Četvrta podrazina; četvrto nebo.
Tako su raznolika djelovanja ove najviše od rupa razina, da je teško svrstati ih pod jednu jedinu karakteristiku. Možda bi se mogla najbolje poredati u četiri glavna dijela — nesebično traženje duhovnoga znanja, visoka filozofska ili naučna misao, književnička ili umjetnička sposobnost upotrebljena u nesebične svrhe, i služenje služenja radi. Točna definicija svakog od tih razreda bolje će se shvatiti ako se za svaki izreda po nekoliko primjera.
Prirodno je, da se stanovnici te podrazine dovode iz onih religija, u kojima se cijeni sticanje duhovnoga znanja. Treba se sjetiti da smo na šestoj podrazini našli mnogo Budista čija je relgija u glavnom poprimila oblik predanosti velikom vođi kao izvjesnom licu; ovdje nasuprot imamo one inteligentnije sljedbenike čija je najviša težnja da se nađu do njegovih nogu i da uče, te gledaju na nj više u svijetlu učitelja, nego li kao na biće koje treba obožavati.
Sada im se u nebeskom životu ispunila ta najviša želja te nalaze gdje ih Buddha poučava u prvotnoj istini, a slika koju su sebi tako stvorili o njemu i nije prazan oblik, već njime zacijelo prosijava divna mudrost, moć i ljubav toga najsilnijega zemaljskog učiteija. Poradi toga stiču novo znanje i široke poglede, a učinak na njihov budući život je vrlo značajnog karaktera. Oni se možda neće sjećati koje od pojedinačnih činjenica što su je mogli naučiti. (iako kad se takve činjenice prikažu njihovom umu u narednom životu, shvatiće ih odmah i intuicijski prepoznati njihovu istinu) ali rezultat poučavanja biće taj, da se ugradi u ego jaku težnju za širim i više filozofskim pogledima na sve takove stvari.
Odmah će se vidjeti kako takav nebeski život nalik na ovoga, vrlo određeno i bez zablude ubrzava evoluciju ego-a, i još jednom nam se pazžnja skreće na golemu korist koju stiču oni koji su prihvatili vodstvo pravih živih i moćnih učitelja.
Manje razvijen tip tog oblika poučavanja nađen je u slučajevima, gdje je neki stvarno veliki i duhovni pisac postao nekom učeniku živom ličnosti, i preuzeo je oblik prijatelja, sačinjavajući dio mentalnoga života učenika — idealni lik u njegovim razmatranjima. Takav može da uđe u učenikov nebeski život, te pomoću svoje visoko razvijene duše može da oživi svoju mentalnu sliku, i u tim srećnijim prilikama da dalje rasvjetljuje nauku u svojim knjigama, iznoseći iz njih sakrivenija značenja.
Mnogi između Hindujaca, sljedbenici staze mudrosti, nalaze svoje nebo na toj razini — tj. ako su njihovi učitelji bili ljudi koji su posjedovali nešto realnog znanja. Nekoliko od razvijenijih između Sufi-a i Parsi-a su također ovdje, i nalazimo još neke od ranijih Gnostika, čiji je duhovni razvitak bio takav, da im je pribavio produženi boravak u tom nebeskom kraju. Ali osim toga razmjerno malenog broja Sufija i Gnostika, čini se, da, niti Muhamedanstvo, niti Kršćanstvo, ne uzdiže svoje sljedbenike do te razine, iako neki koji po imenu pripadaju tim religijama, mogu se uzdići do te podrazine sa onim svojstvima u svom karakteru, što ne ovise o posebnoj nauci njihove religije.
U tom području nalazimo također ozbiljne i predane učenike okultizma koji još nisu toliko napredovali, da bi stekli pravo i moć da napuste svoj nebeski život za dobro svijeta. Među tima je bio takav jedan, koji je za života bio lično poznat nekim istraživaocima — budistički monah koji je bio ozbiljni učenik Teozofije, i dugo je gajio nadu, da će jednoga dana biti povlašten da primi pouku direktno od svog učitelja Adepta. U njegovu nebeskom životu Buddha je bio istaknuta ličnost, dok dva Majstora koji su bili najuže u dodiru s Teozofskim društvom, pojaviše se također kao njegovi doglavnici, razjašnjujući i tumačeći slikovito njegovu nauku. Sve te tri slike bijahu pune snage i mudrosti velikih bića što su ih prikazivale, a monah je zato stalno primao pravu nauku o okultnim stvarima, čiji učinak bi gotovo sigurno bio taj, što bi ga doista naveo na stazu inicijacije u njegvom narednom rođenju.
Drugi primjer iz naših redova, na kojega se naišlo na toj razini, pokazuje strahoviti učinak neosnovanih i neugodnih sumnja. Bio je to slučaj učenice koja je žrtvovala sebe, i pri kraju svoga života na nesreću pala u raspoloženje posve nevrijednog i nepravednog nepovjerenja prema ciljevima svog starog piijatelja i učitelja gđe. Blavatsky, i bilo je žalosno što se opazilo, kako je taj osjećaj do znatne mjere zaustavio viši utjecaj i ono saznanje koje bi ona mogla da uživa u svom nebeskom životu. Nipošto da bi joj utjecaj i nauka bili uskraćeni, jer to ne može nikada da bude već je vlastito mentalno raspoloženje učinilo ju donekle neprihvatljivom za njih svakako je bila posve nesvijesna toga, i čini se da je uživala najpotpuniju i najsavršeniju vezu sa Majstorima, a ipak bilo je istražvačima očitio, da nije samo toga kobnoga samoomeđenja, ubrala bi ona daleko veću korist od svoga boravka na toj razini . Bogatstvo ljubavi, snage, i znanja, gotovo beskonačno, leži joj pri ruci, ali njezina nezahvalnost je nažalost osakatila njezinu moć da to primi.
Biće razumljivo, dok ima i drugih Majstora mudrosti osim onih koji su u vezi s našim pokretom, i drugih škola okultizma koje rade po istim glavnim pravcima što ih sljedimo i mi, da se učenici koji su privrženi kojoj od njih, također često susreću na toj podrazini.
Post je objavljen 12.08.2006. u 22:26 sati.