uskoplje
19.11.2005., subota
Uskopaljski abecedarij (36): R kao rakija
 Nijedna voćka ne može se ni izbliza izmjeriti sa šljivom. Sve ostalo voće, i senabije i jerbasme, i crne ošlame i zerdalije, i runjavice i gnjecave gospojinke, i žute, pjegave kajzerice i kiseli karamut..., sve to uđe u želju i prođe, a šljiva nikad. Bez šljive se, jednostavno, ne može: jede se svježa, a i suši, sa košticom i bez nje, pravi se recelj, ali i džem, kada se žilava kožica odvoji od mesa šljive, a uza sve to, od šljive se pravi ono najvažnije: rakija, taman toliko meka da se uz nju mogla provesti duga zimska noć, a da čovjeka "zarana ne obori". Nekada, naime, nije bilo vina, piva i drugih pića uz koje bi ljudi u Uskoplju, pa i u gotovo cijeloj Bosni, mogli prikratiti noć razgovarajući, a da se pri tom ne opiju.  Vjerojatno ne postoji čovjek koji je odrastao u Uskoplju, a koji se ne sjeća rakijskih kotlova, koji bi se u jesen, kad se šljive u velikim, drvenim kacama dobro ukisele, potpaljivali i, koji bi, goreći dan i noć, svojim plamenom razgonili gustu maglu i hladnoću koja je, kako se dan kratio, postajala sve veća i veća, a nerijetko na rakijske kotlove donosila i snijeg. Ni odsjaj vatre i zažarena kotla na izboranim, pospanim licima ljudi koji za dugih noći "okreću da ne zagori", a pritom čekaju kada će prokapati "prvica", a onda skinuti i pataku, nije lako zaboraviti. U tim noćima rakija se prvi put isprobavala, "stručno" procjenjivala, a iz tih procjena se, onda, rađao razgovor o rakiji i svemu što je s njom povezano, to jest doslovno o svemu, jer bez rakije se u Uskoplju zapravo ništa nije ni radilo. Niti rađalo, niti pokapalo.  Rakija je znoj, destilat (dolazi od turske riječi raki, a ova opet od arapskog arak i doslovno znači "tekućina koja nastaje isparavanjem, znoj") , ali je u prošlosti bila, kao ništa drugo, i simbol znoja, težine života, rada i muke koja je čovjeka pratila tijekom cijele godine, kroz nekoliko svojih života. Od šljivika i strepnji hoće li Bog dati, pa da šljive ne podbace, preko kiseljenja i pečenja do spremanja u hrastove bačve, iz kojih bi, ako Bog da, rakija trebala do nekog budućeg rođenja ili, pak svadbe, izvući davno zamrli život hrasta, nešto od njegove snage i postojanosti, baš kao što i rakija sama u oblogama "izvlači vatru" i vida rane, pa kad ju ponosni domaćin jednom razlije, mirisnu i žutu ("u krv se stapa"), i nazdravi njome, u toj se maloj čašici odjednom sabere sve, ona bude čovjek sam, čovjek koji dočekuje i ispraća, daje se i prima..., ali istovremeno bude i ono što bi čovjek htio biti. Na taj način rakija čovjeku vrati sve: ne zadrži ništa od blata, dima i truleži, nego se pročisti, pa, kao što Andrić reče, "dragocjena i čista kao duša" miriše na šljivu u voćnjaku i odiše svježinom jutarnje mašine što oblaže plavkasti plod. Rakijske kazane moglo se u jesen vidjeti u pravilu samo u dvorištima uskopaljskih katolika; muslimanima je "vjera branila" da piju alkohol, a samim time i da ga proizvode. No, iako se na prvi pogled tako čini, rakija ipak nije bila nešto što je razdvajalo ljude. Muslimani su, najčešće u sumrak, dogonili šljive k susjedu koji je pekao rakiju i tako gotovo kriomice "istiravali kotao-dva" rakije za sebe. "Da se nađe". Takav "ortakluk", takvo suučesništvo u makar sitnim grijesima stvaralo je čvršće veze među susjedima, nego što bi ih, opet rakija, u kavanskim tučnjavama moglo pokidati. Uz rub Prije ili kasnije pojavi se krivotvorina svake vrijedne stvari, pa tako ni rakija, naravno, nije izuzetak. Priča o rakiji jednog uskopaljskog gostioničara na zanimljiv način svjedoči o tome. Naime, rečeni gostioničar naručio je za potrebe svoje gostionice rakiju negdje iz Srbije. Dakako, onu pravu, za razliku od naše "brlje", žestoku i jaku. Na dan isporuke pojavio se u Uskoplju kamion s bačvama, koje su, međutim, kako se uskoro ispostavilo, bile prazne. Gostioničar, koji se osjećao prevareno brže-bolje nazvao je isporučioca u Srbiju i ljutito mu počeo spočitavati prevaru. No, Srbijanac mu nije dao da završi. - Idi bre, sve je unutra! Samo nalij u burencad vodu i eto ti rakije kakvu nisi dosada ni probao, - rekao mu je. |
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage