Treća podrazina; peto nebo
Ta najniža od arupa podrazina je najnapučenija od sviju krajeva s kojima smo se upoznali, jer ovdje je nazočno gotovo svih 60 milijardi duša za koje se kaže da su zauzete u sadašnjoj ljudskoj evoluciji — sve osim razmjerno malenoga broja onih što mogu da djeluju na drugoj i prvoj podrazini. Svaka se duša prikazuje u jajolikom ovoidskom obliku najprije kao tanka opnena koprena, bezbojna i gotovo nevidljiva, te vrlo rijetke gustoće; ali kako se ego razvija, počinje to tijelo da pokazuje blještavo prelijevanje u duginim bojama nalik na mjehur od sapunice, a boje mu igraju na površini kao promjenljive nijanse što ih stvara sunčano svijetlo na kapljicama vodopada.
Sastavljeno iz vanredno fine tvari, njezne i eteričke, vrlo živahne, pulziajući živom vatrom, postaje tokom evolucije sjajna kugla bljestavih boja, dok njegove visoke vibracije odašilju valove promjenljivih boja čitavom njegovom površinom — bojama o kojima zemlja ne zna ništa — sjajnih, nježnijih i svjetlih što jezik ne može da ih opiše. Uzmimo boje zalaska sunca u Egiptu i dodajmo im divnu njeznost Engleskog neba kad prelazi dan, uzdignimo ih iznad njih sanih u svijetlu i prozirnosti te sjaju njihovu , onoliko koliko se one nalaze iznad boja koje se kao komadići stavljaju u dječje slikarske kutije — pa i onda nitko tko nije vidio toga, ne može sebi da zamisli Ijepotu tih sjajnih krugova koji zasjaju u polju vizijskoga pogleda jasnoga gledanja, kad se izdigne do razine nebeskoga svijeta.
Sva ta kauzalna tjelesa ispunjena su živom vatrom koju crpe sa više razine, sa kojom, čini se, da je naša kugla spojena drhtavom niti intenzivnoga snažnoga svijetla, izrazito dozivajući na pamet rijeci iz strofa Dzyan-ovih: »Iskra je ovješena o Plamen vrlo finom niti Fohata«, i kako duša raste i može da prima sve više iz neiscrpivog oceana Božanskoga Duha koji se izlijeva ovom niti kao provodnicom, tako se i nit povećava i dalje širi prolaz prelivu, dok se na narednoj podrazini može da predoči kao vodeni mlaz što spaja zemlju i nebo, a još više od njega je velika kugla iz koje ističe živo vrelo, dok se ne pričini kao da se kauzalno tijelo rasplinulo u svijetlo što teče. I opet nam rečenica stanza strofe kaže: »Nit između čuvara i njegove sjene postaje sa svakom promjenom sve jača i sjajnija. Jutarnje sunce se promjenilo u sjaj podnevnoga dana. To je tvoje sadašnje kolo, reče Plamen Iskri. Ti si moja, moja slika, i moja sjena. Obavio sam se tobom i ti si moj vahan ,do dana sjedinjenja s nama' kad ćeš ponovo postati moj ja i ja drugih, ti sam ja.«
Duše koje su u vezi s fizičkim tijelom razlikuju se od onih koje uživaju rastjelovljeno stanje, prema raznovrsnim vibracijama kako se odražavaju na površini kugala, pa je stoga na ovoj razini po sjaju lako vidjeti, dali je netko u inkarnaciji ili nije. Velika većina, da li u tijelu ili izvan njega, tek su polusvijesni kao u snu, iako su sada neki u prilici bezbojnih opnastih ovoja; oni potpuno svijesni su značajni i sjajni izuzeci koji stoje posred manje sjajnoga mnoštva kao zvijezde prvoga reda, a između ovih i onih manje razvijenih poredane su sve vrste po veličini i ljepoti boja, pa tako svaka prikazuje točni stepen evolucije do kojega je stigla.
Većina njih još nije dovoljno određena, ni u takovoj svijesti kakovu imaju, da bi razumjeli svrhu ili zakone evolucije o koje su vezani; oni traže inkarnaciju iz poslušnosti prema porivu kozmičke volje, i prema "T a n h a", slijepoj želji za pojavljivanjem, za životom — želji da nadu neki kraj gdje bi mogli da osjete život i da si ga budu svijesni, budući da na svom ranijem stepenu te nerazvijene duše ne mogu da osjećaju vanredno brze i prodorne titraje vrlo profinjene tvari svoje vlastite razine; tek razmjerno lagano gibanje teške tvari fizičke razine jedino moče da im izazove neki odgovor. Prema tome je samo fizička razina ona, na kojoj se osjećaju da zive, i to razjasnjuje njihovu jaku težnju da se ponovo jave rođenjem u zemaljskom životu. Tako se nakon nekoga vremena njihova želja posve izjednaći sa zakonom njihove evolucije. Oni mogu da se razviju samo pomoću tih udaraca izvana, na koje se oni postepeno bude da mogu odgovoriti, a na tom ranijem stepenu mogu da ih prime tek u zemaljskom životu. Vrlo lgano se njihova moć uzvraćanja povećava, te se najprije probude za više i finije fizičke vibracije, a još laganije za vibracije astralne razine. Tada njihova astralna tjelesa, koja su dosada bila tek mostom za prenošenje osjećaja dusi, postepeno postaju određenim vehiklima koje mogu da upotrijebe, a njihova svijest počinje da se sakuplja više u njihovim čuvstvima, nego li u fizičkim zamjećivanjima .
Na kasnijem stupnju, ali uvijek uz isti proces da se upute kako da odgovaraju na udarce s polja ,uče duše kako da saberu svoju svijest u mentalnom tijelu, da žive u mentalnim slikama koje su sebi stvorile, pa da umom upravljaju svoje osjećaje. Zatim se na vrlo dugom putu premješta središte u kauzalno tijelo, i duše ostvaruju svoj pravi život. Kad to vrijeme dođe, naći će se na višoj podrazini od ove, a niži zemaljski život ne će im više da bude potreban; no za sada mislimo o manje razvijenoj većini koja još tapka po mraku, pružajući svoja zahvatna sredstva kao ticala u ocean života ličnosti što same su na nižim razinama života, iako za sada nisu uopće svijesni sebi da su te ličnosti sredstva pomoću kojih se oni hrane i napreduju. Ne vide ništa od svoje prošlosti ni budućnosti, budući da se jos ne očituju svijesno ni na vlastitoj razini. Ipak, kako lagano stiču iskustva i usvajaju ih, povećava se osjećaj da je dobro da se izvjesne stvari učine, dok za druge je to zlo ,a to se onda nepotpuno očituje u pridruženoj ličnosti kao pocetak svijesti, kao osjećaj za ono što je pravo i ono što je krivo; a kako se postepeno razvijaju, taj se osjećaj sve jasnije i jasnije označuje u nižoj prirodi, i postaje moćnim vodičem u vladanju.
Primjenom prilka što ih pruža sjevanje pogleda potpunije svijesti o kojoj smo prije govorili ,najnaprednije duše te podrazine razviju se do onoga stepena gdje se zaokupe studijem svoje prošlosti, istražujuci uzroke što su tamo postavljeni, i učeći mnoga iz takova gledanja slijedom unatrag, tako da poticaji što ih odašilju onamo dolje postaju jasniji i određeniji, te se prenose u nižu svijest kao čvrsto uvjerenje i intuicija koja zapovijeda.
Gotovo i nije potrebno da se ponovi kako se misaone slike rupa podrazina ne prenose u viši nebeski svijet; sada je prošla svaka iluzija, i svaka duša zna za svoje pravo srodstvo, vidi druge, a i nju se prepoznaje po njenoj kraljevskoj prirodi kao pravoga besmrtnog čovjeka koji prelazi iz života u život sa nepovredenim vezama što ga spajaju s njegovim pravim bićem.
Post je objavljen 19.08.2006. u 19:16 sati.