Prelazeći sada na naredni razred visoke filozofske i naučne misli, nalazimo ovdje mnoge od onih plemenitih i nesebičnih mislilaca, koji su tražili poznavanje i znanje samo u svrhu prosvjetljenja i pomaganja svojih drugova. Ne uključujemo među učenike filozofije ni Istoka ni Zapada one ljude, koji trate vrijeme na usmena utvrđivanja i cjepidlačenja, jer to je oblik diskusije koji ima svoj korjen u sebičnosti i uobraženosti, i zato ne može pomoći do pravog razumijevanja svemirskih činjenica; jer je prirodno da takva nerazborita površnost kao što je ova, ne donosi rezultata koji bi se mogli da izraze na mentalnoj razini.
Kao primjer pravog učenika što ga se opazilo na tog podrazini, možemo napomenuti jednog od posljednjih sljedbenika neoplatonskoga sistema, čije ime nam se na sreću sačuvalo u preživjelim zapisima onoga doba. On je zaista za čitavog svoga zemaljskog života težio da svlada nauku te škole, i sada mu je nebeski život zauzet rješavanjem njezinih misterija, i nastojanjem da razumije njezin odnos s obzirom na ljudski život i razvitak.
Drugi je slučaj astronoma koji je, kako se čini, počeo život kao pravovjerni, ali ga postepeno pod utjecajem studija promjenio do u panteizam; u svom je nebeskom životu još slijedio taj studij umom punim poštovanja, i bez sumnje je stekao pravo znanje od onih velikih redova Deva, kojima se na toj razini izražava veličanstveno kružno gibanje silnih zvjezdanih utjecaja, uvjek promjenljivim blistanjem živoga svijetla koje sve prožimlje. Izgubio se u razmišljanju o golemoj panorami vrtložne maglice, i postepenom stvaranju sistema i svjetova, te se čini, da je tragao za nekom nejasnom idejom o obliku svemira kojega je on zamišljao kao golemu zvijer. Njegove misli okružile su ga kao elementarni oblici nalik na zvijezde, a posebni neki izvor njegovu veselju sastojao se u traženju uzvišenoga ritma muzike, koji je odzvanjao u veličanstvenom sazvučju gibanja nebeskih tjelesa.
Treća vrst djelovanja na toj razini, je ona najviše vrste umjetničkog i književničkoga nastojanja, kojemu nadahnuće potječe u glavnom od želje da se uzdiže i oduhovljuje rasa. Ovdje nalazimo sve velike muzičare, na toj podrazini Mozart, Beethoven, Bach, Wagner i drugi još uvijek prelijevaju nebeskim svijetom harmoniju daleko uzvišeniju od one najveće, koju su mogli da izvedu dok su bili na zemlji. Čini se, kao da bi se velika struja božanske muzike sa viših područja prelijevala u njih, a oni su je tako reći specijalizirali i učinili svojom, da je onda odašalju svima razinama, kao silni preliv melodije što Povećava blaženstvo sviju unaokolo. Oni koji potpuno svijesno djeluju na mentalnoj razini, jasno će čuti i vrlo će cijeniti to veličanstveno prelijevanje, ali i bestjelesna bića te razine gdje je svaki ovijen svojim misaonim oblakom, takoder duboko dira utjecaj dotične rezonatne melodije što uzdiže i oplemenjuje.
Slikar i kipar takoder, ako su svoju umjetnost slijedili uvijek sa velikim nesebičnim ciljem, ovdje staino izrađuju i odašilju sve vrste dražesnih oblika da njima razvesele i ohrabre svoje drugove — oblicima što naprosto su elementali umjetno stvoreni njihovim mislima. I nesamo da ti lijepi pojmovi pružaju najdublje veselje onima koij žive posve na mentalnoj razini, već u mnogo slučajeva može da ih uhvati um umjetnika koji su još u tijelu, te mogu na njih da djeluju i kao inspiracija, da se njome proizvede ovdje dolje uzdizanje i oplemenjivanje onoga dijela čovječanstva, koje se bori usred bure fizičikoga života.
