Zastiranje duha
Međutim prije nego li se može da razumije prirodu monadičke esence i način na koji se javlja na različitim raznama, treba da si predočimo metod kako se duh prigodom svoga silaženja ovija sa tvari .Ne bavimo se sada sa početnim stvaranjem razinske tvari, već samo sa silaskom novoga vala eveolucije u tvar koja već postoji.
Prije razdoblja o kojem govorimo, utrošio je ta val za svoj razvoj bezbrojne vijekove, na način koji tek vrlo neznatno shvaćamo, postepenim omatanjem atoma molekula i stanica, no mi ćemo na čas pustiti sav taj raniji dio njegove čudne historije, i promatrati samo njegov silazak u tvar razina koj ljudski intelekt može da shvati, iako još uvijek daleko iznad fizičke razine.
Treba razumjeti, da duh kad se na svom putu u tvar zaustavi na nekoj razini, (bez obzira koja to bila) neodoljiva snaga vlastite evolucije pokrene ga da pređe na narednu nižu razinu, a da može tamo da se pojavi, mora se okružiti barem sa atomskom tvari te niže razine -- obavijajući oko sebe ovojnu koprenu kao tijelo od one tvari prema kojoj će da djeluje kao duša ili kao snaga što će da je oživljuje . Slično biva kad produžuje silazak svoj na treću razinu, te mora da navuče oko sebe nešto njene tvari, pa ćemo tada imati biće čije tijelo ili vanjski plašt se sastoji od atomske tvar ove treće rezine .
Snaga pak koja oživljuje dotično biće tako reći njegova duša — neće biti duh prema položju u kojem je bio na višoj razini gdje smo ga najprije našli , biće duh sa koprenom od atomske tvari druge razine kojom je prošao. Sišavši dalje do četvrte razine biće postaje još složenije, jer tada ima tijelo od tvari četvrte razine, a oduhovljuje ga duh što je već dva puta ovijen u atomsku tvar druge i treće razine. Vidjeće se, da nakon što se taj proces ponovi za svaku razinu sunčanog sistema, te početna snaga stigne do naše fizičke razine, tako je potpuno ovijena, da se ne treba ni najmanje čuditi što je ljudi ne mogu sebi uopće da predoče kao duha.
Zamislimo si na primjer običnoga još neuvježbanoga vidovitog čovjeka sa svojstvom jasnoga gledanja koji pokušava da istraži mineralnu monadu, i da prouči životnu snagu u mineralnom carstvu. Pogled takva čovjeka bi stvarno sigurno bio omeđen na astralnu razinu, pa bi bio i tamo možda vrlo nevjest, te bi mu se ta snaga činila jednostavno astralnom, ali uvježbani učenik koji to proučava s višom moći, vidio bi da je ono što je dotični vidoviti čovjek jasnoga gledanja držao astralnom snagom, bila tek astralna atomska tvar koju je pokrenula snaga što je onamo došla iz atomskoga dijela mentalne razine. Napredniji učenik mogao bi vidjeti da je opet ta atomska mentalna tvar samo vehikl, u kojem djeluje nešto iz najviše budičke podrazine, dok bi Adept razabirao da je budička tvar samo vehikl nirvanske, i da je snaga koja je ulazila i radila nizom svih tih ovoja, došla zapravo posve izvan ove kozmičko-prakritske razine, te je uistinu tek jedna samo od manifestacija Božanske Snage.
Post je objavljen 24.08.2006. u 22:02 sati.