Ako su ljudi u nekom recimo vinorodnom kraju osjetili potrebu da podignu spomenik vinovoj lozi, u nekim ribarskim mjestima ribama i ribarskim mrežama, onda bi, možda, u Uskoplju trebalo podignuti spomenik kupusu, a u dvorištima uskopaljskih škola svakako barem spomen ploču frtaljcu, budući da je upravo frtaljac “othranio” generacije i generacije uskopaljskih učenika. Riječ je o najobičnijoj četvrtini kruha (otuda mu naziv), koju su učenici na velikom odmoru, kada je bilo vrijeme užine, kupovali u uskopaljskim trgovinama. Trgovci su veliki odmor i dočekivali s već gotovim narezanim frtaljcima, a, uz frtaljac oni učenici s većim džeparcem kupovali su i neizostavno malo, pedesetgramsko pakiranje eurokrema. Bila je to, kako rekoh, hrana generacijama uskopaljskih učenika sve tamo do druge polovice osamdesetih kada frtaljac, kao simbol “socijalističkoga” dry fooda (sjetite se vojničkoga SDO-a), sve više ustupa mjesto nadirućem “kapitalističkom” fast foodu i onim, onda tako neobičnim i zavodljivim nazivima, poput hot doga i hamburgera.
Ako se ne varam, negdje početkom osamdesetih u uskopaljskoj osnovnoj školi snimljen je i kratki dokumentarac pod naslovom Frtaljac, u kojemu se kao u onim filmovima crvena-zastava-vam-prikazuje, govorilo o omiljenosti frtaljca (čitaj suhoga kruha) kod malih đaka – pionira.
Današnji učenici na frtaljac će vjerojatno gledati s čuđenjem i, vjerojatno, s podsmijehom, no, samo prije dvadesetak godina, u prvoj polovici osamdesetih, u ponekom spomenaru uskopaljskih djevojčica u rubrici najdraže jelo (a bile su još rubrike: najdraži pjevač, najdraži pozdrav, najdraža knjiga i dr.) moglo se nerijetko pročitati: kupovni kruh. Isti onaj od kojega je rezan – frtaljac.
Post je objavljen 14.01.2005. u 15:11 sati.