Kako čovjek najprije stiče nebeski život
Opaziće se, da na početnom stupnju svoje evolucije mnogi zaostali ego nikad svjesno ne dostiže nebeski svijet. Dok daleko veći broj njih postiže tek neznatni dodir s nekim od njegovih nižih razina. Svaka duša se svakako mora povući u svoj pravi ja na višim podrazinama prije reinkarnacije, ali nikako ne slijedi, da će u tom položaju ona iskusti nešto što bi nazvali sviješću. S tom stvari ćemo se više pozabaviti kad stanemo raspravljati o arupa razinama. Najbolje je da počnemo sa najnižom od rupa razina i da ih obrađujemo u smjeru prema gore, pa možemo na čas da ostavimo po strani onaj dio čovječanstva čije svijesno postojanje poslije smrti je stvarno omeđeno na astralnu razinu, te će mo promatrati slčaj takova bića, koje se upravo izdiglo iz tog položaja, a koje ispočetka ima neku malenu i letimičnu svijest u najnižem pododjelu nebeskoga svijeta.
Sigurno postoje različite metode po kojima te može izvesti taj važni korak u ranom razvitku duše. Ali za naš sadašnji cilj biće dostatno, ako kao sliku joene od njih, uzmemo nešto dirljivu pripovijest pravog života, koju su naši studenti opazili kad su istraživali to pitanje. U tom slučaju je zastupnik velikih evolucijskih sila bila neka siromašna krojačica koja je živjela u najbjednijem i najzapuštenijem londonskom podzemlju — zagušljivo dvorište na istočnom kraju grada u koje je jedva dopiralo svijetlo i zrak .Sasvim je prirodno da nije bila osobito odgojena, jer se njezin život sastojao od najtežega rada, te se protezao kao dugački put najnepovoljnijih prilika, ali ipak je bila dobroćudno stvorenje, susretajući s ljubavi i ljubaznošću sve s kojima bi dolazila u dodir. Njezine sobe su bile tako siromašne kao možda nijedna u tom dvorištu, ali su zato bile čišće i urednije od drugih. Nije imala da daje novaca kad joj je to ustrebalo poradi bolesti koja je još strašnije nego li obično napala neke od njezinih susjeda, ipaki ,i takovu slučaju je uvijek bila svakomu priruci, koliko je god mogla da si otme nešto vremena od svoga posla, pružajući svojom sućuti toliko usluge, koliko je bilo u njezinoj moći.
Zaista ona je bila pravom skrbi priprostim i neobrazovanim tvorničkim djevojkama oko sebe, i one su ju pomalo počele smatrati nekim milosrdnim anđelom pomoćnikom, uvijek spremnim da posluži u nevolji ili bolesti. Često nakon što je radila duž cjeli dan uz neki mali prekid, provela bi pola noći njegujući po kojeg od mnogih patnika. Koji se uvijek mogu naći u okolici tako pogubnoj za zdravlje a daleko od sreće, kao što su londonski zakutni predjeli, i u mnogo slučajeva zahvalnost i ljubav koje bi njezina trajna ljubaznost pobudila u njima, bile su upravo onim visokim osjećajima, što su ih imali za cijelog svog grubog i niskog žvota.
Kraj životnih prilika u takvom dvorištu ne treba se čuditi, što su neki patnici i umrli. I onda je postalo jasno, da je ona za njih učinila mnogo više nego li je znala; pružila im je nesamo nešto malo ljubazne pomoći u njihovoj privremenoj boli, već im je dala vrlo važni poticaj u toku njihova duhovnoga razvitka. Bile su to naime nerazvijene duše bića vrlo zaostale vrste, koja još ni u kojem svojem životu nisu pokrenula duhovnu svoju snagu. Što bi im jedino moglo da pokrene svijestan život u mentalnoj razini , ali sada nesamo da se pred njima našao ideal za koji bi se mogli boriti, nego im se njezinim udjelom pobudila u njima nesebična ljubav, a sama činjenica da ih obuzimlje tako jaki osjećaj kao što je ovaj uzdigla ih je i dala im više individualnosti pa kad se svršio njihov boravak na astralnoj razini. Stekli su svoje prvo iskustvo o najnižem pododjelu nebeskog svijeta. Možda kratko iskustvo i nipošto napredne vrste, ali ipak od daleko veće važnosti nego se na prvi pogled čini; kad se pak jednom probudi velika duhovna energija nesebičnosti, pokazivanje njezinih osobito istaknutih rezultata u nebeskom svijetu, izvija joj težnju da se ponovo javi; i ma kako malen bio taj prvi preliv, ipak usađuje u dušu osobito lijepu boju te osobine koja će se zacijelo izraziti opet u slijedećem životu.
Tako je plemenita dobrodušnost siromašne krojačice uvela mnoge manje napredne duše u svijesni duhovni život, koji će inkarnacijom za inkarnacijom postajati sve jači, i sve više djelovati na zemaljake životet u budućnosti. Taj mali dogadaj možda razjašnjuje činjenicu, da se u različitim religijama toliko važnosti poklanja ličnom elementu kod milosrda izravnom prometu između onih koji dijele i onih koji primaju.
Post je objavljen 04.08.2006. u 20:24 sati.