C.W. Leadbeater - Devahanska razina 11.dio
Šesta podrazina; drugo nebo.
Može se reći da je glavna karakteristika toga pododjela antropomorfska religijska predanost. Razlika između takove predanosti i religijskoga osjećaja koji se izražava na drugoj podrazini astrala leži u činjenici št je predanost osjećaj posvemašnje nesebičnosti (čovjeka koji to osjeća se ništa ne tiče, kakav ce biti rezultat njegove predanosti s obzirom na njega ), dok drugi uvijek nastaje iz nade ili želje, da se pomoću njega steče neka korist tako da na drugoj astralnoj podrazini takav religiiski osiećaj kakov tamo djeluje, uvijek sadrži element sebičnoga dobitka dok predanost koja uzdiže čovjeka do šeste podrazine nebeskoga svijeta, posve je slobodna od svake takove zaraze.
U drugu ruku, ta faza predanosti koja se u glavom sastoji u stalnom klanjanju ličnom božanstvu, mora se pomno razlikovati od onih još viših oblika, koji nalaze svoj izrazaj u vršenju određenoga rada, božanstva radi. Nekoliko će primjera o slučajevima koje se opazilo na toj podrazini možda jasnije pokazati te razlike, nego li jednostavno opisivanje.
Vrlo veliki broj bića čija se mentalna aktivnost odrađuje na toj razini, potiču iz istočnih religija gdje su uključeni samo oni koji imaju karakteristike čiste, iako razmjerno nerazborite i neinteligentne predanosti. Obožavaoci Višne i u njegovu avatarskom božanskom utjelovljenju kao Krišna a i inače, jednako kao i nekoliko sljedbenika šive, mogu da se ovdje nađu, svaki umotan u čahuru koju je spleo svojim mislima, sam sa svojim bogom i napušten od ostaloga čovječanstva, osim u koliko je njegova Ijubav združila s njim u njegovu obožavanju one koje je ljubio na zemlji. Vaishnavitu, na pr. opazilo se potpuno obuzetog uznositim obožavanjem same slike Visnu-a kojoj je za žvota prinosio žrtve.
Neki vrlo karakteristični primjeri te razine mogu se naći među ženama, koje sačinjavaju velika većinu njezinoga stanovništva. Među ostalima bijaše ; neka Hindu žena koja je uzdigla svoga muža do božanskog bića, a o djetetu Krisšni je mislila da se igra s njezinom djecom, ali poradi toga što su ovi bili posve Ijudski i realni, dijete Krišna je očito bilo tek nalik na modri lik iz drveta koji je na taj način priveden u život. Krišna se također u drugom obliku javljao u njezinom nebeskom životu, u obliku nježnog mladića koji svira frulu, ali ona ge nije nimalo zbunlla ili uznemirivala poradi te dvostruke pojave. Druga neka žena koja je obožavala šivu, zamijenila je boga sa svojim mužem, gledajući na njega kao na pojavu boga, tako se je činilo, da jedan stalno mijenja u drugoga. Neki se Budisti također nalaze na tom pododjelu, ali očito samo oni manje upućeni koji su na Buddhu gledali više kao na objekat obožavanja, nego li kao na velikog učitelja.
Kršćanska religija također daje mnogo stanovnika te razine. Neintelektualna predanost koju s jedne strane pokazuje neuki rimokatolički seljak, a s druge strane ozbiljni "vojnik", vojske spasa, čini se da izvode rezultate slične onima već opisanim jer i ti se ljudi nalaze uronjeni u razmišljanja o svojim idejama o Kristu, dotično o njegovoj majci. Npr. nekoga irskog seljaka vidjelo se kako je potpuno obuzet najdubljim obožavanjem Djevicie Marije koju je prema Ticijanovoj slici Uzašašćezamisljao da stoji na Mjesecu uzdignutih ruku i razgovorajući s njim. Srednjevjekovni monah nadahnut u zanesenom razmisljanju o raspetom Kristu , a jakost njegove čežnutljive ljubavi i pobožnosti bijaše tolika, da su se na njegovom misaonom tijelu odrazili znakovi, kad je gledao krv gdje kaplje iz rana Kristova lika.