Jedan dirljivi i lijepi lik kojega se opazilo na toj razini, bijaše lik dječaka koji je bio pjevač — a umro je sa 14 god. Cijela njegova duša bila je puna muzike i djetinjske predanosti svojoj umjetnosti, duboko obojenoj mislju, da s njom izražava religijske težnje mase koja je napunila golemu katedralu, a u isto vrijeme izlijevao bi im nebesku hrabrost i nadahnuće. Osim taj veliki dar pjesme poznavao je dosta malo toga, ali taj dar upotrebljavao je kao vrijedan toga, nastojeći da bude glas ljudi nebu i glas neba ljudima, i uvijek sa težnjom da upozna što više muzike , te da je učini vrijednijom crkve radi. Tako mu je u nebeskom životu njegova želja donosila koristi, a nad njim se sagibao neobičan uglati lik srednjevjekovne Sv. Cecilije koju je stvorila njegova lijepa misao iz njezine slike u bojadisanom staklenom prozoru. Iako međutim vanjska odjeća gotovo i nije bila umjetnički prikaz sutmnjive crkvene legende, realnost koja je stajala iza nje bila je živa i veličanstvena, jer je jedan od silnih arkanđela nebeske hijerarhije pjesama, oživio djetinjski misaoni oblik, i njime poučavao pjevača sjajnijim akordima muzike, nego li ih je ikada zemlja poznavala.
Nalazio se tu i jedan koji na zamlji nije uspijevao — a tragedija zemaljskoga života ostavlja neobične znakove katkad i u nebeskim boravištima. U svijetu, gdje se sve misli ljubljenih smješkaju na čovjeka kao prijatelji, on je mislio i pisao u osami. Na zemji se borio da napiše veliku knjigu, i poradi toga je odbio da u tu svrhu upotrebi svoju književničku sposobnost, te da se uzdržava od jadnog književnog sitničarenja. No niko nije htio da se obazre na njegonvu knjigu, i on je prolazio ulicama očajan, dok mu se uslijed bijede i gladovanja nisu zaklopile oči na zemlji. Bio je osamljen cijeli svoj život — u svojoj mladosti bez prijatelja i isključen iz rodbinskih veza, a u svojoj muževnosti sposoban da radi samo na svoj način, odbijajući ruke koje bi ga vodile do širih pogleda zživotnih mogućnosti, nego li je onaj zemaljski raj kojega je on želio da pribavi svima.
Sada, kako je mislio i pisao, iako nije bilo nikoga koga bi volio kao ličnog ili idealnoga pomoćnika što bi mogao da sudjeluje u ovom njegovom mentalnom životu, vidio je gdje se pred njim širi Utopija, srećna zemlja o kojoj je sanjao, za koju je nastojao da živi, i golema mnostva nagomilanih bezličnih masa kojima je želio da služi; a veselje nad njihovim veseljem odrazilo se na njemu i njegovu osamljenost učinilo nebom. Kad se opet rodi na zemlji, sigurno će da se vrati sa snagom kojom će da izvodi kao i da osniva, te će ta nebeska vizaja djelomično da se ostvari u srednijim zemaljskim životima.
Na toj razini su se našli mnogi koji su se za boravka svoga na zemlji predali pomaganju ljudi, jer su osjećali vezu bratstva — što su služili poradi služenja samoga radije, nego li zato što bi zeljeli da se svide kojemu naročitom božanstvu. Puni znanja i mirne mudrosti, bili su zaokupljeni izradivanjem golemih osnova za dobročinstva, sjajnih planova za napredak svijeta, a u isto su vrijeme pripremali snagu do sazrenja, da ih njome kasnije provedu na nižoj razini fizičkoga života.
Post je objavljen 14.08.2006. u 22:11 sati.