uskoplje

16.01.2005., nedjelja

Uskopaljski abecedarij (9): D kao Dobrošin

Ni Dobrošani nisu od jučer, a još manje je to Dobrošin.
Još su Rimljani na području Dobrošina ispirali zlato, o čemu i danas svjedoče isprane gomile, a u srednjem vijeku bio je gusto naseljeno područje o čemu svjedoči 26 sandučastih stećaka na Kužnom Greblju koje se je, vjerojatno, razvilo oko crkve sv Ivana Krstitelja. Ovu crkvu spominje biskup Mato Delivić u svom izvješću iz 1737. On je, naime, godinu dana ranije, točnije 10. lipnja 1736., krišom došao u Uskoplje i čak tri dana u Dobrošinu dijelio sakramenat sv krizme. Dobrošin se spominje i u drugim izvješćima apostolskih administratora Bosanskog vikarijata. Tako Pavao Dragičević u svom izvješću iz 1744. spominje sljedeće obitelji u Dobrošinu: Majdandžić, Šunjić, Lepanović, Radić, Katavić, Vrebac, Kalemović, Srndić i Jurina. Biskup Marijan Bogdanović u svom izvješću iz 1769. godine, pored ovih obitelji, spominje i obitelji Farndić, Golišević, Bošnjaković i Jurinović. I danas, većinu ovih prezimena moguće je naći u Dobrošinu.
Prema podatcima župe Skoplje Gornje u Dobrošinu je 1877. godine bilo ukupno 68 obitelji i 369 duša, a stotinjak godina kasnije, prema popisu iz 1991. godine, u Dobrošinu je živjelo ukupno 546 stanovnika, što u odnosu na to koliko su se povećala druga uskopaljska naselja, i nije neko povećanje.
Dobrošin se nalazi jugoistočno od općinskog središta, a gdje doista, možda će najbolje reći sljedeća priča.
Za vrijeme trajanja zadnjega rata jedna baba je iz Dobrošina otišla u izbjeglištvo kod rodbine u Zagreb. Nakon smirivanja ratnih djelovanja vratila se u Dobrošin (“jedva je, bolan, čekala”), dugim putem kojim je i otišla: preko Senja, pa trajektom preko Prizne i Žigljena, Zadra, Splita, pa potom Cestom spasa preko Vrana, te kroz Ramu i Makljen konačno u Dobrošin. Nakon povratka pitali su ju susjedi da im kaže kako je u Zagrebu i kakav je Zagreb.

- Lip! Lip je, dite, Zagreb, samo zabačen.

Dobrošin se, dakle, nalazi tamo odakle je i Zagreb zabačen.

Uz rub


Prije objavljivanja ovoga posta dopustio sam M-u da ga pročita. Dugo je šutke zurio u ekran, a onda, kao za sebe promrmljao:
- Dugo traju ti Dobrošani…
Nakon toga je snažno zijevnuo, a onda još neko vrijeme zurio u ekran. Kad je napokon završio s čitanjem, protegnuo se i pogledao me smijući se.
- … možda im je zato i garancija davno istekla, - dodao je.


- 09:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga

Linkovi

Lektira