Ja, cenzor...
Uskoplje.blog.hr iz dana u dan bilježi sve veći broj posjeta, a sve je veći i veći broj i Vaših komentara. Svaki od njih me, vjerujte, neizmjerno raduje, no, nikako ne mogu dopustiti da bilo tko u svojim komentarima promiče govor mržnje, te potiče rasnu, nacionalnu, spolnu i bilo kakvu drugu netrpeljivost. Zbog toga sam tijekom jučerašnjeg dana odlučio izbrisati više komentara potpisanih od strane različitih osoba, a to ću činiti i ubuduće (na to me, uostalom, obvezuju, i blogerska pravila).
No, brisanje komentara u kojima se psuje i vrijeđa drugo i drukčije, nije se svidjelo nekim posjetiteljima, pa su mi prigovorili da sam nedemokratičan. S tim u svezi želim reći da neće biti obrisan niti jedan komentar koji se pridržava gore naznačenih pravila i normi lijepoga ponašanja, pa ma koliko se u takvu komentaru izražavalo mišljenje suprotno od mojega. Čak štoviše, različita mišljenja su itekako poželjna i dobrodošla. Na kraju, internet je demokratičan medij. Onaj tko se ne slaže, s ovakvim (morate priznati ipak široko postavljenim) pravilima može se jednim klikom miša prebaciti na neku drugu stranicu, a može, što bi mi bilo izuzetno drago, otvoriti vlastiti blog, te i nama dopustiti da čitamo i komentiramo njegove postove. |
Uskopljani na glasovanje u Prozor
Drugog siječnja 2005. Uskopljani će glasovati u Prozoru Državno izborno povjerenstvo objavilo je popise biračkih mjesta. Prema tom popisu birači – državljani Republike Hrvatske koji imaju prebivalište, kao i birači - državljani Republike Hrvatske koji se na dan izbora zateknu na području općine G. Vakuf – Uskoplje i općine Prozor – Rama, glasovat će na biračkom mjestu u O.Š. Marka Marulića, Kralja Tomislava bb, Prozor. Osnovna škola Marka Marulića u Prozoru Prema istome popisu Bugojani će moći glasovati u O.Š. Miroslava Džaje, u Splitskoj ulici bb na Kupresu. O 42 biračka mjesta u BiH pogledajte više na Popisu biračkih mjesta. |
Obnovljena podružnica Napretka
Dogodilo se na današnji dan: 30. prosinca 1990.Na današnji dan 1990. godine u Uskoplju je održana obnoviteljska skupština uskopaljske podružnice HKD Napredak. Za prvog predsjednika podružnice izabran je Nikola Milić, a za dopredsjednika Rade Kvesić. Zvonimir Fontana izabran je za tajnika, a Ludmila Kovačević za rizničara, dok su za odbornike birani Ivan Bašić, Ivan Šarić, Ivan Kraljević, Janja Barnjak i David Perić. |
HDZ za ravnopravnost
Skrećem pozornost na otvoreno pismo srednjobosanskog HDZ-a
Nezadovoljni svojim statusom, radom, odlukama i kaznama Haaškoga suda, preustrojem BiH i stalnim, a neslužbenim promjenama daytonskog mirovnog sporazuma, uglavnom na štetu Hrvata, tretmanom i neravnopravnošću hrvatskog s ostala dva konstitutivna naroda u BiH, srednjobosanski dužnosnici HDZ-a uputili su otvoreno pismo najvišim dužnosnicima Međunarodne zajednice u BiH, veleposlanicima u BiH i medijima. Pismo su potpisali predsjednik i tajnik Županijskog odbora HDZ-a, Anto Spajić i Marinko Ćavar, predsjednik Skupštine Srednjobosanske županije, dr. Velimir Valjan, hrvatski ministri u županijskoj vladi, načelnici općina i predsjedatelji općinskih vijeća hrvatske nacionalnosti i predsjednici općinskih odbora HDZ-a u ovoj županiji. Na početku pisma se ističe, kako su Hrvati, dajući veliki doprinos potpisivanju daytonskog mirovnog sporazuma, vjerovali da je to i početak mirnog, ravnopravnog i dostojanstvenog života za sva tri naroda i građane u BiH. No, umjesto ravnopravnosti u BiH i u Federaciji u koju su Hrvati "unijeli" obranjenih 28 posto teritorija BiH, proces implementacije pretvorio se u promjene daytonskog sporazuma i to uglavnom na njihovu štetu. — Ukinuli ste nam posebni odnos sa RH, ukinuli ste nam paritet i poseban režim upravljanja u Srednjobosanskoj županiji. Oduzeli ste nam ravnopravnost u Federaciji na ime ravnopravnosti u Republici Srpskoj koju nismo dobili, ubijaju naše sunarodnjake, obespravljeni su povratnici, smijenjeni, optuženi, zatočeni i osuđeni naši čelnici, blokirana banka i naši novci, oduzeto nam je pravo na svoje školstvo i još puno, puno toga što se ne može ni pobrojati — kaže se u pismu, te se pita što je još za oduzeti uopće ostalo .Cijelo pismo možete pročitati, a gdje drugo nego u Slobodnoj iz pera neumornog Zvonimira Čilića. |
Ponovno "sijevanje oštrica"
Nakon nemilog događaja iz studenog, kada su pred uskopaljskom Srednjom školom nožem zbodena dvojica hrvatskih mladića, jučerašnje Oslobođenje donosi vijest o ponovnom “sijevanju oštrica” u našem kraju. Evo cijele vijesti iz Oslobođenja:
GORNJI VAKUF-USKOPLJE - Vozac Doma zdravlja Elvir G. prijavio je oko 21.50 sati Policijskoj stanici, da je u Dom zdravlja dovezen Ibrahim H. (17) iz naselja Bistrica kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja sa povredom u predjelu stomaka nanesenom, vjerovatno, nozem. Povrijedjeni mladic je odmah prevezen u Kantonalnu bolnicu u Travniku, gdje su ljekari konstatovali da je zadobio teze tjelesne povrede. Sluzbenici Policijske stanice su operativnim radom na terenu saznali da je Ibrahima H. povrijedio Jusuf P. (18) iz naselja Voljice, koji je pronadjen i nakon oduzimanja preklopnog noza saslusan je u sluzbenim prostorijama. O slucaju je obavijesten javni tuzilac, koji je naredio da Jusuf P. nakon date izjave bude pusten. Uvidjaj su obavili sluzbenici kriminalisticke policije PU iz Bugojna, a istraga je u toku. Nošenje noževa od strane jedne skupine mladića postalo je krajnje zabrinjavajuće. Hoće li policija i druge nadležne institucije ovaj put konačno reagirati ili će se, kao u slučaju brojnih dosadašnjih pritužbi hrvatskih učenika, jednostavno oglušiti na sve pozive i skrštenih ruku, zajedno sa svima nama, čekati neko novo “sijevanje oštrica”? |
Uskoplje, Uskoplje...
Dogodilo se na današnji dan: 29. prosinca
Na današnji dan 1992. godine u Uskoplju je ponovo zabilježeno skidanje zastave hrvatskog naroda, što, uz ostale incidente koji se ponavljaju, još više zaoštrava ionako zaoštrene odnose između dva naroda. Osobito veliki problem stvaraju vojnici muslimanskih snaga koji su u Uskoplje pristigli iz drugih mjesta (Jajce i dr.) i koji se, naoružani dugim cijevima, prešetavaju po gradu, dok je, istovremeno, na prvim crtama obrane prema srpskim snagama, broj pripadnika muslimanskih snaga i dalje srazmjerno malen. Godinu dana kasnije, 29. prosinca 1993. godine, zabilježeno je djelovanje muslimanskih snaga iz svih vrsta pješačkog naoružanja i protuzrakoplovnih strojnica po selima Ždrimci, Dobrošin, Vilić Polje, te po samome gradu, na koji je palo i nekoliko minobacačkih granata. Istoga dana Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne donio je odluku br. 01-IV-203-02/93 kojom se ime općine i grada Gornji Vakuf mijenja u Uskoplje (Narodni list Hrvatske Republike Herceg-Bosne br. 13, str. 514.). |
Mladenci
Danas je dan Nevine dječice, koji je na svim prostorima na kojima žive Hrvati poznat po običaju šibanja, a u Uskoplju se današnji dan označava imenom Mladenci.
Ujutro roditelji lagano udaraju djecu šibom, a onda ih darivaju. Majke, kao i za materice, obično daju orahe, jabuke, kolače i sl, a očevi kakvu sitniju novčanicu. Nakon roditelja djecu «šibaju» i drugi, bliži rođaci i susjedi. Vjerovalo se da šiba djeci pomaže da izrastu u dobre i poštene ljude. Bilo kako bilo, djeci su suzama zasluženi slatkiši bili mnogo slađi od onih koje su dobili «besplatno»... |
Predsjednički izbori 2005.
Za koga će od 13 kandidata za predsjednika RH glasovati Uskopljani? To, dakako, nitko ne zna. Međutim sudeći po raspoloženju u Uskoplju, zna se tek za koga neće glasovati… Izbori za predsjednika Republike Hrvatske održat će se, kako je poznato, 2. siječnja 2005. godine u vremenu od 7 do 19 sati, a na njima će glasovati i veliki broj Uskopljana. Prema do sada objavljenim, okvirnim informacijama u BiH izbori će biti provedeni u 27 gradova na ukupno 42 biračka mjesta. Biračko pravo imaju svi hrvatski državljani koji na dan 1. siječnja 2005. imaju navršenih 18 godina. Birači koji imaju boravište u BiH upisani su u popis birača koji se vodi u zagrebačkom uredu za opću upravu, gdje se nalazi središnja evidencija. Svako od 42 biračka mjesta u BiH dobit će taj popis, a svatko tko se nalazi na tom popisu i svoj identitet dokaže valjanim dokumentom, može glasovati. A za koga će od 13 kandidata glasovati Uskopljani? To, dakako, nitko ne zna. Međutim sudeći po raspoloženju u Uskoplju, zna se tek za koga neće glasovati… |
Na dobro Vam došao Božić i Porođenje Isusovo!
...........
"Sin Boga Oca i Bog sam s neba na zemlju siđe nam..." |
Vatreni Badnjak u Dobrošinu
Dogodilo se na današnji dan: 24. prosinca
I na Badnjak 1992. godine muslimanski vojnici su sa rasvjetnog stupa koji se nalazi na raskrižju kod novog hotela, skinuli hrvatsku zastavu, koju su pripadnici HVO-a, ukrašavajući grad za božićne blagdane, postavili pored ranije postavljene zastave s ljiljanima i zastave s polumjesecom i zvijezdom. Stalni incidenti i dalje podižu napetost u odnosima između dva naroda, pa stanovnici Uskoplja i predstojeći Božić i Novu godinu dočekuju sa zebnjom. Godinu dana kasnije, na Badnjak 1993. godine, muslimanske snage napale su crte obrane HVO-a u selu Dobrošin. Silovite borbe vodile su se tijekom cijeloga dana, a svi napadi uspješno su odbijeni. U večernjim satima, na hrvatska sela Podgrađe i Trnovaču ispaljeno je više razornih topničkih projektila. Srećom, stradalih ni ovaj put nije bilo... |
Keške
U predbožićne dane, kada se traži pšenica, ćuskija, stupica i pivac "za ubit" u Uskoplju se često čuje: Pa di će Božić bez kešketa... Keške je zimsko jelo koje se u Uskoplju pravi isključivo za Božić. Pomno očišćena pšenica ćuskijom se istuče u drvenoj stupici, a potom se takva pšenica kuha. Na kraju se u pšenicu umiješa skuhano, iskomadano meso kokoši ili, još češće, pijetla. Nerijetko, pijetao je tovljen tijekom cijele godine da bi ga se za Božić "ubilo u keške". "Ubiti u keške" izraz je koji je nadišao svoje prvotno značenje, pa se u Uskoplju u svakodnevnom govoru katkad može čuti: Nisi za drugo nego za ubiti u keške... |
Kratko podsjećanje: skidanje zastava
Dogodilo se na današnji dan: 23. prosinca
Na današnji dan 1992. godine u Uskoplju je zabilježen još jedan incident kojeg su prouzročili pripadnici muslimanskih snaga skinuvši i zgazivši zastavu hrvatskog naroda s jednog od stupova u gradu. Bitno je napomenuti da je hrvatska zastava na stupu stajala zajedno sa zastavama s ljiljanima i polumjesecom i zvijezdom, a postavili su ju pripadnici HVO-a, koji su uoči predstojećih blagdana ukrasili hrvatski dio grada. Napadi muslimanskih snaga na crte obrane HVO na uskopaljskom bojištu, doduše nešto slabijim intenzitetom, nastavljene su i tijekom 23. prosinca 1993. godine. Osobito jaki pješački napadi zabilježeni su na crte obrane u području Galičice i Mošćana, gdje su zapaljivim streljivom s distance zapaljena i dva gospodarska objekta, te crte obrane sela Ždrimci. Ovi napadi su uspješno odbijeni, a stradalih među pripadnicima HVO-a nije bilo. |
Pučko predskazanje vremena: Božić u subotu
Još sredinom 19. stoljeća zapisana su neka pučka vjerovanja, prisutna i na području skopaljske doline, a odnose se na narodno predskazanje vremena. Kakvo će biti vrijeme do drugoga Božića zavisi, smatrao je narod, o tome kojeg će se dana u tjednu slaviti Božić... Ako kojim slučajem, kao ove godine, Božić pada u subotu, prema narodnom predskazanju vremena, zima će biti meka, smrti mnogo, proljeće i žetva će biti s vjetrom pomiješani. Iduća jesen će, kaže se dalje, biti oštra i vjetrovita, a plodova zemlje bit će dosta. Ostaje nam da pogledamo jesu li točna ova pučka vjerovanja o vremenu u kojima se, kako se vidi, isprepliću iskustvena saznanja o vremenskim mijenama u toku dužeg razdoblja s očitim priklanjanjem gatanju i drugim magijskim činima, za koje je u svim našim krajevima bilo sklonosti, osobito u doba zimske blagdanske dokolice... |
Napad na konvoj Bijeli put
Dogodilo se na današnji dan:22.12.1993.
