Utemeljena župa Skopaljska Gračanica
Dogodilo se na današnji dan: 31.siječanj 1911.Na današnji dan, 31.siječnja 1911. godine vrhbosanski nadbiskup dr Josip Stadler dekretom br. 178. utemeljio je župu sv Jeronima sa sjedištem u Gračanici. Obuhvatila je katolike dvanaest sela: Gračanice, Kordića, Skrta, Okolišća, Zlavasti, Gornje Ričice, Donje Ričice, Tihomišlja, Duratbegova Dolca, Draževa Dolca, Lužana i Zanesovića. Župna crkva sagrađena je 1912. godine, a prvi župnik bio je Stjepan Pašalić koji je službovao do rujna 1914., kada ga je naslijedio Bugojanac Ivan Ribičić koji je bio gračaničkim župnikom punih 30 godina: od rujna 1914. do studenog 1944. godine. O župi Skopaljska Gračanica već je bilo riječi na ovom blogu, pa za više informacija kliknite ovdje... |
Roberta Vilić
Gdje su i što rade: Roberta VilićUskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednu iznimno uspješnu slikaricu... Uskopaljska slikarica Roberta Vilić počela je izlagati puno prije nego je 1998. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Zlatka Kesera, pa je sada iza nje već desetak uspješnih godina izlagačkog staža. Radovi su joj jako intimistički, ekspresivne geste i izrazite teksture, a, kako bilježi Klaudio Štefančić u predgovoru njenoj splitskoj izložbi pod nazivom Vokabular (lipanj 2004.), oni su “ u tradiciji europskog modernizma, avangarde i postmodernizma i mogu se čitati kao ekspresionistički, iako autorica intimizira i omekšava herojsku tradiciju enformela”. Samostalne izložbe: 1993. Zagreb, Moderna vremena – KIC Zagreb, Galerija SC 1994. Zagreb, Galerija Nova Zagreb, Kula Lotrščak – MGC 1996. Rab, Gradska galerija Knežev dvor (s N.Ivezić) 1997. Zagreb, Salon galerije Karas Zagreb, Galerija Europski dom Zagreb, GalerijaTrgovačke banke 1998. Zagreb, Galerija Dubrava (s N. Ivezić i I. Jurković) Zagreb, Galerija VN 2002. Velika Gorica, Galerija Galženica 2004. Zagreb, Galerija SC Split, Galerija “DIT art & multimedia” Nagrade: 1993. Nagrada talijanskog kulturnog centra i Ugga Maffia, 28. Zagrebački salon 1996. 2. nagrada, City festival, kunst in der Stadt, Mainz Već spomenuti tekst predgovora iz pera Klaudia Štefančića možete pročitati ovdje... |
Pad temperature
Na ovom blogu dosada se nismo bavili "engleskim" temama, tj. vremenom (onom meteorološkom), no, zbog najave velikog zahladnjenja, ovaj put činimo iznimku. Tek toliko da unesete drva... Zbog intenzivnih snježnih padavina, promet na većini cesta u Uskoplju odvija se otežano i usporeno, a putni pravac Uskoplje - Prozor preko prijevoja Makljen otvoren je samo za putnička vozila. Slična situacija je i na gotovo svim cestama u BiH, pa se ne preporučuje kretanje na put bez kompletne zimske opreme. Meteorolozi za sutrašnji dan predviđaju slabljenje padavina, ali i osjetnije zahlađenje. U vremenu od 26. do 30. siječnja minimalne temperature bit će čak od –15 do –8 stupnjeva u unutrašnjosti BiH, dok će dnevne iznositi od –8 do –3 stupnja Celzijusa. |
Spomen obilježje palim braniteljima Uskoplja
O spomen obilježju palim braniteljima Uskoplja razgovara se otkad je ono otkriveno, a i na ovom blogu je bilo zahtjeva za objavom fotografija spomenika. Ovom prilikom objavljujemo dvije fotografije (preuzete sa stranica Pontesa i UHSU-a), a sve Vas pozivamo da iznesete svoje mišljenje (dakle sve ono što Vam se sviđa i što Vam se ne sviđa) o ovom spomen obilježju. (foto: Pontes) (foto:UHSU, M. Juričević) - 09:11 - Komentari (12) - Isprintaj - # |
No comment
Zbog problema u funkcioniranju blog.hr, svi postovi uneseni na ovaj blog (kao i na druge blogove) 16., 17., 18., 19. i 20. siječnja, budući da nisu bili u bazi, izbrisani su čim je nakon ponovnog generiranja bloga unesen prvi komentar. Dakako, s postovima su izgubljeni i neki Vaši komentari, koje, za razliku od postova nećemo obnavljati, pa se autorima izbrisanih komentara ovom prilikom ispričavamo, te ih pozivamo da svoje komentare sami obnove.
- 20:10 - Komentari (2) - Isprintaj - # |
"Upamćeni" Agić
Dogodilo se na današnji dan: 25.siječnja 1993.25. siječanj 1993. godine, prema pisanju Skopaljskog vjesnika, na području uskopaljske općine donio je stanovito zatišje. Zabilježena je tek povremena pucnjava iz pješačkog naoružanja, a detonacija topničkih projektila gotovo da i nije bilo. Muslimanski snajperisti, međutim, djelovali su nesmanjenom žestinom pucajući doslovno na sve što se kreće. Uz to muslimanske snage zapalile su četiri kuće u vlasništvu osoba hrvatske nacionalnosti. Pukovnik Željko Šiljeg zapovjedio je apsolutni prekid vatre između HVO-a i Armije BiH. U dnevniku Radija BiH u 19.00 sati u izvješću izvjestitelja Akifa Agića, po tko zna koji put, ponovo su se mogle čuti konstatacije tipa: “Ustaše su gore od četnika”, “Mi ćemo ići do kraja”, “Nitko nema pravo ništa potpisati” itd.. Agićeva mržnjom natopljena izvješća koja su, doduše, često poprimala i komične razmjere, ubrzo su zapažena i u široj javnosti. Tako, između ostalih, književnik Miljenko Jergović u Nedjeljnoj Dalmaciji od 12. svibnja 1993. piše: Upamćenim ostaju javljanja Akifa Agića iz Gornjeg Vakufa, iznenada ustoličenog dopisnika i specijalnog izvjestitelja, koji je u “privatnom” životu bio šef vakufskoga MOS-a (Muslimanska omladinska organizacija, formacija unutar SDA koja se ističe islamskim radikalizmom i boljševičkim backgroundom) u kojim je govorio kako je “HVO konačno pokazao svoje pravo lice”, a “ustaške snage su se pokazale gorima i monstruoznijima od četnika”. Po Agiću, a u udarnim terminima dnevnika objavljivano je kako “HVO ispaljuje 2500 granata dnevno po samom centru grada”, Agićeva mržnja katkad je poprimila i sasvim komične razmjere kao u prilici kada je izgovorio sljedeću rečenicu: “Na putu prema bugojanskoj bolnici nalaze se kolone ranjenih civila, puna ih je tamošnja bolnica, no oni se odmah po ukazanoj pomoći vraćaju na front”. - 15:11 - Komentari (17) - Isprintaj - # |
Rođendan Josipa Mlakića
Na današnji dan prije 41. godinu rođen je uskopaljski književnik Josip Mlakić. Prilika je to da ga i na ovom blogu ukratko predstavimo. Evo što je sam Mlakić o sebi napisao na stranicama HDP-a:
Rođen je u Bugojnu, BiH, 1964. godine.Završio Strojarski fakultet u Sarajevu 1988. godine. Pisanjem se bavim preko deset godina. Nemam važnijih nastupa u zemlji i inozemstvu. Nagrade i priznanja: - Nagrada nakladnika Faust Vrančić za najbolji neobjavljeni roman za 2000. za roman, Kad Magle stanu - BVZ-ova nagrada za neobjavljeni roman 2002, za Žive i mrtve - Nagrade Zrinski i Djalski 2003, također za roman, Živi i mrtvi. Nijedna od mojih knjiga nije prevedena na bilo koji strani jezik, osim dijelova nekih knjiga. Objavio: Puževa kućica, priče (Uskoplje, 1997)Kad magle stanu, roman (Zagreb, 2000) Odraz u vodi, priče (Mostar, 2002) Obiteljska slika, priče (Zagreb, 2002) Živi i mrtvi, roman (Zagreb, 2002). (Dakako, ovim knjigama treba dodati i zbirku pjesama Oči androida, te knjigu izabranih priča Ponoćno sivo) Ovom prilikom prenosimo Vam i jednu pjesmu iz gorespomenute zbirke, a ako želite pročitati neke od Mlakićevih priča kliknite ovdje... PUT U MRAK |
Tri mjeseca uskoplje.blog.hr
Prvi post na ovom blogu napisan je 21.10.2004. godine u 22.25 sati i od tada do danas prošlo je 3 mjeseca tijekom kojih je objavljeno ukupno 125 postova sa ukupno 26.013 riječi (ili 208 riječi po postu). Prema broju objavljenih postova ovaj blog zauzima 147. mjesto među ukupno 14.803 bloga. U istom vremenu bilo je i ukupno 308 Vaših komentara (cca 2,5 komentara po postu). Najviše puta, čak 19, komentiran je post iz abecedarija: Partizansko groblje. Po broju komentara ovaj blog zauzima 388. mjesto među 14.803 bloga.
U tri mjeseca postojanja ovog bloga, zabilježeno je i oko 3.500 posjeta, što je u prosjeku oko 38 posjeta dnevno. No, broj posjeta stalno raste, pa je u zadnjem mjesecu zabilježen jednak broj posjeta kao u prva dva mjeseca, ili u prosjeku 58 posjeta dnevno. Ako se ovakav broj posjeta bude bilježio i dalje, to znači da će ovaj blog u toku godine dana posjetiti više od 20.000 korisnika. Na kraju napomenimo da su svi postovi na ovom blogu vezani samo i isključivo za Uskoplje, pa gornje brojke, budući da je riječ o malom, lokalnom blogu, i nisu tako male. - 22:25 - Komentari (8) - Isprintaj - # |
Castrum Sozzed
Dogodilo se na današnji dan: 20 siječnja 1448.Na današnji dan daleke 1448. godine “rimski kralj” Fridrih III. poveljom je iznova potvrdio posjede hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači, a među rečenim posjedima bio je i castrum Sozzed u Uskoplju. Riječ je, dakako, o Susidu ili Sustich Vsopio, castello et contato (utvrdi Susid u Uskoplju), kako ga naziva jedan drugi kralj. O Susidu smo već pisali na ovom blogu, pa više pogledajte u abecedariju... - 08:40 - Komentari (3) - Isprintaj - # |
Kartalić kupio Borac - Uskoplje
Jednoga od zadnjih dana prošle godine, točnije 29.12.2004., u Agenciji za privatizaciju u Federaciji BiH (APF) potpisan je kupoprodajni ugovor kojim je privatiziran državni kapital vrijedan 787.089 KM. Kupcu Anti Kartaliću iz Uskoplja prodano je poduzeće Borac-Uskoplje Tvornica konfekcije s p.o., a riječ je o prvoj privatizaciji s liste poduzeća sa spornom imovinom.
Naime, nakon rješavanja međusobnih odnosa s poduzećem Borac – Tvornica konfekcije Travnik, te usvajanja početne bilance i programa privatizacije od strane APF-a, stvoreni su uvjeti za njegovu privatizaciju. Ante Kartalić obvezao se da će u gotovini platiti 50.000 KM te da će u naredne tri godine investirati 570.000 KM, kako bi se sanirao objekt, pokrenula proizvodnja i zaposlilo 104 nova radnika. - 21:19 - Komentari (5) - Isprintaj - # |
Uskopaljski abecedarij (11): A kao anamoon
Anamoon (ž.: anamoona, dosl.: onaj/ona tamo) je izraz koji se u Uskoplju (nije nam poznato je li i drugdje u uporabi) koristi za samog nečastivog. Vjerojatno je teško naći izraz koji u sebi krije više ogorčenosti, ljutnje i mržnje prema osobi kojoj se ovo ime pridaje, a čije pravo ime se u pravilu nikada niti ne spominje (budući da sugovornici uvijek znaju o komu je riječ), e da bi se i na taj način izrazilo gađenje, ali i poštivanje pravila da se vraga nikada «ne uzima u usta».
Naravno, u novije doba ovaj izraz polako nestaje. Zamjenjuje ga mnoštvo prostih i direktnih uvreda i psovki, koje, što je još važnije, postaju dio svakodnevnog govora, pa time i nestaje potreba za jednim ovako arhaičnim uvredljivim izrazom. Unatoč njihovoj stalno rastućoj količini, ne možemo se oteti dojmu da i u kvaliteti psovki i uvreda postajemo siromašniji. |
Preminuo Josip Šenda
Danas je u Uskoplju iznenada preminuo Josip Šenda, dugogodišnji dopisnik Slobodne Dalmacije iz Uskoplja, koji je svojim perom svakodnevno marljivo pratio život grada u kojega je bio zaljubljen. I mi smo se, na ovom blogu, često pozivali na njegove tekstove i često ih citirali, budući da smo unaprijed znali da bi svaki imalo ozbiljniji pokušaj praćenja i bilježenja događaja u Uskoplju bez Šendina doprinosa bio manjkav.
Svojim preranim odlaskom, iza sebe je ostavio veliku prazninu. Uskoplje će ju dugo osjećati. Neka mu je laka zemlja. - 23:00 - Komentari (1) - Isprintaj - # |
Rođendan Nade Plejić
Prelistavajući knjižicu Petnaestorica, u kojoj su objavljeni književni radovi autora rođenih u Skopaljskoj dolini, zapazio sam da je pjesnikinji Nadi Plejić danas rođendan. Prilika je to da ju ukratko predstavimo.
Nada Plejić rođena je 18. siječnja 1957. godine u Paloču. Osnovnu školu pohađala je u Uskoplju, a srednju u Bugojnu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prije Domovinskog rata radila je kao profesionalni novinar na radiju, te dopisnik više informativnih kuća. Živi i radi u Paloču. Objavila: Prosinac pozdravlja Uskoplje (pjesme – zajedno s N. Budimir i J. Kolakom) Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1996. (Podatci (kao i pjesma koja slijedi) preuzeti iz: Petnaestorica, Zbornik književnih radova autora rođenih u Skopaljskoj dolini, Hrvatska uzdanica, Uskoplje 2000.) Stella Polaris Daleko. Tamaris U Africi, Aziji, Južnoj Europi, Dok se nemilosrdno topi Bijeli brijeg. U meni stijeg smrti, Ruka zadrhti Dok mislim: Snovi su svisli Kao sleđene ptice U letu U mračnom svijetu. Stella Polaris Daleko. Kako do nje Prijeko? Na Zemlji postojim s molitvom Crnog brijega se ne bojim. |
Uskoplje gori
Dogodilo se na današnji dan: 18. siječanj 1993.Dugo se na ovom blogu nismo podsjećali na ratne događaje, pa to činimo danas. Prema pisanju Skopaljskog vjesnika (br. 10. ožujak 1993., str 3.) 18. siječanj 1993. godine na području uskopaljske općine bio je izuzetno vatren. Tijekom noći zabilježeni su napadi muslimanskih snaga na crte obrane HVO-a u selima Ponir i Zvizde, a od ranoga jutra žestoki topnički i pješački okršaji proširili su se na područje cijele uskopaljske općine. Zapaljeni su mnogi gospodarski objekti i obiteljske kuće. Sela Bistrica i Uzriče, kao i sam grad, doslovno su gorjeli. Prema informacijama iz Brigade dra Ante Starčevića zabilježeno je daljnje koncentriranje i premještanje muslimanskih snaga prema Uskoplju iz pravca Konjica, Novog Travnika i Bugojna. Postrojbe muslimanskih snaga napustile su, kao što se to dešavalao i prilikom ranijih sukoba u Uskoplju, prvu crtu obrane prema srpskim snagama s rajona Skrte – Skrtsko brdo. Napuštene položaje popunili su pripadnici HVO-a. U selu Ždrimci pripadnici muslimanskih snaga predali su oružje HVO-u, a HVO je ovladao i selom Hrasnica, te jednim od najjačih uporišta muslimanskih snaga – Relejom, gdje su muslimanske snage šest mjeseci prije izbijanja sukoba pripremile i dobro utvrdile svoje položaje. Istoga dana, 18. siječnja 1993. godine u Slobodnoj Dalmaciji zapovjednik 4. korpusa A BiH Arif Pašalić izjavio je, između ostaloga, sljedeće: Nije sporno pod čiju će nadležnost doći jedinice u mostarskoj i travničkoj provinciji, ali je odluka HVO-a ishitrena i s vrlo kratkim rokom izvršenja. Znakovito, zar ne? - 21:27 - Komentari (4) - Isprintaj - # |
Uskopaljski abecedarij (10): B kao Ban
Prije nego što je sjeo na klupu ispred zadruge na Ploči, Ban je, kaže priča, prošao gotovo sve što se u životu može proći. S takvim backgroundom se vratio u Uskoplje iz bijela svita, ali ni njegov povratak, odnosno odlazak u smiraj, nije prošao i, dakako, nije mogao proći, obično, bez spektakla i bez privlačnosti pustolovine koja je je golicala maštu nezrelih mladića, koji su, dakako, najčešće i prepričavali priče slične onima o Banovim doživljajima u okrutnu svijetu.
Ban je, naime, iz Zagreba (priča ne govori kako je do njega došao) unajmio taxi koji ga je, kako je rekao taxistu, trebao prevesti do Mostara. Nekoliko puta su putem stajali i svaki put je Ban pred taksistom pokazivao hrpu novčanica, a, kad bi kretali po automobilu bi, tobože nehajno razbacivao cigarete (naravno Marlboro), sunčane naočale i druge nebitne sitnice. Taksista je vjerojatno jako svrbio lijevi dlan, pa je svoje povjerenje olako poklanjao Banu. Kad su prošli Duratbegov Dolac, odmah pored onog velikog zavoja, Ban je zatražio od taksista da odmah stane, budući da on mora, je li, hitno na jedno mjesto. Vozač, maštajući o brzoj i velikoj zaradi ništa nije posumnjao (ionako je putnika vozio do Mostara), pa je stao. Ban je zašao u granje, i potom, kad je bio siguran da je taksisti potpuno nestao iz vida, mirno otperjao preko brda do svoje kuće. Taksist je još dugo vremena čekao, u kavani Kod Tokića se žalio da je izgubio putnika, a potom, kad je već snoćalo, krenuo natrag prema Zagrebu, bez novaca, tek s nekoliko kutija Marlbora i jeftinim naočalama. Od tada Ban sjedi na klupi pred pločanskom zadrugom, nogu prekriženih jedna preko druge, naslonjen više na svoj background nekada svjetskog čovjeka, nego na prohladni zid. Prolaze ljudi. Netko ga pozdravi, a netko mu zovne i pivu. A pozdravljaju ga više oni koje on uopće ne poznaje, nego oni s kojima je blizak. Oni koji ga ne poznaju drže da je nekako stvar prestiža upoznati ga. Recimo Hrasničani, koji, kad srijedom rano ujutro odvode stoku na pijacu u Uskoplje idu makadamom, “priko Pišćina”, a kad prodaju, vraćaju se asfaltom, preko Ploče, stišćući pod pazuhom svežanj novčanica s čijom debljinom nikad na kraju ne znaju da li da budu zadovoljni ili ne. Čini im se da su mogli prodati i skuplje, a opet, “u današnje vrime” (a u Uskoplju je uvijek “današnje vrime”), dobro je i to što su dobili. Nerijetko, upravo njima, tvrdokorcima, dok prolaze pored Bana, pokatkad popusti stisak i iz dobijenog svežnja izdvoje sitniš za pivu Banu. Vjeruju da je “griota proć”, a ne zovnuti mu barem pivu. Njemu koji je u svitu navikao na puno bolje. Jedne srijede, kad je Ban bio dobrano opskrbljen pivom (što je znak da su na uskopaljsku pijacu te srijede stigli mesari iz Dalmacije), naišao je neki Hrasničanin i upitao: - Znaš li Bane, je li prošlo podne? - Ne znam. Ovda nije, ako nije priko Pišćina…. Seljak se još dugo smijao Banu, ali Ban sebi ne. On je sjedeći na klupi pred pločanskom zadrugom dobro znao da i vrijeme može proći dvama putovima: makadamom, pa da ga i ne vidimo, i asfaltom, pa da nas opije časteći nas svako malo pivom. |
Stipo Rezo nagrađen u Parizu
Nedavno je u Parizu održana 100. po redu smotra inovatorstva, Councours Lepine, na koju su pozvani pronalazači iz 15 zemalja. Pronalazači iz BiH su za 13 inovacija dobili čak 11 medalja, a među njima svakako se ističe Uskopljanin Stipo Rezo koji je za svoj izum strugača snijega sa skijaških cipela dobio počasnu medalju s diplomom, a, iako nije nagrađen, drugi Rezin izum, “dugogoreći potpaljivač vatre”, također je izazvao iznimno veliku pozornost posjetitelja i stručnoga žirija.
Ne preostaje nam ništa drugo nego i ovom prilikom poželjeti Stipi još mnogo uspješnih inovacija koje će, osim struke, pobuditi interes i domaćih gospodarstvenika i investitora. |
Uskopaljski abecedarij (9): D kao Dobrošin
Ni Dobrošani nisu od jučer, a još manje je to Dobrošin.