Drugi neki čovjek, čini se, da je zaboravio tužnu priču o raspeću, i zamisljao je svoga. Krista uzvišenog u slavi i na njegovu prijestolju sa kristalnim morem pred sobom, a posvuda je ukolo golema množina obožavalaca, među kojima je i on stajao sa svojom ženom i obitelji. Njegova jo ljuboav za te rođake bila vrlo duboka, a ipak su njegove misli bile više zaokupljene obožavanjem Krista, premda mu je pojam o božanstvu bio tako materijalan, da ga je predočavao sebi kako se stalno mijenja, primajući oblik čas ljudski, čas janjeta što nosi zastavu kako ga se često prikzuje na crkvenim prozorima.
Interesantniji je slučaj Španjojske redovnice koja ie umrla u dobi od 19 ili 20 godina U svom nebeskom životu prenijela se natrag do datuma Kristova života na zemlji, i zamišljala sebe da ga prati nizom dogadaja navedenih u evandelju, a poslije njegova raspeća da se brinula za njegovu majku Djevicu Mariju. Svakako da su njezine slike o scenama i odjeći palestinskoj bile posve netočne, jer su spasitelj i njegovi učenici nosili haljine španjolskih seljaka, dok su brda oko Jeruzalema bile silne gore pokrivena vinogradima, a maslinovo drveće bilo je obrašteno sivom španjolskom mahovinom. O sebi je mislila kao da je mučenicom za vjeru ,i da je uzašla na nebo samo da može neprekinuto proživljavati taj život u kojem je toliko uzivala.
Sa neobičnim i lijepim primjerom nebeskoga života nekoga djeteta zaključili bismo naše primjere sa te podrazine. Bio je to dječak koji je umro sa 7 godina, i u nebeskom je svijetu bio zaokupljen time, da sebi ponovo predočuje religijske priče koje mu je irska dadilja kazivala dok je boravio na toj razini, a najviše je volio da misli o tome, kako se igra sa djetetom Isusom pomažući mu kod izgradivanja glinih vrabaca, za koje se priča, da ih je mocćKrista djeteta oživila i dala im snagu za letenje.
Vidjeće se, da slijepa nerazumljiva predanost o kojoj smo govorili, nikad ne uzdiže svojeg sljedbenika do narocito uzvišenih duhovoih visina valja samo imati na umu, da su dotični u svim slučajevima sasvim srećni i zadovoljni, jer ono što primaju je uvijek najviše prema snazi kojom to mogu da procjene . To ne oslaje bez osobito dobrog učinka na njihov budući život ,jer gotovo nikada množina jednostavne predanosti kao što je ova , neće nikada razviti intelekt, ali povećava sposobnost za viši oblik predanosti, a u većini slučajeva dovodi konačno do čistoće života, zato onaj koji živi takovim životom, i uživa takovo nebo kakovo smo opisali iako se ne čini da bi brzo napredovao na stazi duhovnoga razvitka očuvan je barem od mnogih opasnosti jer je vrlo nevjerojatno, da će u svom narednom novom rođenju da zapadne u koji teži grijeh, ili da zastrani sa svojih požnih težnja zaveden lakomošću svjetovnog života i težnjom za čašću jasno ističe da je potreban onaj savjet Sv,. petra : »Dodajte svojoj vjeri krepost, a svojoj kreposti znanje«.
Pošto se čini da tako čudni rezultati slijede iz grubih oblika vjere, čovjek sa interesom gleda kakav učinak izvodi još grublji materijalizam koji je na žalost toliko uobičajen u Evropi. Gđa Blavatsky je navela u svom djelu"Ključ teozofije" da u nekim slučajevima materijalista nema svjesnoga života u nebeakom svijetu, jer za boravka svoga na zemlji nije vjerovao u posmrtne prilike .
Međutim se čini da je ona upotrebljavala riječ "materijalista " u mnogo stegnutijem značenju nego li je onaj , kako se obično uzimlje , jer ju istom svesku izjavljuje, da za njih nije uopće moguće da poslije smrti razviju svijestan život., dok je općenito poznato među onima čiji se noćni rad vrši na astralnoj razini da se mnoge od onih koji obično zovemo materijalistima, može tamo da nađe i zacijelo nisu nesvijesni.
Na pr. nekoga istaknutog materijalistu koji je vrlo dobro poznat sa jednim našim članom, otkrio je nedavno naš prijatelj na najvišoj podrazini astraine razine, gdjep se okružio svojim knjigama i nastavio svoje studije , kao što bi to činio na zemlji. Kad ga je prijatelj nagovorio, on je odmah dopustio,
da su teorije koje je usvajao, dok je bio na zemlji, pobijene neodoljivom logikom činjenica; ali njegove bezbozne sklonosti bile su još dovoljno jake, da'nije hitio prihvatiti ono što mu je prijatelj rekao s obzirom na još višu mentalnu razinu. Ipak bilo je sigurno mnogo u karakteru toga čovjeka što bi moglo da potpuno sazrije tek na mentalnoj razini, budući pak da njegovo potpuno nevjerovanje u kakav život poslije smrti nije zapriječilo njegova astralna iskustva, nema razloga da pomislimo, da to može da zapriječi dužno odrađivanje što će više sile da vrše u njemu kasnije u nebeskom svijetu.
Sigurno je mogo izgubio svojim nevjerovanjem bez sumnje, da je mogao razumjeti ljepotu religijskog ideala, izazvalo bi to u njemu silnu snagu predanosti, čiji bi učinak on sada ubrao. Sve ono što bi moglo biti njegovo promašeno je, ali njegova duboka nesebična ljubav za obitelj, njegov ozbiljan i neumoran filantropski napor — to su također velika prelijevanja energije koja moraju izvesti svoj rezultat, a mogu da ga razviju samo na mentalnoj razini. Nedostatak jedne vrste snage ne može zapriječiti djelovanje drugih.
Dnugi primjer kojega se tek nedavno opazilo odnosi se na nekoga materijalistu koji je, nakon što se probudio poslije smrti na astralnoj razini, mislio da još živi i da proživljuje tek neugodan san. Na njegovu sreću nalazio se tamo u skupu onih koji mogu da djeluju na astralnoj razini i sin nekoga starog njegova prijatelja, kojega su poslali da ga potraži i da mu bude na pomoći. Sasvim je prirodno, da je najprije pomislio da je mladić samo lik u njegovom snu ali kad je primio od svoga starog prijatelja vijesti koje su se odnosile na stvari što su dogodile prije nego li se rodio glasnik, uvjerio se realnosti razine na kojoj se nasao i odmah je silno želio da dobije sve obavjesti o njoj koliko se najviše može. Poruka što su mu je predali pod tim prilikama bez sumnje će mnogo djelovati na njega i mogo će mu izmijeniti nesamo nebeski život koji leži pred njim, nego i njegovu narednu inkarnaciju na zemlji.
Što nam se pokazalo u ta dva i u mnogo drugih primjera ne treba da nas nakon svega toga iznenadi jer to je samo ono što možemo očekivati od našeg iskustva na fizičkoj razini. Ovdje dolje stalno nalazimo da nam priroda ne dopušta nepoznavanja njezinih zakona; ako pod utiskom da vatra ne gori, čovjek stavlja ruku u plamen, brzo se uvjeri o svojoj zabludi. Na isti način čovjekovo nevjerovanje u budući život ne djeluje na činjenice prirode, i barem u nekim slučajevima odmah poslije smrti jednostavno nađe da je pogriješio.
Vrst materijalizma o kojem govori gđa. Blavatsky u ranije istaknutim napomenama bila je možda stoga nešto više surova i nasrtljivije prirode od običnoga bezboštva — nešto što bi bilo vrlo neprikladno, da bi čovjek koji bi to držao, imao neka svojstva što bi zahtijevala život na mentalnoj razini gdje bi ih se izradilo.
|
