Druga podrazina, šesto nebo.
Iz gusto naseljenoga kraja kojega smo promatrali, prelazimo u rjeđe naseljeni svijet, kao iz velikoga grada u mirni zaselak, jer se na sadašnjem stepenu ljudske evolucije samo neznatna manjina pojedinaca uspela do te uzvišene podrazine, gdje je i onaj koji je najmanje napredan izrazito sebe svijestan, a takoder je sebi svijestan i svoje okoline. Kako može do izvjesne mjere da gleda prošlost kojom je prošla, duša je na toj podrazini svijesna sebi svrhe i sustava evolucije, ona zna da se nalazi na radu oko razvitka same sebe, i prepoznaje stanja fizičkog života kao i onoga poslije smrti prolazeći njima u svojim nižim posrednicima. Ličnost s kojom je u vezi vidi kao dio sebe, i nastoji da je vodi, upotrebIjujući svoje znanje o prošlosti kao spremište iskustava iz kojih stvara načela za vladanje, jasna i nepromjenljiva osvjedočenja o tom što je pravo, i o tom što je krivo. Sve to odasilje ona dalje u svoj niži um, nadzirući i upravljajući njegovo djelovanje. Dok u ranijem dijelu svog života na toj podrazini ne uspijeva uvijek da načini da niži um razumije temelje principa koje mu duša usaduje, ipak joj vrlo odmjereno uspjeva da izvije utiske, i tokove apstraktne ideje kao što su istina pravda i čast, koje postaju neopozivim pojmovima što vladaju u nižem mentalnom životu.
Postoje praviia za vladanje koja su provedena društvenim narodnim i religijskim odobrenjem dotično sankcijama, i po njima se čovjek vlada u dnevnom životu, a može da ih omete kakva navala kušnje, zagospodari val strasti i želje; ali ima nekih stvari koje razvijeni čovjek ne može da učini, stvari koje su protiv njegove prave prirode; on ne može da laže, vara, ili da učini kakovo nečasno djelo. U zadnji mišić njegova bića usađeni su izvjesni principi, i nemoguće je da se protiv njih radi, bez obzira kakav pritisak dolazio sa strane prilika ili smjerom kušnje, jer to su stvari života duše. Međutim dok on tako uspjeva da vodi svoj niži vehikl, njegovo znanje o njemu, kao i o njegovu djelovanju, često je vrlo nejasno i vrlo netočno. Niže mu se razine ukazuju vrlo blijedo, i on im razumije njihove principe bolje, nego li njihove detalje, i dio njegove evolucije na toj razini sastoji se u tom, da sve svjesnije dolazi u direktni dodir sa ličnošću koja ga ovdje dolje tako nedostatno prikazuje.
Iz toga će se razumjeti, da na toj razini žive samo takve duše koje odlučno teže za duhovnim napretkom, pa su poradi toga postale vrlo osjetljive na utjecaje sa viših razina. Provodnica za promet se povećava i širi, te prolazi njome sve potpuniji preliv. Pod tim utjecajem poprima misao osobito jasno i prodirno svojstvo, iako i kod manje razvijenijih, a učinak se toga na niži um očituje kao težnja za filozofskim i apstraktnim mišljenjem. Kod razvijenijih je pogled dalekosežniji, te sa jasnim uvidom prelazi preko prošlosti upoznavajući pokrenute uzroke, kako se oni odraduju, i što još ostaje neiscrpljeno od njihova učinka.
Duše koje žive na toj razini, kad se oslobode fizičkog tijela, imaju osobitu priliku za napredak, jer ovdje mogu da prime pouku od naprednijih bića, dolazeći u direktni dodir sa svojim učiteljima. Ne više sa misaonim slikama, vec blistavom jasnoćom koju se ne može da opise, prelijeva se prava bit ideje kao zvijezda iz jedne duše u drugu, a njihovi uzajamni odnosi izrazavaju se kao valovi svijetla koji se izlijevaju iz središnje zvijezde i ne trebaju posebnog objašnjenja. Misao je kao svijetlo smješteno u prostoriji gdje obasjava i pokazuje sve predmete u njoj i ne traži riječi da ih opiše.
Post je objavljen 20.08.2006. u 22:22 sati.