uskoplje
08.01.2005., subota
Uskopaljski abecedarij (7): I kao ikavica
 ... Ikavicom danas nazivamo dijalektalne (nestandardne) oblike hrvatskoga jezika u kojima se staroslavenski glas “jat”, za koji se pretpostavlja da se nekad izgovarao kao dvoglas ie, danas čita kao i (na primjer: mliko, bilo, dite…). U prošlosti je, međutim, bilo prijedloga da se za osnovu hrvatskoga književnog jezika usvoji ikavski izgovor, odnosno ikavica. Tu su ideju najsnažnije zastupali neki istaknuti intelektualci u Dalmaciji, Lici i Slavoniji. To je bilo opravdano ponajprije zato što ikavski izgovor ima veći dio hrvatskih narodnih govora - štokavci u Dalmaciji, zapadnoj Hercegovini, Bosni, Lici, Slavoniji, Baranji, Bačkoj, čakavci u Dalmaciji, sjevernom Hrvatskom primorju i dijelu Istre, a tog izgovora ima i u dijalektalno miješanim područjima kao što je okolica Ogulina, te ponešto u pretežno kajkavskom Gorskom kotaru i Hrvatskom zagorju. I govor Dubrovnika i okolice djelomice je ikavski. Uz to, postojala je i književno-kulturna osnova za prihvaćanje štokavske ikavice kao osnove hrvatskoga književnog jezika. Dobar je dio hrvatske književnosti prije preporoda napisan ikavicom. Njome je napisano prvo hrvatsko autorsko književno djelo - Judita Marka Marulića (čakavska ikavica), a i najčitanija hrvatska knjiga svih vremena - Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića (štokavska ikavica). Ikavski su pisali i Matija Antun Relković u Slavoniji, Matija Divković u Bosni i brojni drugi pisci. Velika smetnja prihvaćanju ikavice ne bi bila ni stara dubrovačka književnost (Vetranović, Lucić, Držić, Palmotić, Gundulić i dr.) s obzirom na to da je i njezin jezik štokavski i djelomice ikavski (iako ijekavica preteže) te je ona po više jezičnih elemenata bliža čakavštini nego ijekavici istočnohercegovačkih Srba koju je Vuk Karadžić promovirao u srpski književni jezik i koja je zaslugom iliraca stvarno postala osnova i hrvatskoga književnog jezika. Tome treba dodati da je i pisac prve hrvatske gramatike (na latinskom jeziku, 1604.) Bartul Kašić također pisao ijekavski i ikavski ne smatrajući to za zajednički jezik toliko bitnim koliko samu štokavicu. Moglo bi se reći da je zapravo bilo više jezičnih i kulturnih argumenata za prihvaćanje štokavske ikavice hrvatskim nacionalnim standardom nego štokavske ijekavice. Tako misli i vrsni jezični povjesničar Zlatko Vince kada u svojoj knjizi Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti (1998.) kaže kako nema znanstvenog opravdanja da se o ikavici govori s omalovažavanjem u odnosu na ijekavicu i ekavicu “jer su sva tri izgovora jednako vrijedna. Štoviše, ikavski bi (uz ekavski) imao određenu prednost jer je lakši za pisanje u odnosu na ijekavski”. Presudila je međutim opća politika koja je nametnula i jezičnu, a koja, kao što se pokazalo, nije bila osobito dalekovidna...(Bežen)I u pitanjima jezika, kao i u mnogim drugim stvarima, Uskoplje je išlo uz dlaku općoj politici, pa je ikavica bila i ostala izvorni uskopaljski govor i to i kod Hrvata i kod Bošnjaka-Muslimana. Riječ je o štokavskoj ikavici s primjesama čakavštine (tako se kaže: ognjišće, šćap, šćene, bašća…, a ne ognjište, štap, štene, bašta…) koja se unatoč sedamdesetogodišnjim pritiscima u dvjema Jugoslavijama, na prostoru Uskoplja uspješno održala. Razlika u govoru između uskopaljskih Hrvata i Bošnjaka – Muslimana jest ponajprije u činjenici da Bošnjaci - Muslimani u govoru koriste gotovo isključivo glas ć, a, za razliku od njih, Hrvati, samo glas č, te činjenici da Bošnjaci – Muslimani u govoru rabe puno više turcizama od Hrvata. Nekada, u vrijeme Jugoslavija, ikavica je, pored ostalog, bila ismijavana kao nazadan, zaostao govor (i danas zvuče poznato ovi epiteti, zar ne?), pa su se poneki Uskopljani, osobito mladi, ponekad stidjeli govoriti ju. Istovremeno, za samo godinu dana boravka u JNA, isti su obično poprimali mnoštvo izraza iz čistoga srpskog jezika, koji, usput, i danas ima mnogo utjecaja u stvaranju određenih novogovora, odnosno jezika koji svoje norme stvara na principu razlike prema susjedima (kroz koji se, kao i na drugim područjima, namjerava postići afirmacija tobožnje vlastite osobitosti), a ne na temelju vlastite jezične tradicije koje je i ikavica nezaobilazni dio. |
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage