 do 09,00 sati, -u naselju Vrbanja, kod tehničkog pregleda «MGM», u vremenu od 10,00 do 12,00 sati. Iz MUP-a, dakako, još napominju da očekuju punu suradnju vozača i drugih sudjelovatelja u prometu.

07.11.2005., ponedjeljak

Humac u misiji Mumbezhi, Zambija Još jednom o kopiji gračaničke crkve u misiji Mumbezhi... Kako piše jučerašnji Večernjak, u afričkoj državi Malavi gradi se svetište istovjetno onome međugorskom. Tamošnji vjernici već su sagradili veliki betonski križ kao na brdu Križevac te brončane postaje poput onih u Međugorju, a niknuli su i temelji za gradnju kopije crkve svetoga Jakova. Vezano uz ovu vijest, mislimo da još jednom treba podsjetiti i na još uvijek malo poznatu činjenicu da u Africi, točnije u katoličkoj misiji Mumbezhi, udaljenoj oko 700 km od glavnog zambijskog grada Lusake, već petnaestak godina postoji kopija crkve iz naše Skopaljske Gračanice. Za njenu izgradnju najviše je zaslužan Uskopljanin, bivši misionar, Dominko Bilić. O svemu smo na ovome blogu pisali prije gotovo godinu dana, pa za više kliknite ovdje...

06.11.2005., nedjelja

Kad magle stanu na poljskom Na pomolu uspješna suradnja dvojice Uskopljana... Nakon niza uspjeha koje je uskopaljski književnik Josip Mlakić postigao sa svojim knjigama, osobito romanima Kad magle stanu i Živi i mrtvi, na vidiku je i, koliko nam je poznato, prvi cjelovit prijevod jedne od njegovih knjiga na neki od stranih jezika. Naime, kako smo informirani, Aleksandra Cholewa, koja je magistrirala južnu slavistiku na krakovskom sveučilištu, a sada radi kao prevoditelj s hrvatskog jezika, te kao politički analitičar za “Center for Easten Studies”, i dobro nam poznati Uskopljanin Mario Juričević dogovorili su s Mlakićem prijevod i objavljivanje njegova romana Kad magle stanu na poljski jezik. Uopće ni ne sumnjamo da je to samo početak Mlakićeva prodora na strana tržišta, ali i prva u nizu akcija koje će ubuduće poduzeti mladi par Cholewa - Juričević na promociji hrvatske kulture u inozemstvu, prvenstveno u Poljskoj.

05.11.2005., subota

Zviždenjak ili o gatkama i praznovjericama Znate li što je zviždenjak? To je onaj ružni crni gušter s izrazitim žutim točkicama pred kojim, kad ga, za kišna i vlažna vremena kojim slučajem ugledate, morate zatvoriti usta da vam ne bi prebrojao zube, jer ako vam ih prebroji, neko će vam se zlo dogoditi. Najgore je, pak, da, ne daj Bože, začujete kako “zvižđi” (otuda: zviždenjak, a zato je potrebno začepiti i uši): tada će vam, sigurno je, umrijeti mater. Eto, tako bih, da me netko upita ja odgovorio na pitanje: Što je to zviždenjak? Dakako, moj odgovor bio bi sasvim pogrešan (riječ je, zapravo, o daždevnjaku, salamandru (SALAMANDRA MACULOSA), vodozemcu sličnom gušteru (a ne,dakle, gušteru) koji rađa žive mlade) budući da se on, u osnovi, ne bi niti bavio zviždenjakom samim, već prije svega mojim doživljajem zviždenjaka (a tako su ga, naravno, doživljavala i sva druga djece s kojom sam rastao), koji bi, opet, u osnovi bio određen ne znanjem, nego praznovjericama i gatkama, koje su ponekad služile da djecu odvrate od nepoželjna ponašanja, ali su bile, a i danas su, nešto što je itekako prisutno u svakodnevnom životu. Čak štoviše, praznovjerice, od onih općepoznatih do pojedinačnih, koje mnogi ljudi imaju i u koje pokatkad i nesvjesno vjeruju, isuviše često određuju čak i naše ponašanje, a da toga ni sami nismo svjesni. Što činite kada vam crna mačka prijeđe preko puta? Vjerujete li da će vam netko doći, ako vidite da se mačka “umiva”? Vjerujete li da će vam lice cijele godine biti lijepo i svježe, ako se na Cvjetnicu ujutro umijete vodom s ljubičicama? O čemu ste mislili dok ste na sv Ivu u rano jutro gazili pepeo ugaslog svitnjaka? Vjerujete li da će vam se zlo dogoditi ako radite na sv Anu, iako ona nije “zapovidani” blagdan? Vjerujete li da neće biti dobro ako nedjeljom režete nokte, na sv Luciju šivate ili u Velikom tjednu “dirate” zemlju? Može li trgovcu biti dobar dan ako mu prva mušterija tog jutra nije bila muško? Hoće li “lišnjaci biti muljavi”, ako na sv Iliju grmi? Hoće li netko umrijeti, ako pas zavija……. O praznovjerju Uskopljana u prošlosti postoji nekoliko zapisa. “Gatke i uvjerice” u Skopaljskoj dolini opsežno je istraživao I. Zovko, a Milan Bešlić u svom radu Bugojno i okolina (izdanje Hrvatske uzdanice, Uskoplje, 1999.) na str. 49.-50 piše: Kao što svugdje po Bosni, tako je i ovdje narod vrlo praznovjeran. Ovdašnji narod vjeruje u vile, vukodlake, vještice i t.d.. Za vilu kaže narod, da je to djevojka ljepotica, duge kose, te na nogama ima kopite. Narod kaže, da sve vile nijesu jednake ćudi. Ima ih, koje ustrijele čovjeka, a opet ih imade, koje su milosrdne, te ljudima ništa ne čine. Narod ovdje kaže, da se vile noću sastaju na kakavom brijegu, te da tamo pjevaju i igraju , a čim se zora približi i orozi zapjevaju, onda se vile razilaze. Vele, da bi ko naišao na vilinsko kolo, mogao bi nagaziti ili nagraisati, pa se razboljeti. I vještice su također mlade djevojke, te vele, da one hodaju po noći od kuće do kuće, te da mladim momcima sisaju mlijeko iz sisa. O vukodlacima se tekođer ovdje priča i narod kaže, da vukodlak postane od mrtvaca. Narod kaže, da ako mrtvaca preskoči mačka, da se onaj mrtvac povampiri. Vukodlak izlazi noću iz groblja, te se u svašta pretvara, sad u čovječji, sad pak u životinjski lik i onda tako dolazi u seoske kuće, pa svojom lupom plaši svijet. U zoru, kad orozi zapjevaju, bježi vampir opet u svoju raku u groblje. Narod vjeruje I u gatke, te evo ovdje nekoliko primjera: Vele, da ne valja noću zviždati ni u kući ni izvan kuće. – Ne valja se odazivati, kad se nekom pričini, da ga u noći neko zove. – Ne smije se cipela i opanak na pragu ostavljati, jer se može nagraisati. – Ne valja po mrvama hodati, jer se može oboljeti od grjehote. – Kad se nokti obrežu, vele, da ih treba pod kućni prag ostaviti, te će uslijed toga dotični biti sretniji. – Ne valja, da djeca ubijaju žabe, jer im može umrijeti mati. – Ne valja ukrasti jaje, jer će ga dotični na onom svijetu na leđima nositi. – Kada oroz zapjeva na kućnom pragu, vele, da će doći u kuću gost. – Kad kokoš zapjeva, da će neko umrijeti od kućne čeljadi…… Jeste li praznovjerni?

04.11.2005., petak

Još jedna bugojanska večer Kratka objava Bugojanska večer na kojoj će se okupiti Bugojani, koji žive i rade u Švicarskoj, i njihovi prijatelji održat će se 17. prosinca 2005. godine u Rotkreuz-u, Dorfmatt-Zentrum (ZG). Okupljene će zabavljati sastav Braća Crnovi.

U devet mjeseci ukradeno 14 vozila Periodično policijsko izvješće... U periodu od siječnja do rujna ove godine na području naše općine ukradeno je ukupno 14 vozila. U istom peridu na području općine zabilježen je jedan slučaj narušavanja javnog reda i mira pucanjem iz vatrenog oružja, a kao posljedica narušavanja javnog reda i mira evidentirana je čak 21 povrijeđena osoba. Također, na području naše općine u prvih devet mjeseci ove godine jedna osoba je poginula u prometnoj nesreći. Izvaci su iz to Periodičnog policijskog izvješća naše županije za period siječanj – rujan 2005., a za detalje kliknite ovdje...

Deminiranje Kratka obavijest Kako smo već pisali na ovome blogu, još uvijek traje deminiranje terena u području gornje Trnovače, pa su, zbog toga, i danas, u vremenu od 8.00 do 16.00 sati moguće obustave prometa na dionici Trnovača – Uskoplje. Za vrijeme tih obustava, kako je to već uobičajeno, prometovat će se alternativnim pravcima, na koje će vozače usmjeravati policija.

03.11.2005., četvrtak

Izborno povjerenstvo ovjerilo rezultate izbora Kratka vijest Izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine je na 181. sjednici održanoj jučer, 02.11.2005. godine potvrdilo i ovjerilo rezultate prijevremenih izbora za općinskog načelnika u općinama Bijeljina i Gornji Vakuf-Uskoplje koji su održani 15. listopada ove godine. Rezultati su identični već objavljenim i dostupni su javnosti na Internet stranici Izbornog povjerenstva BiH, www.izbori.ba .

Bajram Šerif Mubarek Olsun! Uz želju da blagdan provedu u vjerničkom i obiteljskom zajedništvu, neka blagdanska radost islamskim vjernicima, a osobito posjetiteljima uskoplje.blog.hr, bude poticaj da i dalje ustrajno pridonose izgradnji mira i razumijevanja, promicanju svakoga dobra i društvenog napretka. Bajram Šerif Mubarek Olsun!

02.11.2005., srijeda

"Pisanca mrtvačka" Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, 1. i 2. studenog na Dan svih svetih i Dušni dan vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima. Tih dana obilaze se grobovi, te se polaganjem cvijeća i upaljenim svijećama u tišini još jednom svi podsjećamo na svoje najmilije i sve one koji su bili prije nas. Spomen na svete mučenike u kršćanskoj se tradiciji slavi od IV. stoljeća, no tek je 835. papa Grgur IV. odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi 1. studenoga. Povodom ovih blagdana donosimo PISANCU MRTVAČKU koju je u svojim Pištolama i evanđelju daleke 1631. godine otisnuo Uskopljanin fra Ivan Bandulavić. Pisanca mrtvačka Dan od ognja strašnom silom Razrušit će svit pepelom: David pravi sa Sibilom. Kolik trepet tad će biti Kad će nagli sudac priti, Sve potanko razviditi. Trublja čudni zvekne zukom, Po svi grobi strašeć bukom, Sbere prid sud svih jaukom. (Cijelu pjesmu donosimo u plavom stupcu desno) (foto: Uscople.tk (M. Juričević))

01.11.2005., utorak

Bin Mat Johari hara Skopaljskom dolinom! Policija u svojoj informaciji za javnost izvještava i o ponešto sofisticiranijem načinu krađe od uobičajenih krađa automobila i dr.: Dana 31.10.2005 godine u 16,30 sati PS Bugojno obratio se direktor “HVB Central profit banke” u Bugojnu. Prijavio je da je nepoznata osoba koristeći se lažnim banko-karticom, na ime Bin Mat Johari, dana 28.10. i 31.10.2005. godine podigla veće iznose novca. Dana 31.10.2005 godine u 16,30 sati PS Gornjem Vakuf – Uskoplje obratio se službenik “HVB Central profit banke” u Gornjem Vakufu Uskoplju. Prijavio je da je 31.10.2005.godine izvršena transakcija novca za koju smatra da je sumnjiva. Istragom je utvrđeno da je 28.10.2005.godine u istoj Banci izvršena još jedna transakcija sa lažnom bankovnom karticom na ime Bin Mat Johari. U oba slučaja podignut je veći iznos novca. Istragom je utvrđeno, da je u navedene dane i u “HVB Central profit banci” u Donjem Vakufu, putem navedene lažne banko kartice izvršeno podizanje većeg iznosa novca. U vezi navedenog angažovana je krim. policija PU Bugojno i PU Jajce. Istraga je u toku.

• Komentari On/Off

Opis bloga

• okus uskoplja

  
  

  ---

  
  Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
  

  ---

  
  
  
  Free Hit Counter
  
  
  
  
  Trenutno Online ||
  
  
  
  
  
  

  ---

  
  
  
  
  
  
  *USKOPLJE DANAS: ZUPAUSKOPLJE.ORG: Utakmica svećenika BiH i uskopaljskih političara ***MK-USKOPLJANKE.BLOG: Uskoro...***GORNJIVAKUF-USKOPLJE.BA: Promocija socijalnog uključivanja mladih *** ZUPA-SKOPALJSKA-GRACANICA.COM: SLIKE Proslava 100. godina župe *** USKOPLJE DANAS: NAPREDAK-USKOPLJE.COM: Podružnica na proslavi 20-te obljetnice od obnove rada HKD Napredak *** HNKSLOGA.BA: Završen turnir *** USKOPLJE DANAS***OSMRTNICE-USKOPLJE.BLOGSPOT.COM: Preminula Nevenka Barnjak Tete***KARATE-KLUB-USKOPLJAK.BLOG.HR: KK Uskopljak na karate turniru u Ilijašu*** USKOPLJEHEHEHE.BLOG.HR: Pronađi razliku***USKOPLJE DANAS
  
  
  
  

  ---

  
  
  

  ---

  
  Vrijeme u Uskoplju
  

  ---

  
  

  uskoplje.blog.hr očima posjetitelja:

  
  svaki dan ti je stranica gora i gora fuj (fuj 07.02.2006. 23:23)
  Kako god okreneš, ovaj blog je, ma kakav bio, jedino mjesto na kojemu Hrvati i Muslimani-Bošnjaci iz Uskoplja odn. G. Vakufa uopće i razgovaraju! (Vuk Uskopolski 26.10.2005. 06:58)
  Nisam odavno bio na ovome blogu. Evo sad udjoh i odmah mi se zgadi. Fuj (Ispravljac 21.04.2005. 21:17)
  …ovaj blog dođe kao onaj park u Engleskoj gdje je dozvoljeno psovanje predsjedniku , političarima i drugima (26.02.2005. 14:03)
  

  ---

Linkovi

• Župa Uskoplje
  Župa Skopaljska Gračanica
  Župa Bistrica
  uskopaljske mažoretkinje
  Osmrtnice Uskoplje
  KK Uskopljak
  Uskopaljski telefonski imenik
  HNK Sloga
  uskoplje.net
  http://napredak-uskoplje.com/
  rodoslovlje.blog.hr
  nespes1.blog.hr
  uskopljehehehe.blog.hr
  

  ---

  
  

  Posjetite i:

  
  www.zupa-bugojno.org
  www.hrvatibh.com
  www.hic.hr
  www.croatia.ch
  www.rama-prozor.info
  www.bugojanci.ch
  www.poskok.info
  

  ---

  
  

  Jeste li znali...

  
  ... da se jedan primjerak jedne od najvažnijih liturgijskih knjiga in Bosna othomana, izdanje poslanica i evanđelja kroz crkvenu godinu Ivana Bandulavića (Uskoplje, oko 1591. – sredina XVII. stoljeća) iz 1773. godine čuva u svetištu Gospe Olovske.U naslovu starom grafijom zabilježene su obavijesti o dopunama, dijelovima Rituala Rimskoga, kalendaru i različitim molitvama, te dužnim i doličnim dozvolama crkvenih autoriteta za tisak: PISCTOLE, I EVANGELJA Priko svegga godiscta NA NOVI NACIN ISTOMACENA PO RAZLOGU PO RAZLOGU DVORA RIMSSKOGA, Od svih pomagnanjah, koliko je moguchie bilo, ocistjena: i sasvimih, koja dosad nebiahu, s velikom pomgnom u Slovinski jezik istomachena, i virno prenesenna. S PRILOXKOM RAZLIKI BLAGOSLOVA: Nacina Karsctenja male dicze iz Rituala Rimskoga: i Kalendara Pape GARGURA XIII s brojniczom Blagdana pomicni. I S RAZBRAJANJEM DANA U KOJIMSE CINI MINA MISECZA. U MLETCZIH, MDCCLXXIII. PO IVANU NOVELLU, S Dopusctenjem Stariscina i s privilegiom.
  ... da je na predstavljanju projekta Zaštita biotopa i vrste velikog tetrijeba od nestanka s područja Bosne i Hercegovine, koje je održano u općini Uskoplje-Gornji Vakuf rujna 2004. g., iznijet podatak da je na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine ustanovljeno 285 pjevališta tetrijeba gluhana s procjenom brojnosti populacije od 1053 kljuna.
  ... da je pojava bolesti raka na području Uskoplja u godinama nakon rata čak 700 puta učestalija nego u godinama prije rata?
  
  

  ---

  
  

  Komentari

  
  Komentari odražavaju mišljenje posjetitelja koji ih ispisuju, te autor bloga ne odgovara za njihov sadržaj, niti je na bilo koji drugi način povezan s njima
  

  ---

  
  

Lektira

• 
  ***
  - Ante Škegro: Uskoplje I. Uskoplje na Vrbasu od prapovijesti do kraja austro – ugarske uprave (monografija), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1996.
  ***
  - Nevenka Budimir – Nada Plejić – Josip Kolak: Prosinac pozdravlja Uskoplje (pjesme), Hrvatska uzdanica,Uskoplje, 1996.
  ***
  - Josip Mlakić: Puževa kućica (kratke priče), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1997.
  ***
  - Ante Šarić: Tko je kršćanin? (članci), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1999.
  ***
  - Milan Bešlić: Bugojno i okolina, Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1999.
  
  ***
  - I]Petnaestorica[/I], Zbornik književnih radova autora rođenih u Skopaljskoj dolini (zastupljeni autori: Z. Antunović, N. Budimir, S. Džalto, F. Jezidžić, M. Kaser, J. Kolak, A. Lučić, J. Mikulić, J. Mlakić, I. Pavlović, N. Plejić, M. Radić, T. Šarić, H. Šenda, I. Tvrtković), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2000.
  ***
  - Stjepan Džalto: Spaljeno ognjište (kratke priče), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2000.
  ***
  - Ante Škegro – Anto Šarić – Slavica Buljan – Tomislav Šarić : Ruža na vjetru, Župa Sv. Male Terezije od Djeteta Isusa u Bistrici na gornjem Vrbasu (monografija), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2003.
  ***
  Hrvati Uskoplja - okolnosti i perspektive, Zbornik radova s okruglog stola održanog 9. veljače 2002. g., (zastupljeni autori: Ivan Šarić, Zdenko Antunović, Zdenko Malnar, Fabijan Trbara, Niko Budimir, Anto Alvir, Stipo Zečić, Tvrtko Krajina, Jozo Jurina, Josip Mlakić, Josip Šenda, Anto Šarić, Josip Lebo) Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2005.
  ***
  Janja Mikulić: Magdalena popravlja svijet (priče za djecu), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2005.
  ***
  Janja Mikulić: Ana Trepavičarka (priče za mladež i odrasle); Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2005.
  ***

• ---

  
  

  PODRŽIMO HNK SLOGU

  
  
  

  I TI SI POZVAN

  
  doniraj novac, daruj opremu, posjećuj utakmice, posjećuj njihove web stranice...
  

  ---

  
  Najviše puta komentiran post:
  Razoren stari srednjovjekovni grad Vesela Straža
  
  

  ---

  
  

  Arhiva:

  
  2004.
  Listopad
  Studeni
  Prosinac
  2005.
  Siječanj
  Veljača
  Ožujak
  Travanj
  Svibanj
  Lipanj
  Srpanj
  Kolovoz
  Rujan
  Listopad
  Abecedarij:
  Ad Matricem
  Anamoon
  Ban
  Bandulavić, Ivan
  Blek
  Božićnjaci
  Crvene zemlje na Vranici
  Česta
  Dernečišće
  Dobrošin
  Frtaljac
  Gospojina
  Gostionice
  Hamzić, Mujo
  Ikavica
  Jareb
  Jezik
  Klekica
  Kupus
  Lipa u Odžaku
  Ljubavna stijena
  Mikulić, Branko
  Mimo svit (izraz)
  Partizansko groblje
  Pećina u Krupi
  Pidriš
  Prakaratur
  Puška
  Raduša
  Rakija
  Rat
  Sicanje
  Susid
  Sveti Ante
  Sveti Ilija
  Svitnjaci
  Šunjo, Stipo
  Tito
  Vranica
  Vrbas
  Gdje su i što rade:
  Bagarić, I.
  Barnjak, V.
  Batinić, A.
  Bilić, D.
  Blažević, M.
  Crnov, D.
  Čagelj, B.
  Ćavar, M.
  Ćurić, T.
  Džalto, S.
  Glibo, B.
  Gazilj, P.
  Ivoš, I. i T.
  Jukić, T.
  Juričević, M.
  Juričević, M.
  Kolak, H.
  Kovačević, M.
  Kustura, M.-A.
  Lagetar, V.
  Lebo, J.
  Lučić, A.
  Mikulić, J.
  Milišić, J.
  Mlakić, M.
  Mlakić, T.
  Oreč, T.
  Papković, J.
  Pilić, Z.
  Prskalo, Ž.
  Radić, M.
  Rajić, A.
  Rajić, S.
  Slipac, A.
  Soldo, V.
  Šako, B.
  Šarić, A.
  Šarić, P.
  Šekerija, N.
  Šekerija, P.
  Šenda, H.
  Škegro, A.
  Škoro, M.
  Škraba, A.
  Škraba, LJ.
  Tirić, J.
  Topić, A.
  Vilić, R.
  Zeko, N.
  

  ---

  
  Nije vego, vego nego
  (izdvojeni komentari):
  

  ---

  
  (“Za Bosnu je uradilo više 500 mudžahedina dobrovoljaca koji su bili u sastavu Armije, a koja je brojala 300 000 pripadnika, nego kompletan Hrvatski narod…” (Zlatni ljiljan 20.06.2005. 01:34)
  

  ---

  
  A kako (...) tumačiš morbidnost da se ulice u čisto muslimansko bošnjačkim gradovima zovu po okupatorima odn. po onima koji su ubili zadnjeg našeg kralja kao npr sultan Ahmedova i sl.? Ili kako tumačiš činjenicu da su se u zadnjem ratu brigade hvo-a zvale Tvrtkova, Stjepana Tomaša i sl, a muslimansko bošnjačke Mehmeda el Fatiha i sl. ? ( 03.04.2005. 21:01)
  

  ---

  
  " ... (Gotovina je) oslobodio više Bosne i hercegovine nego svi bošnjački generali zajedno i zato mu (...) treba odati priznanje i, ako ništa, poštovati ga..." (Mato 14.03.2005. 20:15)
  

  ---

  
  
  

  ---

  
  
  
  
  * PREPORUČUJEMO S DRUGIH STRANICA * kliknite na naslov * PREPORUČUJEMO S DRUGIH STRANICA * kliknite na naslov *
  
  
  
  

  ---

  
  Puljić:Komšića nije izabrao narod
  

  ---

  
  -Svi hrvatski aduti
  

  ---

  
  -Zločini nad Hrvatima sustavno prikrivani
  

  ---

  
  -Bugojno: načelnik sprječava registraciju udruge logoraša
  

  ---

  
  

  Ja bosiljak sadih
  meni Fridrih Niče ...

  
  (pjesme uskopaljskih pjesnika)
  

  ---

  
  Pisanca mrtvačka
  
  

  Dan od ognja strašnom silom
  Razrušit će svit pepelom:
  David pravi sa Sibilom.
  
  Kolik trepet tad će biti
  Kad će nagli sudac priti,
  Sve potanko razviditi.
  
  Trublja čudni zvekne zukom,
  Po svi grobi strašeć bukom,
  Sbere prid sud svih jaukom.
  
  Smrt I narav uzčude se
  Kada mrtvi ustanu se,
  Da njih dila razvide se.
  
  Knjige će se otvoriti
  U kih će se sve viditi
  Kako će se svit suditi.
  
  Sudac dakle kada side,
  Sva otajna tad se vide,
  Ništar skrovno ne odtide.
  
  Što ću grišnik tada reći,
  Ali k komu ću tad priteći
  Gdi će drhtat vele veći.
  
  Kralju strašne veličnosti,
  Ki shranjuješ tu nje dosti,
  Srani me, vrutče ti milosti.
  
  Mili Isuse, spomeni se
  Da ti za me uputi se,
  Ta dan na me posmili se.
  
  Ištuć mene trudan side,
  Rad grišnika na križ pojde,
  Zaman ta trud da ne pojde.
  
  Pravi Sudče osvećenja,
  Da mi stvori odpuštenja,
  Pri vrimena razsuđenja.
  
  Kako krivac uzdahnjujem,
  Radi griha oblidnjujem,
  Smil se mojim jur molenjem.
  
  Koji Mariju odrišio si,
  Razbojnike uslišio si,
  Ufanje podilio si.
  
  Nisam grišnik ja dostojan,
  Da ti stvori dobrovoljan,
  Da ne žge me vični oganj.
  
  Meju ovcami misto zajmi,
  Meju kozlići stat ne daj mi,
  Postavi me na desnu s vami.
  
  Kad osudiš jur proklete,
  Ognjem vičnji gor će šćete,
  Tad me stavi meju svete.
  
  Molim ti se tad priklono,
  Pozri srdce moje pokorno,
  Ter me usliši dobrovoljno.
  
  Mnogo plača tad postane,
  Strašni drhat srdce gane
  Kada s praha mrtvac stane.
  
  Kad se osudi čovik krivi,
  Ti mi prosti, Bože živi,
  Ne osud me vičnjemi gnivi.
  
  Daj mu Bože Gospodine,
  Vičnji pokoj za tvoje ime,
  Isukrste, sine Marije. Amen.

  
  Ivan Bandulavić (Uskoplje, 1591.(?) - sredina 17. st.)
  
  Nedjelja
  
  

  Samo nedjelja ispuni naš dom.
  Tu su sestre i starija mi braća,
  Svatko po dio sreće, nedjeljom
  Donese u obitelj kad se vraća.
  
  Otac, svakako, dođe s terena
  Pa mu se baka na leđa žali:
  mi gledamo kad će svakog trena
  započeti s njom da se šali.
  
  A mama rasprema vedra lica,
  sva je sretna od neke dobrote,
  zapovijeda oko sitnica.
  Slatke li nam nedjeljne divote!
  
  I svečani mir je u kući cijeloj.
  Djed mota škiju na stolcu,
  ukočio se u čistoj košulji bijeloj
  i nešto važno priča mom ocu.
  
  Nedjeljom je tjedan na vrhuncu
  Nedjeljom se nadamo gostima
  Nedjelja se pamti po suncu
  Nedjelja živi s radostima

  
  
  Frano Jezidžić (Glavice,1954.)
  

  ---

  
  Krećem na put
  
  

  Ničim izazvane
  u meni već davno
  doživljene i proživljene slike
  s vremena na vrijeme
  kao ponornice nalaze put
  do površine moje svijesti
  i nižu se – bez mojih želja – na nevidljivu vrpcu
  
  ... Hotelska soba u Petersburgu,
  obala Vrbasa iz djetinjstva,
  otok u blizini Irske,
  mlada Crnkinja u autobusu za Atlantu,
  groblje Sumpetra u sutonu,
  pijani vojnik u vlaku za Lisabon,
  motorkotač dobiven na nagradnoj igri...
  
  Duboko, vrlo duboko u meni
  skriveni doživljaji žive.
  Da ne stanem – DA SE NE ZAČAHURIM –
  krenem tražiti nove, meni dostupne,
  slike života...

  
  
  Miroslav Radić (Bugojno, 1960.)
  

  ---

  
  

  RUJAN JE u Uskoplju.
  Među golim zidovima brže se smrkava,
  na pustim ulicama svaka misao postaje ruševina.
  Iza nekog zida prizor pred kojim je teško
  suspregnuti drhtanje: zahrđala ukosnica,
  prljav zeleni sapun obavijen dlačicama,
  izlizana kožna narukvica koja je zadržala
  oblik sitne ruke i jeftini ženski sat. Kuca.
  Rujan je u Uskoplju.
  Bio je ožujak, a potom je bio kolovoz.
  U jedinom mjestu u kojemu kuće
  u potpunosti sliče ljudima
  koji u njima stanuju.
  I bio je rat, a onda su ljudi počeli umirati
  prirodnom smrću.

  
  
  Tomislav Šarić (Bistrica, 1967.)
  

  ---

  
  Laž
  
  

  Laž je međusobno proždiranje ljudi,
  natjecanje tko će komu više krvi popiti.
  Ljudi jedu ljudsko meso
  pod izgovorom da ga ispituju.
  Istina ne može ništa laži, jer ona zna za njene tajne!
  Kad nestane života
  istina će stavljati laž u epruvete,
  i tako će doći kraj
  međusobnom davljenju.

  
  (Ivo Tvrtković, Bugojno, 1952.)
  

  ---

  
  Na Vranici na visokoj gori
  
  

  Na Vranici, na visokoj gori,
  tri su orla gnijezdo savijala.
  Prvi or’o na visokoj grudi,
  gdje se sunce odmara u podne.
  Drugi or’o na visoku boru,
  gdje oblaci međ’ granama kruže.
  
  A treći se dugo dvoumio,
  cjelu goru tri put preletio,
  dvaput širom, a jednom poprijeko.
  Na kraju je gnijezdo napravio
  gdje se gora u Vrbas obara,
  odakle se sva dolina vidi.
  
  A kada se gora zapalila,
  prvi or’o dig’o se visoko
  sve do sunca i bijela dana,
  a drugi se međ’ oblake vin’o
  kao magla međ’ gole vrhove.
  
  Trećega je vatra ufatila,
  dok je gled’o gore u visine.
  Letio je zapaljenih krila,
  dok ga nije nemoć obuzela.
  
  A kad ga je nemoć obuzela,
  padao je dole u dubinu.
  Padao je dugo i duboko,
  kao pogled sa visoke gore.

  
  Josip Mlakić (Bugojno, 1964.)
  

  ---

  
  Žena
  
  

  Ženu mi naslikaj prijatelju
  Ženu na odru od uvela cvijeća
  U tami u iskrenju svijeća
  Tuđim očima ću je gledati
  Na oltar staviti
  Među anđele
  
  Ženu mi iskleši prijatelju
  U stijeni nad provalijom
  Tuđim rukama ću je milovati
  Dušu u kamen udahnuti
  Kamen oko vrata vezati
  I usnuti sretan
  Među školjkama
  
  O ženi mi pjevaj prijatelju
  O ženi nepoznatoj
  Pjesmu nek drugi slušaju
  Mojim ušima
  Pjesmi tvojoj će vjerovati
  Dok čekam trepereći
  Među zvijezdama

  
  Hrvoje Šenda - Pero (Uskoplje, 1945.)
  

  ---

  
  Legija
  
  

  Mnoštvo ljudi
  u velikoj povorci
  prođe.
  
  Unese strah, nemir,
  slutnju.
  
  Pogreb ili rat -
  ili nešto treće?
  
  Ništa.
  
  Tek tako
  mnoštvo ljudi
  u velikoj povorci
  prođe.
  
  I unese strah, nemir,
  slutnju.

  
  
  Zdenko Antunović (Bugojno,1960.)
  

  ---

  
  Uskoplje
  
  

  O kamenje i potoci
  čuvajte mi zrelo
  zemlje vam na kojoj
  pradavnu žrtvu činite
  čuvajte mi rekoh
  slatku djedovu krušku
  
  Možda da odem negdje podaleko
  da ne čujem plač majke
  da stvaram obraze drage
  i dva joj bedra objavljena
  skladbu tu ljubim
  
  Imam puno toga reći govorom otaca
  od nevještog napisa Etrurca na vazi:
  TRGOVAC DARUJE OVU METALNU VAZU
  JANU I JATURNI
  
  Ostadoh da govorim stoga
  o kamenje i potoci Uskoplja
  čekam da u očevom bunaru
  bućne moja sjenka
  otežala pijavica

  
  
  Antun Lučić (Bugojno, 1958.)
  

  ---

  
  

  Priče:

  
  

  ---

  
  S. Džalto: Šarac
  J. Mlakić: Frankfurtska multimedija
  J. Mlakić: Bol, Novi svijet
  

  ---

  
  
  

  ---

  
  Ukoliko imate saznanja da sam na uskoplje.blog.hr upotrijebio neki slikovni (ili neki drugi) materijal, te time prekršio autorska ili slična prava, molim Vas da mi na to skrenete pozornost.
  Hvala na suradnji.
  

  ---

  
  Copyright © 2004.-2005. uskoplje.blog.hr
  Korištenje objavljenih pisanih radova u cjelini ili dijelovima dopušteno je samo uz izričito navođenje uskoplje.blog.hr kao izvora
  

  ---

  
  uskoplje.blog homepage
  

  ---

  
  adresa
  adresa
  

  ---

  
  
  
  
  Želite li objaviti na ovim stranicama neku vijest ili, pak, najaviti neki događaj vezan za Uskoplje pišite nam na gornje adrese - uskoplje.blog.hr – OKUS USKOPLJA
  
  
  
  
  

  USKOPALJSKA PREZIMENA:

  
  
  - ALVIR
  Alviri su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Zadra. Razmjerno najviše Alvira u proteklih sto godina rođeno je u Zemuniku Donjem kraj Zadra, gdje se svaki trideseti stanovnik prezivao Alvir. U Hrvatskoj danas živi oko dvjesto Alvira u oko pedeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno četrdeset, pa se njihov broj do danas učetverostručio.
  Najveća dva migracijska pravca Alvira u prošlom stoljeću zabilježena su iz Bosanske Gradiške (BiH) i BugojnA (BiH) u Zagreb.
  Alviri su prisutni u deset hrvatskih županija, u ukupno 19 općina i 22 naselja, znatno više u urbanim sredinama (72%).
  Danas ih najviše živi u Zagrebu (45), Zemuniku Donjem kraj Zadra (45), Zadru (25), Samoboru (10) i u Koprivnici (7).
  

  ---

  
  - AREŽINA
  Arežine su velikom većinom Hrvati, dobrim dijelom iz Srednje Bosne, a u manjem broju su i Srbi. Razmjerno najviše Arežina u proteklih sto godina rođeno je u srednjebosanskoj općini Kupres. U Hrvatskoj danas živi oko sto Arežina u oko četrdeset domaćinstava.
  Arežine su prisutne u deset hrvatskih županija, u ukupno 16 općina i 19 naselja, znatno više u urbanim sredinama (76%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (40), Čaglinu kraj Pleternice (10), Segetu Vranjici kraj Trogira (8), Kninu (6) i u Osijeku (5).