Na današnji dan, 22.12.1993. godine, vraćajući se iz srednje Bosne, Konvoj Bijeli put prolazio je kroz Uskoplje. Kada je prolazio zadnje kuće, pred kamione su istrčali ljudi u odorama Armije BiH i iz automatskog oružja otvorili rafalnu paljbu po kamionskim kabinama. Na licu mjesta je poginuo vozač Ante Vlaić, rođen 1934., iz Splita, a tri sudionika konvoja su ranjena. Inače, konvoj je iz Zagreba krenuo 10. prosinca 1993. godine, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Rrepublike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i uz pratnju predstavnika Katoličke crkve i Islamske zajednice. Trajao je 14 dana, a u Novoj Bili dočekan je sa suzama radosnicama i s do neba velikim "Hvala"!. Konvoj su pratili državnici, veleposlanici, crkveni velikodostojnici, medicinari, humanitarci, novinari, kulturni i javni radnici, a svih njih s vozačima bilo je 143. Bolnica u Novoj Bili bila je na izdisaju, ranjenici su umirali jer nije bilo osnovnih lijekova i medicinskog pribora. Glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline, koja je u to doba bila u potpunom okruženju deseterostruko jačih muslimanskih snaga. Inače, na uskopaljskom bojištu tijekom cijeloga 22. prosinca 1993. traju žestoki topničko-pješački okršaji HVO-a i muslimanskih snaga. Posebno žestoko napadnute su crte obrane HVO-a kod sela Ždrimci i Dobrošin. Unatoč brojčano jačim muslimanskim snagama pripadnici HVO-a u današnjim su borbama sačuvali sve položaje, s izuzetkom područja Seoca, točnije kote Vedrine, odakle su se povukli. U rečenim borbama poginula su tri pripadnika Brigade HVO dr Ante Starčevića, te jedan civil. Na sela Podgrađe, Ploča i Volari palo je više razornih topničkih projektila. Materijalna šteta je velika, a ranjena su i dva civila. |
Dva mjeseca uskoplje.blog.hr
Malo statistike...
Danas se navršilo dva mjeseca od nastanka uskoplje.blog.hr. U tom vremenu objavljeno je preko 80 postova (vezanih samo i isključivo za Uskoplje) koji su komentirani stotinjak puta (komentara bi, sigurno, bilo znatno više da u nekoliko navrata, želeći spriječiti psovke, vrijeđanja na osobnoj razini, te vjersku, nacionalnu, pa i spolnu netrpeljivost, nisam onemogućio anonimne komentare). Inače, za vrijeđanja i psovke u komentarima doista nema mjesta: sve se može reći (i još efektnije) i na miran, pristojan način. U komentarima svatko ima mogućnost izraziti svoje neslaganje s napisanim, ali i ispraviti eventualne moje netočnosti. Posjeta je u ovom vremenu bilo preko 1750 (brojač nije postavljen od početka), što znači da je bilo tridesetak posjeta dnevno, a taj broj, iz dana u dan, raste. Za jedan mali, lokalni blog, priznat ćete, nije ni malo. Idemo dalje... |
Očići
Očići su adventski običaj posvećen očevima, a slavi se četvrtu nedjelju došašća. Očići su kao i Materice, običaj karakterističan samo za neka područja u kojima žive Hrvati: BiH, Dalammatinska Zagora, Bačka i dr. Ako su se prošle nedjelje otkupljivale majke, danas je red na očevima. Ovaj običaj koji u Uskoplju ima dugu tradiciju svodi se na čestitanje očića muškarcima u obitelji (djeca, kao i kod materica, čestitaju svim poznatim muškarcima), nakon čega se oni “otkupljuju”. Za razliku od majki koje na dar obično daju suhe orahe, lješnjake i jabuke, očevi se otkupljuju obično novcima. No, nije tu riječ o velikim iznosima, ali mali čestitari, čestitajući svim poznatim muškarcima, ipak tijekom Očića skupe zavidnu svoticu… |
Primarijus u KB Dubrava
Gdje su i što rade (5): Mirko Škoro
Bolnica Dubrava Mirko Škoro rođen je u Podgrađu kod Uskoplja. Završio je Medicinski fakultet u Zagrebu 1967. godine, te specijalizaciju iz interne medicine. Magistrirao je u Zagrebu 1988. godine, a doktorirao iz područja reumatologije: "Uloga spolnih hormona u etiologiji reumatoidnog artritisa". Rješenjem Ministarstva zdravstva iz 2002. godine priznata mu je specijalizacija iz reumatologije. Zvanje primariusa stekao je 1985. godine. Od 1992. godine radi u KB "Dubrava", u Odjelu reumatologije i kliničke imunologije. Bavi se upalnim reumatskim bolestima. Glavno područje zanimanja su reumatoidni artritis, progresivna sustavna skleroza, reumatska vrućica, sustavni lupus i ostale upalne bolesti. Ima više objavljenih stručnih radova. Radi na Odjelu i ambulantno: utorak, četvrtak i petak. Član je Hrvatskog reumatološkog društva. 1991. godine biran za docenta Medicinskog fakulteta u Banja Luci, odakle je početkom rata izbjegao u Zagreb. |
Med sumnjive kakvoće
Sumnjivi med pronađen je i na policama trgovina u BiH. Hoće li i uskopaljske inspekcijske službe obaviti nadzor Poznato je da na tržištu BiH ima mnogo, blago rečeno, sumnjivih proizvoda. Kako je vrijeme prehlada, kada se med uz čaj troši više nego inače, skrećem Vam pozornost na nalaz tržišne inspekcije Zeničko-dobojskog kantona, o kojemu na svojim stranicama piše Livno1.blog.hr. Prilika je to, da uz ovu informaciju, pogledate i druge sadržaje na ovom zanimljivom blogu. Zato stisnite ovdje... |
Kriza vlasti
Današnja Slobodna Dalmacija iz pera svoga uskopaljskoga dopisnika Josipa Šende piše o krizi vlasti u općini G. Vakuf - Uskoplje. Šenda piše da OHR traži da aktualni načelnik Zrinko Tokić iznađe mogućnost što žurnije predaje dužnosti novoizabranom načelniku Vahidu Bušatliću, a predstavnicima SDA naloženo je da prihvate neminovnost postojanja pozicije zamjenika načelnika općine bez mogućnosti rotacije. Više pročitajte na stranicama Slobodne...
|
Zabrinjavajući nedostatak programa
Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 9. prosinca 2004. godine donijela je Odluku o raspodjeli sredstava za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa Hrvata u BiH iz državnog proračuna Republike Hrvatske za 2004. godinu. Tom odlukom raspoređena su sredstva u ukupnom iznosu od 25.387.931,13 kn, što je za 387.931,13 kn više od sredstava osiguranih u državnom proračunu RH za 2004. godinu za poticaje projekata iz oblasti obrazovanja, kulture, znanosti i zdravstva Federacije BiH. Razlika sredstava za pokriće navedenih programa iz te Odluke doznačit će se iz tekućih zaliha državnog proračuna za 2004. godinu. Od ukupno 25.387.931,13 kn, koliko je Odlukom Vlade RH raspoređeno za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa Hrvata u BiH, u Uskoplju je završilo tek 100.000,00 kn, a taj iznos dobile su Osnovna škola Uskoplje (50.000,00) i Srednja škola Uskoplje (50.000,00). Za razliku od Uskoplja susjedima iz Bugojna odobrena su znatno veća sredstva (ali za ta sredstva je više institucija i udruga konkuriralo s više programa), a o Ramcima da i ne govorimo. Po tome bi se moglo zaključiti da, osim Osnovne i Srednje škole, u Uskoplju više niti jedna institucija i niti jedna udruga nema potrebe za novcem, odnosno, bolje reći, niti jedna udruga i institucija u Uskoplju nema nikakvog programa iz područja obrazovanja, kulture, znanosti ili pak zdravstva, budući da taj program nisu prijavili za financiranje (Neobavještenost o natječaju Vlade RH ne može nikome služiti kao opravdanje). Domu zdravlja, Župnim uredima, Napretku, Hrvatskoj uzdanici, Invalidima… dakle, ne trebaju novci. Blago njima. I nama s njima. |
Uzavreli prosinac
Dogodilo se na današnji dan
Sredinom prosinca 1992. godine stanje na području uskopaljske općine bilo je izuzetno napeto. Na ulicama je bio zamjetan veliki broj muslimanskih vojnika naoružanih pješačkim naoružanjem, koji nisu bili angažirani na crtama obrane prema srpskim snagama, iako je sudjelovanje muslimanskih vojnika na crtama obrane bilo znatno ispod dogovorenog omjera 1:1 i ni blizu sudjelovanju Muslimana u ukupnom stanovništvu Uskoplja. Pored domaćih, na području uskopaljske općine borave i muslimanski vojnici koji su izbjegli iz Jajca, Prusca i drugih mjesta. Istovremeno, gradom se sustavno šire glasine o tobožnjem napadu HVO-a na muslimanske snage i sela s muslimanskom većinom. U emisiji muslimanske interne televizije 14.12.1992. zapovjednik Brigade dr Ante Starčevića Zrinko Tokić kategorički je demantirao te glasine i potkrijepio ih činjenicom da je većina pripadnika HVO-a angažirana na crtama obrane prema srpskim snagama, gdje nedostaje pripadnika muslimanskih snaga, kojih su pune gradske ulice. Istoga dana HVO je donio odluku o razrezu ratnoga poreza, a Skopaljski vjesnik za 14.12.1992. godine bilježi i donošenje odluke o otvaranju poslovnice Croatia osiguranja Mostar, umjesto splitske čiji je rad, bilježi se, bio nezadovoljavajući. Godinu dana kasnije, 14.12.1993. godine na cijelom uskopaljskom bojištu, ali i u susjednoj Rami trajali su žestoki topnički okršaji HVO-a i muslimanskih snaga. Nije bilo pomjeranja crta obrane, a ni ekipe Ratne bolnice nisu imale intervencija. Materijalna šteta je velika, ali na nju u Uskoplju više nitko ni ne obraća pozornost.... |
Pšenica
U vijenac božićnih običaja spada i simbolično sijanje pšenice, koje, zacijelo vuče svoje podrijetlo iz starodnevnih kultova prizivanja dobre ljetine. Sjetve se obavljaju na dva datuma: prva 4.12. na sv. Barbaru, a druga danas, 13.12., na svetu Luciju… Danas se sije pšenica koja će se u idućih 12 dana koliko je još preostalo do Božića, marljivo zalijevati da bi se, zelena i gusta, mogla staviti pod božićno drvce i na božićni stol. Sije se obično u tanjurić ili zdjelicu, a kad izraste pažljivo se podreže i opaše ukrasnom vrpcom, u Uskoplju obično trobojnicom. Ponekad se u nju zataknu i svijeće koje gore prilikom božićnih objeda. U stara vremena, susjedi su, posjećujući se, razgledavali usjev i ocjenjivali čija je pšenica ljepša, viša, bujnija i zelenija. Vjerovalo se da gusta i visoka pšenica u zdjelici skriva u sebi znamenje po kojemu se može odrediti hoće li godina biti rodna. Blagdan Sv Lucije ima značajnu ulogu i u pučkom predskazivanju vremena. Dvanaest dana između sv Lucije i Božića predstavljaju, naime, 12 mjeseci u godini. Kakav je koji dan bio u to vrijeme, takav će biti mjesec u godini. Također, sve do 1691. godine, otkad se primjenjuje gregorijanski kalendar, dan svete Lucije smatran je razmeđom iz stare u novu godinu. U Uskoplju se još zna reći da je Lucija od “očiju i od vida” (ime joj potječe od latinskog lux, lucis= svjetlost), pa se treba čuvati da se taj dan ništa u kući ne šije, da ne bi ostali bez vida. |
Napad na Hrasnicu
Dogodilo se na današnji dan: 12.12.1993.
U 14.20 sati 12.12.1993. godine muslimanske snage izvršile su jak pješački napad na položaje HVO-a u području Hrasnice, koji je nakon jednosatnog okršaja uspješno odbijen. Oko 17.00 sati istoga dana zabilježen je i napad na položaje branitelja na crti Lučice – Kačac – Rastići – Podovi. No, i ovaj napad uspješno je odbijen. Među pripadnicima HVO-a nije bilo stradalih, a i crte obrane ostale su nepromijenjene. |
Materice
Materice su adventski običaj posvećen majkama ,a slavi se na treću nedjelju došašća. Materice su, kao i Očići, običaj karakterističan samo za pojedine regije: poznat je među Hrvatima gotovo cijele BiH, Dalmatinske Zagore, Sinjske Krajine, te među Hrvatima Bunjevcima u Bačkoj, koji su ga po svoj prilici ponijeli iz svoje stare postojbine. Običaj materica u Uskoplju ima dugu tradiciju, a svodi se na čestitanje materica bliskim ženama u obitelji, dok djeca čestitaju svim poznatim ženama. Obično se prilikom čestitanja izgovaraju sljedeće riječi (ako me sjećanje dobro služi): Faljen Isus, gazdarice! Čestitam ti materice Ja sam stigo priko mora Da mi date koji ora`, Snašla me je velka muka Da mi date i jabuka… Nakon ovakve čestitke majke se “otkupljuju” darujući čestitare orasima, lješnjacima, jabukama… Već ovi darovi govore da je riječ o starom običaju, koji je nastao prije ove sulude predbožićne rastrošnosti, običaju koji na prvo mjesto stavlja čin darivanja, a ne sam dar. Bilo bi lijepo da se ovakav jedan običaj očuva u ovom našem komercijaliziranom svijetu. Zato, tko još nije, odmah u čestitare! |
Jezik u službi politike
“Naziv Općine Gornji Vakuf i naziv naseljenog mjesta Gornji Vakuf mijenja se u Gornji Vakuf – Uskoplje.” Tako glasi prva točka Odluke o općini Gornji Vakuf - Uskoplje koju je potpisao visoki predstavnik Wolfgang Petritch 15.9.2001.. Činjenica da ova odluka nije donijeta u normalnoj demokratskoj proceduri, kao rezultat nedvojbene volje građana, već da ju je donio visoki predstavnik, nikoga ne oslobađa obveze da na SLUŽBENOJ razini koristi upravo propisani naziv za grad, odnosno općinu: Gornji Vakuf – Uskoplje. Međutim, na brojnim se službenim mjestima još uvijek često apstrahira ova odluka visokog predstavnika, pa se umjesto propisanoga koristi samo jedno ime, obično G. Vakuf, čime se na najgrublji način krše propisi ove zemlje, ali i ugrožavaju nacionalna prava jednog konstitutivnog naroda. Jer, ne zaboravimo, čistke u jeziku obično prethode stvarnim čistkama... Prokoško jezero Šećući se prostranstvima interneta naišao sam na stranice Turističke zajednice Županije središnja Bosna, dakle službene stranice jedne od državnih institucija osnovane sukladno Zakonima Federacije BiH. Ove stranice tipičan su primjer jezične poltike koja jezik promatra isključivo kao sredstvo ostvarenja nacionalističkih interesa, a ne kao sredstvo sporazumijevanja među ljudima, a time i kao sredstvo zbližavanja i uzajamnog obogaćivanja među različitim narodima. Već na početnoj stranici stoji da je riječ o stranicama TZ Srednjobosanskog kantona/Kantona središnja Bosna, a na svim ostalim stranicama koristi se samo naziv Srednjobosanski kanton. Kome pripadaju ova dva naziva Županije središnja Bosna? Hrvatima sigurno ne. Imena mjeseci napisana su na čistom srpskom jeziku, budući da, prema A. Isakoviću, i Bošnjaci i Hrvati, za mjesece koriste ista imena. Tako piše da se Uskopaljske jeseni održavaju u oktobru. To je isti onaj ignorantski odnos prema Hrvatima, kao i kad na FTV spiker Papu nazove Jovanom Pavlom II... Doista, dug je popis primjera ignorantskog, omalovažavajućeg i netolerantnog odnosa prema jezičnim pitanjima koja su, u osnovi, pitanja nacionalne ravnopravnosti. Bez ambicije da ovdje dam potpunu analizu problematičnih dijelova ovih stranica, spomenut ću još samo one koje se direktno tiču Uskoplja. U izborniku «Gradovi» stoji samo naziv G. Vakuf, u zborniku «Linkovi» upućuje se na SLUŽBENE stranice G. Vakufa, a u izborniku «Razglednice» nailazimo na istu stvar... Kako sam već rekao uporaba samo jednog naziva za naš grad moguće je na privatnim stranicama i u privatnoj komunikaciji (kao što je to slučaj na ovom blogu), a u službenoj uporabi moraju se poštovati propisi ove države. Baš kao na jezičnoj razini, tvorci stranica TZ-a se i u fotografskim prilozima prema Hrvatima odnose kao prema nacionalnoj manjini. Za Uskoplje se donose tri razglednice koje su snimane s, čini se, Krča ili Malog Seoceta, i prikazuju samo Mahalu, tj bošnjački dio grada. Na svim razglednicama u prvom su planu džamija i sahat kula, a od hrvatskog dijela grada snimatelj je, izgleda, bježao kao vrag od tamjana. U izborniku «Vjerska događanja», od vjerskih događanja prikazana su samo Ajvatovica (na nekoliko fotografija) i Podmilačje, a na svim ostalim fotografijama riječ je tek o vjerskim objektima. No, ni među tim objektima nema, recimo, uskopaljske crkve, koju je projektirao Karlo Paržik, jedan od najznačajnijih arhitekata koji su ikada djelovali na prostoru BiH, nema ni bugojanske crkve, koja je jedna od najvećih katoličkih crkava u BiH, nema ni gučegorskog samostana... Sve u svemu, ovakve stranice TZ potrebno je što prije promijeniti i uskladiti s pozitivnim propisima FBiH, a ako to članovi Turističkog vijeća nisu u stanju učiniti, onda jednostavno, uz web stranice treba mijenjati i – članove Turističkog vijeća, ali i članove uskopaljske podružnice TZ-a. Naš grad u "razglednicama" TZ sveden je na Mahalu, muslimanski dio grada |
Uskopaljski abecedarij(4): B kao Blek (Veliki Blek ili Blek Stena)
Dok su se osamdesetih godina uskopaljski dječaci oponašajući Bleka, Rodija i profesora Okultisa naganjali po livadama oko Uskoplja nisu ni slutili da nova epizoda dogodovština njihovih junaka nastaje tu, u njihovu gradu... ...... Veliki Blek ili Blek Stena naziv je jednog od najpopularnijih junaka stripova koji su izlazili u seriji Lunov Magnus Strip od 1968. do (navodno) 1992. godine (objavljeno je čak 990 brojeva) u izdanju novosadskog Dnevnika. Riječ je zapravo o još jednom borcu protiv Crvenih Mundira u ratu za američku nezavisnost (tako se mi, poistovjećujući se sa strip-junacima, od malih nogu borimo za – američke interese). Blekovi najbolji prijatelji i pomagači su profesor Okultis i mali traper Rodi (s onom popularnom traperskom kapom), s kojima živi u jednom traperskom logoru u šumi. Uz Bleka, ali i uz druge junake «crtanih romana», Komandanta Marka (i Žalosnu Sovu i Blafa), Teksa Vilera, Zoroa, Zagora Te Neja, Malog Rendžera..., odrastale su generacije uskopaljskih dječaka. Strip junaci određivali su ne samo njihove igre, nego su u njihov rječnik unosile i one zavodljive riječi i uzvike: Karamba karambita, Haugh, Prokletstvo, Sto mu jelenskih rogova, Sto mu gromova... (ali i one: u međuvremenu..., docnije... koje su se nalazile u lijevom gornjem kutu i redovito su nagovještavale preokret u fabuli) koji su odjekivali šumama i livadama oko uskopaljskih naselja, a kojih su se nerijetko grozili njihovi nastavnici, pa i roditelji. Danas su mnoge od tih šuma i livada zarasle, kretanje njima je zbog mina nesigurno, a Bleka i društvo zamijenili su ionako Digimoni, Pokemoni i Yu-Ghi-oh, za čije oponašanje nisu ni potrebne livade i šume, već sličice, karte i kompjutorske igrice, uz, dakako, neizostavne grickalice i gazirane sokove. Postoji, međutim, još jedna veza između Uskoplja i Velikog Bleka, osim ove koju Uskopljani dijele s ljudima s prostora gotovo cijele bivše države. Naime, dok su se osamdesetih uskopaljski dječaci oponašajući Bleka, Rodija i profesora Okultisa naganjali po livadama oko Uskoplja nisu ni slutili da nova epizoda dogodovština njihovih junaka nastaje tu, u njihovu gradu. Braća Ivica i Željko Mitrović crtali su u osamdesetim godinama za novosadski Dnevnik upravo stripove iz serije Lunov Magnus Strip, pa ako i danas imate neki stari crtani roman o Velikom Bleku, pažljivo pogledajte u desni donji kut obično prve table. Možda upravo na tom primjerku piše: Crtaju Željko i Ivica Mitrović. Ivica Mitrović, pored «uslužnog» crtanja za brojne strip kuće u bivšoj državi, imao je i svoj, autorski strip Antar, koji je izašao u nekoliko nastavaka. Ivica Mitrović, nažalost, poginuo je 4.8.1993. u borbama za Uskoplje. Na kraju ovoga strip podsjećanja recimo i to da se po stripovima mjerilo i odrastanje uskopaljskih dječaka. Prelazak sa stripova Lunov Magnus Strip na Alan Forda značio je i sigurno napuštanje ranog dječaštva i ulazak u pubertetsko vrijeme. Sto mu jelenskih rogova!!! |
Podsjećanje na ratne događaje
Dogodilo se na današnji dan
Skopaljski vjesnik iz prosinca 1992. bilježi da je 9.12. te godine pukovnik HVO-a Miro Andrić sa suradnicima obišao položaje na prvoj crti obrane na planini Raduši. Također se dodaje da su tog dana uočeni pokreti srpskih snaga od Sivera ka Ječnju, a iste su djelovale po položajima pripadnika Brigade dr-a Ante Starčevića. Na sastanku HVO-a dogovorena je izgradnja mosta na Vrbasu, između sela Bistrica i Trnovača. Dogovor je postignut s G.P. Gorica. 9. prosinca 1993. godine bio je jedan od uobičajenih ratnih dana u Uskoplju, što znači da, osim djelovanja pješačkog naoružanja i teških strojnica na crtama razdvajanja s muslimanskim snagama, značajnija bojna djelovanja nisu zabilježena. Za razliku od Uskoplja, susjedni Prozor u to vrijeme živi monotoni život malog pozadinskog grada, pa u tamošnjoj crkvi u 10.00 sati 9.12.1993. godine uskopaljski župnik fra Vinko Tomas služi svetu misu zadušnicu za sve poginule branitelje Uskoplja. Na misi se je, bilježi Kroničar, okupio veliki broj prognanih Uskopljana, koji su utočište pronašli u ramskoj općini. |
Student u Leipzigu
Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Na Marija Juričevića mislim da ste surfajući do sada već naišli... Gdje su i što rade(4): Mario Juričević Mario Juričević studira političke znanosti na Sveučilištu u Leipzigu. On ima svoje vlastite Web stranice, na kojima je, međutim, uza sve, glavna tema ipak Uskoplje. Tako, Mario relativno opširno piše, odnosno prenosi dva teksta o ratu u Uskoplju (tekst I. Mlivončića iz njegove knjige Zločin s pečatom i kratku (i nepotpunu) kronologiju ratnih događaja iz knjige Muslimanski zločini nad Hrvatima srednje Bosne), te donosi nekoliko zanimljivih fotografija Uskoplja od kojih smo neke, ne pitajući za dopuštenje (ali nadamo se da se Mario neće ljutiti), već preuzeli na našem blogu. Uz to, tu su stranice o Udruzi hrvatskih studenata iz Uskoplja, Bleiburgu i Križnom putu, 11.rujnu, te neki Mariovi radovi s faksa, koji su, nažalost,doneseni samo na njemačkom jeziku. Sve u svemu, stranice su to koje vrijedi posjetiti i posjećivati, pa to učinite odmah ovdje... |
Napokon počelo snimanje filma Živi i mrtvi
Prekjučer, 5.12., u 13.00 sati na Makljenu je konačno pala prva klapa filma Živi i mrtvi, o kojemu sam na ovom blogu već pisao. Tim povodom producentske kuće Porta iz Mostara i Olimp produkcija iz Zagreba u Ramskoj su kući upriličile prigodni domjenak za uzvanike i članove ekipe.
Nadam se da će započeti posao uspješno i brzo biti priveden kraju. www.rama-prozor.info/ (već smo ih linkali na ovom blogu) ekskluzivno donosi prve fotografije sa snimanja Živih i mrtvih. Ovdje Vam prenosimo nekoliko, a ostatak pogledajte na gornjem linku. domobran Filip Šovagović Nu me, nu me i nu moje glave... Bajoneta i kravata? Idu li baš skupa? |
Sveti Nikola
Blagdan sv Nikole uopće u hrvatskim krajevima predstavlja mlađi sloj običaja bez čvršćeg uporišta u narodnoj tradiciji. Ovaj blagdan vezan je ponajprije za građansku sredinu, koja je prije seoskih bila na udaru stranim utjecajima. Glavna obilježja nikolinjskih običaja su slijedeća: obilazak sv Nikole s palicom i vraga (krampusa) sa šibom, lancima i s košarom sa namjerom da dobru djecu nagrade, a zločestu kazne ili se pak po skrivečki dobroj djeci daju darovi u prozor ili u cipele, dok su zločestoj djeci namijenjene šibe... Blagdan sv Nikole u Uskoplju se počeo slaviti nekoliko godina prije posljednjeg rata. Djeca su se nekad darivala na Materice (treće nedjelja došašća), Očiće (četvrta nedjelja došašća), Mladence (Nevinu dječicu – 28.12.) i dr., no, danas, ovi običaji darivanja, čini se, gube na važnosti i ustupaju mjesto «globalnom» i «komercijalnom» sv Nikoli. Uskopaljska djeca su sinoć, kao i sva druga djeca u kršćanskom svijetu, čistila čizmice i stavljala ih na prozor, e da bi jutros u njima pronašla darove koje im je ostavio sv Nikola. On će danas, kako je najavljeno, i «osobno» doći u uskopaljsku osnovnu školu, a večeras u 19.00 sati u Srednjoj školi organizirana je i svečana priredba njemu u čast. Ostaje nam za nadati se da pred pohodom sv Nikole ipak neće u potpunosti nestati ni Očići, ni Materice, i da će mnogo uskopaljsko dijete na Mladence pomiješati suze i smijeh... |
Incidenti se nastavljaju...
Dogodilo se na današnji dan:6.12.1992.
Kroničar Skopaljskog vjesnika za 6.12.1992. godine bilježi incident koji se dogodio u večernjima satima u selu Bistrici. Skupina pripadnika muslimanskih postrojba iz Travnika u mjesnoj je kavani zlostavljala prisutne Hrvate, Fabijana Bošnjaka i Tomislava Kovčaliju. Između ostaloga, tražili su od njih da se odreknu svog hrvatskog imena. Istoga dana, bilježi dalje Kroničar, direktor Rudnika lignita Gračanica Mujo Manjgić protupravno je organizirao odvoženje strojeva iz tog rudnika u Zanesoviće i Bojsku, sela napučena pretežito muslimanskim življem. Napad na zgradu pošte Godinu dana kasnije, 6. prosinca 1993. godine, uz uobičajeno, nesmanjeno djelovanje muslimanskih snajperista po svim područjima koja su u njihovu dometu, zabilježen je snažan napad muslimanskih snaga na zgradu pošte. Napad je uspješno odbijen, a među braniteljima nije bilo stradalih. Zgrada pošte (a:M.Juričević,1995.) Zgrada pošte danas |
Drumska razbojništva
Dogodilo se na današnji dan:5.12.1992.
Mustafa Gunić iz Doboja prijavio je razbojničku krađu osobnog automobila marke Mitsubishi. Krađa je izvršena u Bistričkoj Rici, kroz koju vodi put koji spaja Uskoplje i Novi Travnik. U 18.50 sati ispred strojnog parka Bratstva pripadnici muslimanskih postrojbi bez razloga su pucali na vozilo satnika Ivice Batinića. Kroničar u Skopaljskom vjesniku zabilježio je još i napomenu da se incidenti ovakve vrste sve češće se ponavljaju. |
Uskopljanka u Vukovaru
Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplje. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Ovaj put u sudačkoj mreži RH naišao sam na info o sutkinji Nevenki Zeko... Gdje su i što rade: Nevenka Zeko Nevenka Zeko rođena je 25. siječnja 1954. godine u Vilić Polju,kod Uskoplja. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Bugojnu, a na pravnom fakultetu u Mostaru diplomirala je 1977. godine. Od 1. rujna 1977. godine radila je kao sudski vježbenik u Općinskom sudu u Bugojnu, a po završetku vježbeničkog staža, 1979. godine, u Sarajevu je položila pravosudni ispit i odmah potom imenovana za suca općinskog suda u Bugojnu. Stanovito vrijeme bila je predsjednik Kaznenog, a zatim i Građanskog odjela, nakon čega je imenovana za predsjednika Općinskog suda u Bugojnu, Odjeljenje Uskoplje. Od 27. lipnja 1994. do 26. kolovoza 1996, godine bila je predstojnik Odsjeka za strance i migracije u MUP-u Hrvatske republike Herceg Bosne, a 27, kolovoza 1996. godine imenovana je za sutkinju Višeg suda u Mostaru i ujedno predsjednikom Kaznenog odjela, a te dužnosti obnašala je sve do 13. ožujka 1997. godine. Tada je imenovana sucem Županijskog suda u Širokom Brijegu. 20. studenog 1998, godine imenovana je za sutkinju Županijskog suda u Vukovaru. Od 1. kolovoza 2000. godine obnaša i dužnost predsjednika Kaznenog odjela rečenog suda. |
Pionir ekumenizma u Rijeci
Gdje su i što rade: Miroslav Radić
Miroslav Radić rođen je 1962. u Bugojnu. Osnovnu školu i gimnazijui završio je u Uskoplju, a pedagogiju, a potom i teologiju u Rijeci, gdje i sada živi i radi u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji. Napisao je dvije zbirke pjesama, a uz to, bavi se i umjetničkom fotografijom, te novinarstvom (član je Hrvatskog društva katoličkih novinara). Aktivan je suradnik riječkoga Ekumenskog odbora od njegova osnutka 1997. godine, a i tajnik je Hrvatskih demokršćana Ogranak Rijeka. Novi list u svom intervjuu s njim najavljuje ga kao pionira ekumenizma u Gradu Rijeci |
Požar na objektu izgrađenom za snimanje filma Živi i mrtvi
Miro Barnjak
Prema riječima Mire Barnjaka, policija je obavila očevid i ustvrdila da je riječ o podmetnutom požaru Već više od dvije godine najavljivano snimanje filma Živi i mrtvi po scenariju uskopaljskog književnika Josipa Mlakića, a u režiji Kristijana Milića počet će u nedjelju, 5. prosinca na Makljenu i to unatoč činjenici da je jutros oko 1 sat buknuo požar na jednom od objekata izgrađenog za potrebe snimanja. Kako je za Pincom rekao producent Miro Barnjak, policija je obavila očevid i ustvrdila je kako je riječ o namjerno postavljenom požaru. - Ne znamo tko je postavio požar, ni iz kojih razloga, ali to nas neće spriječiti da započnemo sa snimanjem, - rekao je Barnjak. Inače, na Makljenu će se snimati dio filma koji se odnosi na Drugi svjetski rat, a u tom dijelu glumit će, između ostalih i Filip Šovagović, Zvonko Zečević, Enes Vejzović i drugi. Za sada se ne zna tko će glumiti u drugom dijelu koji se odnosi na Domovinski rat, ali, kaže Barnjak, i to će se uskoro znati. Scenograf filma, o kojemu je na uskoplje.blog.hr već bilo riječi, je Kemal Hrustanović, producent je producentska kuća Porta iz Mostara, a koproducenti su HTV, FTV, Fondacija za kinematografiju Sarajevo, Olimp produkcija iz Zagreba, te Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. |
Uskopaljski abecedarij: K kao kupus, Kupusari
Kupus (Brassica oleracca var. capitata) je dugogodišnja, kultivirana zeljasta biljka iz obitelji krstašica i veoma je važno povrće u prehrani, osobito u krajevima gdje slabije uspijeva drugo povrće. U Grčku je dospio u 4. st.p.n.e., gdje je, kao i nešto kasnije u Rimu, bio osobito cijenjen. No, tek su Slaveni otkrili postupak kiseljenja kupusa koji se održao do danas. Nutricionističke vrijednosti kupusa izuzetno su velike, a osobito je važan za prehranu ljudi u brdsko-planinskim područjima gdje je prehrana jednolična, pa unosom u organizam kupusa oni unose elemente važne za biološku ravnotežu organizma i obranu organizma od raznih bolesti. Kupus vjerojatno ne potječe iz Uskoplja, ali su oni stari Slaveni, koji su otkrićem postupka kiseljenja, korištenje kupusa u prehrambene i ljekovite svrhe podigli na jedan viši nivo, bili sigurno preteče današnjih Uskopljana. Njihovi stalni napori kroz generacije i generacije, da kupus na našim stolovima zauzme mjesto koje zaslužuje, kulminirali su sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je u kupusu, pored vitamina C i vitamina U, te drugih korisnih sastojaka, otkriven i jedan izvanredno ljekovit element: novac. U tim godinama većina obradivih površina bila je pod kupusom, a Uskopljani, koji su vrlo brzo priskrbili sebi i naziv KUPUSARA, u jesen bi se razmilili po selima i gradovima Dalmacije i Hercegovine, a takva terenska prodaja trajala bi do duboko u zimu. Nije bila rijetkost da pojedinci cijelo to razdoblje provedu na, recimo, splitskoj tržnici, gdje bi im po potrebi bio dovožen kupus s uskopaljskih njiva. Zato Uskopljani koji su preko ljeta odlazili na more, nisu od Splićana, Makarana, Stobrečana i dr. nazivani drukčije do kupusarima, što je nekima, osobito mlađima, znalo pokatkad i zasmetati. Danas u Uskoplju kupusa nema kao nekad, ali je ostao naziv: kupusari. I ostao je RASOL, blagotvorni jutarnji napitak, sposoban da Uskoplje i danas rastrijezni od svih njegovih opijenosti... |
Uskopaljski abecedarij: H kao Hamzić, Mujo
.................Mujo Hamzić iz Pavić Polja, uskopaljski načelnik u vrijeme prije Drugoga svjetskoga rata, bio je, uz Juru Mikulića, Antu Bandića, Dragutina Škoru, Blažana Barnjaka i dr, jedan od najgorljivijih članova Hrvatske seljačke stranke u uskopaljskom kraju, pa i u cijelom kotaru Bugojno. Hamzić je pobijedivši na HSS-ovoj listi na izborima 1938. godine, obnašao i dužnost načelnika općine. Današnje generacije vjerojatno ni ne znaju (a to se dugo vremena nije ni smjelo znati) da je upravo za Hamzićeva načelnikovanja izgrađena i zgrada općine koja je služila svojoj svrsi sve do hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. godine, kada je, kao i brojne druge zgrade u Uskoplju, nažalost, izgorjela.
Mujo Hamzić ostao je načelnik općine i nakon uspostave NDH. Njega su 1943. godine u selu Dobrošinu ubili partizani ili, točnije, njegov sestrić, inače kasnije po zlu poznati bugojanski udbaš Jusko Babić, koji je, koje li ironije, prije rata radio u Hamzićevoj trgovini u Pavić Polju. No, stariji Uskopljani kažu da su komunisti tražili od ljudi da upravo na takve, monstruozne načine izraze lojalnost komunističkoj partiji i odanost idejama komunizma... |
Boban u Uskoplju
Dogodilo se na današnji dan
Na današnji dan 1992, godine, u 12.00 sati u sportskoj dvorani SŠC-a “Jura Mikulić” održano je predavanje akademika Ljube Bobana na temu “Povijest hrvatskih granica”. Predavanje je organizirala Hrvatska znanstveno-poslovna zajednica Mostar i HKD Napredak. Brojni posjetitelji iz Uskoplja i susjednih općina mogli su prije početka predavanja razgledati i izložbu knjiga iz povijesti hrvatskog naroda. Navečer, oko 20.30 sati zabilježena je jaka pucnjava iz pješačkog naoružanja u selu Bistrici. |
Uskopaljski abecedarij: B kao božićnjaci
Bliži se Božić. Već smo duboko u prvom tjednu došašća. Zapaljena je prva svijeća na adventskom vijencu, pšenica je pripremljena i čeka sv. Luciju da se posije, trgovine su već odavno okićene, s polica nas gledaju sv. Nikola i Krampus, djeca odbrojavaju dane do njihova dolaska... ugođaj Božića polako, ali sigurno prodire u gotovo svaki dio našega života. U ovakvu vremenu, misli lete i sve češće se zaustavljaju na lijepim, toplim sjećanjima iz djetinjstva, na doživljaju očića i materica, na zornicama i svečanim nedjeljama došašća... No, ja sam se prisjetio božićnjaka. Ne, nisu to neki slasni božićni kolači, niti neki izmišljeni likovi iz bajki. Stvar je mnogo prozaičnija. U žargonu, naime, božićnjacima nazivamo ljude, odnosno djecu rođenu u drugoj polovici rujna i u listopadu, a takve je djece u Uskoplju, i ne samo u Uskoplju, navodno, bilo i još uvijek ima, srazmjerno mnogo. A zašto, onda, božićnjaci, pitat ćete se, ako su rođeni u rujnu i listopadu. Pa zato što je riječ o djeci začetoj oko Božića, dakle u vrijeme, kada su im očevi, najčešće gastarbajteri, jedino i dolazili kućama, te, nakon blagdana, obično i ostajali na «urlapu». Takva djeca bi, dakle, jednoga Božića bila začeta, a drugoga bi ih po prvi put, kao bebe od par mjeseci, vidjeli njihovi očevi, koji su im donosili blještave darove iz tada mitske Njemačke: čokoladu i druge čudne i slasne slatkiše, razno voće, osobito banane, odjeću, pa onda kavu, deterdžent... sve ono čega u Uskoplju i bivšoj državi nije bilo prije petnaest-dvadeset godina. Božićnjaci? Ne, nisu to neki izmišljeni likovi iz bajke... |
< | prosinac, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |