Marketing
Ispod žita i u njemu
O jučerašnjoj emisiji FTV-a
Jučer popodne, negdje oko 17.00 sati, slučajno sam na Federalnoj TV, pogledao reprizu neke emisije, točnije priloga u okviru te emisije u kojemu je bilo riječi o problemima mladih na području općine G. Vakuf - Uskoplje. Ne trebam ni napominjati da je bilo više nego ugodno u ove maglovite i tmurne jesenske dane gledati slike ljeta (jer emisija je snimana u vrijeme kada naša općina nije imala načelnika, niti je bio donesen općinski proračun), a i gotovo svi sudjelovatelji u emisiji govorili su pametno i tolerantno, tako da je bio pravi užitak slušati ih, iako oni o problemu koji je bio tema priloga i nisu rekli ništa novo.No, unatoč svemu rečenom, na kraju ovoga priloga ostao mi je gorak okus u ustima. Zašto?
Pa jednostavno zbog činjenice da je autor priloga problem postavio šablonski: problem mladih, njegova je poruka, u općini G. Vakuf – Uskoplje je velik, jer za njih, izuzev kafića, ne postoje gotovo nikakvi drugi sadržaji, ali na putu rješenja tih problema mladima, koji su, kako se sugeriralo, puni elana i volje za radom, stoje političari i općinske strukture vlasti, čiji predstavnik u emisiji i sam ističe da “Općina nema strategije za mlade”. Dakako, gorčina ne potječe od neinventivnoga pristupa temi koja se obrađuje, budući da takav pristup dominira na FTV, već od činjenice da je autor, a to se uvijek događa nedovoljno kreativnim ljudima, “ispod žita” provukao i još jednu poruku. On je naime, na veoma prizeman način problemu mladih dao još jednu dimenziju: dimenziju nacionalne pripadnosti. Naime, od svih sudjelovatelja u emisiji, kojima je autor dao prostor da nešto kažu, samo je jedan Hrvat i to pogađate predstavnik politike, one omražene, koja mladima stoji na putu rješenja njihovih problema, predstavnik općine, koja ne funkcionira i koja “nema strategiju za mlade” (riječ je o Anti Alviru). Svi ostali sudionici emisije su Bošnjaci – Muslimani (izuzev Samuela B. Gaye, volontera iz Liberije). Mladi, pametni i tolerantni, oni se zalažu za efikasno rješenje problema: od Amine Alić, studentice, koja na početku priloga čita onaj lijepi tekst iz Kamenog spavača, preko Alise(?) Bušatlić do Namika Kirlića, mladoga diplomiranoga psihologa. I da: na samome kraju priloga riječ je dana i jednom penzioneru, opet Muslimanu-Bošnjaku (Šabiću) čijom izjavom se zaokružuje dramaturgija ovoga priloga. Šabić na kraju, naime, poručuje da se svi mladi moraju skupiti i skinuti s vlasti ove iz općine jer su oni svi odreda nepismeni.Da me se ne bi pogrešno shvatilo, ponovit ću: izjave svih sudjelovatelja u ovoj emisiji su takve da bi ih potpisao gotovo svaki građanin naše općine, ali ono što ostavlja gorak okus nakon gledanja ovoga priloga jest njegova dramaturgija: autor je podijelio uloge, dodao problemu mladih nacionalnu dimenziju i tobože nehtijući ukazao na uzrok problema, čije otklanjanje traži ne okupljanje na projektima od zajedničkog interesa za mlade, nego okupljanje na projektima, koji su od općeg NACIONALNOG INTERESA.
Na kraju, budući da će me mnogi nakon ovog teksta optužiti da prebrojavam krvna zrnca, želim upitati: što bi se dogodilo da u nekoj emisiji, recimo, o problemima umirovljenika na području naše općine autor da prostor petorici - šestorici umirovljenika hrvatske nacionalnosti i jednom predstavniku vlasti (one omražene, koja dijeli male mirovine) Muslimanu – Bošnjaku? Ne bi li autor takve emisije unaprijed sugerirao isto ono što je sugerirao autor priloga o problemima mladih, na što sam u ovom tekstu pokušao skrenuti pozornost? Ne bi li gledatelj stekao dojam da na području naše općine postoji samo problem umirovljenika (MIO), a ne i problem penzionera (PIO)? Ne bi li autora takve emisije optužili da je nacionalista?
Bi i s pravom. No, ja autora priloga o problemima mladih neću optuživati. On je, naime, o problemima mladih Muslimana - Bošnjaka na području naše općine progovorio s iste takve pozicije i to je, po mome mišljenju, njegovo potpuno pravo, samo to u naslovu priloga (kao, uostalom, i u nazivu televizije) treba jasno i naznačiti.
A što je s problemima mladih Hrvata na području naše općine ili, bolje reći, što je s cjelovitim sagledavanjem problema mladih (i, uostalom, svakoga drugoga problema)? I ovaj prilog govori u prilog tvrdnji da je iluzorno takav pristup bilo kojem problemu očekivati od Federalne TV. Postaje, naime, sve razvidnije da se jedino rješenje nalazi u novom TV kanalu.
Koji se ne mora nužno ni zvati hrvatskim, ali koji mora, ako ništa drugo, uvažavati činjenicu njihova postojanja.
Zar je to puno tražiti?
Post je objavljen 16.11.2005. u 12:30 sati.