Još su Rimljani na području Dobrošina ispirali zlato, o čemu i danas svjedoče isprane gomile, a u srednjem vijeku bio je gusto naseljeno područje o čemu svjedoči 26 sandučastih stećaka na Kužnom Greblju koje se je, vjerojatno, razvilo oko crkve sv Ivana Krstitelja. Ovu crkvu spominje biskup Mato Delivić u svom izvješću iz 1737. On je, naime, godinu dana ranije, točnije 10. lipnja 1736., krišom došao u Uskoplje i čak tri dana u Dobrošinu dijelio sakramenat sv krizme. Dobrošin se spominje i u drugim izvješćima apostolskih administratora Bosanskog vikarijata. Tako Pavao Dragičević u svom izvješću iz 1744. spominje sljedeće obitelji u Dobrošinu: Majdandžić, Šunjić, Lepanović, Radić, Katavić, Vrebac, Kalemović, Srndić i Jurina. Biskup Marijan Bogdanović u svom izvješću iz 1769. godine, pored ovih obitelji, spominje i obitelji Farndić, Golišević, Bošnjaković i Jurinović. I danas, većinu ovih prezimena moguće je naći u Dobrošinu. Prema podatcima župe Skoplje Gornje u Dobrošinu je 1877. godine bilo ukupno 68 obitelji i 369 duša, a stotinjak godina kasnije, prema popisu iz 1991. godine, u Dobrošinu je živjelo ukupno 546 stanovnika, što u odnosu na to koliko su se povećala druga uskopaljska naselja, i nije neko povećanje. Dobrošin se nalazi jugoistočno od općinskog središta, a gdje doista, možda će najbolje reći sljedeća priča. Za vrijeme trajanja zadnjega rata jedna baba je iz Dobrošina otišla u izbjeglištvo kod rodbine u Zagreb. Nakon smirivanja ratnih djelovanja vratila se u Dobrošin (“jedva je, bolan, čekala”), dugim putem kojim je i otišla: preko Senja, pa trajektom preko Prizne i Žigljena, Zadra, Splita, pa potom Cestom spasa preko Vrana, te kroz Ramu i Makljen konačno u Dobrošin. Nakon povratka pitali su ju susjedi da im kaže kako je u Zagrebu i kakav je Zagreb. - Lip! Lip je, dite, Zagreb, samo zabačen. Dobrošin se, dakle, nalazi tamo odakle je i Zagreb zabačen. Uz rubPrije objavljivanja ovoga posta dopustio sam M-u da ga pročita. Dugo je šutke zurio u ekran, a onda, kao za sebe promrmljao: - Dugo traju ti Dobrošani… Nakon toga je snažno zijevnuo, a onda još neko vrijeme zurio u ekran. Kad je napokon završio s čitanjem, protegnuo se i pogledao me smijući se. - … možda im je zato i garancija davno istekla, - dodao je. |
Drugi krug predsjedničkih izbora
Sutra, 16. siječnja, održava se drugi krug predsjedničkih izbora. Prema popisu kojeg je objavilo Državno izborno povjerenstvo birači – državljani Republike Hrvatske koji imaju prebivalište, kao i birači - državljani Republike Hrvatske koji se na dan izbora zateknu na području općine G. Vakuf – Uskoplje i općine Prozor – Rama, glasovat će na biračkom mjestu u O.Š. Marka Marulića, Kralja Tomislava bb, Prozor. Biralište se otvara u 7.00 sati. U ovom kao, i u prošlim postovima vezanim za predsjedničke izbore prenio sam nekoliko montaža koje s vedrije strane gledaju na izbore i predsjedničke kandidate. Ono što niste uspjeli vidjeti na ovom blogu pogledajte ovdje i ovdje. Uživajte i, naravno, glasujte. |
Uskopaljski abecedarij (8): F kao frtaljac
Ako su ljudi u nekom recimo vinorodnom kraju osjetili potrebu da podignu spomenik vinovoj lozi, u nekim ribarskim mjestima ribama i ribarskim mrežama, onda bi, možda, u Uskoplju trebalo podignuti spomenik kupusu, a u dvorištima uskopaljskih škola svakako barem spomen ploču frtaljcu, budući da je upravo frtaljac “othranio” generacije i generacije uskopaljskih učenika. Riječ je o najobičnijoj četvrtini kruha (otuda mu naziv), koju su učenici na velikom odmoru, kada je bilo vrijeme užine, kupovali u uskopaljskim trgovinama. Trgovci su veliki odmor i dočekivali s već gotovim narezanim frtaljcima, a, uz frtaljac oni učenici s većim džeparcem kupovali su i neizostavno malo, pedesetgramsko pakiranje eurokrema. Bila je to, kako rekoh, hrana generacijama uskopaljskih učenika sve tamo do druge polovice osamdesetih kada frtaljac, kao simbol “socijalističkoga” dry fooda (sjetite se vojničkoga SDO-a), sve više ustupa mjesto nadirućem “kapitalističkom” fast foodu i onim, onda tako neobičnim i zavodljivim nazivima, poput hot doga i hamburgera.
Ako se ne varam, negdje početkom osamdesetih u uskopaljskoj osnovnoj školi snimljen je i kratki dokumentarac pod naslovom Frtaljac, u kojemu se kao u onim filmovima crvena-zastava-vam-prikazuje, govorilo o omiljenosti frtaljca (čitaj suhoga kruha) kod malih đaka – pionira. Današnji učenici na frtaljac će vjerojatno gledati s čuđenjem i, vjerojatno, s podsmijehom, no, samo prije dvadesetak godina, u prvoj polovici osamdesetih, u ponekom spomenaru uskopaljskih djevojčica u rubrici najdraže jelo (a bile su još rubrike: najdraži pjevač, najdraži pozdrav, najdraža knjiga i dr.) moglo se nerijetko pročitati: kupovni kruh. Isti onaj od kojega je rezan – frtaljac. |
"Zlatni ljiljani" protiv ministra iz Uskoplja
Vrijedno je zabilježiti...
Nakon kritika federalnog premijera Hadžipašića, udruga građana "Zlatni ljiljani" zatražila je smjenu jedinog federalnog ministra iz Uskoplja (Pavić Polje) Miroslava Nikolića, piše Večernji list. Neću dopustiti da se bilo tko miješa u rad ministarstva. Za mene je u pitanju udruga građana koja može kritizirati nečiji rad, no sigurno neće odlučivati o potezima ministarstva- rekao je Ministar obrane Nikolić. Opširnije... |
Odgođeno suđenje Hrvatskoj samoupravi
Vrijedno je zabilježiti...
Suđenje bivšim hrvatskim političkim i vojnim dužnosnicima iz Bosne i Hercegovine koji su po predmetu "Hrvatska samouprava" optuženi za pokušaj podrivanja državnog ustavnog poretka, a među kojima se nalazi i Uskopljanin Zdravko Batinić, odgođeno je do prekosutra, 14. veljače.Opširnije... |
Razbuktavanje sukoba
Dogodilo se na današnji dan: 12. siječnja
Dan ranije započeti sukob u Uskoplju, 12.1.1993. godine nastavio se širiti. Skopaljski vjesnik o događajima za 12.1.1993. godine zabilježio je sljedeće: "U vremenu od 1.00 do 1.30 sati četnici su iz pravca Vukovska na područje uskopaljske općine ispalili desetak tenkovskih granata. Dojava o žrtvama i materijalnoj šteti nije bilo. U 9.00 sati dogovorena je razmjena između HVO-a i Armije BiH ljudi koji su uhićeni jučer u večernjim satima i tijekom jutra. Razmjena je i izvršena, ali muslimanska strana nije vratila materijalno-tehnička sredstva. Goran Čišić iz Armije BiH pri puštanju je tražio od uhićenih pripadnika HVO-a da potpišu izjavu da nisu maltretirani. No, dva pripadnika pukovnije Brune Bušića ipak su tučena, a maltretirane su i sve ostale uhićene osobe. U noći s 11. na 12.1. postavljen je eksploziv na stijenu između sela Podgrađe i Jagnjid, ali su ga pripadnici HVO-a na vrijeme otkrili i razminirali. U jutarnjim sastima na vrlo važnom punktu Deveć, u selu Bistrica, pripadnici muslimanskih snaga skinuli su zastavu hrvatskog naroda, a potom ju zapalili. Prije toga, noću, otjerali su pripadnike Vojne policije HVO-a Uskoplje s tog punkta. Oko 12.30 sati muslimanske snage djelovale su protuzrakoplovnom strojnicom s brda ponad sela Bistrice po hrvatskom dijelu tog sela. U 15.05 sati zapovjednik Štaba Armije BiH Fahrudin Agić izdao je zapovjed da se otvara topnička vatra po cijelom području općine, a osobito po hrvatskom selu Trnovača, u kojem je i sam rođen i živio. Snage HVO-a bile su prisiljene uzvratiti na te napade. Borbe su snažnim intenzitetom nastavljene i u večernjim satima s tendencijom daljnjeg širenja. U dnevniku Radija BiH u 19.00 sati Akif Agić, koji već duže vrijeme po unaprijed smišljenom scenariju raspiruje mržnju i umnogome doprinosi zaoštravanju situacije, “izvještava” javnost da su pripadnici HVO-a iz Uskoplja sa svojim obiteljima pobjegli, a da su sa strane doveli vojnike da ratuju" Izvješće Jure Mikulića12. siječnja 1941. izišao je 3. broj jednih drugih novina: «Seljačkog doma», «glavnog glasila hrvatske seljačke politike» koji je donio i izvješće o radu kotarskog upravnog odbora Hrvatske seljačke stranke u Bugojnu. Ovo izvješće poslao je Uskopljanin Jura Mikulić, tadašnji predsjednik kotarskog upravnog odbora: «Kotarski upravni odbor u Bugojnu održao je do konca godine 1940. četiri sjednice, na kojima se uglavnom raspravljalo pitanje organizacije prehrane pučanstva. Prema površnim podatcima, predviđa se, da će do nove žetve trebati oko 300 vagona hrane uvesti iz žitorodnih krajeva. Zaključeno je da ovaj odbor naručuje hranu preko «Pogoda», a da raspodjelu vrše obćine. Ovim sjednicama osim kotarskog predstojnika, prisustvovali su i drugi stručni referenti, već prema predmetu o kojem se razpravljalo. Iza prehrane odbor je najviše posvetio brigu za zaštitu šuma, kojih u našem kotaru ima za sada dovoljno, ali postoji bojazan, da neki krajevi u samom našem kotaru ostanu bez potrebnoga građevnog i gorivog drveta. – Juraj Mikulić, predsjednik kotarskoga upravnog odbora» |
Latić javno za homeinizaciju BiH
Vrijedno je zabilježiti...
Pjesnik Džemaludin Latić rođen je 1957. u selu Pridvorcima u uskopaljskoj općini. Osim kao pjesnik, Latić je poznat kao čovjek koji je uvijek isticao potrebu islamizacije BiH. Jučerašnja Slobodna Dalmacija donosi članak u kojemu tvrdi da se Latić otvoreno zauzima za homeinizaciju BiH. Opširnije... |
Početak oružanog sukoba
Dogodilo se na današnji dan: 11.1.1993.
Na današnji dan 1993. godine u Uskoplju je započeo sukob koji se neće zaustavit sve do veljače 1994. godine. odnosno do konačnog prekida neprijateljstava između Hrvata i Muslimana. Skopaljski vjesnik je od događaja za 11.1.1993. godine zabilježio: "U 17.20 sati pripadnici muslimanskih snaga ispalili su tri granate na donji dio grada napučen pretežito hrvatskim življem. Zabilježena je i pucnjava iz pješačkog naoružanja, a nakon toga još nekoliko detonacija. Istovremeno, pripadnici muslimanskih snaga blokirali su većinu prometnica na području općine. Snage HVO-a uzvratile su istom mjerom. Mnogo je uhićenih i na jednoj i na drugoj strani..." |
Izbori 2005.
Rezultati glasovanja na glasačkom mjestu br. 26Na glasačkom mjestu br 26 u OŠ Marko Marulić u Prozoru (na kojem su glasovali glasači s područja Uskoplja i Rame) od ukupno upisanih 6.638 birača, na izbore 2. siječnja izašlo je 2.435 glasača (bilo je 2420 važećih i 15 nevažećih listića). Najveći broj glasova dobila je Jadranka Kosor, 1.747, a slijede I. Pašalić (257), B. Mikšić (194), S. Mesić (64), S. Letica (51), A Kovačević (50), Česić (38), M Blažević (8), Košta (4), Adlešić (3), Kešer (3), Rajh(1) i Petrak (0). U drugi krug, kao što je poznato ušli su J. Kosor i S Mesić, pa će se birači u nedjelju, 16.1.2005. trebati opredijeliti između ova dva kandidata. SDA FINANCIRA MESIĆA Danas je svjetski dan smijeha, pa zato smijmo se ........do suza Predsjednički kandidat S. Mesić izjavio je za mostarski radio Herceg-Bosna da Hrvatska, a time i budući predsjednik, piše Večernji list od 9.1., mora pomoći bosanskohercegovačkim Hrvatima da postignu ravnopravnost s druga dva naroda. U istom broju rečenog lista, Mesićev stožer se zahvaljuje Stranci demokratske akcije (SDA) na financijskim sredstvima koje je uplatila za financiranje Mesićeve kampanje. Ako je i od Mesića previše je. |
Alojzije Žagar
Dogodilo se na današnji dan: 10. siječanj 1971.Na današnji dan 1971. godine u bolnici u Sarajevu preminuo je glasoviti bistrički župnik vlč Alojzije Žagar. Žagar je službovao u Bistrici u vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Vrhbosna (1/71) na strani 22-23,24 bilježi da Žagar došavši u Bistricu “već sljedeće (1941.) godine u jesen započinje s gradnjom župne crkve koju gradi i dovršava u jeku ratnog vihora i uz bezbroj teškoća. Malo je koji kraj za vrijeme rata tako često mijenjao gospodare kao skopaljski kraj. Na svakom koraku prijetila je opasnost po život. K tom su još od prije rata bili vrlo zategnuti odnosi između domaćih katolika i muslimana. Svojim ljudskim i prijateljskim odnosima koje je uspostavio pokojni župnik Žagar je sasvim sigurno vrlo mnogo pridonio da je taj kraj ostao pošteđen od međusobnih razračunavanja i žrtava. Tamošnji živalj će se toga još dugo sjećati sa zahvalnosšću… Evanđeosku ljubav prema sirotinji nosio je u sebi kao nešto sasvim prirodno i na djelu je potvrđivao svom spontanošću. Bezbroj puta je potvrdio osobito za vrijeme rata ne praveći nikakve razlike između katolika, pravoslavnog ili muslimana”. Preuzeto iz knjige Ruža na vjetru grupe autora ( Hrvatska uzdanica, Uskoplje 2003.) |
Sve je stalo, samo nezaposlenost raste...
Prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje u Uskoplju je na kraju 2004. godine bilo 3.230 nezaposlenih osoba. Taj broj je čak za 11 % veći nego godinu dana ranije. Od tog broja 1.741 osoba po prvi put traži posao, a među nezaposlenima je i 1.115 demobiliziranih vojnika, 283 ratnih vojnih invalida, 17 invalida i 82 člana obitelji poginulih branitelja. Što se tiče kvalifikacijske strukture, među nezaposlenima najveći broj je nekvalificiranih (NKV), čak 1.187 osoba, polukvalificiranih (PKV) je 84, a visokokvalificiranih (VKV) je 6. Posla nema ni 460 osoba sa srednjom stručnom spremom (SSS), 62 osobe s višom (VŠS) i 23 s visokom stručnom spremom (VSS). |
Pozdravlja sve...
Gdje su i što rade (6): Janja Mikulić
Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednu pjesnikinju... «I obična, posve obična riječ (bit će i prije svih riječi) umije biti poezija. Čini se da smo to pomalo zaboravili. No, upravo je običnost najpouzdanija čuvarica, najpostojanija darivateljica životnih dragocjenosti. Prije svega ljudskoga srca.» Gornje riječi zapisao je Stjepan Lice u popratnoj riječi uz knjigu Pozdravi sve Janje Mikulić. Janja Mikulić rođena je 22. travnja 1952. godine u Podgrađu kod Uskoplja. Osnovnu školu završila je u Uskoplju, a srednju medicinsku u Zagrebu, gdje i sada živi i radi kao medicinska sestra. Pjesme je objavljivala na 2. programu Hrvatskog radija, te u «Tomislavu», «Glasu koncila»,"Veritasu", «Betaniji», «Maruliću» i dr. Uz pjesme piše i prozu. Do sada je objavila zbirku pjesama pod naslovom Pozdravi sve (Zagreb, 1998.) iz koje prenosim pjesmu U meni. U meni U meni su svi slapovi, sve kiše od postanka, gromovi i munje. Sve se to pretočilo u mene, rasplakalo, rastužilo, skamenilo i samo želim da mi oči zgasnu... |
Uskopaljski abecedarij (7): I kao ikavica
...Ikavicom danas nazivamo dijalektalne (nestandardne) oblike hrvatskoga jezika u kojima se staroslavenski glas “jat”, za koji se pretpostavlja da se nekad izgovarao kao dvoglas ie, danas čita kao i (na primjer: mliko, bilo, dite…). U prošlosti je, međutim, bilo prijedloga da se za osnovu hrvatskoga književnog jezika usvoji ikavski izgovor, odnosno ikavica. Tu su ideju najsnažnije zastupali neki istaknuti intelektualci u Dalmaciji, Lici i Slavoniji. To je bilo opravdano ponajprije zato što ikavski izgovor ima veći dio hrvatskih narodnih govora - štokavci u Dalmaciji, zapadnoj Hercegovini, Bosni, Lici, Slavoniji, Baranji, Bačkoj, čakavci u Dalmaciji, sjevernom Hrvatskom primorju i dijelu Istre, a tog izgovora ima i u dijalektalno miješanim područjima kao što je okolica Ogulina, te ponešto u pretežno kajkavskom Gorskom kotaru i Hrvatskom zagorju. I govor Dubrovnika i okolice djelomice je ikavski. Uz to, postojala je i književno-kulturna osnova za prihvaćanje štokavske ikavice kao osnove hrvatskoga književnog jezika. Dobar je dio hrvatske književnosti prije preporoda napisan ikavicom. Njome je napisano prvo hrvatsko autorsko književno djelo - Judita Marka Marulića (čakavska ikavica), a i najčitanija hrvatska knjiga svih vremena - Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića (štokavska ikavica). Ikavski su pisali i Matija Antun Relković u Slavoniji, Matija Divković u Bosni i brojni drugi pisci. Velika smetnja prihvaćanju ikavice ne bi bila ni stara dubrovačka književnost (Vetranović, Lucić, Držić, Palmotić, Gundulić i dr.) s obzirom na to da je i njezin jezik štokavski i djelomice ikavski (iako ijekavica preteže) te je ona po više jezičnih elemenata bliža čakavštini nego ijekavici istočnohercegovačkih Srba koju je Vuk Karadžić promovirao u srpski književni jezik i koja je zaslugom iliraca stvarno postala osnova i hrvatskoga književnog jezika. Tome treba dodati da je i pisac prve hrvatske gramatike (na latinskom jeziku, 1604.) Bartul Kašić također pisao ijekavski i ikavski ne smatrajući to za zajednički jezik toliko bitnim koliko samu štokavicu. Moglo bi se reći da je zapravo bilo više jezičnih i kulturnih argumenata za prihvaćanje štokavske ikavice hrvatskim nacionalnim standardom nego štokavske ijekavice. Tako misli i vrsni jezični povjesničar Zlatko Vince kada u svojoj knjizi Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti (1998.) kaže kako nema znanstvenog opravdanja da se o ikavici govori s omalovažavanjem u odnosu na ijekavicu i ekavicu “jer su sva tri izgovora jednako vrijedna. Štoviše, ikavski bi (uz ekavski) imao određenu prednost jer je lakši za pisanje u odnosu na ijekavski”. Presudila je međutim opća politika koja je nametnula i jezičnu, a koja, kao što se pokazalo, nije bila osobito dalekovidna...(Bežen) I u pitanjima jezika, kao i u mnogim drugim stvarima, Uskoplje je išlo uz dlaku općoj politici, pa je ikavica bila i ostala izvorni uskopaljski govor i to i kod Hrvata i kod Bošnjaka-Muslimana. Riječ je o štokavskoj ikavici s primjesama čakavštine (tako se kaže: ognjišće, šćap, šćene, bašća…, a ne ognjište, štap, štene, bašta…) koja se unatoč sedamdesetogodišnjim pritiscima u dvjema Jugoslavijama, na prostoru Uskoplja uspješno održala. Razlika u govoru između uskopaljskih Hrvata i Bošnjaka – Muslimana jest ponajprije u činjenici da Bošnjaci - Muslimani u govoru koriste gotovo isključivo glas ć, a, za razliku od njih, Hrvati, samo glas č, te činjenici da Bošnjaci – Muslimani u govoru rabe puno više turcizama od Hrvata. Nekada, u vrijeme Jugoslavija, ikavica je, pored ostalog, bila ismijavana kao nazadan, zaostao govor (i danas zvuče poznato ovi epiteti, zar ne?), pa su se poneki Uskopljani, osobito mladi, ponekad stidjeli govoriti ju. Istovremeno, za samo godinu dana boravka u JNA, isti su obično poprimali mnoštvo izraza iz čistoga srpskog jezika, koji, usput, i danas ima mnogo utjecaja u stvaranju određenih novogovora, odnosno jezika koji svoje norme stvara na principu razlike prema susjedima (kroz koji se, kao i na drugim područjima, namjerava postići afirmacija tobožnje vlastite osobitosti), a ne na temelju vlastite jezične tradicije koje je i ikavica nezaobilazni dio. |
Uskopaljski abecedarij (6): S kao Susid
Susid je srednjovjekovna utvrda koja se u povijesnim izvorima spominje nekoliko puta: u povelji aragonskog kralja Alfonsa V. iz 1444., u povelji “rimskog kralja” Fridriha III. Iz 1448., u osmanlijskom defteru iz 1468./69., u vakufnami Mustaj-bega Skenderpašića iz 1517./18. itd. Susid je kao utvrda napuštena prije 1833. g. Nalazi se na visokoj hridi u kanjonu rječice Bunte u blizini sela Kordići. Ispod njega prolazi komunkacija koja povezuje Kupreško sa Skopaljskim poljem. Pristup mu je moguć jedino od Kordića, te iz Dizdareva potoka. Četverokutne je osnove s jednom kvadratičnom kulom na najuzvišenijoj koti. Rekonstruirani obim zida bio bi 4,50 m. U kuli je pronađena hrvatska keramika ukrašena valovitim crtama, te jedna brončana starohrvatska naušnica. U selu Kordići su još 1940. g. živjela dva starca koja su ovu kulu viđali pod krovom. Uz put koji vodi u unutrašnjost utvrde nad Buntom nalazi se još jedan plato 8,50 x 2,50 m, koji je bio opasan zidom debljine 0,80 m. (Škegro) Ne zna se tko je i kada sagradio Susid (castrum Sozzed; Sustich Vsopio, castelo et contato). Iako je vjerojatno da su ga utemeljili lokalni feudalci o kojima svjedoče nadgrobnici iz katoličkog groblja u obližnjem selu Kordići, legende ga vežu uz kraljev dvor, odnosno uz kraljicu Jelenu koja bi, kako kaže jedna legenda, tjesnac pod gradom pregrađivala volovskim kožama, te po tako nastalom jezeru plovila čamcem. Druga legenda kaže da su Susidom vladale dvije sestre koje su se zvale Marija i Magdalena. Vrijeme njihove vladavine poklapalo se sa sve češćim i sve dubljim prodorima Turaka u Bosnu, tako da su samo dobro utvrđeni gradovi na stijenama odolijevali njihovim upadima i to tako što su tajnim prolazima izvana dobijali sve potrebno za život i obranu. I Susid je pomoć dobivao kroz pećinu koja “nije imala dna”. Čovjek je mogao baciti kamen u nju i jedno vrijeme osluškivati njegov pad, odnosno udare o stijenu, ali nikada nitko ne bi mogao čuti onaj posljednji udarac kamena o dno, jer dna, kako narod kaže, nije ni bilo. No, po starom epskom obrascu, nakon mnogo dana, Turci su ipak uspjeli pronaći načina da osvoje utvrdu. Jednoga dana platili su nekom svježem Poturici imenom Mujo dva konja da im oda tajni prolaz do Susida. I tako su Turci, kako to obično biva u narodnim pričama, tek zahvaljujući izdaji uspjeli zaposjesti Susid. No, konji Muji nisu mnogo pomogli. I on je, odmah nakon što ih je dobio, prolazio kanjonom Bunte, te skupa s konjima pao u vodu i utopio se. Kraj Susida nalaze se i stijene koje narod zove “kameni svatovi”. Priča o kamenim svatovima je poznata. Obradio ju je August Šenoa, a o ovim susidskim pisao je u svojim povijesnim romanima Narcis Jenko. O Susidu je ostalo mnogo legendi, koje pokatkad nama danas mogu zazvučati isuviše otrcano i neuvjerljivo. No, one i nisu istinite i stvarne: one su izmišljene. Ali su izmišljene zbog toga da bi pokazale koliko je Susid bio stvaran. |
Utemeljena župa Bistrica
Dogodilo se na današnji dan: 6. siječnja 1931.
Ivan Ev. Šarić Dekretom vrhbosanskog nadbiskupa dr Ivana Evanđelista Šarića od 6. siječnja 1931. selo Bistrica kod Uskoplja postala je središtem rimokatoličke župe sv Terezije od Djeteta Isusa. Osim Bistrice u novoutemeljenu župu uključeni su Saraj – Vilić, Volari, Gaj, Hrasnica, Grnica I dio Krupe, koji su tada bili u sastavu župe Skoplje Gornje sa sjedištem u Uskoplju. (Škegro). |
Tri kralja jahahu...
Danas se slavi blagdan sv. Tri kralja, a to je ujedno i zadnji dan božićnog ciklusa običaja. U srednjem vijeku uz Božić i Novu godinu, kao dan početka nove godine, postojao je i ovaj datum.
Nekad su sv Tri kralja bila blagdan blagoslova vode i blagoslova kuća, kada su svećenici na ulaznim vratima kuće uz početna slova imena sv Tri kralja zapisivali i broj nove godine. Obilazak svećenika danas u Uskoplju započinje već drugi dan Božića i traje do sv Tri kralja. Na današnji blagdan raskićuje se i božićni bor, te se nakit sprema za iduću godinu. U nekoliko tekstova ukazao sam na neke običaje koji, barem u Uskoplju, još uvijek u cijelosti ne pripadaju prošlosti, već barem neki od elemenata tih običaja i dalje žive, pa makar i u svom najelementarnijem obliku i osiromašena sadržaja. Mislim da postoji više razloga zbog kojih je potrebno na ove i druge običaje i dalje ukazivati, a Miroslav Dolenec Dravski te razloge sažeo je u sljedećih par rečenica: Svi su ovi običaji zapravo potraga za boljom polovicom čovjeka. Oni su žilava borba protiv duhovne oskudice koja hara i pustoši, goropadi se i mahnita u mračnim koridorima ljudskih duša. Oni ne dopuštaju da u čovjeku dozrije mržnja. |
Krekin blog
Neka svoga i u gori vuka
Ne znam jeste li zapazili da se 28.12.2004. svojim komentarom na uskoplje.blog.hr pojavio bloger nespes1, iza kojeg se krije Ivo Škraba zvani Kreka. Opis njegova bloga je jednostavan: Bistrica. Kreka na svom blogu donosi zanimljive fotografije pomoću kojih, uz kratke opise stvara lijep dnevnik. Ja Vam ovdje prenosim nekoliko njegovih fotografija, a Vi ostale pogledajte na Krekinom blogu. I ubuduće ga posjećujte i, naravno, komentirajte njegove postove. Da Kreka ne klone duhom. Kreka slika Posljednju večeru u crkvi u Nespešu... ... a baka se odmara |
Nova knjiga Stjepana Džalte
Stjepan Džalto:Bog u novcu - vrag na koncu i druge priče; Naklada Jurčić, Zagreb 2004., Uskopaljski književnik Stjepan Džalto, unatoč poodmakloj dobi, izgleda, i dalje neumorno radi. Tako se nedavno pojavila njegova nova knjiga priča (zapravo, sudeći po katalogu Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, ona je izašla znatno ranije, samo što je tek sada meni došla do ruku) pod naslovom Bog u novcu – vrag na koncu i druge priče. To je ukoliko se na varam čak 24. Džaltina knjiga po redu. Knjiga je izašla u Nakladi Jurčić u Zagrebu, a književnik Mile Maslać, inače i urednik knjige, u pogovoru je napisao: Džalto se kao pisac ne udaljuje od svoga svećeničkog zvanja ni toliko da ga se kao pripovjedača ne bi moglo stalno prepoznavati u okolnostima donošenja zaključaka, pa i vođenja radnje u kojoj likovi zastranjuju, polakomljuju se, ohole, ogovaraju, prijete, ljute se i vole, mijenjaju se. Ispravljaju svoje i tuđe krivde, upadaju u zastranjenja i inaćenja baš onako kako to čine i u životu. Osjeća se da i u patetičnim opisima bdije svijest i savjest pisca kako doživljaj ne bi postao nekontroliran, banalan, nesvrhovit i svirep. Puno je manje ironije, sarkazma, šale i dosjetke u ovoj knjizi nego u prethodnima koje su imale drukčiju osnovu i potku od ove, jer autor je tada svakako bio poletniji i ambijentalno neodmaknut od prostora u kojemu se radnja odvija. |
Mladić izgorio u kući
Dopisnik Slobodne Dalmacije iz Uskoplja Josip Šenda krenuo je marljivo u novu godinu. No, nakon kratke vijestice o dočeku Nove u Uskoplju (uredno prenijeli), druga vijest objavljena danas je doista tragična. 1. siječnja, naime, izbio je požar u obiteljskoj kući Fahrije Šeketa u Odvodama, a nakon što su ugasili požar, vatrogasci su u kući pronašli pougljeno tijelo dvadesetogodišnjeg Kemala Šekete. Više čitajte u Slobodnoj (ostale novine, koliko sam vidio, nisu ni objavile ovu vijest).
|
Uskopaljski abecedarij (5): P kao Partizansko groblje
Sredinom prošloga stoljeća na brdu Glavica (Šarampovo) koje se nadvija nad sami grad, pronađeni su ostaci ranokršćanske bazilike, izgrađene još u 5. ili 6. stoljeću. Ova bazilika sastojala se od naosa, pronaosa i apside (ma što to značilo), a ukupna dužina, zajedno s apsidom iznosila je 19,60 m, dok je širina bila 8,80 m. Od enterijera pronađeni su dijelovi menze (oltara), te fragmenti stupa na kojemu je ona stajala. Uz južnu stranu zida nalazila se jedna kasnoantička zidana grobna komora, koju je zatvarala nadgrobna ploča Rimljanina Aurelija Tirona.
No, na žalost, u grad su se u vrijeme pronalaska ovog objekta, spustili i partizani koji su odlučili na mjestu 1500 godina stare bazilike izgraditi još stariji i još monumentalniji spomenik. I tako je nastalo Partizansko groblje, mjesto na kojemu su partizani po prvi put počeli ratovati - frontovski, glomazni objekt sa svim karakteristikama socrealističkoga kiča. No, mnoštvo mladih borova zasađenih u ogradi groblja, u kasnijim godinama postalo je idealno utočište mladim parovima, pa se mnogi Uskopljani i Uskopljanke danas sjećaju Partizanskog groblja kao mjesta stjecanja svojih prvih ljubavnih iskustava (nekima je to bila Ljubavna stijena ili, pak, Batuški lug). U posljednjem ratu, u partizanskom groblju nalazili su se položaji HVO-a. Priča se da su vojnici, kopajući rovove na Glavici, naišli na stare zidine, koje je pedesetak godina ranije prekrila komunistička bahatost. Vjerojatno su, u gornjim slojevima, naišli i na odbačene boce, izgubljene naušnice i druge predmete iz jedne druge, novije arheologije. No, o njoj se ne priča. Nje se sjeća... |
Slobodna Dalmacija o dočeku nove godine u Uskoplju
U svom današnjem izdanju Slobodna Dalmacija objavila je i vijesticu o dočeku nove u Uskoplju. Prenosimo ju u cijelosti.
USKOPLJE - Iako je općina Gornji Vakuf-Uskoplje u Novu 2005. godinu ušla ne utemeljivši još uvijek Općinsko vijeće i bez usvojenog proračuna, na drugoj strani žitelji ove općine u Novu godinu su ušli mirno u krugu svojih obitelji, te u brojnim ugostiteljskim objektima kao i na otvorenom, ali i u osobnom aranžmanu bez bilo kakva organiziranog programa. Ono što najviše veseli, kako su istaknuli u PP Gornji Vakuf-Uskoplje te Domu zdravlja Uskoplje, nije bilo nikakvih ekscesnih situacija niti hitnih medicinskih intervencija čime su posebice u Domu zdravlja Uskoplje ugodno iznenađeni. I prvi dan Nove godine u Uskoplju protekao je tiho, što je, zasigurno, u prvome redu posljedica burne najluđe noći. |
Iziđite na izbore
Danas u 7.00 sati otvara se biralište u O.Š. Marka Marulića u Prozoru, Kralja Tomislava bb, na kojemu birači – državljani Republike Hrvatske koji imaju prebivalište, kao i birači – državljani Republike Hrvatske koji se na dan izbora zateknu na području općine G. Vakuf – Uskoplje i općine Prozor – Rama mogu dati svoj glas jednome od 13 kandidata za predsjednika RH. Biralište ostaje otvoreno do 19.00 sati.
Nije nevažno tko će idućih pet godina biti predsjednik RH. Nemojte se olako odricati svog prava da birate. Zato, iziđite na izbore i glasujte po vlastitoj savjesti. |
Sto godina meteoroloških mjerenja
Dogodilo se na današnji dan: 1.siječnja 1905.
M. Bešlić: Bugojno i okolina 1. siječnja 1905. godine u Skopaljskoj dolini počele su se voditi meteorološke bilješke. Milan Bešlić u svojoj knjizi Bugojno i okolina, koju je 1999. godine objavila Hrvatska uzdanica iz Uskoplja, uz taj podatak navodi i srednje temperature "svakog pojedinog mjeseca" u 1905. godini. Tako je srednja temperatura (izračunata po formuli: najviša + najniža t./2) siječnja bila -8,1 stupanj Celzijusa; veljača -2; ožujak 4,8; travanj 7,1; svibanj 13; lipanj 17,3; srpanj 19,9; kolovoz 21,1; rujan 17,2; listopad 6,4; studeni 8,7 i prosinac 2,9 stupnja Celzijusa. Bešlić je zbrojio sve ove srednje mjesečne temperature i njihov broj podijelio sa 12, te dobio srednju godišnju temperaturu u Skopaljskoj dolini. Ona iznosi 9 stupnjeva Celzijusa. (Više u: Milan Bešlić: Bugojno i okolina, Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1999.). |
Sve loše ostavljamo iza sebe...
Svima sve najbolje u 2005. godini!!! |
< | siječanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |