uskoplje
28.11.2005., ponedjeljak
Borba za bolju prošlost II.
Domovina kao lisnica O kakvom ostrašćenom odnosu prema povijesnim događajima je riječ u članku o našoj općini u Wikipediji na bosanskom (bošnjačkom) jeziku zorno pokazuje tekst pod podnaslovom Pokret za autonomiju Bosne Husein-kapetana Gradašcevica u kojemu se bez ikakvih ograda ili ustručavanja izriče da su "veliki doprinos odbrani bosanskih granica Gornjovakufljani dali u cuvenom boju pod Banjalukom 1737. godine..." Ni slova o tome da pod Banjalukom nisu bile nikakve "bosanske granice", već da su to bile granice Otomanskog carstva, istog, dakle, onog carstva koje je okupiralo i porobilo BiH. No, u romantičarskom pristupu vlastitoj prošlosti sve je moguće. Apstrahirati, ispravljati, nadopisivati, krivotvoriti....., a sve da bi povijesni događaji bili prilagođeni slici stvorenoj u sadašnjosti i za potrebe te iste sadašnjosti. Tako je moguće da se odmah nakon ovog kratkog pasusa o boju pod Banjalukom (iako nije jasno zašto se taj pasus nalazi pod podnaslovom o Gradaščeviću), kaže i to da "u pokretu Husein-kapetana Gradaščevića ZA AUTONOMIJU BOSNE (istaknuo ja) aktivno ucestvuje gornjevakufska aristokracija, listom svi su bili za Gradašcevica... " Ponovo ni riječi o tome da je Gradaščevićev pokret zapravo prije svega bio protureformski pokret kroz koji su muslimanski velikaši i zemljoposjednici, protivnici reformi, nastojali očuvati svoje povlastice i svoj uobičajeni način života, a nikako Bosnu. Njihova Bosna bila je njihova lisnica i njihova povlastica da žive na račun drugih. Međutim, taj socijalni momenat autore članka u ovom slučaju ne zanima, ovdje ne nalazimo ni trunke one ideološke svijesti koja je tobože toliko jaka da je, kako smo vidjeli, nagnala autore da joj prilagode i događaje tijekom Drugoga svjetskoga rata i, tako, zbog nje krivotvore povijest. Množi letke i bacaj Isti ostrašćeni odnos prema događajima u daljoj, autori zadržavaju i kad pišu o događajima u bližoj prošlosti. Štoviše, dijelovi teksta koji obrađuju posljednji rat kao da su izašli iz IPD službe jedne od zaraćenih strana, pogađate, one muslimanske. Da bi se napisao članak o određenoj temi mora se poznavati sve što je o rečenoj temi do tog momenta napisano i rečeno. Moraju se pred čitatelja podastrijeti sva postojeća relevantna mišljenja i svi relevantni radovi, te tek nakon toga izložiti i vlastito, dakako, argumentirano mišljenje. A što čine naši autori? Za njih je sve jasno, ne postoji ni trunka sumnje, ni najmanja dvojba o događajima na području naše općine u posljednjem ratu. Postoje dobri i loši momci, postoji oni koji napadaju i oni koji se brane, oni koji etnički čiste i oni koji su čišćeni, oni koji pale i oni koji su paljeni, oni koji čine zločine i oni koji su žrtve.... I iako ih činjenice opovrgavaju (prosta, neumoljiva statistika govori da su dobri momci etnički očistili više nego loši, da su počinili više masakara nego loši, da su zapalili više nego loši, da su ti isti dobri momci braneći se osvojili više domova loših momaka nego obrnuto itd itd) autori ustrajavaju u stvaranju te slike.  Pa ako već ne uzimaju u obzir hrvatske izvore, osim, dakako, onih koji njima odgovaraju, a koji su, usput, tek svjedočenja iz druge ruke i kao takva spadaju u kategoriju "narodnih pričanja", mogli su uzeti izvješća Službe državne bezbednosti JNA još iz travnja 1992. godine iz kojih je vidljivo tko se već tada, kada su snage HVO-a branile, između ostaloga i njihove domove, pripremao za napad na svoje susjede, mogli bi uzeti i svjedočenja pripadnika UNPROFOR-a, dokumente Armije BiH (npr o akcijama Neretva 93, Opasač i dr.), ali i recimo neke doista neovisne istraživače događaja u proteklome ratu poput američkog umirovljenog generala Charlesa Shradera... Mogli su i morali su mnogo toga, ali autori nisu u obzir uzeli ništa izuzev jeftinih propagandnih parola, pa su tako, umjesto ozbiljnog članka ili, pak, s obzirom na postojanje kontraverznih tema iz protekloga rata, iznošenja samo nedvojbenih, provjerljivih podataka, dobili štivo namijenjeno prije uzikivanju na nekom narodnom zboru, nego čitanju u nekoj encikopediji. I wikipedija je, dakle, ovdje iskorištena kao mjesto na kojemu, kao na ulici, među mnoštvom, vrijedi princip: množi letke i bacaj! Možda se članak o kojemu govorimo može učiniti i uspješnim, ali on je to samo ako ga promatramo kao propagandni letak, što on doista i jest, a nikako članak koji obrađuje događaje iz povijesti i sadašnjosti, što on ni na koji način nije. O obrazovanju - neobrazovanoI o obrazovanju na području naše općine autori članka u Wikipediji pišu, kao gotovo i o svemu ostalome - neobrazovano. Oni tvrde da je "osnovna škola ’’Gornji Vakuf’’ jedna od najstarijih osnovnih škola u Bosni i Hercegovini. Škola je osnovana 1889. godine..." Možda ova osnovna škola koju spominju naši autori, a koju je osnovala austrougarska vlast i jest jedna od najstarijih, ali od nje postoji i starija: ona pučka škola koju su u Gornjem Skoplju 1852. godine (dakle 37 godina ranije) osnovali franjevci, točnije fra Pavo Miličević i pomoćnik mu fra Filip Kunić. Međutim, ne samo da autori svoj govor o obrazovanju na području naše općine ne počinju s ovom školom ( a to su, jednostavno, morali), nego ju oni čak niti ne spominju. Je li posrijedi puko neznanje ili je opet riječ o prilagodbi nekadašnjih događaja nečijim današnjim željama, ne znam, ali to za kvalitetu članka koji bi zainteresiranim posjetiteljima trebao predstaviti našu općinu, pa i njeno školstvo, u krajnjoj liniji, nije ni bitno. Ma gdje ležao uzrok ovakvu pisanju, iz njega isijava želju za zaboravom i opasnost da se uništi pamćenje. I to ne bilo čije, nego naše vlastito. Imamo li im pravo to dopustiti? Čitajući dio članka koji obrađuje sport, potencijalni čitatelj mogao bi se ponovo naći u nedoumici o kojemu prostoru je doista u ovom članku riječ. Osim što naš grad nazivaju nepostojećim imenom Gornji Vakuf, autori i o klubovima i sportskim objektima govore kao da ih više nema. Dakako, postoji i klubovi, postoji i stadion Košute, postoji i sportska dvorana...., i sve je to i danas dio sporta i služi sportašima u općini Gornji Vakuf - Uskoplje, ali, autori očito ne pišu o ovome gradu, već o nekom fantomskom, čijim su stanovnicima autor(i) namijenili prokletstvo da prije bilo kakve pomisli na budućnost, moraju dosanjati vlastitu - prošlost. I poznate osobe po nacionalnom ključu U, na ovakav način obrađenoj, povijesti, a dijelom i sadašnjosti našega grada, jasno je, nema, niti može imati mjesta za ljude koji su se svojim životom i djelom izdignuli iznad svoga vremena u pravom smislu te riječi. Ni BiH u cjelini, a niti narod iz kojega su potekli, ne mogu sebi priuštiti luksuz da se odreknu takvih veličina (potvrđuju to leksikoni i enciklopedije, pa i odgovarajuće wikipedije u kojima postoje natuknice o njima), a Gornji Vakuf - Uskoplje, eto, može.Među poznatim osobama iz naše općine navode se Mehmed beg Stočanin, Pjesnik Ćamilija, Hađi Mustafa Bošnjak Muhlisi, Hađi hafiz Abdulah ef. Softić, Salih Sidki Mahmutkadić, Sulejman Bajraktarević, Fehim Bajraktarević, Sulejman Hađiabulić, Muhamed ef. Hađiabdić, Ahmed ef. Burek, Hafiz Ahmed ef. Ređepašić, Branko Mikulić i Josip Mlakić. Za pisce članka o našemu gradu na bošnjačkoj wikipediji, a, jasno je, ni za grad kakvim ga oni opisuju poznata osoba nije fra Anđeo Zvizdović, upravitelj Bosanske franjevačke kustodije, koji je 28. svibnja 1463. godine od sultana Mehmeda II. El Fatiha isposlovao čuvenu Ahd namu; nije to ni fra Ivan Bandulavić, prvi među bosanskim franjevcima koji je pišući na hrvatskom jeziku koristio latinicu, autor Pistola i evanđelja, koje su do sada objavljene u dvadesetak izdanja, a ni prezimenjak mu Marko Bandulavić, biskup preslavski odnosno marcinopoljski (u Bugarskoj). Za fra Stjepana Zlatarića, provincijala Bosne Srebrene od 1602. do 1605. godine, kojega su Turci utopili u rijeci Krki kod otočića Visovca, naši autori vjerojatno nisu čuli. Nema tu, na kraju, da spomenem samo jednog od danas živućih, ni Stjepana Džalte, književnika koji je objavio tridesetak knjiga, a natuknice o njemu moguće je pronaći u isto toliko relevantnih leksikona i enciklopedija.... Da ne duljim, među poznate osobe iz našega kraja nisu uvršteni istinski velikani, budući da se oni ne mogu ni na koji način uklopiti u unaprijed zadanu sliku stvorenu iz bolesne ambicije da se, kako smo već rekli, sve, pa i povijest, može prepraviti i promijeniti, da se sve, pa i pamćenje, može ubiti. I dodat ću na kraju: ako netko od vas slučajno primjeti da se među izostavljenim poznatim osobama s prostora naše općine, nalaze isključivo Hrvati, neka se zna da je taj koji je to primjetio obični nacionalista, koji bezrazložno prebrojava krvna zrnca i koji bezobrazno vidi ono što je očito. Netko će se na kraju ovoga kratkog, ovlašnog pogleda u članak o našoj općini/gradu na bošnjačkoj wikipediji možda zapitati kako je moguće da takav članak uopće na wikipediji egzistira, a da ga nitko ne promijeni? Pa jednostavno zbog toga što je članak "zaključan", a ako i pokušate ispraviti ga, naši autori nazvat će vas vandalom. No, u začetku je članak o našoj općini na hrvatskoj wikipediji. Nadamo se da će on biti kvalitetniji, te da pri obradi teme neće upasti u zamku ostrašćenog, nacionalno-romantičarskog odnosa prema događajima iz bliže nam i dalje povijesti, kao što se to, na žalost, desilo s člankom na bošnjačkoj wikipediji. |
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage