Izmedju dva stupa

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 27.dio

UMJETNO NASTALI STANOVNICI

Tek nekoliko riječi treba da se kaže o tom ogranku našega predmeta. Mentalna razina je još više napučena od astralne umjetnim elementalima koje su misli njezinih stanovnika privremeno oživile, pa kad se sjetimo koliko je sjajnija i moćnija misao na toj razini, i da njezinim snagama upravljaju ne samo ljudski stanovnici utjelovljeni i rastjeljeni, nego i Deva-i i bića što je pohode sa viših razina, odmah se vidi da se važnost i utjecaj takvih umjetnih bića gotovo i ne može pretjerati. Nije ovdje potrebno da prolazimo ono što smo već izradili u prijašnjem priručniku s obzirom na učinak čovječjih misli i potrebu da ih pomno nadziremo; i dosta je bilo rečeno kad se opisivalo razliku u djelovanju misli na rupa i na arupa podrazinama, da se pokaže kako se umjetni elemental mentalne razine dovodi u život i da se pruži neka ideja o silnoj raznolikosti privremenih bića što su tako nastala, kao i o golemoj važnosti rada koji se neprekinuto vrši njihovim posredstvom . Mnogo se njima koriste adepti i njihovi upućeni učenici te nije potrebno ni spominjati da je umjetan elemental kojega je stvorio tako silan um, biće beskonačno dugog života i razmjerno veće moći nego li je ma koje od onih što su opisani dok smo se bavili astralnom razinom .

ZAKLJUČAK

Pogledavši na sve što je napisano, nije ništa neobično u tom što je sve istaknuto izrazilo osjećaj poniženja dotične ideje, poradi krajnje nedostatnosti sviju pokušaja u pogledu opisivanja, budući da svaki napor oko toga ukida nadu da se čovječjim riječima iznese neopisivo veličanstvo nebeskoga svijeta. Pa ma kako nesavršena bila ovakova rasprava, ipak je bolje nego ništa, te može poslužiti da čitaocu pruž neki slabi pojam o onome što ga čeka onkraj groba; pa iako će, kad dođe do toga svjetlog kraja blaženstva, sigurno naći mnogo više negoli mu je rečeno da očekuje, nadajmo se da ne će morati da odbaci nikoju od obavijesti što je ovdje dobio.

Čovjek, prema sadašnjem svom sastavu, ima u sebi principe koji pripadaju dvjema razinama višim od mentalne, jer njegov Buddhi ga prikazuje na razini što je prema tome nazvana budičkom, a njegov Atma (božanska iskra u njemu) na trećoj razini sunčanoga sistema koja se obično spominje kao nirvanska.

Kod prosječnoga čovjeka su ti viši principi zasada gotovo posve nerazvijeni, a u svakom slučaju mogu se razine kojima oni pripadaju jos manje da dokuče opisom nego li se može mentalna. Dovoljno će biti da se kaže, da na budičkoj razini počinju da otpadaju sva omeđenja, a svijest čovjeka se širi doklegod ne ustanovi, ne više samo u teoriji, već apsolutnim iskustvom, da je svijest njegovih drugova uključena u njegovoj, i on osjeća, i zna, i doživljuje sve što je u njima sa apsolutnim savršenstvom simpatije, jer je to uistinu dio njega. Na nirvanskoj se razini pomakne za korak dalje i ustanovljuje, da je u još višem smislu njegova svijest i njihova jedno, jer su oni zapravo dijelovi beskonačno velike svijesti Logosa u Kome svi oni žive, kreću se i bivstvuju; tako da kad se »kapljica rose prelije u sjajno more« izvedeni učinak je više takav kao da se zbivalo protivno, te da se ocean izlio u kapljicu, koja sada odmah ustanovljuje da je ocean — nipošto samo dio njega, već čitavi. Ma kako čudnovato, ma kako neshvatljivo i prividno nemoguće, ipak je apsolutno istinito.

Ali bar toliko možemo da shvatimo, da posvećeno stanje Nirvane nije, kako neki u neznanju misle, stanje prazne ništavosti, već stanje daleko jače i dobročinstvene aktivnosti, i da uvijek prema tomu, kako se sve više uspinjemo u skali prirode, naše mogućnosti postaju sve veće, naš rad za druge sve jači dalekosežniji, i da beskonačna mudrost, i beskrajna moć, znače samo bezmjernu sposobnost za služenje, jer ih upravlja beskrajna ljubav.

Kraj !
- <> - Komentari (2) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 26.dio

Za sada nemožemo o njima mnogo toga da razumijemo, ali je jasno , da ono što bi se moglo opisati kao cilj njihove evolucije, je znatno više od našega , tj . dok je svrha ljudskoj evoluciji da izdigne uspješni dio čovječanstva do položaja Asekha adepta na kraju sedmog kruga , svrha deva evolucije je da se njihov red uzdigne u dotičnom vremenu do daleko više razine . Za njih se kao i za nas uz ozbiljno nastojanje otvara strmija ali kraća staza do još uzvišenijih visina , a kakve su to visine u njihovu slučaju možemo tek naslućivati .

Njihova razdioba

Tri velika njihova niža dijela, počevši odozdo, zovu se obično Kamadeva-i, Rupadeva-i i Arupadeva-i, što se može prevesti kao anđeli astralnoga, nižega nebeskog, dotično višega nebeskog svijeta. Upravo kao što je naše obično tijelo ovdje — najniže tijelo koje je nama moguće fizičko, tako je i obično tijelo Kamadeva astralno, te on stoji nekako u istom položaju kao što će stajati čovječanstvo kad dosegne planet F, a on, živeći obično u astralnom tijelu, izlaziće iz njega u više sfere u mentalnom tijelu, upravo kao što to možemo mi u astralnom tijelu, dok za to da u kauzalno tijelo ne bi za njega (ako je dovoljno razvijen) bio veći napor, nego li nama da upotrebimo mentalno tijelo. Na isti način obično tijelo Ru-padeva bilo bi mentalno, dok bi on nastavao četiri rupa podrazine mentalne razine; Arupadeva-i ipak pripadaju trima višim podrazinama te razine, a najgušće tijelo im je kauzalno. Iznad Arupadeva-a postoje druga četiri velika razreda toga carstva koji prema tome nastavaju četiri više razine našega sunčanog sistema, a opet posve iznad Deva carstva stoje velike čete planetskih duhova, no razmatranje o tako sjajnim bićima ne spada ovamo.

Svaki od dva velika dijela toga carstva, kojega smo napomenuli da stanuje na mentalnoj razini, sadrži li sebi mnogo različitih razreda, ali njihov je život u svakom pogledu toliko udaljen od našega, da je beskorisno iznositi o njemu više osim vrlo općenitih ideja. Najbolje bi mogao da navedem utisak kojega je dobio jedan naš istraživalac, kad bi ponovio iste riječi što ih je on upotrijebio u vrijeme istražvanja: »Dobio sam dojam silno uzvišene svijesti — svijesti neopisivo sjajne; a opet tako neobične — tako različite od svegašsto sam prije osjetio, nikako ni nalik ma kojoj vrsti ljudskog iskustva, da ostaje posve bez nade i pokušaj samo da se to opiše«.

Isto je tako bez nade, ako se pokušava na fizičkoj razini da pruži neka ideja o pojavi tih silnih bića, jer ona se mijenja sa svakim pravcem misli kojeg oni slijede. U tom je članku rečeno nešto ranije o sjaju i divnoj snazi izražavanja u njihovom jeziku boja, pa se iz nekih prolaznih primjedbi načinjenih prigodom opisivanja ljudskih stanovnika može ustanoviti, da je pod izvjesnim prilikama ljudima moguće, da djelujući na toj razini nauče mnogo od njih. Treba da se sjetimo kako je jedan od njih oživio anđeoski lik u nebeskom životu pjevača, i poučavao ga u muzici daleko uzvišenijoj nego li je to iko čuo zemaljskim ušima, i kako u drugom slučaju oni koji su u vezi sa upravljanjem izvjesnih planetskih utjecaja pomažu evoluciju nekog astronoma.

Njihov odnos prema prirodnim duhovima (izvještaj o njima vidi u prirucniku V) je nešto sličan odnosu ljudi prema životinjskom caratvu, iako su na višem stepenu, jer upravo tako kao što životinja može da steče individualizaciju samo druženjem sa čovjekom ,tako čini se da i trajnu individualnost koja se reinkarnira mogu prirodni dusi normalno steći samo svojom privrženošću sličnoga karaktera članovima nekoga reda Deva-a.

Svakako da sve što je rečeno ili se može reći o toj velikoj anđeoskoj evoluciji, samo uklanja ukras sa vrlo uzvišenoga predmeta, a njegovu potpuniju obradu prepušta se čitaocu da je sam sebi načini, kad razvije svijest tih viših razina. Ipak ono što se napisalo, ma kako to bilo malo i nedovoljno, možda će donekle moći da prikaže neku ideju o četama pomagača, s kojima u dodir će čovjeka dovesti njegov napredak u evoluciji, te da se pokaže, kako mu se svaka težnja koju mu pri usponu omogućuju njegove povećane sposobnosti, neočekivano više ispunja samim dobročinstvenim uređenjem kojega mu je priroda izgradila.
- <> - Komentari (3) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 25.dio

ŽIVOTINJSKO CARSTVO

Životinjsko carstvo je na mentalnoj razini prikazano u dva glavna odjela. U nižem nebeskom svijetu nalazimo grupne duše kojima pripada golema većina životinja, a na trećoj podrazini su kauzalna tjelesa od prilično malo članova toga carstva koji su se već individualizirali. Strogo govoreći ovi posljednji nisu više životinje, oni su stvarno sada jedini primjer za posve primitivno kauzalno tijelo, nerazvijeno po veličoni, i za sad tek vrlo slabo obojeno prvim vibracijama nanovo rođenih svojstava.
Poslije svoje smrti na fizičkoj i astralnoj razini, individualizirana životinja ima obično veoma produljen, iako često nešto sanjarski život u nižem nebeskom svijetu. Njezin je položaj duž čitavo to vrijeme analogan položaju Ijudskoga bića na istoj razini, iako sa daleko manjom mentalnom aktivnosti. Ona je okružena svojim misaonim oblicivima, pa makar je bila sebi toga svijesna tek u snu, to oni sigurno sadrže i oblike njezinih zemaljskih prijatelja u njihovu najboljem i najsimpatičnijem raspoloženju. A budući da ljubav koja je dovoljno jaka i dovoljno nesebična da stvori takvu sliku, mora također biti dovoljno jaka da dosegne dušu onoga koga se ljubi, i da od njega dobije odgovor, to i pripitomljene životinje na koje se prosiplje naša ljubaznost, mogu za uzvrat da učine neku malenkost za pomaganje naše evolucije.

Kad se individualizirana životinja povuče u svoje kauzalno tijelo, da pričeka dok se okrene kolo evolucije koje će joj dati priliku za primitivnu ljudsku inkarnaciju, čini se, da gubi gotovo svu svijest o vanjskim stvarima, i da sprovodi vrijeme u nekoj vrati ugodnoga transa najdubljeg mira i zadovoljstva. Tek onda se sigurno zbiva neka vrst nižeg razvitka, iako nam je teško shvatiti njegovu prirodu. No barem je sigurno, da za svako biće koje dolazi s njim u vezi, dali ono upravo ulazi u ljudsku evoluciju, ili se sprema da je napusti, nebeski svijet znači najveće blaženstvo za koje je to biće na svojoj razini sposobno.

DEVE ILI ANĐELI

Tek malo se ljudskim jezikom može izraziti o tim divnim i uzvišenim bićima, a većinom što o njima znamo nalazi se već napisano u Astralnoj razini. Da obavjestimo i one koji nemaju toga priručnika, ponoviću ovdje neka glavna razjašnjenja koja sam tamo iznio s obzirom na ova bića.
Najviši sistem evolucije koji je posebno u vezi s ovom zemljom, u koliko znamo, jest evolucija bića koje Hindusi nazivaju Deva, a koji se inače spominju kao anđeli, sinovi Božji itd. Može ih se zaista smatrati carstvom što leži iznad ljudskoga, na isti načint kao što ljudsko leži iznad životinjskog, ali s tom važnom razlikom, da dok je životinji moguća evolucija samo putem ljudskoga carstva, čovjek, kad steče razinu Asekha, i postane potpuni Adept, nalazi pred sobom otvorene različite staze napretka od kojih je ova velika Deva evolucija tek jedna samo. (vidi Nvidljivi pomagači, str. 124).
U istočnoj literaturi upotrebljuje se riječ »Deva« često neodređeno, tako da znači gotovo svaku vrst neljudskih bića, pa s jedne strane obuhvaća najviše duhovne moći, a s druge prirodne duhove i umjetne elementale. Ovdje ćemo njezinu uporabu omeđiti i primijeniti na sjajnu evoluciju bića koju kanimo sada da razmotrimo.

Iako su anđeli u vezi s ovom zemljom, nisu nipošto omeđeni na nju, jer cijeli naš sadašnji lanac od sedam svjetova njima je kao jedan svijet, a njihova evolucija prolazi jednim velikim sistemom od sedam lanaca. Njihove čete su se dosada popunjale u glavnom iz drugih ljudskih rodova sunčanoga sistema, nekih nižih, a nekih i viših od našega, budući da je tek vrlo mali dio našega vlastitog dosegao razinu na kojoj bi im se mogli pridružiti ,a čini se, da neki od njihovih vrlo brojnih razreda nisu u svom napredovanju uopće prošli kroz ma koje čovjecanstvo koje bi se moglo porediti s našim.
- <> - Komentari (3) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 24.dio

Elementarna carstva

Elementarna esenca koju nalazimo na mentalnoj razini sastavlja prvo i drugo veliko elementarno carstvo. Val Božanskoga života, nakon što je svršio u nekim prijašnjim eonima svoju silaznu evoluciju preko budičke razine, prelijeva se u sedmo nebo, i oduhovljuje velike mase atomske mentalne tvari, postajuci tako elementarnom esencom prvoga velikog carstva. U tom svojem najjednostavnijem pokušaju ne sastavlja atome u molekule da sebi tako načini tijelo, već im svojim privlačenjem pribavlja silno zgusnutu snagu. Snagu koja na svom silaženju dosegne tu razinu možemo zamisliti kao da je posve nenavikla na njezine vibracije, i da im iz početka ne može da odgovori. Eonima što ostaje na toj razini sastojaće se njezina evolucija u prvikavanju na vibracije sviju razmjera koji su tamo mogući, tako da uvijek može da oduhovi i da upotrijebi ma koju kombinaciju tvari te razine. Za vrijeme ovoga dugog razdoblja evolucije, uzeće na sebe sve moguće kombinacije tvari od triju arupa podrazina, a na kraju vratiće se atomskoj podrazini — svakako ne onakovoj kao što bijaše prije, već noseći u sebi latentno sve moći koje je stekla.
U narednom eonu izlijeva se na četvrtu podrazinu mentalne tj. na najvišu od rupa podrazina, i privlači sebi kao tijelo nešto tvari toga pododjela. Ona je onda elementarna esenca drugoga carstva u svom najjednostavnijem položaju, ali kao i prije uzima na sebe u toku svoje evolucije mnogo različitih odora sastavljenih iz tvari nižih podrazina u svima mogućim kombinacijama.

Može se sasvim prirodno pomisliti, da ta elementarna carstva koja postoje i djeluju na mentalnoj razini, budući da su toliko mnogo viša, moraju i da budu naprednija u evoluciji od trećeg carstva koje pripada isključivo astralnoj razini. Međutim tonije tako, jer treba da imamo na umu kad smo govorili o toj fazi evolucije, da rijeć "viši" ne znači ,kao obično napredniji već manje napredan, jer ovdje se bavimo monadičkom esencom na njezinom silaznom luku, pa za elementarnu esencu silazak u tvar znači napredak a ne kao kod nas, uspon prema višim razinama. Dokle god učenik tu činjenicu nema stalno i jasno na pameti, uvijek će se naći opkoljen zamršenim nepravilnostima, a njegovom pogledu na tu stranu evolucije neće dostajati shvaćanja i razumjevanja.

Glavne karakteristike elementarne esence navedene su dosta znatno u priručniku o Astralnoj razini, i sve što je tamo kazano s obzirom na broj pododjela u carstvima, i njihovoj čudnoj osjetljivosti na ljudske misli, jednako je istina i za ove nebeske vrste. Možda treba napomenuti nekoliko riječi da se protumači, kako se sedam horizontalnih pododjela svakoga carstva uređuje u vezi s različitim dijelovima mentalne razine. U slučaju prvoga carstva, njegov najviši pododjel odgovara prvoj podrazini, dok se od druge i treće svaka od tih podrazina dijeli u tri dijela, te je svaki pojedini predio prebivalištem jednoga elementarnog pododjela. Drugo caratvo prostire se nižim nebeskim svijetom, i njegov najviši pododio odgovara četvrtoj podrazini, dok se peta, šesta i sedma podrazina dijele svaka u dvoje, da se prilagodi ostatku.

Kako se razvija esenca ?

U ranijem dijelu toga priručnika toliko je toga napisano o djelovanju misli na mentalnu elementarnu esencu, da je nepotrebno da se sada povratimo tom ogranku našega predmeta; već moramo pomislit:, da je ovdje po mogućnosti još osjetljivija na djelovanje misli nego li na astralnoj razini, divna finoća s kojom odgovara na najslabije djelovanje uma stalno se je i istaknuto izvodilo pred našim istraživačima. Potpunije ćemo shvatiti ovakovu mogućnost, ako si predočimo da se samo u takovom odražavanju sastoji njezin pravi život — da se mnogo pomaže njezin napredak, ako je u procesu misli upotrebljuju naprednija bića u čijoj evoluciji ona sudjeluje.

Kad bi se ona mogla zamisliti da je na čas potpuno slobodna od svakoga djelovanja misli, pojavila bi se kao bezoblična mješavina sićusnlh atoma, koji titraju — zapravo instinkt sa čudnom jakošću života koji možda tek vrlo malo napreduje na silaznoj stazi svoje involucije u tvar. A kad je misao zahvati i pokrene u aktivnost, bacajući je na rupa podrazine u svim vrstama krasnih oblika, i na arupa podrazine u sjajnim strujama, ona tada prima izraziti i dopunski poticaj koji, kad se često ponavlja, pomaže je u napredovanju na putu. Kadgod se naime misao upravlja sa onih viših podrazina poradi zemaljskih stvari, ona sasvim prirodno pojuri dolje i uzimlje na sebe tvar nižih razina. Čineci to tako, dovodi u vezu s tom tvari elementarnu esencu od koje je stvoren njezin prvi ovoj, i tako se ta esenca postepeno priučava da odgovara na niže vibracije, a to mnogo pomaže njezinu silaznu evoluciju u tvar.
Na nju znatno utječe i muzika sjajnim prelivom divnoga zvuka, za kojeg smo prije kazali da ga izlijevaju na te uzvišene razine veliki majstori melodije, koji tamo u daleko većoj mjeri nastavljaju rad što su ga ovdje dolje na žalosnoj zemlji tek počeli. Druga stvar, koje treba da je napomenemo, je golema razlika između sjaja i moći misli na toj razini, i prilične slabosti napora kojeg ovdje dolje počašćujemo tim imenom. Naša obična misao počinje u misaonom tijelu na nižim mentalnim podrazinama, te se prigodom silaženja obavija sa pripadnom astralnom elementarnom esencom; ali kad je čovjek toliko napredovao, da mu je svijest aktivna u pravom ja u višem nebeskom svijetu, njegova misao počinje tamo, i obavija se najprije u elementarnu esencu nižih podrazina mentalne razine, pa je prema tome daleko finija, prodornija, i na svaki način uspješnija. Ako je misao upravljena isključivo na visoke objekte, njezine vibracije mogu biti i suviše finoga karaktera, a da se uopće mogu izraziti na astralnoj razini, ali kad djeluju na tu nižu tvar, čine to sa dalekosežnijim učinkom nego li one koje su stvorene mnogo bliže njezinoj podrazini.

Slijedeći tu ideju za stepen dalje vidimo, da misao iniciranoga nastaje na budičkoj razini posve iznad mentalnoga svijeta, i obavija se elementarnom esencom najviših nebesa kao plaštem, dok se misao Adepta izlijeva iz same Nirvane prema dolje, upotrebljujući goleme i neizbrojive moći krajeva koji su iznad spoznaje običnoga čovječanstva. I tako dok se naši pojmovi uzdižu, vidimo pred sobom sve šire polje da ga iskoristimo za naše silno povećane osobine, pa si možemo da predočimo kako je istinita rečenica.
- <> - Komentari (2) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 23.dio

Zastiranje duha

Međutim prije nego li se može da razumije prirodu monadičke esence i način na koji se javlja na različitim raznama, treba da si predočimo metod kako se duh prigodom svoga silaženja ovija sa tvari .Ne bavimo se sada sa početnim stvaranjem razinske tvari, već samo sa silaskom novoga vala eveolucije u tvar koja već postoji.
Prije razdoblja o kojem govorimo, utrošio je ta val za svoj razvoj bezbrojne vijekove, na način koji tek vrlo neznatno shvaćamo, postepenim omatanjem atoma molekula i stanica, no mi ćemo na čas pustiti sav taj raniji dio njegove čudne historije, i promatrati samo njegov silazak u tvar razina koj ljudski intelekt može da shvati, iako još uvijek daleko iznad fizičke razine.

Treba razumjeti, da duh kad se na svom putu u tvar zaustavi na nekoj razini, (bez obzira koja to bila) neodoljiva snaga vlastite evolucije pokrene ga da pređe na narednu nižu razinu, a da može tamo da se pojavi, mora se okružiti barem sa atomskom tvari te niže razine -- obavijajući oko sebe ovojnu koprenu kao tijelo od one tvari prema kojoj će da djeluje kao duša ili kao snaga što će da je oživljuje . Slično biva kad produžuje silazak svoj na treću razinu, te mora da navuče oko sebe nešto njene tvari, pa ćemo tada imati biće čije tijelo ili vanjski plašt se sastoji od atomske tvar ove treće rezine .
Snaga pak koja oživljuje dotično biće tako reći njegova duša — neće biti duh prema položju u kojem je bio na višoj razini gdje smo ga najprije našli , biće duh sa koprenom od atomske tvari druge razine kojom je prošao. Sišavši dalje do četvrte razine biće postaje još složenije, jer tada ima tijelo od tvari četvrte razine, a oduhovljuje ga duh što je već dva puta ovijen u atomsku tvar druge i treće razine. Vidjeće se, da nakon što se taj proces ponovi za svaku razinu sunčanog sistema, te početna snaga stigne do naše fizičke razine, tako je potpuno ovijena, da se ne treba ni najmanje čuditi što je ljudi ne mogu sebi uopće da predoče kao duha.

Zamislimo si na primjer običnoga još neuvježbanoga vidovitog čovjeka sa svojstvom jasnoga gledanja koji pokušava da istraži mineralnu monadu, i da prouči životnu snagu u mineralnom carstvu. Pogled takva čovjeka bi stvarno sigurno bio omeđen na astralnu razinu, pa bi bio i tamo možda vrlo nevjest, te bi mu se ta snaga činila jednostavno astralnom, ali uvježbani učenik koji to proučava s višom moći, vidio bi da je ono što je dotični vidoviti čovjek jasnoga gledanja držao astralnom snagom, bila tek astralna atomska tvar koju je pokrenula snaga što je onamo došla iz atomskoga dijela mentalne razine. Napredniji učenik mogao bi vidjeti da je opet ta atomska mentalna tvar samo vehikl, u kojem djeluje nešto iz najviše budičke podrazine, dok bi Adept razabirao da je budička tvar samo vehikl nirvanske, i da je snaga koja je ulazila i radila nizom svih tih ovoja, došla zapravo posve izvan ove kozmičko-prakritske razine, te je uistinu tek jedna samo od manifestacija Božanske Snage.
- <> - Komentari (1) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 22.dio

NE LJUDSKI STANOVNICI

Kod pokušaja da opišemo neljudske stanovnike mentalne razine, nađemo se odmah pred teškoćama nesavladivoga karaktera. Budući da u dodiru sa sedmim nebom dolazimo najprije u vezu sa razinom koja je po svom opsegu kozmička — može se poradi toga po prvi puta na njoj da nađe mnogo takovih bića, za koje čovječji jezik naprosto nema rijeti da ih opiše. Za našu sadašnju svrhu biće možda najbolje da posve ostavimo po strani one goleme čete bića čiji položajni stupeanj je kozmički, pa da svoja opažanja omeđimo strogo na stanovnike što svojstvenošću svojom pripadaju mentalnoj razini našega vlastitog lanca svjetova. Treba se sjetiti da je u priručniku "Astralna razina" usvojen isti taj smjer, pa se i nije pokušavalo opisivati posjetioce sa drugih planeta i sistema; pa iako takvi stanovnici. koji su tamo bili tek prigodni, dolaze ovdje mnogo češće, čini se, da bi i u ovom slučaju bilo najbolje da usvojimo isto pravilo. Stoga će nekoliko riječi o elementarnoj esenci ove razine i o odjelku velikog carstva Deva-a (anđela) koje je naročito vezano sa njom, poslužiti u toliko, u koliko je korisno da ih se ovdje preda; a velika teškoća da se prikažu ove u poredbi jednostavne ideje, pokazaće konačno kako bi to ispalo nemogućim, kad bismo se bavili s drugima, koje su daleko složenije.

Elementarna esenca

Sjetimo se samo da se u jednom ranijem pismu primljenom od Adepta učitelja nalazi primjedba, da prilike prvog i drugog elementarnoga carstva može da shvati samo upućeni — opažanje je to što pokazuje, kako mora da je djelomičan samo uspjeh, uza sav trud koji se poklanja da ih se opiše ovdje na fizičkoj razini. Ponajprije će biti dobro da pokušamo da u našem umu stvorimo toliko jasnu ideju o onom što je zapravo elementalna esenca, koliko je to moguće, jer se čini da u toj stvari postoje često mnoge zablude, pa i kod onih koji su već uvelike proučili Teozofsku literaturu.

Što je to ?

Dakle elementarna esenca je samo ime koje se upotrebljuje za monadičku esencu na izvjesnom ranom stepenu njezine evolucije, a ona se opet može definirati kao izlijevanje Božanskoga života iz Drugoga Logosa u tvar. Svi poznamo činjenicu, da prije nego to izlijevanje stigne do stepena individualizacije na kojem se stvara kauzalno tijelo čovjeka, prošlo je i oduhovilo šest nižih razdoblja evolucije — životinjsko, biljno, mineralno i tri elementalna carstva. Dok je izdavala energiju kroz dotična stanja, zvala se je katkada životinjskom, biljnom ili mineralnom monadom — iako je taj naziv posve krivi, jer je prije nego Ii je došla do ma kojeg od tih carstva, postala ne jedna, već mnogo monada. Međutim se to ime upotrebilo da prikaže ideju kako monadička esenca još nije bila dovedena do opsega individualizacije, iako je diferencijacija u njoj nastala već davno prije. A sada, dok ta monadička esenca izdaje energiju putem triju vellkih elementarnihi carstva koji su ispred mineralnoga, zove se elementarna esenca.
- <> - Komentari (1) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 21.dio

Prva podrazina; sedmo nebo

Ta najsjajnija podrazina mentalnoga svijeta ima tek nekoliko stanovnika iz našega čovječanstva, jer na njezinoj visini stanuju samo Majstori Mudrosti i Milosrđa i njihovi upućeni učenici. O ljepoti oblika, boje i zvuka ne može se ovdje ništa da izreče, jer jezik smrtnika nema naziva kojima bi se mogle da izraze te vanredne Ijepote. Dosta je da one postoje, i da ih neki iz naše rase posjeduju, a ono najvažnije je kod toga to, da i drugi treba da to postignu, plod čije sjeme je posijano na nižim razinama. Oni su završilii mentalnu evoluciju tako da iz njih uvijek ono više prosijava kroz niže, s njihovih je očiju dignuta koprena iluzije ličnosti, oni znaju i dokučuju da nisu niža priroda, već da je samo upotrebljaju kao vehikl iskustva. Kod manje razvijenih ima on još snage da ih sputava i da im smeta, ali nikada ne mogu više da padnu u zabludu, i da zamjene vehikl sa ja koji je iza njega. Neprekinuto prenošenje njihove svijesti čuva ih od toga, ne samo iz dana u dan, nego i od života do života, tako da se na prošle živote ne osvrću kao na živote što su uvijek nazočni u svijesti, već ih čovjek više osjeća kao jedan život nego li kao više njih.

Na toj je visni duša svijesna sebi nižega nebeskog svijeta upravo kao i svoga vlastitoga, pa ako ona ima tamo kakovu pojavu nalik na misaoni oblik u nebeskom životu svoga prijatelja, ona je može popuno da iskoristi. Na trećoj podrazini kao i na najnižem dijelu druge, svijest mu je o podrazinama niže njega još nejasna, a njegovo djelovanje u misaonom obliku vrlo instinktivno i automatsko, ali čim stigne na drugu podrazinu njegov pogled ubrzo postane jasniji, i on s radošću sebi predočuje misaone oblike kao velikle kojima može da izrazi veći dio sebe u izvjesnom smjeru, bolje nego što bi to mogao putem svoje Iičnosti.

Sada, kada djeluje u kauzalnom tijelu pored veličanstvenoga svijetla i sjaja najvišega neba, njegova je svijest nenadano i potpuno aktivna na svakom mjestu nižih odjelaka kuda je on želi da usmjeri , pa stoga može namjerno da odašilje dopunski dio energije jednom takovom misaonom obliku, kad ga želi da upotrijebi u svrhu pouke.
Sa najviše podrazine mentalnoga svijeta dolazi veći dio utjecaja što ga izlijevaju Majstori Mudrosti kad rade na evoluciji čovječje rase, djelujući izravno na duše ljudi, izlijevajući na njih snage kojima ih nadahnjuju i potiču njihov duhovni napredak te rasvijetljuju um i čiste osjećaje. Odavde genij prima svoje prosvjetljenje, odavde se upravljaju sve težnje što uzdižu. Kao što sunčane zrake iz jednog središta dopiru posvuda, a svako tijelo koje ih prima upotrebljuje ih prema svojoj prirodi, tako se i od starije braće što pripadaju dotičnoj rasi prelijeva na sve duše svijetlo i život što je njihov udio koji vrše; a svako upotrebljuje od toga onoliko koliko može sebi da usvoji, pa da se time razvija j napreduje. Tako se ovdje, kao i svagdje drugdje ,najviša slava nebeskoga svijeta nalazi u veličini služenja, a oni koji su završili mentalnu evoluciju , vrelom su iz kojega teče snaga onima što se još uspinju.
- <> - Komentari (2) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 20.dio

Druga podrazina, šesto nebo.

Iz gusto naseljenoga kraja kojega smo promatrali, prelazimo u rjeđe naseljeni svijet, kao iz velikoga grada u mirni zaselak, jer se na sadašnjem stepenu ljudske evolucije samo neznatna manjina pojedinaca uspela do te uzvišene podrazine, gdje je i onaj koji je najmanje napredan izrazito sebe svijestan, a takoder je sebi svijestan i svoje okoline. Kako može do izvjesne mjere da gleda prošlost kojom je prošla, duša je na toj podrazini svijesna sebi svrhe i sustava evolucije, ona zna da se nalazi na radu oko razvitka same sebe, i prepoznaje stanja fizičkog života kao i onoga poslije smrti prolazeći njima u svojim nižim posrednicima. Ličnost s kojom je u vezi vidi kao dio sebe, i nastoji da je vodi, upotrebIjujući svoje znanje o prošlosti kao spremište iskustava iz kojih stvara načela za vladanje, jasna i nepromjenljiva osvjedočenja o tom što je pravo, i o tom što je krivo. Sve to odasilje ona dalje u svoj niži um, nadzirući i upravljajući njegovo djelovanje. Dok u ranijem dijelu svog života na toj podrazini ne uspijeva uvijek da načini da niži um razumije temelje principa koje mu duša usaduje, ipak joj vrlo odmjereno uspjeva da izvije utiske, i tokove apstraktne ideje kao što su istina pravda i čast, koje postaju neopozivim pojmovima što vladaju u nižem mentalnom životu.

Postoje praviia za vladanje koja su provedena društvenim narodnim i religijskim odobrenjem dotično sankcijama, i po njima se čovjek vlada u dnevnom životu, a može da ih omete kakva navala kušnje, zagospodari val strasti i želje; ali ima nekih stvari koje razvijeni čovjek ne može da učini, stvari koje su protiv njegove prave prirode; on ne može da laže, vara, ili da učini kakovo nečasno djelo. U zadnji mišić njegova bića usađeni su izvjesni principi, i nemoguće je da se protiv njih radi, bez obzira kakav pritisak dolazio sa strane prilika ili smjerom kušnje, jer to su stvari života duše. Međutim dok on tako uspjeva da vodi svoj niži vehikl, njegovo znanje o njemu, kao i o njegovu djelovanju, često je vrlo nejasno i vrlo netočno. Niže mu se razine ukazuju vrlo blijedo, i on im razumije njihove principe bolje, nego li njihove detalje, i dio njegove evolucije na toj razini sastoji se u tom, da sve svjesnije dolazi u direktni dodir sa ličnošću koja ga ovdje dolje tako nedostatno prikazuje.
Iz toga će se razumjeti, da na toj razini žive samo takve duše koje odlučno teže za duhovnim napretkom, pa su poradi toga postale vrlo osjetljive na utjecaje sa viših razina. Provodnica za promet se povećava i širi, te prolazi njome sve potpuniji preliv. Pod tim utjecajem poprima misao osobito jasno i prodirno svojstvo, iako i kod manje razvijenijih, a učinak se toga na niži um očituje kao težnja za filozofskim i apstraktnim mišljenjem. Kod razvijenijih je pogled dalekosežniji, te sa jasnim uvidom prelazi preko prošlosti upoznavajući pokrenute uzroke, kako se oni odraduju, i što još ostaje neiscrpljeno od njihova učinka.

Duše koje žive na toj razini, kad se oslobode fizičkog tijela, imaju osobitu priliku za napredak, jer ovdje mogu da prime pouku od naprednijih bića, dolazeći u direktni dodir sa svojim učiteljima. Ne više sa misaonim slikama, vec blistavom jasnoćom koju se ne može da opise, prelijeva se prava bit ideje kao zvijezda iz jedne duše u drugu, a njihovi uzajamni odnosi izrazavaju se kao valovi svijetla koji se izlijevaju iz središnje zvijezde i ne trebaju posebnog objašnjenja. Misao je kao svijetlo smješteno u prostoriji gdje obasjava i pokazuje sve predmete u njoj i ne traži riječi da ih opiše.
- <> - Komentari (3) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 19.dio

Treća podrazina; peto nebo

Ta najniža od arupa podrazina je najnapučenija od sviju krajeva s kojima smo se upoznali, jer ovdje je nazočno gotovo svih 60 milijardi duša za koje se kaže da su zauzete u sadašnjoj ljudskoj evoluciji — sve osim razmjerno malenoga broja onih što mogu da djeluju na drugoj i prvoj podrazini. Svaka se duša prikazuje u jajolikom ovoidskom obliku najprije kao tanka opnena koprena, bezbojna i gotovo nevidljiva, te vrlo rijetke gustoće; ali kako se ego razvija, počinje to tijelo da pokazuje blještavo prelijevanje u duginim bojama nalik na mjehur od sapunice, a boje mu igraju na površini kao promjenljive nijanse što ih stvara sunčano svijetlo na kapljicama vodopada.

Sastavljeno iz vanredno fine tvari, njezne i eteričke, vrlo živahne, pulziajući živom vatrom, postaje tokom evolucije sjajna kugla bljestavih boja, dok njegove visoke vibracije odašilju valove promjenljivih boja čitavom njegovom površinom — bojama o kojima zemlja ne zna ništa — sjajnih, nježnijih i svjetlih što jezik ne može da ih opiše. Uzmimo boje zalaska sunca u Egiptu i dodajmo im divnu njeznost Engleskog neba kad prelazi dan, uzdignimo ih iznad njih sanih u svijetlu i prozirnosti te sjaju njihovu , onoliko koliko se one nalaze iznad boja koje se kao komadići stavljaju u dječje slikarske kutije — pa i onda nitko tko nije vidio toga, ne može sebi da zamisli Ijepotu tih sjajnih krugova koji zasjaju u polju vizijskoga pogleda jasnoga gledanja, kad se izdigne do razine nebeskoga svijeta.

Sva ta kauzalna tjelesa ispunjena su živom vatrom koju crpe sa više razine, sa kojom, čini se, da je naša kugla spojena drhtavom niti intenzivnoga snažnoga svijetla, izrazito dozivajući na pamet rijeci iz strofa Dzyan-ovih: »Iskra je ovješena o Plamen vrlo finom niti Fohata«, i kako duša raste i može da prima sve više iz neiscrpivog oceana Božanskoga Duha koji se izlijeva ovom niti kao provodnicom, tako se i nit povećava i dalje širi prolaz prelivu, dok se na narednoj podrazini može da predoči kao vodeni mlaz što spaja zemlju i nebo, a još više od njega je velika kugla iz koje ističe živo vrelo, dok se ne pričini kao da se kauzalno tijelo rasplinulo u svijetlo što teče. I opet nam rečenica stanza strofe kaže: »Nit između čuvara i njegove sjene postaje sa svakom promjenom sve jača i sjajnija. Jutarnje sunce se promjenilo u sjaj podnevnoga dana. To je tvoje sadašnje kolo, reče Plamen Iskri. Ti si moja, moja slika, i moja sjena. Obavio sam se tobom i ti si moj vahan ,do dana sjedinjenja s nama' kad ćeš ponovo postati moj ja i ja drugih, ti sam ja.«

Duše koje su u vezi s fizičkim tijelom razlikuju se od onih koje uživaju rastjelovljeno stanje, prema raznovrsnim vibracijama kako se odražavaju na površini kugala, pa je stoga na ovoj razini po sjaju lako vidjeti, dali je netko u inkarnaciji ili nije. Velika većina, da li u tijelu ili izvan njega, tek su polusvijesni kao u snu, iako su sada neki u prilici bezbojnih opnastih ovoja; oni potpuno svijesni su značajni i sjajni izuzeci koji stoje posred manje sjajnoga mnoštva kao zvijezde prvoga reda, a između ovih i onih manje razvijenih poredane su sve vrste po veličini i ljepoti boja, pa tako svaka prikazuje točni stepen evolucije do kojega je stigla.

Većina njih još nije dovoljno određena, ni u takovoj svijesti kakovu imaju, da bi razumjeli svrhu ili zakone evolucije o koje su vezani; oni traže inkarnaciju iz poslušnosti prema porivu kozmičke volje, i prema "T a n h a", slijepoj želji za pojavljivanjem, za životom — želji da nadu neki kraj gdje bi mogli da osjete život i da si ga budu svijesni, budući da na svom ranijem stepenu te nerazvijene duše ne mogu da osjećaju vanredno brze i prodorne titraje vrlo profinjene tvari svoje vlastite razine; tek razmjerno lagano gibanje teške tvari fizičke razine jedino moče da im izazove neki odgovor. Prema tome je samo fizička razina ona, na kojoj se osjećaju da zive, i to razjasnjuje njihovu jaku težnju da se ponovo jave rođenjem u zemaljskom životu. Tako se nakon nekoga vremena njihova želja posve izjednaći sa zakonom njihove evolucije. Oni mogu da se razviju samo pomoću tih udaraca izvana, na koje se oni postepeno bude da mogu odgovoriti, a na tom ranijem stepenu mogu da ih prime tek u zemaljskom životu. Vrlo lgano se njihova moć uzvraćanja povećava, te se najprije probude za više i finije fizičke vibracije, a još laganije za vibracije astralne razine. Tada njihova astralna tjelesa, koja su dosada bila tek mostom za prenošenje osjećaja dusi, postepeno postaju određenim vehiklima koje mogu da upotrijebe, a njihova svijest počinje da se sakuplja više u njihovim čuvstvima, nego li u fizičkim zamjećivanjima .
Na kasnijem stupnju, ali uvijek uz isti proces da se upute kako da odgovaraju na udarce s polja ,uče duše kako da saberu svoju svijest u mentalnom tijelu, da žive u mentalnim slikama koje su sebi stvorile, pa da umom upravljaju svoje osjećaje. Zatim se na vrlo dugom putu premješta središte u kauzalno tijelo, i duše ostvaruju svoj pravi život. Kad to vrijeme dođe, naći će se na višoj podrazini od ove, a niži zemaljski život ne će im više da bude potreban; no za sada mislimo o manje razvijenoj većini koja još tapka po mraku, pružajući svoja zahvatna sredstva kao ticala u ocean života ličnosti što same su na nižim razinama života, iako za sada nisu uopće svijesni sebi da su te ličnosti sredstva pomoću kojih se oni hrane i napreduju. Ne vide ništa od svoje prošlosti ni budućnosti, budući da se jos ne očituju svijesno ni na vlastitoj razini. Ipak, kako lagano stiču iskustva i usvajaju ih, povećava se osjećaj da je dobro da se izvjesne stvari učine, dok za druge je to zlo ,a to se onda nepotpuno očituje u pridruženoj ličnosti kao pocetak svijesti, kao osjećaj za ono što je pravo i ono što je krivo; a kako se postepeno razvijaju, taj se osjećaj sve jasnije i jasnije označuje u nižoj prirodi, i postaje moćnim vodičem u vladanju.

Primjenom prilka što ih pruža sjevanje pogleda potpunije svijesti o kojoj smo prije govorili ,najnaprednije duše te podrazine razviju se do onoga stepena gdje se zaokupe studijem svoje prošlosti, istražujuci uzroke što su tamo postavljeni, i učeći mnoga iz takova gledanja slijedom unatrag, tako da poticaji što ih odašilju onamo dolje postaju jasniji i određeniji, te se prenose u nižu svijest kao čvrsto uvjerenje i intuicija koja zapovijeda.
Gotovo i nije potrebno da se ponovi kako se misaone slike rupa podrazina ne prenose u viši nebeski svijet; sada je prošla svaka iluzija, i svaka duša zna za svoje pravo srodstvo, vidi druge, a i nju se prepoznaje po njenoj kraljevskoj prirodi kao pravoga besmrtnog čovjeka koji prelazi iz života u život sa nepovredenim vezama što ga spajaju s njegovim pravim bićem.
- <> - Komentari (0) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 18.dio

VIŠI NEBESKI SVIJET

Sada se vraćamo od četiri niže ili rupa podrazine mentalne razine, na kojima čovjek djeluje u svojoj privremenoj ličnosti, da razmotrimo tri više ili arupa podrazine, njegovo pravo i relativno trajno prebivalište. Ovdje, u koliko on uopće vidi, vidi jasno, jer se uzdigao iznad iluzija ličnosti i posrednoga odraza svoga nižeg ja, pa makar mu svijest bila nejasna, sanjiva, nepažljiva i jedva budna, ipak mu je barem vizija istinita, ma kako ona bila omeđena. Stanja svijesti su nešto tako različito od svega što upoznajemo ovdje dolje, da su svi nazivi što ih saznajemo iz psihologije beskorisni i varavi. To se područje nazvalo predjelom numenskih ili bezlikih pojava, naprama fenomenskima ili onima što se očituju u oblicima, ali to je još svijet pojava, pa ma kako realan bio prema nerealnostima nižih stanja, i on ima još oblike, iako rijetki materijom, a vrlo fini po esenci.

Kad se završilo razdoblje koje obično zovemo nebeskim životom, postoji za dušu još i druga faza života prije nego se ponovo rodi na zemlji, pa iako je to stanje kod većine Ijudi razmjerno kratko, ne smijemo ga propustiti, ako želimo imati potpuni pojam o čovjekovu nadfizčkom životu.
Uvijek krivo razumijevamo čovjekov zivot, budući da ga običavamo da gledamo tek dijelom, a potpuno zanemarujemo njegovu pravu prirodu i svrhu. Obično gledamo na njega sa stajališta fizičkoga tijela, a nimalo sa gledišta duše, pa zato cijela stvar ispada silno nerazmjerna. Svako gibanje ego-a prema tim nižim podrazinama kao i vraćanje, golemi je zapravo kružni let; dok mi uzimamo tek dio nižega luka toga kruga i promatramo ga kao pravac, pridavajući pretjeranu važnost njegovu početku i svršetku, dok nam je prava okretna točka kruga sasvim prirodno posve izmakla.
Zamislimo na čas tu stvar onako kako bi se pričinjala pravom čovjeku na njegovoj razini, odmah čim bi tamo počeo da bude sebi jasno svijestan. Pokoravajući se želji za pojavom koju nalazi u sebi, a koju mu nameće zakon evolucije što je volja Logosa, on nasljeduje djelovanje tog Logosa prelijevajući sebe nižim razinama.
Tokom takova procesa obavija se on sa tvari različitih razina kojima prolazi, mentalnom astralnom i fizičkom, stalnim pritiskom prema vani. U ranijem dijelu tog otsjeka bivstvovanja na fizickoj razni, kojega nazivljemo njegovim životom, izvanja je sila još jaka, ali u običnim slučajevima, otprilike sredinom vremena, iscrpi se ta sila, i počinje veliko gibanje prema unutra.


Nema iznenadne ili silovite promjene, jer to nije ugao, već dio krivulje istog kruga, odgovarajući tako momentu afela, (one najveće udaljenosti od sunca u toku putanja planeta). Ipak je to prava okretna točka ovoga malenog kruga evolucije, iako to nije označeno s obzirom na nas. U starom indijskom planu života označeno je to kao svršetak grihastha ili domaćeg razdoblja čovjekova zemaljskog života.
S toga stajalista uzevši, postoji samo snažno uvlačenje cijele čovjekove snage, a njegova pažnja se mora sve više da povlači od zemaljskih stvari i sabere na one visoke razine — s kojih odmah razabiremo kako su za pravi napredak vrlo zlo udesene moderne prilike evropskoga života.

Čas kad čovjek napušta svoje fizičko tijelo nije u tom luku evolucije naročito važan, i ni u kojem pogledu toliko važan kao naredna promjena koju bi nazvali njegovom smrću na astralnoj razini, i njegovim rođenjem u nebeskom svijetu; iako se jednostavno samo prenosi svijest sa astralne tvari na mentalnu u toku istoga snažnog povlačenja o kojemu smo govorili.
Konačni rezultat života poznat je tek onda, kad se u tom procesu povlačenja svijest ponovo sabere u ego-u, u njegovom domu u višem nebeskom svijetu; onda se vidi kakva je on nova svojstva stekao u toku toga posebnoga malenog kruga njegove evolucije. Tada mu sijevne pogled na život kao cjelinu, duša prima na čas bljesak jasnije svijesti, vidi u njem rezultate tek dovršenog života i nešto od onoga što će iz toga da slijedi kod narednoga rođenja.

Ne može se reći da taj brzi pogled uključuje poznavanje prirode naredne inkarnacije, osim u vrlo nejasnom i najopćenitijem smislu; bez sumnje da će vidjeti glavnu svrhu narednoga svoga život ,ali vizija u glavnom vrijedi za dušu kao pouka u karmičkim posljedicama njezina djelovanja u prošlosti. Daje mu time priliku kojom se on manje ili više koristi, prema stepenu razvitka do kojeg je došao.
Ponajprije učini on od toga tek malo, jer mu je vrlo nejasna svijest, i vrlo malo može da shvati činjenice i njihove različite odnose među sobom, ali postepeno mu se povećava mogućnost da procijeni ono što vidi, a zatim mu se još javlja sposobnost da se sjeća takovih bljesaka na kraju prijašnjih života, i da ih poreduje, pa da tako procijeni napredak što ga je postigao na putu kojega je morao proći.
- <> - Komentari (1) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 17.dio

Odricanje neba

Učenicima okultizma već je odavno poznato, da među mogućnostima za brži napredak na koje nailazi čovjek prigodom svoga razvitka, postoji i t. zv. »odricanje devahanske nagrade«, tj. napuštanje blaženoga života u nebeskom svijetu izmedu dviju inkarnacija, da se može brže da vrati i nastavi rad na fizičkoj razini. Navedena oznaka nije osobito dobra, jer ćemo mnogo vjerojatnije doći do ispravnijega razumijevanja nebeskoga života, ako stanemo da gledamo na nj više kao na nužnu posljedicu zemaljskoga života, nego kao na njegovu nagradu. Tokom svoga fizčkoga života čovjek pokreće svojim višim mislima i težnjama izvjesnu množinu duhovne snage, koja će da se vrati na njega kad dosegne mentalnu razinu. Ima li te snage vrlo malo, to će se razmjerno brzo da iscrpi, a nebeski život biće mu kratak, ako je naprotiv stvorena velika množina takove snage, biće potrebno neko vrijeme da se njezino djelovanje izrazi potpuno, a u tu će se svrhu stanje neba mnogo da produži. Prema tome, kako dakle čovjek napreduje u duhovnosti, postane mu i život u nebeskom svijetu sve duži, ali se poradi toga ne smije mi-sliti da im se time zaustavlja razvitak, ill da mu se smanjuju prilike za koristan rad. Osim za vrlo visoko uznapredovala lica, za sva je ostala nebeski život apsolutno potreban, jer samo pod njegovim prilikama mogu njihove težnje da se razviju u mogućnost, njihova iskustva u mudrost, a napredak kojega je duša tako postigla, daleko je veći, nego li kad bi kakvim čudom mogla da ostane u fizičkoj inkarnaciji za cijelo to vrijeme. Da je tome drugačije, očito bi si cijeli prirodni zakon protuslovio, jer što bi čovjek bio bliže tomu da postigne svoj cilj, to bi određeniji i teži bio njegov napor da se uništi, a to je vrlo nepravedno naziranje o zakonu, za kojega znamo da je izražj najuzvišenije mudrosti.

Nipošto nije svakome moguće da se odrekne toga nebeskog života, Veliki zakon ne dopušta čovjeku da se slijepo odrekne onoga što ne poznaje, niti da skrene s običnoga toka evolucije, doklegod nije siguno da bi mu takovo skretanje mnogo koristilo. Glavno pravilo je da se nitko ne može odreći nebeskoga blaženstva, osim ako ga je iskusio za vrijeme zemaljskoga žvota, dok se nije dovoljno razvio da može svoju svijest uzdići do te razine, i da se vrati sa jasnim i potpunim sjećanjem na onu slavu koja daleko nadilazi zemaljske pojmove.

Mala će misao da to obrazloži i opravda. Može se reći budući da se tu zapravo radi o napretku duše da će dosta biti da dotična na svojoj razini razumije koliko je poželjno da žrtvuje nebesko blaženstvo, a onda da prisili svoj niži ja da radi u skladu s njezinom odlukom. No ni to ne bi bilo strogo pravedno, jer uživanje nebeskoga blaženstva na rupa razinama, iako pripada ego-u, pripada i njoj, ali samo ako se manifestuje putem svoje ličnosti, to se život te ličnosti sa svom njezinom poznatom i ličnom okolinom nastavlja u nižemu nebeskom svijetu. Pa prije nego li može da se odrekne svega toga, ta ličnost mora jasno da zna čega se odriče, niži um mora biti u toj stvari u skladu sa višim.

Takovo ostvarenje očito zahtijeva, da čovjek za zemaljskoga života posjeduje svijest na mentalnoj razini jednaku onoj, koju bi dotično lice imalo poslije smrti. Jedino treba da se opomene, kako se razvoj svijesti vrši odozdo prema gore, i da je razmjerno nerazvijena većina čovjecanstva zaista sebi djelotvarno svijesna zasad samo u fizičkom tijelu. Njihova astralna tjelesa su jos većinom bez oblika i neuređena, i tek su mostovi za promet između ego-a i njegova fizičkog ovoja, te su kao vehikli za primanje osjećaja, ali ni u kojem smislu kao instrumenti u rukama pravoga čovjeka, ili kao primjereni budući izražaj njegovih moći na toj razini.

U naprednijim rasama čovječanstva nalazimo da je astralno tijelo mnogo razvijenije, a svijest je u mnogo slučajeva mozda prilično potpuna, iako bi onda u mnogo slučajeva čovjek posve okupljen na sebe, i u glavnom svijestan svojih misli, a malo tek prave okoline svoje. Da pođemo dalje, neki od onih koji su se bavili studijem okultizma, redovno su se probudili na toj razini, i stoga su mogli da potpuno upotrijebe svoje astralne mogućnosti, pa su si time na mnogo načina pribavili koristi.
Međutim ne slijedi bezuvjetno, da bi se takvi ljudi, odmah ili nakon duljeg vremena, sjećali na fizičkoj razini djelovanja i iskustva iz svoga astralnoga života. Općenito uzevši oni bi se koji put donekle i sjećali, ali ima slučajeva gdje iz različitih razloga ne može u fizički mozak da prodre stvaro ništa što bi zavrijedilo da se zove sjećanjem na viši život.

Ma kakova vrsta određene svijesti na mentalnoj razini, svakako bi pokazivala dalji napredak, pa bismo očekivali kod čovjeka koji se normalno i redovno razvio, da ćemo takovu svijest naći gdje počinje tek onda, kad je prilično dobro utvrdena veza između onog astralnoga i onog fizičkoga. U ovim pak jednostranim i izvještačenim prilikama koje zovemo modernom civilizacijom, ne razvijaju se uvijek ljudi posve redovito i normalno, pa se može naći slučajeva gdje je stečena znatna množina svijesti na mentalnoj razini, i pravilno je povezana sa astralnim životom, pa ipak nikakvo znanje o tom višem životu nije nikad proniklo u fizički mozak.
Takovi su slučajevi vrlo rijetki, ali sigurno postoje, i u njima odmah vidimo mogućnost s obzirom na iznimku u našem pravilu. Ličnost te vrste mogla bi da bude dovoljno razvijena da okusi neopisivo nebesko blaženstvo, pa da tako stekne pravo da ga se odreče, dok je mogla da sjećanje na nj prenese samo do astralnoga života. A kad bi prema hipotezi, da je atralni život bio za ličnost život potpune i savršene svijesti, takvo bi sjećanje bilo posve dovoljno da ispuni zahtjeve pravednosti, pa makar nikad ne bi došla ni sjena svega toga u fizičku budnu svijest. Važno je da držimo na pameti, da je ličnost ona koja se odriče to je poradi toga i ličnost ona koja mora da stječe iskustva, pa se sjećanje mora dovesti na neku razinu na kojoj ona normalno djeluje u punoj svijesti a ta razina ne treba da bude fizička, ako su ti uvjeti ispunjeni na astralnoj. Takav bi se slučaj jedva dogodio osim među onima koji su već barem prokušani učenici kojeg Majstora Mudrosti.

Čovjek koji želi da izvrši to veliko djelo, treba da najozbiljnije radi na tom da se učini vrijednim instrumentom u rukama onih koji pomažu svijet — mora da se sa predanom gorljivosti baci na rad za duhovni boljitak drugih, nipošto da drsko sebi svojata da je već spreman za tako veliku čast, naprotiv da se ponizno nada da će mu možda nakon nekoliko života ozbiljnoga napora njegov Majstor reći da je nadošlo vrijeme kad je to i njemu moguće.
- <> - Komentari (1) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 16.dio

Druga točka koju treba da imamo na umu, jest taj sistem prema kojemu je priroda uredila život poslije smrti jedini što se da zamisliti da može da ispuni svoju svrhu, i svakoga da učini sretnim do najvećeg opsega njegove mogućnosti za sreu. Kad bi nebesko veselje bilo samo jednoga naročitog tipa, kako je to prema ortodoksnoj teoriji, moralo bi uvijek biti takovih koji bi se dosađivali, ili poradi nedostatka ukusa u tom smijeru, ili zbog nestašice potrebnog odgoja — da i ne kažem ništa o drugoj očitoj činjenici, da bi ,kad bi to stanje stvari bilo vječno, morala da bude počinjena najgora nepravda time, što bi se dala u stvari ista nagrada svima koji uđu, bez obzira kakove bi bile zasluge pojedinaca. .Zatim kakovo bi uređenje s obzirom na rođake i prijatelje moglo jednako da zadovolji?
Kad bi preminuli mogli da slijede promjenljivu sudbinu svojih prijatelja na zemlji, sreća bi im bila nemoguća ne bi znali što im se događa, te bi morali da čekaju dok dotični prijatelji prije umru nego li bi se sastali bilo bi to za njih bolno doba neizvjesnosti. koje bi se često proteglo na mnogo godina, dok bi prijatelj u mnogo slučajeva došao toliko promjenjen da više ne bi bio simpatičan.

Ovakovim sistemom koji je priroda za nas tako mudro predvidila, izbjeglo se svakoj teskoći; čovjek sam sebi odlučuje i dužinu i značaj svoga nebeskog života, zato može da ima točno onoliko obilje u njemu koliko ga je zaslužio, i točno onakovu radost kakova najbolje odgovara njegovim naročitim svojstvima. One koje je najviše volio ima uvijek uza se, i uvijek u njihovu najplemenitijem i najboljem obliku, dok nikakva sjena nesloge ili promjene ne može da uđe među njih, jer on neprekinuto od njih prima točno sve ono što želi. Činjenica je, da je realno izveden poredak beskonačno viši od ma čega što bi nam ljudska mašta mogla da; nadomjesti, upravo kao što smo mogli i očekivali, jer sva ona nagađanja bila su tek Ijudske misli o onom što je najbolje, dok je istina misao Božja.
- <> - Komentari (2) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 15.dio

Realnost nebeskoga života.

Kritičari koji su vrlo površno shvatili Teozofsku nauku o posljednjim stvarima, tvrdili su katkad, da je život običnoga čovjeka u nižem nebeskom svijetu tek san i iluzija — te kad sebe zamišlja sretnim među svojom obitelji i prijateljima, ill kad izvodi planove sa potpunim uspjehom i veseljem, samo je žrtva okrutne opsjene, a to je katkad u neugodnoj opreci s onim što se zove »kruta objektivoost« o nebu kojeg obećavaju pravovjerni. Odgovor na takav prigovor je dvostruk: prvo, da studirajući problem budućega života, nas se ne tiče da znamo, koja bi nam od dviju predloženih hipoteza bila zgodnija (što je svakako stvar misljenja), već više koja je od njih istiniltija; a drugo, istrazujući potpunije činjenice o nekom slučaju vidjećemo, da oni koji podržavaju teoriju o iluziji gledaju na stvar sa posve krivoga stajalista, i posve su krivo razumjeli činjenice.

Što se tiče prvoga, pravo stanje stvari mogu vrlo lako da otkriju oni, koji su razvili moć da za života prelaze svijesno na mentalnu razinu; pa kad se je tako istraživalo, našlo se, da se potpuno slaže sa izvještajem kojega su nam dali Majstori Mudrosti posredstvom našega velikog osnivača i učitelja gđe. Blavatsky. To odmah raspolaže sa teorijom »krute objektivnosti" što je prije napomenuta, i prenosi teret dokaza na leđa naših ortodoksnih prijatelja. Što se tiče drugoga, ako je spor oko toga, da na nižim podrazinama nebeskoga svijeta istina u svojoj punoći nije još poznata čovjeku, i da prema tome tamo još postoji iluzija, moramo otvoreno priznati da je to tako. No to nije ono na što obicčno misle oni koji iznose taj prigovor, općenito uzevši oni su potišteni
osjećajem, da će nebeski život biti iluzorniji i beskorisniji od fizičkoga — ideja od koje nema ničega što bi se više protivilo činjenici. Zar da je prijeporno što na toj razini sami sebi pravimo okolinu, i poradi toga vidimo samo vrlo mali dio razine . Sigurno je, da i ovdje dolje svijet kojega čovjek osjeća nije nikada cijeli vanjski svijet, već samo toliko od njega koliko mu osjetila intelekt i odgoj omogućuje da zapazi. Očito je, da je za vrijeme zemaljskoga života pojam prosječnoga čovjeka o svemu što ga okružuje zaista posve krivi — prazan, nesavršen i netočan u svakom pogledu, jer što o znade o velikim snagama eteričkim. astralnim i mentalnim koje leže iza svega što on vidi, a zacijelo sačinjavaju veoma važan njegov dio? Što on znade, kao pravilo o skrivenijim fizičkim činjenicama koje ga okružuju i s kojima se susreće na svakom koraku? Istina je da ovdje, kao i u nebeskom životu, živi on u svijetu koji je uvelike njegovo djelo. Ne uviđa to ni tamo ni ovdje, ali to postoji jedino poradi njegova neznanja — jer ne zna bolje.

Da li je rečeno da u nebeskom svijetu čovjek smatra svoje misli realnim stvarima? On ima posve pravo; one jesu renlne stvari, jer na misaonoj razni može samo misao da bude realna .
može samo misao da bude realna. Tamo upoznajemo onu veliku činjenicu ovdje ne; dakle na kojoj je razinii opsjena veća?

One njegove misli su zaista realnosti i mogu da izvedu vrlo neočekivane rezultate na žive ljude — rezultati koji mogu da su samo dobročinstveni, jer na toj visokoj razini mogu da postoje samo misli ljubavi. Tako će se uvidjeti, da je teorija o nebeskom životu kao iluziji tek rezultat krivoga shvaćanja i pokazuje samo nedostatno poznavanje njegovih prilika i mogućnosti; istina je, što se više dižemo, to smo blizi onoj jednoj realnosti. To će možda pomoći početniku da shvati kako je realan i kako je posve prirodan viši razdio čovjekova života ,ako ga promatra tek kao rezultat ranijega razdoblja što ga je on proveo na dvijema nižim razinama. Svi mi dobro znamo da se naši najviši ideali nikada ne ostvaruju, da naše najviše težnje nikad ne donesu potpuni plod na ovoj razini. Prema tome bi se činilo, da je na taj način trud beskoristan snaga izgubljena, ali mi znamo da to ne može da bude, jer zakon održanja energije postoji na višim razinama jednako tako kao i na nižima. Mnogo od te više duhovne energije koju čovjek prelijeva, ne može da opet djeluje na njega dok je u zemaljskom životu, jer mu viši principi dok nisu slobodni tereta tijela ne mogu da odgovaraju na ove daleko finije i nježnije vibracije. A u nebeskom se životu najprije uklone sve te zapreke, te se skupljena energija smjesta prelijeva u neizbježnu reakciju koju zahtjeva zakon vječne pravde, kako ju je Browning sjajno izrazio —

"Nikada se neće da izgubi nikoje dobro! Što bilo je, živjeće kao i prije; zlo je ništavilo ono nije ništa, tišina je koja sadržava zvuk;
Što bilo je dobro ostaće dobro, a poradi zla još tome toliko dobra više;
Na zemlji razbijeni lukovi, na nebu savrseni krug
Sve što smo dobra željeli, nadali mu se ili snivali o njemu, postojaće;
Niposto u sličnostima svojim, već kao ono samo: ne kao ljepota ni dobro, ni moć,
Čijii se glasovi raziđu da svaki od njih preživi za njega, skadatelja
U času kad vječnost potvrdi pojm jednoga trenutka
Ono visoko što pokazalo se previsokim, junačko ono za zemlju preteškim
Žudnja što napustila je zemlju da nestane u nebu muzika su što šalju je Bogu pjesnici i ljubljenici Njemu dosta da je jednom čuje, a doskora ćemo je i mi čuti.
- <> - Komentari (1) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 14.dio

Prelazeći sada na naredni razred visoke filozofske i naučne misli, nalazimo ovdje mnoge od onih plemenitih i nesebičnih mislilaca, koji su tražili poznavanje i znanje samo u svrhu prosvjetljenja i pomaganja svojih drugova. Ne uključujemo među učenike filozofije ni Istoka ni Zapada one ljude, koji trate vrijeme na usmena utvrđivanja i cjepidlačenja, jer to je oblik diskusije koji ima svoj korjen u sebičnosti i uobraženosti, i zato ne može pomoći do pravog razumijevanja svemirskih činjenica; jer je prirodno da takva nerazborita površnost kao što je ova, ne donosi rezultata koji bi se mogli da izraze na mentalnoj razini.
Kao primjer pravog učenika što ga se opazilo na tog podrazini, možemo napomenuti jednog od posljednjih sljedbenika neoplatonskoga sistema, čije ime nam se na sreću sačuvalo u preživjelim zapisima onoga doba. On je zaista za čitavog svoga zemaljskog života težio da svlada nauku te škole, i sada mu je nebeski život zauzet rješavanjem njezinih misterija, i nastojanjem da razumije njezin odnos s obzirom na ljudski život i razvitak.


Drugi je slučaj astronoma koji je, kako se čini, počeo život kao pravovjerni, ali ga postepeno pod utjecajem studija promjenio do u panteizam; u svom je nebeskom životu još slijedio taj studij umom punim poštovanja, i bez sumnje je stekao pravo znanje od onih velikih redova Deva, kojima se na toj razini izražava veličanstveno kružno gibanje silnih zvjezdanih utjecaja, uvjek promjenljivim blistanjem živoga svijetla koje sve prožimlje. Izgubio se u razmišljanju o golemoj panorami vrtložne maglice, i postepenom stvaranju sistema i svjetova, te se čini, da je tragao za nekom nejasnom idejom o obliku svemira kojega je on zamišljao kao golemu zvijer. Njegove misli okružile su ga kao elementarni oblici nalik na zvijezde, a posebni neki izvor njegovu veselju sastojao se u traženju uzvišenoga ritma muzike, koji je odzvanjao u veličanstvenom sazvučju gibanja nebeskih tjelesa.

Treća vrst djelovanja na toj razini, je ona najviše vrste umjetničkog i književničkoga nastojanja, kojemu nadahnuće potječe u glavnom od želje da se uzdiže i oduhovljuje rasa. Ovdje nalazimo sve velike muzičare, na toj podrazini Mozart, Beethoven, Bach, Wagner i drugi još uvijek prelijevaju nebeskim svijetom harmoniju daleko uzvišeniju od one najveće, koju su mogli da izvedu dok su bili na zemlji. Čini se, kao da bi se velika struja božanske muzike sa viših područja prelijevala u njih, a oni su je tako reći specijalizirali i učinili svojom, da je onda odašalju svima razinama, kao silni preliv melodije što Povećava blaženstvo sviju unaokolo. Oni koji potpuno svijesno djeluju na mentalnoj razini, jasno će čuti i vrlo će cijeniti to veličanstveno prelijevanje, ali i bestjelesna bića te razine gdje je svaki ovijen svojim misaonim oblakom, takoder duboko dira utjecaj dotične rezonatne melodije što uzdiže i oplemenjuje.
Slikar i kipar takoder, ako su svoju umjetnost slijedili uvijek sa velikim nesebičnim ciljem, ovdje staino izrađuju i odašilju sve vrste dražesnih oblika da njima razvesele i ohrabre svoje drugove — oblicima što naprosto su elementali umjetno stvoreni njihovim mislima. I nesamo da ti lijepi pojmovi pružaju najdublje veselje onima koij žive posve na mentalnoj razini, već u mnogo slučajeva može da ih uhvati um umjetnika koji su još u tijelu, te mogu na njih da djeluju i kao inspiracija, da se njome proizvede ovdje dolje uzdizanje i oplemenjivanje onoga dijela čovječanstva, koje se bori usred bure fizičikoga života.
Jedan dirljivi i lijepi lik kojega se opazilo na toj razini, bijaše lik dječaka koji je bio pjevač — a umro je sa 14 god. Cijela njegova duša bila je puna muzike i djetinjske predanosti svojoj umjetnosti, duboko obojenoj mislju, da s njom izražava religijske težnje mase koja je napunila golemu katedralu, a u isto vrijeme izlijevao bi im nebesku hrabrost i nadahnuće. Osim taj veliki dar pjesme poznavao je dosta malo toga, ali taj dar upotrebljavao je kao vrijedan toga, nastojeći da bude glas ljudi nebu i glas neba ljudima, i uvijek sa težnjom da upozna što više muzike , te da je učini vrijednijom crkve radi. Tako mu je u nebeskom životu njegova želja donosila koristi, a nad njim se sagibao neobičan uglati lik srednjevjekovne Sv. Cecilije koju je stvorila njegova lijepa misao iz njezine slike u bojadisanom staklenom prozoru. Iako međutim vanjska odjeća gotovo i nije bila umjetnički prikaz sutmnjive crkvene legende, realnost koja je stajala iza nje bila je živa i veličanstvena, jer je jedan od silnih arkanđela nebeske hijerarhije pjesama, oživio djetinjski misaoni oblik, i njime poučavao pjevača sjajnijim akordima muzike, nego li ih je ikada zemlja poznavala.

Nalazio se tu i jedan koji na zamlji nije uspijevao — a tragedija zemaljskoga života ostavlja neobične znakove katkad i u nebeskim boravištima. U svijetu, gdje se sve misli ljubljenih smješkaju na čovjeka kao prijatelji, on je mislio i pisao u osami. Na zemji se borio da napiše veliku knjigu, i poradi toga je odbio da u tu svrhu upotrebi svoju književničku sposobnost, te da se uzdržava od jadnog književnog sitničarenja. No niko nije htio da se obazre na njegonvu knjigu, i on je prolazio ulicama očajan, dok mu se uslijed bijede i gladovanja nisu zaklopile oči na zemlji. Bio je osamljen cijeli svoj život — u svojoj mladosti bez prijatelja i isključen iz rodbinskih veza, a u svojoj muževnosti sposoban da radi samo na svoj način, odbijajući ruke koje bi ga vodile do širih pogleda zživotnih mogućnosti, nego li je onaj zemaljski raj kojega je on želio da pribavi svima.

Sada, kako je mislio i pisao, iako nije bilo nikoga koga bi volio kao ličnog ili idealnoga pomoćnika što bi mogao da sudjeluje u ovom njegovom mentalnom životu, vidio je gdje se pred njim širi Utopija, srećna zemlja o kojoj je sanjao, za koju je nastojao da živi, i golema mnostva nagomilanih bezličnih masa kojima je želio da služi; a veselje nad njihovim veseljem odrazilo se na njemu i njegovu osamljenost učinilo nebom. Kad se opet rodi na zemlji, sigurno će da se vrati sa snagom kojom će da izvodi kao i da osniva, te će ta nebeska vizaja djelomično da se ostvari u srednijim zemaljskim životima.
Na toj razini su se našli mnogi koji su se za boravka svoga na zemlji predali pomaganju ljudi, jer su osjećali vezu bratstva — što su služili poradi služenja samoga radije, nego li zato što bi zeljeli da se svide kojemu naročitom božanstvu. Puni znanja i mirne mudrosti, bili su zaokupljeni izradivanjem golemih osnova za dobročinstva, sjajnih planova za napredak svijeta, a u isto su vrijeme pripremali snagu do sazrenja, da ih njome kasnije provedu na nižoj razini fizičkoga života.
- <> - Komentari (4) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 13.dio

Četvrta podrazina; četvrto nebo.

Tako su raznolika djelovanja ove najviše od rupa razina, da je teško svrstati ih pod jednu jedinu karakteristiku. Možda bi se mogla najbolje poredati u četiri glavna dijela — nesebično traženje duhovnoga znanja, visoka filozofska ili naučna misao, književnička ili umjetnička sposobnost upotrebljena u nesebične svrhe, i služenje služenja radi. Točna definicija svakog od tih razreda bolje će se shvatiti ako se za svaki izreda po nekoliko primjera.
Prirodno je, da se stanovnici te podrazine dovode iz onih religija, u kojima se cijeni sticanje duhovnoga znanja. Treba se sjetiti da smo na šestoj podrazini našli mnogo Budista čija je relgija u glavnom poprimila oblik predanosti velikom vođi kao izvjesnom licu; ovdje nasuprot imamo one inteligentnije sljedbenike čija je najviša težnja da se nađu do njegovih nogu i da uče, te gledaju na nj više u svijetlu učitelja, nego li kao na biće koje treba obožavati.

Sada im se u nebeskom životu ispunila ta najviša želja te nalaze gdje ih Buddha poučava u prvotnoj istini, a slika koju su sebi tako stvorili o njemu i nije prazan oblik, već njime zacijelo prosijava divna mudrost, moć i ljubav toga najsilnijega zemaljskog učiteija. Poradi toga stiču novo znanje i široke poglede, a učinak na njihov budući život je vrlo značajnog karaktera. Oni se možda neće sjećati koje od pojedinačnih činjenica što su je mogli naučiti. (iako kad se takve činjenice prikažu njihovom umu u narednom životu, shvatiće ih odmah i intuicijski prepoznati njihovu istinu) ali rezultat poučavanja biće taj, da se ugradi u ego jaku težnju za širim i više filozofskim pogledima na sve takove stvari.
Odmah će se vidjeti kako takav nebeski život nalik na ovoga, vrlo određeno i bez zablude ubrzava evoluciju ego-a, i još jednom nam se pazžnja skreće na golemu korist koju stiču oni koji su prihvatili vodstvo pravih živih i moćnih učitelja.

Manje razvijen tip tog oblika poučavanja nađen je u slučajevima, gdje je neki stvarno veliki i duhovni pisac postao nekom učeniku živom ličnosti, i preuzeo je oblik prijatelja, sačinjavajući dio mentalnoga života učenika — idealni lik u njegovim razmatranjima. Takav može da uđe u učenikov nebeski život, te pomoću svoje visoko razvijene duše može da oživi svoju mentalnu sliku, i u tim srećnijim prilikama da dalje rasvjetljuje nauku u svojim knjigama, iznoseći iz njih sakrivenija značenja.
Mnogi između Hindujaca, sljedbenici staze mudrosti, nalaze svoje nebo na toj razini — tj. ako su njihovi učitelji bili ljudi koji su posjedovali nešto realnog znanja. Nekoliko od razvijenijih između Sufi-a i Parsi-a su također ovdje, i nalazimo još neke od ranijih Gnostika, čiji je duhovni razvitak bio takav, da im je pribavio produženi boravak u tom nebeskom kraju. Ali osim toga razmjerno malenog broja Sufija i Gnostika, čini se, da, niti Muhamedanstvo, niti Kršćanstvo, ne uzdiže svoje sljedbenike do te razine, iako neki koji po imenu pripadaju tim religijama, mogu se uzdići do te podrazine sa onim svojstvima u svom karakteru, što ne ovise o posebnoj nauci njihove religije.
U tom području nalazimo također ozbiljne i predane učenike okultizma koji još nisu toliko napredovali, da bi stekli pravo i moć da napuste svoj nebeski život za dobro svijeta. Među tima je bio takav jedan, koji je za života bio lično poznat nekim istraživaocima — budistički monah koji je bio ozbiljni učenik Teozofije, i dugo je gajio nadu, da će jednoga dana biti povlašten da primi pouku direktno od svog učitelja Adepta. U njegovu nebeskom životu Buddha je bio istaknuta ličnost, dok dva Majstora koji su bili najuže u dodiru s Teozofskim društvom, pojaviše se također kao njegovi doglavnici, razjašnjujući i tumačeći slikovito njegovu nauku. Sve te tri slike bijahu pune snage i mudrosti velikih bića što su ih prikazivale, a monah je zato stalno primao pravu nauku o okultnim stvarima, čiji učinak bi gotovo sigurno bio taj, što bi ga doista naveo na stazu inicijacije u njegvom narednom rođenju.

Drugi primjer iz naših redova, na kojega se naišlo na toj razini, pokazuje strahoviti učinak neosnovanih i neugodnih sumnja. Bio je to slučaj učenice koja je žrtvovala sebe, i pri kraju svoga života na nesreću pala u raspoloženje posve nevrijednog i nepravednog nepovjerenja prema ciljevima svog starog piijatelja i učitelja gđe. Blavatsky, i bilo je žalosno što se opazilo, kako je taj osjećaj do znatne mjere zaustavio viši utjecaj i ono saznanje koje bi ona mogla da uživa u svom nebeskom životu. Nipošto da bi joj utjecaj i nauka bili uskraćeni, jer to ne može nikada da bude već je vlastito mentalno raspoloženje učinilo ju donekle neprihvatljivom za njih svakako je bila posve nesvijesna toga, i čini se da je uživala najpotpuniju i najsavršeniju vezu sa Majstorima, a ipak bilo je istražvačima očitio, da nije samo toga kobnoga samoomeđenja, ubrala bi ona daleko veću korist od svoga boravka na toj razini . Bogatstvo ljubavi, snage, i znanja, gotovo beskonačno, leži joj pri ruci, ali njezina nezahvalnost je nažalost osakatila njezinu moć da to primi.
Biće razumljivo, dok ima i drugih Majstora mudrosti osim onih koji su u vezi s našim pokretom, i drugih škola okultizma koje rade po istim glavnim pravcima što ih sljedimo i mi, da se učenici koji su privrženi kojoj od njih, također često susreću na toj podrazini.
- <> - Komentari (2) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 12.dio

Peta podrazina; treće nebo.

Glavna karakteristika toga pododjela može se definirati kao predanost koja se izražava u aktivnom radu. Na pr. krsšćanin na toj razini, umjesto da samo obožava svog Spasitelja, zamislja sebe kako odlazi u svijet da radi za njega. Naročito je to raziana za izradivanje velikih naocrta i osnova neostvarenih na zemlji, velikih organizacija koje je nadahula religijska predanost, a koje obično imaju za svoj objekt neku dobročinstvenu svrhu. Treba ipak imati na umu to, da time što se više dižemo, to nastaje sve veća komplikovanost i razmolikost, tako da možemo li još da pružimo neku određenu karakteristiku koja u glavnom prevladava na razini, ipak ćemo sve više nailaziti na promjene i izuzetke, što se ne daju tako lako svrstati pod općeniti naziv izvjesnoga poglavlja.

Tipčni slučaj, iako nešto iznad prosječnosti, daje neki čovjek koga su našli gdje izvodi veliki plan za popravljanje položaja nižih klasa. Dok je bio duboko religijski čovjek, osjetio je da je prvi potrebni korak kod zauzimanja za siromašne, olakšanje njihova fizičkog položaja, a plan kojega je sada izrađivao u nebeskom životu sa sjajnim uspjehom i velikom pažnjom prema svakom detalju, bio je onaj što mu je često dolazio na pamet dok je bio još na zemlji, iako onda nikako nije mogao da poduzme nešto za njegovo ostvarenje.
Njegova ideja bila je ta, da bi kupio, kad bi posjedovao veliko bogatstvo, cijelu jednu manju trgovinsku radnju u kojoj su sada uposlene možda samo tri do četiri velike tvrtke; i mislio je, kad bi to učinio, da bi mogao razviti obilnu štednju, ukloniti utakmicu natjecajnim oglašivanjem i drugim oblicima trgovinske rasipnosti, i tako dok bi publiku opskrbljivao sa robom pod istu cijenu kao sada, mogao bi da plati mnogo bolje nadnice svojim radnicima. U planu je imao i to, da kupi komad zemlje, i da na njemu podigne kućice za svoje radnike, gdje bi svaka bila okružena vrtićem, a nakon izvjesnoga broja godina službe, svaki bi radnik dobio dio u dobiti od rada, koji bi bio dovoljan da ga opskrbi a starosti. Izrađujući taj sistem, naš se filantrop nadao da će pokazati svijetu da postoji i vrlo praktična strana knšćanstva, pa da duše svojih ljudi predobije za svoju vjeru iz zahvalnosti za materijalna dobra .
Drugi slični slučaj je neki indijski princ čiji je ideal na zemlji bio božanski heroj kralj Rama, prema čijem primjeru je on pokušavao da uredi svoj život i način vladanja. Prirodno je, da je ovdje dolje bilo svih vrsti nespretnih dogadaja, pa je dakle mnogo od njegova plana promašeno, ali u nebeskom je životu sve dobro uspjevalo i najveci moguci rezultati su slijedili svaki njegov dobronamjemi napor :
Rama ga je dakako savjetovao lično i upravljao je njegoviin radom, primajući neprekinuto čašćenje sviju svojih odanih podanka.
Interesantni i dirljiv primjer ličnoga religijskog rada je neka žena koja je bila sestrom opaticom, i nije pripadala misaonom, već radnom redu. Ona je očito osnivala svoj život na rečenici: »Koliko učinite za jednoga barem od ove moje braće, učinili ste to za mene«, a sada u nebeskom svijetu ispunjala je ona do najveće mjere zapovijedi svoga Gospodina, i stalno je bila zaposlena liječenjem bolesnih, davanjem hrane gladnima, odjevanjem i pomaganjem siramašnih — a nešto naročito kod toga slučaja bilo je to, da se svaki onaj kome je pomogla, promjenio odmah u pojavu Krista, koga je onda obožavala žarkom predanošću.

Poučan je slučaj o dvjema sestrama koje su bile silno religijsike; jedna od njih bila je invalid, a druga ju je pomagala duž čitavi život. Na zemlji su često raspravljale i snovale, kakav bi religijski ili dobročinstveni rad vršile kad bi mogle, i sada je svaka vrlo istaknuta pojava u nebeskom stanju druge, sakata je postala zdravom i jakom, dok je svaka mislila kako se pridružila drugoj za ispunjenje neostvareniih želja njezina zemaljskog života. To je vrlo ljepi primjer mirnoga nastavljanja života kod ljudi sa nesebičnim ciljevima; jer je jedina razlika koju je smrt učinila to, da je uklonila bolest i patnju, i olakšala rad što je prije bilo nemoguće.

Na toj razini se takoder izražava i viša vrst ozbiljnoga misionarskog djelovanja. Svakako da obični neupućeni fanatak nikad ne dosegne te razine, ali nekoliko vrlo plemenitih slučajeva, kao na pr. Livingston, može se naći ovdje jednako zaokupljenih obraćanjem množine ljudi na onu posebnu religiju koju slučajno zastupaju. Najneobičniji između takovih slučajeva što su ga opazili, bio je onaj o Muhamedancu koji si je zamisljao da radi vrlo revno na tom kako da se promjeni svijet i njegovo upravljanje prema najvećima prokušanim principima islamske vjere.
Čini se, da pod izvjesnlm uvjetima umjetnička osobina može takoder da privede svoje pripadnike do ove podrazine, ali ovdje treba povući oštru raziku. Umjetnik ili muzičar čiji je jedini cilj sebičnost i lična slava, i koji si obično dopušta da na njega djeluju osjećaji staleške utakmice, svakako da ne stvara nikakove snage što bi ga uzdigla do mentalne razine. U drugu ruku najsjajniji tip umjetnosti čiji učenici smatraju, da je ta silna mocć povjerena njima za duhovno dizanje svojih drugova, izraziće se u još višim područjima od ovoga; a izmedu te dvije krajnosti oni pobornici umjetnosti, koji je slijede zbog sebe. ili je smatraju prinošenjem žrtve svome božanstvu, ne misleći nikada o njezinom učinku na prijatelje ,mogu koji put na toj podrazini naći nebesko stanje koje im odgovara.
Kao primjer za to, može se navesti muzičar osobito religijskoga temperamenta, koji je sav svoj rad ljubavi smatrao žrtvom Kristu, i nije ništa znao o veličanstvenom poretku zvuka i boje koje su njegove dušom nadahnute kompozicije izvodile u tvari mentalne razine, a niti sva njegova zanesenost nije bila uzalud i nije ostala besplatnom, jer je bez njegova znanja donosila veselje i pomoč mnogima i
njen će rezultat zacjelo biti povećana predanost i pojačana muzička snaga u njegovom narednom porođenju, ali bez jačih težnja da pomaže čovječanstvo ta bi se vrsta nebeskoga života mogla da ponavlja gotovo u beskraj. Doista, pogledavši na tri podrazine s kojima smo se upravo bavili, možemo opaziti, da se u svima slučajevima odnose na rad iz predanosti dužnostima, vlastitoj obitelji i prijateljima, ili prema ličnom božanstvu — više nego li iz šire predanosti čovječanstvu poradi njega samoga, što dolazi do izrazaja na narednoj podrazini.
- <> - Komentari (2) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 11.dio

Šesta podrazina; drugo nebo.

Može se reći da je glavna karakteristika toga pododjela antropomorfska religijska predanost. Razlika između takove predanosti i religijskoga osjećaja koji se izražava na drugoj podrazini astrala leži u činjenici št je predanost osjećaj posvemašnje nesebičnosti (čovjeka koji to osjeća se ništa ne tiče, kakav ce biti rezultat njegove predanosti s obzirom na njega ), dok drugi uvijek nastaje iz nade ili želje, da se pomoću njega steče neka korist tako da na drugoj astralnoj podrazini takav religiiski osiećaj kakov tamo djeluje, uvijek sadrži element sebičnoga dobitka dok predanost koja uzdiže čovjeka do šeste podrazine nebeskoga svijeta, posve je slobodna od svake takove zaraze.
U drugu ruku, ta faza predanosti koja se u glavom sastoji u stalnom klanjanju ličnom božanstvu, mora se pomno razlikovati od onih još viših oblika, koji nalaze svoj izrazaj u vršenju određenoga rada, božanstva radi. Nekoliko će primjera o slučajevima koje se opazilo na toj podrazini možda jasnije pokazati te razlike, nego li jednostavno opisivanje.
Vrlo veliki broj bića čija se mentalna aktivnost odrađuje na toj razini, potiču iz istočnih religija gdje su uključeni samo oni koji imaju karakteristike čiste, iako razmjerno nerazborite i neinteligentne predanosti. Obožavaoci Višne i u njegovu avatarskom božanskom utjelovljenju kao Krišna a i inače, jednako kao i nekoliko sljedbenika šive, mogu da se ovdje nađu, svaki umotan u čahuru koju je spleo svojim mislima, sam sa svojim bogom i napušten od ostaloga čovječanstva, osim u koliko je njegova Ijubav združila s njim u njegovu obožavanju one koje je ljubio na zemlji. Vaishnavitu, na pr. opazilo se potpuno obuzetog uznositim obožavanjem same slike Visnu-a kojoj je za žvota prinosio žrtve.
Neki vrlo karakteristični primjeri te razine mogu se naći među ženama, koje sačinjavaju velika većinu njezinoga stanovništva. Među ostalima bijaše ; neka Hindu žena koja je uzdigla svoga muža do božanskog bića, a o djetetu Krisšni je mislila da se igra s njezinom djecom, ali poradi toga što su ovi bili posve Ijudski i realni, dijete Krišna je očito bilo tek nalik na modri lik iz drveta koji je na taj način priveden u život. Krišna se također u drugom obliku javljao u njezinom nebeskom životu, u obliku nježnog mladića koji svira frulu, ali ona ge nije nimalo zbunlla ili uznemirivala poradi te dvostruke pojave. Druga neka žena koja je obožavala šivu, zamijenila je boga sa svojim mužem, gledajući na njega kao na pojavu boga, tako se je činilo, da jedan stalno mijenja u drugoga. Neki se Budisti također nalaze na tom pododjelu, ali očito samo oni manje upućeni koji su na Buddhu gledali više kao na objekat obožavanja, nego li kao na velikog učitelja.

Kršćanska religija također daje mnogo stanovnika te razine. Neintelektualna predanost koju s jedne strane pokazuje neuki rimokatolički seljak, a s druge strane ozbiljni "vojnik", vojske spasa, čini se da izvode rezultate slične onima već opisanim jer i ti se ljudi nalaze uronjeni u razmišljanja o svojim idejama o Kristu, dotično o njegovoj majci. Npr. nekoga irskog seljaka vidjelo se kako je potpuno obuzet najdubljim obožavanjem Djevicie Marije koju je prema Ticijanovoj slici Uzašašćezamisljao da stoji na Mjesecu uzdignutih ruku i razgovorajući s njim. Srednjevjekovni monah nadahnut u zanesenom razmisljanju o raspetom Kristu , a jakost njegove čežnutljive ljubavi i pobožnosti bijaše tolika, da su se na njegovom misaonom tijelu odrazili znakovi, kad je gledao krv gdje kaplje iz rana Kristova lika.
Drugi neki čovjek, čini se, da je zaboravio tužnu priču o raspeću, i zamisljao je svoga. Krista uzvišenog u slavi i na njegovu prijestolju sa kristalnim morem pred sobom, a posvuda je ukolo golema množina obožavalaca, među kojima je i on stajao sa svojom ženom i obitelji. Njegova jo ljuboav za te rođake bila vrlo duboka, a ipak su njegove misli bile više zaokupljene obožavanjem Krista, premda mu je pojam o božanstvu bio tako materijalan, da ga je predočavao sebi kako se stalno mijenja, primajući oblik čas ljudski, čas janjeta što nosi zastavu kako ga se često prikzuje na crkvenim prozorima.
Interesantniji je slučaj Španjojske redovnice koja ie umrla u dobi od 19 ili 20 godina U svom nebeskom životu prenijela se natrag do datuma Kristova života na zemlji, i zamišljala sebe da ga prati nizom dogadaja navedenih u evandelju, a poslije njegova raspeća da se brinula za njegovu majku Djevicu Mariju. Svakako da su njezine slike o scenama i odjeći palestinskoj bile posve netočne, jer su spasitelj i njegovi učenici nosili haljine španjolskih seljaka, dok su brda oko Jeruzalema bile silne gore pokrivena vinogradima, a maslinovo drveće bilo je obrašteno sivom španjolskom mahovinom. O sebi je mislila kao da je mučenicom za vjeru ,i da je uzašla na nebo samo da može neprekinuto proživljavati taj život u kojem je toliko uzivala.

Sa neobičnim i lijepim primjerom nebeskoga života nekoga djeteta zaključili bismo naše primjere sa te podrazine. Bio je to dječak koji je umro sa 7 godina, i u nebeskom je svijetu bio zaokupljen time, da sebi ponovo predočuje religijske priče koje mu je irska dadilja kazivala dok je boravio na toj razini, a najviše je volio da misli o tome, kako se igra sa djetetom Isusom pomažući mu kod izgradivanja glinih vrabaca, za koje se priča, da ih je mocćKrista djeteta oživila i dala im snagu za letenje.
Vidjeće se, da slijepa nerazumljiva predanost o kojoj smo govorili, nikad ne uzdiže svojeg sljedbenika do narocito uzvišenih duhovoih visina valja samo imati na umu, da su dotični u svim slučajevima sasvim srećni i zadovoljni, jer ono što primaju je uvijek najviše prema snazi kojom to mogu da procjene . To ne oslaje bez osobito dobrog učinka na njihov budući život ,jer gotovo nikada množina jednostavne predanosti kao što je ova , neće nikada razviti intelekt, ali povećava sposobnost za viši oblik predanosti, a u većini slučajeva dovodi konačno do čistoće života, zato onaj koji živi takovim životom, i uživa takovo nebo kakovo smo opisali iako se ne čini da bi brzo napredovao na stazi duhovnoga razvitka očuvan je barem od mnogih opasnosti jer je vrlo nevjerojatno, da će u svom narednom novom rođenju da zapadne u koji teži grijeh, ili da zastrani sa svojih požnih težnja zaveden lakomošću svjetovnog života i težnjom za čašću jasno ističe da je potreban onaj savjet Sv,. petra : »Dodajte svojoj vjeri krepost, a svojoj kreposti znanje«.
Pošto se čini da tako čudni rezultati slijede iz grubih oblika vjere, čovjek sa interesom gleda kakav učinak izvodi još grublji materijalizam koji je na žalost toliko uobičajen u Evropi. Gđa Blavatsky je navela u svom djelu"Ključ teozofije" da u nekim slučajevima materijalista nema svjesnoga života u nebeakom svijetu, jer za boravka svoga na zemlji nije vjerovao u posmrtne prilike .
Međutim se čini da je ona upotrebljavala riječ "materijalista " u mnogo stegnutijem značenju nego li je onaj , kako se obično uzimlje , jer ju istom svesku izjavljuje, da za njih nije uopće moguće da poslije smrti razviju svijestan život., dok je općenito poznato među onima čiji se noćni rad vrši na astralnoj razini da se mnoge od onih koji obično zovemo materijalistima, može tamo da nađe i zacijelo nisu nesvijesni.
Na pr. nekoga istaknutog materijalistu koji je vrlo dobro poznat sa jednim našim članom, otkrio je nedavno naš prijatelj na najvišoj podrazini astraine razine, gdjep se okružio svojim knjigama i nastavio svoje studije , kao što bi to činio na zemlji. Kad ga je prijatelj nagovorio, on je odmah dopustio,
da su teorije koje je usvajao, dok je bio na zemlji, pobijene neodoljivom logikom činjenica; ali njegove bezbozne sklonosti bile su još dovoljno jake, da'nije hitio prihvatiti ono što mu je prijatelj rekao s obzirom na još višu mentalnu razinu. Ipak bilo je sigurno mnogo u karakteru toga čovjeka što bi moglo da potpuno sazrije tek na mentalnoj razini, budući pak da njegovo potpuno nevjerovanje u kakav život poslije smrti nije zapriječilo njegova astralna iskustva, nema razloga da pomislimo, da to može da zapriječi dužno odrađivanje što će više sile da vrše u njemu kasnije u nebeskom svijetu.
Sigurno je mogo izgubio svojim nevjerovanjem bez sumnje, da je mogao razumjeti ljepotu religijskog ideala, izazvalo bi to u njemu silnu snagu predanosti, čiji bi učinak on sada ubrao. Sve ono što bi moglo biti njegovo promašeno je, ali njegova duboka nesebična ljubav za obitelj, njegov ozbiljan i neumoran filantropski napor — to su također velika prelijevanja energije koja moraju izvesti svoj rezultat, a mogu da ga razviju samo na mentalnoj razini. Nedostatak jedne vrste snage ne može zapriječiti djelovanje drugih.
Dnugi primjer kojega se tek nedavno opazilo odnosi se na nekoga materijalistu koji je, nakon što se probudio poslije smrti na astralnoj razini, mislio da još živi i da proživljuje tek neugodan san. Na njegovu sreću nalazio se tamo u skupu onih koji mogu da djeluju na astralnoj razini i sin nekoga starog njegova prijatelja, kojega su poslali da ga potraži i da mu bude na pomoći. Sasvim je prirodno, da je najprije pomislio da je mladić samo lik u njegovom snu ali kad je primio od svoga starog prijatelja vijesti koje su se odnosile na stvari što su dogodile prije nego li se rodio glasnik, uvjerio se realnosti razine na kojoj se nasao i odmah je silno želio da dobije sve obavjesti o njoj koliko se najviše može. Poruka što su mu je predali pod tim prilikama bez sumnje će mnogo djelovati na njega i mogo će mu izmijeniti nesamo nebeski život koji leži pred njim, nego i njegovu narednu inkarnaciju na zemlji.
Što nam se pokazalo u ta dva i u mnogo drugih primjera ne treba da nas nakon svega toga iznenadi jer to je samo ono što možemo očekivati od našeg iskustva na fizičkoj razini. Ovdje dolje stalno nalazimo da nam priroda ne dopušta nepoznavanja njezinih zakona; ako pod utiskom da vatra ne gori, čovjek stavlja ruku u plamen, brzo se uvjeri o svojoj zabludi. Na isti način čovjekovo nevjerovanje u budući život ne djeluje na činjenice prirode, i barem u nekim slučajevima odmah poslije smrti jednostavno nađe da je pogriješio.
Vrst materijalizma o kojem govori gđa. Blavatsky u ranije istaknutim napomenama bila je možda stoga nešto više surova i nasrtljivije prirode od običnoga bezboštva — nešto što bi bilo vrlo neprikladno, da bi čovjek koji bi to držao, imao neka svojstva što bi zahtijevala život na mentalnoj razini gdje bi ih se izradilo.
- <> - Komentari (4) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 10.dio

Sedma podrazina; najniže nebo

Taj najniži pododio nebeskog svijeta, kamo djelovanje naše siromašne krojačice uzdizalo objekte njezine prijašnje skrbi i brige, ima kao svoju glavnu karakteristiku ljubav za obitelj ili prijatelje, svakako nesebičnu ali obično nešto uzane prirode. Ovdje se moramo čuvati mogućnosti da krivo ne shvatimo. Kad se kaže, da ljubav za obitelj dovodi čovjeka na sedmu nebesku podrazinu, a religijska predanost na šestu, ljudi sasvim prirodno koji put misle, imaju li oba ta svojstva jako razvijena u sebi, da će vrijeme što ga ima da sprovedu u nebeskom svijetu podijeliti izmedu tih dviju podrazina, ponajprije provodeći mnogo vremena u sreći usred svoje obitelji, a onda prelazeći na narednu podrazinu, da tamo iscrpe duhovne snage što su ih izvili svojim devocijskim težnjama.
Tako se međutim ne događa, jer u takvom slučaju, kako smo mislili, čovjek bi se osvijestio na šestoj podrazini, gdje bi se našao u društvu s onima koje je toliko ljubio, u najvišem obliku predanosti što ga je mogao razviti. Pa kad o tom mislimo, sasvim je razumno, jer čovjek koji može da izrazi religijsku predanost upravo kao i obiteljsku ljubav, sigurno je nadaren posljednjom vrlinom u još višem i širem razvojnom opsegu nego li onaj, čiji je um osjetljiv na utjecaj u jednom samo smjeru. Isto pravilo vrijedi uvije; viša razina može da uključi uvijek svojstvo nize razine kao i one naročito svoje, i biva li tako, gotovo svi njezini stanovnici pokazuju ta svojstva u većoj mjeri, nego li duše na nizoj razini.
Kad se kaže da je ljubav za obitelj karakteristike sedme podrazine ne smije se misliti da je ljubav omeđena samo na tu razinu, već da je čovjek koji se poslije, smrti nađe na toj razini takav, u čijem je karakteru ta ljubav bila najvišom osobinom, uistinu jedinom koja mu je dala pravo na nebeski život. Ali ljubav daleko plemenitije i više vrste nego li išta što se može vidjeti na toj razini, može svakako da se nađe na višim podrazinama.
Jedno od prvih bića, na koje su istraživaci naišli na toj podrazini, daje tipični primjer njezinih stanovnika. Čovjek je za života bio mali trgovac; bez duševnog razvitka ili kakova naročitoga religijskog osjećaja, vec tek obični pošteni i poštovani mali trgovac. Bez sumnje da je išao u crkvu redovno svake nedjelje, jer to je bilo uobičajeno i pristojno, ali religija mu je bila neka vrst tamnog oblaka, koju on nikad nije razumio zato, što nema nikakve veze sa radom svakidašnjega života, pa je i nikad nije uzimao u obzir kod rješavanja njegovih problema. Zato nije imao nikakve duboke predanosti koja bi ga sigurno mogla uzdići do naredne podrazine, ali je za svoju ženu i obitelj imao tople osjećaje u kojima je bilo mnogo nesebičnosti. Stalno je na njih mislio, pa je od jutra do mraka radio u svojoj sitnoj trgovini više za njih nego li za sebe, i zato nakon izvjesnoga vremena što je bio proboravio na astralnoj razini, te se napokon oslobodio tijela želja koje se raspalo, našao se u najfinijem pododjelu nebeskog svijeta, okružen sa svima koje je volio.
Nije bio ništa veći umnik ili visoko duhovni čovjek, nego li je bio na zemlji, jer smrt ne donosi sa sobom tako brzi razvitak te vrste, okolina u kojoj se našao sa svojom obitelji nije bila vrlo profinjena, jer je bila pretstavnikom samo njegova najvišeg ideala , o nefizičkom uživanju za žvota, ali ipak je bio toliko srećan, koliko je uopće mogao da bude, pa kako je stalno mislio o svojoj obitelji više nego li o sebi, bez sumnje je razvio nesebične značajke koje će mu se ugraditi u dušu kao trajna osobina, pa će se opet pojaviti u svima njegovim budućim životima na zemlji.
Drugi naročiti slučaj, je slučaj čovjeka koji je umro dok mu je jedina kćerka bila još mlada. Ovdje u nebeskom svijetu bila je uvijek uza njega i u najboljem stanju, a on se neprekinuto bavio time, da joj je stvarao sve vrsti lijepih slika o njezinoj budućnosti. Drugi je slučaj mlada djevojka, koja je razmišljala o mnogostrukom savršenstvu svog oca, izmišljajući mu mala iznenadenja i nove radosti. Zatim neka Grkinja koja je provodila vrijeme vrlo udobno sa svoje troje djece, jedno od njih bio je Iijep dječak u kojem bi uživala zamišljajući ga kao pobjednika na oblimpijskim igrama.
Osobito značajna oznaka te podrazine, za vrijeme od zadnjih nekoliko stoleća bila je ta, što se mogao tamo da nađe vrlo velik broj Rimljana. Kartažana i Engleza, a to poradi toga što je kod Ijudi tih naroda temeljna aktivnost njihove nesebičnosti nalazila oduška u obiteljskoj ljubavi, dok se ovdje razmjerno manje nalazi Hindusa i Budista, jer kod njih pravi vjerski osjecaj obično neposrednije ulazi u dnevni život, i prema tome ih dovodi na višu razinu.
Svakako, da među slučajevima koje se promatralo, postoji gotovo beskonačno mnogo raznolikosti: njihovi pojedini stepeni napretka obilježeni su osobitim stepenom sjajnosti, dok razlike u boji daju osobine koje je razvilo dotiečno lice. Neki su umrli upravo u najvećoj snazi svoje ljubavi, tako su se uvijek bavili licem koje su voljeli, isključivši potpuno sve ostalo. Zatim ima i drugih. koji su bili gotovo divljaci, na primjer, neki Malajac, vrlo nerazvijen čovjek, (na stepenu kojeg bi strućnm označili kao stepen niskoga trećeg razreda pitri-a) stekao je malo iskustva nebeskog života u vezi sa kćerkom koju je ljubio.

U svim tim slučajevima im je tek dodir nesebične ljubavi dao njihovo nebo, zaista ako sve to oatavimo po strani, ništa od djelataosti njihova ličnoga života, ne bi moglo da se izrazi na toj razini. U većini primjera koje se opazilo na toj razini, slika ljubljenoga lica je daleko od savršenstva, pa se prema tome pravi ego ill duša prijatelja koju se voli može tek slabo da izrazi kroz njih, iako je i u najgorem slučaju taj izražaj mnogo potpuniji i mnogo više zadovoljava nego li ikada na fizičkoj razini. U zemaljskom životu vidimo na taj način samo svoje prijatelje, poznajemo samo onaj njihov dio koji nam je sličan. a druga strana njihova karaktera za nas praktički ne postoji. Nas promet s njima, i naše znanje o njima ovdje dolje, znači nam vrlo mnogo, često su to za nas najveće stvari u životu, dok zapravo taj promet i to znanje mora da je uvijek veoma nedostatno, jer i u vrlo rijetkim slučajevima gdje možemo uzeti, da poznamo čovjeku potpuno, niegovo tijelo a i u dušu da ga znamo, to je još samo dio njega, koji se za inkarnacije javlja na tim nižim razinama što ih možemo da upoznamo, dok daleko više iza toga postoji u realnom egou kojeg uopće ne možemo doseći. Doista, kad bi nam bilo moguće direktnim i savršenim gledanjem mentalne razine da vidimo najprije cijeloga našeg prijatelja kad ga sretnemo iza smrti, vjerojatno je, da ga ne bismo mogli prepoznati; sigurno je, da on uopće ne bi bio ono drago lice za koje smo prije mislili da ga poznajemo.
Treba razumjeti, da velika ljubav koja jedina dovodi čovjeka u nebeski život drugoga, je vrlo jaka sila na ovim višim razinama — sila, koja dopire do duše omiljenog čovjeka, i izazivlje od njega odgovor. Prirodno je, da bisitrina tog odgovora, količina života i energije u njemu, ovisi o razvitku duše onoga koga se voli, ali nema slučaja gdje odgovor ne bi bio savršeno realan koliko god je najviše moguće.
Svakako da se do duše ili ego-a može potpuno doći tek na njegovoj vlastitoj razini na jednoj od arupa podrazina mentalne razine — ali barem smo joj mnogo bliže u ma kojem stanju nebeskoga svijeta, nego li smo ovdje, i zato uz povoljne prilike možemo tamo o našem prijatelju znati mnogo više nego li bi ikad mogli ovdje, dok i pod najnepovoljnijim prilikama smo tamo svakako mnogi bliže realnosti, nego li smo ikada prije bili.
Dva faktora treba uzeti na um kod razmišljanja o tom predmetu — stepen razvitka svakoga lica što dolazi u obzir. Ako čovjek u nebeskom životu ima jaku ljubav i neki razvitak duhovnosti, načiniće jasnu i vrlo savršenu misaonu sliku svoga prijatelja onako kako ga je poznavao — sliku kojom se na toj razini duša prijatelja može do znatne mjere da izrazi. Ali da se potpuno okoristi tom prilikom, potrebno je da je i sama ta duša vrlo napredovala u razvitku. Stoga vidimo da postoje dva razloga poradi kojih pojava može biti nesavršena. Slika koju razvije preminuli čovjek može biti tako nejasna i neuspješna, da se prijatelj, pa makar i dobro razvijen, može tek malo njome da okoristi, a na drugu ruku, kad se i načini dobra slika možda prijatelj nije dovoljno razvijan da se može njome da posluži.
Ali u svakom slučaju osjećaj ljubavi dosegne dušu prijatelja, i ma kakav bio njezin stepen razvitka, ona odmah odgovara prelijevajući se u sliku koja se pojavila. Opseg do kojega se pravi čovjek može njome da izrazi ovisi o dvjema napomenutim faktorima — na prvom mjestu o vnsti razvijene slike, a zatim je kao drugo, koliko se duša može time da izrazi, ali i najslabija slika koja može da se načini, svakako je na mentalnoj razini, i stoga je ego može lakše da dosegne nego li fizičko tijelo što se nalazi čitave dvije razine niže.
Ako je Ijubljeni prijatelj još živ, on će svakako biti posve nesvijestan ovdje dolje na fizičkoj razini o tom, da se njegov pravi ja raduje toj dopunskoj objavi, a to ni na koji način ne djeluje na činjenicu da je ta pojava realnija, i da se više približuje njegovom pravom ja, nego li ovom nižem koje je uopće sve što većina nas može za sada da vidi.
Zanimljiva je stvar da čovjek može odjednom da uđe u nebeski život od više svojih preminulih prijatelja, pa može tako da se istovremeno javlja u svima tim različitim oblicima, upravo tako kao što upotrebljuje svoje fizičko tijelo na ovoj razini. Taj pojam ne zadaje teškoća onome koji razumije odnos razlicitih razina medu sobom, njemu je baš tako lako da se javlja u više takovih nebeskih slika odjednom kao što je i nama, kad smo istovrememo sebi svijesni da više različitih čestica vrši pritisak na različite djelove našega tijela .
Jedna razina prema drugoj stoji u istom odnosu kao što se jedna dimenzija nalazi prema drugoj; nijedan broj jedinica niže dimenzije ne može nikada da bude jednak nekom takovom broju više dimenzije, a na isti način nijedan broj tih pojava ne može da iscrpi snagu ego-a koji se na sve to odaziva. Naprotiv takovo objavljivanje pruža mu kasnije znatnu priliku za razvitak njegov na mentalnoj razini — priliku koja je direktni rezultat i nagrada prema djelovanju zakona božanske pravde za vršenje izvjesne akcije, ili poradi osobina koje su izazvale takav izljev ljubavi.
Iz svega toga jasno je, da sa razvojem čovjeka postaju prilike u svakom smjeru sve veće. Nesamo da prema svom razvitku može više da privlači ljubav i poštovanje mnogih, i da mu tako stoji na raspolaganju mnogo jakih misaonih slika na mentalnoj razini, nego se i njegova moć da se ocituje pomoću svake od njih, kao i njegova osobina da ih prima, brzo povećava njegovim napretkom.
To je vrlo dobro prikazano u jednostavnom slučaju kojeg su nedavno opazili naši istraživaoci. Neka majka koja je umrla prije 20 g., ostavila je za sobom dva dječaka s kojima je bila tijesno povezana. Prirodno je, da su oni bili najistaknutiji likovi u njezinom nebu, i ona je mislila o njima kako ih je ostavila kao dječake u dobi od 15 ili 16 godina. Ljubav koju je ona tako neprekinuto prelijevala na te mentalne slike, djelovala je kao dobročinstvena snaga koja se prosipala na odrasle ljude u fizičkom svijetu ali nije na oba djelovala u istoj mjeri, ne zato što bi njezina ljubav bila jača prema jednom nego li prema drugomu, već zato što je bila velika razlika u životnoj snazi njihovih slika. Treba razumjeti da majka nije mogla da vidi razliku. Ona je na oba jednako gledala i jednako im željela sve što je mogla, ali oči istraživalaca su vidjele da je u jednu od tih slika mnogo više uliveno žive snage nego li u drugu. Istražujući uzrok toj interesantnoj pojavi pronališli su, da je u jednom slučaju sin postao obični poslovnio čovjek, ni na koji način naročito zao, ali nikako duhovan, dok je drugi postao čovjek sa visokim nesebičnim težnjama i znatnom profinjenošću i kulturom. Njegov život je bio takav, da je razvio mnogo više svijesti u duši, nego li život brata, pa je viši ja prema tome mogao potpunije da oživi sliku njegovih mladih dana koju je njegova majka stvorila u svomu nebeskom životu. U nju je preliveno više duše, i tako je slika postala jasnija i življa.
Dalje istraživanje je otkrilo mnogo sličnih primjera, i jasno se vidjelo da duša, čim je razvijenija u duhovnosti, tim potpunije može da se izrazi u takovim pojavama koje mu je pribavila prijateljeva ljubav. A takvim potpunijim izražajem može iz te snage ljubavi da crpi sve veći probitak kad se posredstvom tih misaonih slika izlijeva na nj. Kako duša raste, postaju te slike njegovim potpunijim izražajem, a kad dosegne razinu Majstora, onda ih svijesno upotrebljuje kao sredstvo za pomaganje i podučavanje svojih učenika.
Jedino tim smjerom može svijesno da se razvija promet između onih, koji su još zatvoreni u fizičkom tijelu, i onih koji su već presli u nebesko carstvo. Kako je rečeno, duša može sjajno da prosijava kroz svoju sliku u nebeskom životu prijatelja, a opet u svojoj pojavi na ovoj razini, putem fizičkoga tijela može duša da ne bude sebi nikako svijesna svega toga, te smatra sebe takovom, da ne može da razgovara sa svojim preminulim prijateljem. Ako je pak ta duša razvila svoju svijest do stepena ujedinjenja pa stoga može da upotrebljuje sve svoje snage dok je još u fizičkom tijelu, može tada i da ustanovi, iako još za mutnoga zemaljskog života, da se ipak nalazi s licem u lice sa svojim prijateljem kao prije, te da joj smrt nije udaljila čovjeka kojega je ljubila, već joj je samo otvorila oči za sjajniji i dalekosežniji život koji se uvijek nalazi oko nas sviju.

Pojavom svojom dotični bi prijatelj bio nalik onomu obliku što ga je imao za vrijeme zemaljskog života, samo nekako neobično uzvišen. U misaonom tijelu, kao i u astralnom, postoji reprodukcija fizičkog oblika unutar izvanjskog ovoja, čiji je oblik određen likom kauzalnog tijela, tako da se čini kao neki oblik gušće magle okružen rjeđim takovim maglenim slojem. Za cijelog nebeskog života se ličnost posljednjega zemaljskog života izrazito sačuva, i samo onda kad se svijest konačno povuče u kauzalno tijelo, uroni osjećaj ličnosti u individualnost, i čovjek se po prvi puta nakon toga silaska u inkarnaciju stvarno izržava kao pravi i razmjerno trajni ego.
Katkad se pita, da li na mentalnoj razini postoji neka svijest o vremenu, o promjeni noći i dana, o spavanju i budnom stanju. Samo buđenje u nebeskom svijetu je lagani početak njegova divnog blaženstva u umnom osjetilu kad čovjek počinje da živi na toj razini a samo spavanje je postepeno uronjavanje u ugodnu nesvijest kad dođe kraj tome životu.
Još na početku nam je opisan kao neka vrst nastavka svih najsretnijih sati ljudskoga života, stotinu puta pojačanih u blaženstvu, iako ta tvrdnja ostavlja mnogo poželjnoga ( kao što i moraju sve definicije na fizickoj razini) ipak je bliže istni, nego li pojam o danu i noći. Kako se čini postoji beskonačna raznolikost u sreći nebeskoga svijeta, ali promjene spavanja i buđenja nisu dio njegove osnove. Prigodom konačnoga dijeljenja misaonoga tijela od astralnog, obično nadolazi vrijeme potpune nesvijestice, razlikujući se samo dužinom vremena u širokim odsjecma sličnim onom, što obično slijedi nakon fizičke smrti . Buđenje iz toga do aktivne mentalne svijesti mnogo naliči buđenja od noćnoga sna. Baš kao i kod buđenja u jutro čovjekom često prolazi duž neko vrijeme silno ugodno mirovanje, za kojega je svijestan sebi osjećaja radosti iako je um još nepokretan, a tijelo gotovo bez nadzora, tako i biće koje se budi u nebeskom svijetu prolazi najprije manje više duži period jakoga blaženstva koje se postepeno povećava, prije nego dosegne potpunu aktivnost svijesti na toj razini. Kad mu svane osjećaj toga čudnog veselja, ispuni mu ono cijelo područje njegove svijesti, a kako se postepeno budi, nalazi se okružen svijetom koji je napučen njegovim ideajma, što prikazuju oblike koji odgovaraju podrazini ,kuda ga se povuklo.
- <> - Komentari (1) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 9.dio

Kako čovjek najprije stiče nebeski život

Opaziće se, da na početnom stupnju svoje evolucije mnogi zaostali ego nikad svjesno ne dostiže nebeski svijet. Dok daleko veći broj njih postiže tek neznatni dodir s nekim od njegovih nižih razina. Svaka duša se svakako mora povući u svoj pravi ja na višim podrazinama prije reinkarnacije, ali nikako ne slijedi, da će u tom položaju ona iskusti nešto što bi nazvali sviješću. S tom stvari ćemo se više pozabaviti kad stanemo raspravljati o arupa razinama. Najbolje je da počnemo sa najnižom od rupa razina i da ih obrađujemo u smjeru prema gore, pa možemo na čas da ostavimo po strani onaj dio čovječanstva čije svijesno postojanje poslije smrti je stvarno omeđeno na astralnu razinu, te će mo promatrati slčaj takova bića, koje se upravo izdiglo iz tog položaja, a koje ispočetka ima neku malenu i letimičnu svijest u najnižem pododjelu nebeskoga svijeta.
Sigurno postoje različite metode po kojima te može izvesti taj važni korak u ranom razvitku duše. Ali za naš sadašnji cilj biće dostatno, ako kao sliku joene od njih, uzmemo nešto dirljivu pripovijest pravog života, koju su naši studenti opazili kad su istraživali to pitanje. U tom slučaju je zastupnik velikih evolucijskih sila bila neka siromašna krojačica koja je živjela u najbjednijem i najzapuštenijem londonskom podzemlju — zagušljivo dvorište na istočnom kraju grada u koje je jedva dopiralo svijetlo i zrak .Sasvim je prirodno da nije bila osobito odgojena, jer se njezin život sastojao od najtežega rada, te se protezao kao dugački put najnepovoljnijih prilika, ali ipak je bila dobroćudno stvorenje, susretajući s ljubavi i ljubaznošću sve s kojima bi dolazila u dodir. Njezine sobe su bile tako siromašne kao možda nijedna u tom dvorištu, ali su zato bile čišće i urednije od drugih. Nije imala da daje novaca kad joj je to ustrebalo poradi bolesti koja je još strašnije nego li obično napala neke od njezinih susjeda, ipaki ,i takovu slučaju je uvijek bila svakomu priruci, koliko je god mogla da si otme nešto vremena od svoga posla, pružajući svojom sućuti toliko usluge, koliko je bilo u njezinoj moći.

Zaista ona je bila pravom skrbi priprostim i neobrazovanim tvorničkim djevojkama oko sebe, i one su ju pomalo počele smatrati nekim milosrdnim anđelom pomoćnikom, uvijek spremnim da posluži u nevolji ili bolesti. Često nakon što je radila duž cjeli dan uz neki mali prekid, provela bi pola noći njegujući po kojeg od mnogih patnika. Koji se uvijek mogu naći u okolici tako pogubnoj za zdravlje a daleko od sreće, kao što su londonski zakutni predjeli, i u mnogo slučajeva zahvalnost i ljubav koje bi njezina trajna ljubaznost pobudila u njima, bile su upravo onim visokim osjećajima, što su ih imali za cijelog svog grubog i niskog žvota.
Kraj životnih prilika u takvom dvorištu ne treba se čuditi, što su neki patnici i umrli. I onda je postalo jasno, da je ona za njih učinila mnogo više nego li je znala; pružila im je nesamo nešto malo ljubazne pomoći u njihovoj privremenoj boli, već im je dala vrlo važni poticaj u toku njihova duhovnoga razvitka. Bile su to naime nerazvijene duše bića vrlo zaostale vrste, koja još ni u kojem svojem životu nisu pokrenula duhovnu svoju snagu. Što bi im jedino moglo da pokrene svijestan život u mentalnoj razini , ali sada nesamo da se pred njima našao ideal za koji bi se mogli boriti, nego im se njezinim udjelom pobudila u njima nesebična ljubav, a sama činjenica da ih obuzimlje tako jaki osjećaj kao što je ovaj uzdigla ih je i dala im više individualnosti pa kad se svršio njihov boravak na astralnoj razini. Stekli su svoje prvo iskustvo o najnižem pododjelu nebeskog svijeta. Možda kratko iskustvo i nipošto napredne vrste, ali ipak od daleko veće važnosti nego se na prvi pogled čini; kad se pak jednom probudi velika duhovna energija nesebičnosti, pokazivanje njezinih osobito istaknutih rezultata u nebeskom svijetu, izvija joj težnju da se ponovo javi; i ma kako malen bio taj prvi preliv, ipak usađuje u dušu osobito lijepu boju te osobine koja će se zacijelo izraziti opet u slijedećem životu.
Tako je plemenita dobrodušnost siromašne krojačice uvela mnoge manje napredne duše u svijesni duhovni život, koji će inkarnacijom za inkarnacijom postajati sve jači, i sve više djelovati na zemaljake životet u budućnosti. Taj mali dogadaj možda razjašnjuje činjenicu, da se u različitim religijama toliko važnosti poklanja ličnom elementu kod milosrda izravnom prometu između onih koji dijele i onih koji primaju.
- <> - Komentari (1) - Isprintaj - #

<>

C.W. Leadbeater - Devahanska razina 8.dio


BEZ TIJELA

Prije nego li potanje razmotrimo na različitim pododjelima mentalne razine položaj bića bez tijela, moramo jasno držati na pameti veliku razliku izmedu rupa i arupa razine, koje su već bile napomenute. Na prvoj čovjek živi posve u svijetu svojih misli, poistovjetujući se još potpuno sa svojom ličnošću u žvotu kojega je nedavno napustio; na drugoj on je jedinostavno ego ili duša koja se utjelovila, i koja (ako je dovoljno razvila svijest na toj razini da uopće nešto jasmo znade) razumije barem donekle evoluciju u kojoj je zauzeta, i onaj rad što ga ona treba da obavi.
Treba se sjetiti, da svaki čovjek prolazi oba ova stanja i to izmedu smrti i poroda, iako većina onih nerazvijenih vrlo je malo svijesna u ma kojem od njih. Svejedno dali svijesno ili nesvijesno, svako ljudsko biće mora taknuti više podrazine mentalne razine prije reinkarnacije, a sa evolucijom taj dodir postaje mu sve određeniji i realniji. Nesamo da sa razvitkom postaje on tamo svjesniji, nego i dio vremena kojeg on provodi u tom svijetu realnosti postaje dužim, jer činjenica je, da se njegova svijest lagano ali postojano uzdiže razlicitim razinama sistema.
Na primjer primitivan čovjek je razmjerno malo svijestan na ma kojoj razini osim za života na fizičkoj, a na nižoj astralnoj nakon smrti, tako isto može se reći i za posve nerazvijene ljude današnjice.

Malo razvijenije lice počinje da se zadržava kraće vrijeme u nebeskom životu
( svakako na nižim podrazinama) ali još uvijek provodeći na astralnoj razini daleko veći dio
svoga vremena između pojedinih inkarnacija . Kako se on razvija tako astralni život postaje sve kraći, a nebeski sve duži , dok ne postane razumno i duhovno umno biće, tada prolazi astralnu razinu a da se gotovo uopće ne zadržava, uživajući dug i sretan boravak na profinjenim nižim mentalnim podrazinama . Od toga vremena probudi se u pravom ego-u
na njegovoj višoj razini svijest do znatne mjere , pa se tako njegov svjesni život na mentalnoj razini dijeli u dva dijela- posljednji i kraći dio se troši na višim podrazinama u kauzalnom tijelu .
Proces koji je prije opisan stalno se ponavlja , život na nižim podrazinama se postepeno skraćuje , dok viši život postaje stalno sve duži i potpuniji i napokomn dođe vrijeme kad se svijest ujedini, viši i niži ja nerazrješivo su sjedinjeni, pa čovjek nemože više da se zastre svojim oblakom misli, te zapada to manje u zablude , što više može da kroz njega vidi cijeli veliki nebeski svijet oko sebe , kad ostvari prave mogućnosti svoga života i počne od tada da
uistinu živi. A onda kad dosegne te visine , već je ušao na stazu i uzeo svoj budući napredak u svoje ruke.

Svojstva potrebna za nebeski život

Veća realnost nebeskog života jasno se ističe svojim sjajem kad je promatramo u poredbi sa zemaljskim, i razabiremo uvjete što se zahtjevaju, da se postigne to više stnaje bivstva. Svojstva naime , koja čovjek mora da razvije za života ako želi da prebiva iza smrti u nebeskom svijetu, su upravo ta za koja se svi najbolji i naplementiji pripadnici naše rase slažu u tom, da ih smatraju iskreno snažno poželjnima. Da neka želja ill misaona sna-
ga uopće postoji na toj razini mora joj glavna karakteristika biti nesebičnost.
ljubav za obitelj i prijatelje uzdiže svakoga čovijka u nebeski život, a isto tako i religijska predanost, ipak bi bilo krivo i pomislti, da svačija ljubav i svaka predanost mora bezuvjetno tamo da nađe svoj izrazaj poslije smrti, jer za svaku tu osobinu postoje dvije vrste, sebična i ona nesebična, iako bi se opravdano moglo reći, da je u svakom slučaju tek ova posljednja vrst vrijedna toga imena.
Postoji ljubav koju se prelijeva na izvjesni objekt, netrazeći ništa za uzvrat, ne misleći nikad na sebe već jedino na ono što može učiniti za drugoga, i takav osjećaj stvara duhovnu snagu koja se dade izraziti samo na mentalnoj razini. Osim toga postoji i drugi osjećaj koji se kadikad zove ljubav, jedna sebična vrst strasti što uglavnom želi da bude Ijubljena, te neprestano misli na ono što prima, vise nego na ono što daje, i lako može da se izrodi u strašnu manu ljubomore i na najmanji poticaj kao i bez njega. Takva ljubav nema klice mentalnog razvitka; snaga koju ona pokreće nikad se ne izdigne iznad astralne razine.
Isto vrijedi i za osjećaje vrlo raširenoga dijela pobožnih vjernika čija je jedina misao, ne slava njihova božanstva, već kako bi spasili svoje jadne duše čije stanje pokazuje da oni još nisu razvili nešto što bi uopće zasluživalo ime duše . U drugu ruku postoji prava religijska predanost koja nikad ne misli o sebi već samo o ljubavi ili zahvalnosti
prema božanstvu ili vođi, i ispunjena je gorućom željom da učini nešto za njega ili u njegovo ime, i takav osjećaj čsto dovodi do produženoga nebeskog života razmjerno uzvišene prirode.
To bi svakako bilo u slučaju ma kojega božanstva ili vođe, i ticalo se to sljedbenika Buddhe. Krišne, Ormuzda, Alaha ili Krista. Svi će jednako da postignu svoju plaću nebeskoga blaženstva. Njegova dužina i kakvoća ovisi o jakosti i čistoći osjecaja, a ni najmanje o objektu. Iako bi taj posljednji razlog, bez sumnje djelovao na mogućnost u pogledu primanja pouke za vrijeme toga višeg života.
Predanost kao i ljubav kod većine ljudi, nije ni potpuno čista ni potpuno sebična. Ta ljubav mora zaista biti niska, u koju nije ušla nijedna nesebična misao ili poriv, a u drugu ruku ljubav koja je obično posve čista i plemenita. može ipak koji put biti zastrta grčevito ljubomornim osjećajem ili prolaznom misli o sebi. U oba ta slučaja, kao i u svima ostalima , zakon vječne pravednosti rasuđuje nepogrešivo. I upravo kao što će časoviti bljesak plemenitog osjećaja u manje razvijenom srcu sigurno primiti za to svoju plaću u nebeskom svijetu. pa makar ništa drugo ne bilo u životu što bi dušu uzdiglo iznad astralne razine, tako će niža misao koja je prije potamnila sve to prelijevanje prave Ijubavi , izviti svoju snagu u astralnom svijetu , ne mješajući se sa sjajnim nebeskim životom koji te nepmućeno iz godina duboke Ijubavi i silazi ovamo dolje .
- <> - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

  • <3

    Kao i svaki cvijet, svaka mladost vene, starosti uzmice,
    cvjeta svaka mudrost i svaka vrlina u svoje vrijeme
    i vjecno nesmije trajati. Srce na svaki zov zivota
    mora spremno biti na oprostaj i nove pocetke,
    da bi se hrabro i bez tuge predalo novim,drugim vezama.
    Neka car se krije u svakom pocetku,
    ona nas stiti i pomaze nam zivjeti.

    Koracajmo veselo kroz prostor u prostor,
    ne prionimo nijednom
    kao domovini, duh svijeta
    ne zeli nas okovati i ograniciti, korak
    po korak zeli nas uzdignuti, prosiriti.
    Tek sto smo u jednom zivotnom
    krugu domaci i prisni postali.
    Samo tko je spreman na polazak i put,
    moze se odhrvati navici
    koja koci.

    Mozda ce nas jos i smrtni cas ka novim prostorima
    mlade poslati, zov zivota nikada nece prestati...
    Stoga hajde, srce, oprosti se i iscjeli"

    Hesse





    "Mudro je imati snove koji su dovoljno veliki
    da ih ne izgubimo iz vida dok ih slijedimo"

    Oscar Wilde


    "Cijeli svijet razdijeljen je na dva dijela. Jedan je vidljiv, a drugi nevidljiv.
    Ono vidljivo samo je odraz onog nevidljivog."

    Zohar 1 , 39

    "Priroda je duzna, kad nebude mogla da izdrzi moj sadasnji oblik
    da mi podari novi oblik postojanja"

    Goethe

<>3>

  • A. M. O. R. C.

    !Virtualni muzej!

    !!! Pr




    Bnei baruch Kabbala

    TJ


    Opstanak planeta



    !Fraktali - kolekcija slika


    [LINK=http://www.esotheria.com/]Knjige ezoterija[/LINK
    Nuit templAPOD

    Giza Piramid
    J.Krishnamurti - Unutrašnja revolucija


    Na dan moje smrti, kada budu nosili moje tijelo
    Ne misli da ću osjećati bol za ovim Svijetom.
    Ne plači i ne govori: "Šteta, šteta."
    Kada se mlijeko pokvari veća je šteta.
    Kada vidiš da me polože u grob, ja neću nestati.
    Zar Sunce i Mjesec nestanu kada zađu?
    Tebi se čini smrt, a to je rađanje.
    Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.
    Koje to zrno ne nikne kada se stavi u zemlju?
    Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo?

    Al-Ghazzali


    Još nisam susreo čovjeka od kojega se ne bi moglo nešto naučiti
    ( Alfred de Vigny)

    " ... Vjera je individualni čin.
    Organizirana vjera ima
    tendenciju odumiranja,
    kristaliziranja, teži postati
    praznovjerje, sekta, religija
    radi dogmatskog nadmetanja
    s drugima.
    Istina je zemlja bez puteva
    ( KRISHNAMURTI)

    Siromaštvo nije jednostavno nedostatak novca.
    U krajnjem slučaju to je nedostatak osjećaja osobe
    za stvarnost vlastitog unutarnjeg bića ( PROGOF)

    NEBESKA PJESMA

    Duh se nikada nije rodio
    i nikad nece prestati.
    Prije njega vrijeme nije postojalo
    Kraj i pocetak su samo sni.
    Neroden , besmrtan i nepromjenjiv
    ostaje duh zauvijek
    Smrt ga uopce ne dotice,
    iako njegova kuca izgleda mrtva .

    !Fantastic art!

  • MOLITVA ZA NOVO DOBA

    Ja sam Kreator svemira.
    Ja sam Otac i Majka svemira.
    Sve je poteklo iz Mene.
    Sve ce se vratiti k Meni.
    Um, duh i tijelo Moji su hramovi
    za Sebstvo da ostvari u njima
    Moje vrhovno Bice i Postanje.
    -----------------------------------

  • "Želis li spoznati sebe, onda znaj da si iz dvije
    stvari stvoren. Jedno je ta vanjska ljuska,koja se
    naziva tijelo i kojom vanjsko oko moze gledati.
    Ono drugo je unutarnje, koje se jednom naziva
    duša, jednom duh, jednom srce i koje se može
    spoznati samo unutarnjim očima"

    Al - Ghasali

    R. Steiner.
    Knjige
    M. Pogačnik
    Pogacnik
    G. R. Hodson

    Blog.hr
    Forum.hr
    Internet Monitor
    Kozmički plesači
    Knjige ezoterija
    NUITemple
    APOD


    Giza Piramid
    J.Krishnamurti - Unutrašnja revolucija

    Još nisam susreo čovjeka od kojega se ne bi moglo nešto naučiti
    ( Alfred de Vigny)

    " ... Vjera je individualni čin.
    Organizirana vjera ima
    tendenciju odumiranja,
    kristaliziranja, teži postati
    praznovjerje, sekta, religija
    radi dogmatskog nadmetanja
    s drugima.
    ISTINA JE ZEMLJA BEZ
    PUTEVA ( KRISHNAMURTI)

    )Siromaštvo nije jednostavno nedostatak novca.
    U krajnjem slučaju to je nedostatak osjećaja osobe
    za stvarnost vlastitog unutarnjeg bića ( PROGOF)

    NEBESKA PJESMA

    Duh se nikada nije rodio
    i nikad nece prestati.
    Prije njega vrijeme nije postojalo
    Kraj i pocetak su samo sni.
    Neroden , besmrtan i nepromjenjiv
    ostaje duh zauvijek
    Smrt ga uopce ne dotice,
    iako njegova kuca izgleda mrtva .