Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

utorak, 23.05.2023.

23.05.2023.

Hello ljudi !

Od predzadnjeg puta pročitala sam 2 knjige. Ne "Zene koje trce s vukovima" jer na zalost ne mohu to sada .. mozda kroz neko vrijeme, ali sada nikako! Nisam spremna za tu knjigu.

Jako jaako volim citati self help knjige. Volim istrazivati nove percepcije zivota. Iako u vecini slucajeva shvatim da sam to vec prosla u svom zivotu i da sam taj dio rijesila. I to mi islreno znaci nesto. A opet s druge strane me ostavlja nezadovoljnom. Nezadovoljnom jer nisam sanala nista sto vec sama nisam shvatila kroz zivot.

Ljudi teze otkrivanju zlatnog pravila za zivot. Nekog fix rjesenja koje ce nam pomoci zivjeti zivot dobro bas onako kako smo si ga mi zamislili. Nesto tipa " tri tjedna svako jutro se probudi i reci to i to i tvoj zivot ce postati bas ono sto zelis" .
Ali to tako ne funkcionira. Na zalost!
Mnogi pljuju po self help knjigama. Naravno ima nekih koje su napisali ljudi koji ne bi trebali pisati ni znanstveni fantastiku a ne self help. Ali ostaje na tebi koji biras izabrati osobu koja ima kvalitetnu pozadinu i cija knjiga vrijedi. Tako da to onda sve skupa ima smisla.

Nikada ne pronadem kako trebam i sto trebam. I to je onda, po meni, dobra self help knjiga. Fix rjesenja nilad nisu dobra (Osim želatine fix - to je bome ekstra fix rjesenje). Ako zrlis unaprijediti svoj zibot, kvalitetu, shvacanje svijeta, shvacanje sebe onda brate moras raditi na sebi. Moras raditi moras se truditi moras dozivjeti moras razmisljati. Moras izdvojiti vrijeme i pogledati zivot iz 13. Perspektive (kako bi rekao jedan moj bivsi - btw jedina pametna koju mi je ikad rekao i koje se jos uvijek sjecam jer nikad nisam uspjela doci do 13. Perspektive a na tome se navodno mora raditi, to je iz jedne knjige koju isto nikako da procitam ali samo zato sto ju nemam fizicki nego online).

Opet sam vidjela da nisam sama. Da nisam jedina. I da je moja racionalizacija dobra. Da ide u zdravom smjeru i da se na kraju uspijem lijepo docekati na noge i samoj sebi zdravo objasniti i racionalizirati dogadaje. Mozda nekada to napravim nesvjesno ali na kraju dodem do toga i bude dobro. Ponosna sam ! Mozda bi jednostavnije bilo doci do toga razgovarajuci s psihologom ... ali moram reci da mi se svida ovaj moj put. Samostalni. Samostalna izgradnja sebe. Cinie na kraju puta ponosnijom. I sigurnijom da cu to sve na kraju dana prenijeti svojoj vili ratnici ! Nije bezbeze! Nije samo da jedan odnos ostane normalan i zdrav. To je mpj doprinos svijetu.

Znam gdje grijesim. Znam koje greske se smiju ponoviti a loje bolje ne! Trudim se ne ponavljati ni jedne. Trudim se pobjeci od onoga da me "drugi moraju uciniti sretnom ili vrijednom". Stovise smatram da sam u posljednje dvije godine, sama u ovpj Njemackoj, postigla jaako puno. Cak i osamostaljenje od partnera u tom smislu. Da pojasnim : Nije mi potreban on da bih bila sretna. Sretna sam sama od sebe, za sebe i s njime to sve dijelim. Zadovoljna sam od sebe, za sebe i s njime to dijelim. Tuzna sam od sebe, zbog sebe i s njime to dijelim. Ne proizvodi on tu srecu, zadovoljstvo, tugu...nego ja. I dijelim ih ! Sto prije u mojoj glavi nije bio slucaj. Bila sam ovisna. A to nije dobro, nije zdravo.

Trenutno mislim da koliko god je tesko, nama je predivno! Napredovali smo oboje. Razgovori su kvalitetniji (kada ih vodimo o ozbiljnim temama). Medusobno shvacanje je kvalitetnije. Prihvacanje osobe je kvalitetnije. Postovanje... ljubav !

Bas me ispunilo .. toliko da bih isla trčati. Napucalo me opasno! Osjecam se kao da mogu pomicati planine!

Bila sam doma jako dugo, produzeni vikend pa onda K. Temperatura ... sutra se vracam u skolu. Gorim ljudi !! Gooorim ! Bit cu vrh sutra, nabrijana i smirena u isto vrijeme.

Kako ste mi vi?
Čitate li self help knjige (ako da koje - moze preporuka!!) ?

Pišem brzo !!

23.05.2023. u 12:58 • 16 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 17.05.2023.

17.05.2023.

Ne mo gu !!

Ispalila sam danas. Luda sam vec 2h i ne znam vise sto napraviti. Pokusala sam sve sto sam znala i ne znam dalje.

Pokupila sam K. Iz vrtica, otisli smo pokupiti pollon za D. Za Dan oceva, i onda smo otisle u trgovinu da pogledam jastucice za balkonske stolice koje sam napokon danas uspjela naci na njemackom Njuskalu!!
Velika trgovina, 3 kata, osobni dozivljaj sve je nekako nabacano i ima sveeega, plus jeftino je za ono sto mi treba vrh.
"Daj mami ruku i budi tu samnom, sve cemo pogledat i sta ti zelis ali cekaj da mama vidi ove dvije stvari."
"Dodi ovdje, cekak jos sekundu, moram pitat tetu nesto."
"K. Ne skaci po tepisima, teta ce vikat na tebe."
"Idemo kupit jastucice jos samo sekunda ..."
- zadnju recenicu sam rekla nekoj osobi koka se nasla pored mene ali ne svojoj kcerli jer ona nije bila kraj mene.

Trci po cijeloj trgovini, pitaj ljude jesu vidjeli dijete kako seta okolo, trci nerviraj se brini se sto filmova prolaze kroz glavu ... zovem ne javlja se. Derem se ko idiot ni glasa ...

Pregledala sam sva mjesta koja bi joj mogla biti zanimljiva .. nista.
Dosla sam do izlaznih vrata jer sad vise ne znam jel otisla van na parking ili je isparila.
Silazi ona stepenicama s drugog kata.
Blazeni izraz na licu. Onako kao me zna sto se dogada oko nje.
Blazeno nesvjesna svega.

Poludjela sam. Ne znam. Briga me je satrala u sekundi.
Sve igracke su u podrumu.
Sve igracke su u kazni.
O crticima moze sanjati sljedecih tjedan dana.
Ljuta sam jos uvijek jer se osjecam nemocno.

Ostatak dana je prkosila. Cijeli dan. Samo i iskljucivo radi sve kontra onoga sto joj kazem.

To sto sam uzela sve igracke ne da ju ne dira nego ju boli dupe.
To sto nema crtica ju takoder zabole dupe.
Sto nema slatkisa ju zabole dupe takoder.

Jedino sto ju malo dira je cinjenica da ju "ignoriram" jer sam jos jaako jako ljuta!
Pa se kao umiljava u trenutcima.

I evo zaspala je tati u zagrljaju. A ja citam tu jedan post o kcerki koja je cestitala mami Majcin dan sa pivom i buketom ukradenog cvijeca i placem jer zelim da sutra budemo dobre. Da budemo "prijateljice" ali zelim i postovanje koje se treba imati prema roditelju.
Da zna da joj ja zelim sve najbolje. Da sve sto joj savjetujem je iz najbolje namjere i sve sto govorim je iz vlastitog iskustva. Ne mora me uvijek poslusat, nerealno je to traziti a i ne zelim to, zelim da proba sama zelim da vidi neke stvari i ona na svom iskustvu. Ali da joj stojim Negdje u glavi.

Spava a ja ju grlim i ljubim i ispricavam se sto sam danas bila gruba, sto su sve igracke u kazni, sto nema slatkisa i sto nema crtica. Ispricavam se i nadam se da ce moje kazne imati smisla i da xe mi onda biti lakse.

Oprosti ljubavi moja jedina ... mama to radi za tebe ... onako kako najbolje zna.

Pisem brzo!
P.s. malena je, znam.
Pricam i pricam i pricam ... moje dijete je jako inteligentno, zna ona sto ja pricam. Zna ona jako dobro sta se smije sto ne. Isto tako zna kako ce me najbrze razljutit ali i rastopiti. Znam da moje dijete treba drasticne rezove da bi nesto doslo do nje.
Ali jos jednom da napomenem pricam.i pricam i pricam i pricam i pricam i priiicaaam i objasnjavam i objasnjavam i opet objasnjavam i radit cu to dok sam ziva imat za nju sve rijeci ovog svijeta ... ali nekada stvarno pored svega u mom zivotu jednostavno puknem. I ne mogu. Nemam snage. Nemam moc. I eto igracke su u kazni !

17.05.2023. u 21:04 • 7 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 11.05.2023.

11.05.2023.

Hello,
pisi brisi je trenutno ovaj post.
Trebam ono svoje staro sjedni pisi uzivaj vrijeme ali je moj mozak trenutno preopterecen i ne funkcionira s mastom nikako.
Ni sa osjecajima ne funkcionira u smislu nekakvog izrazavanja.

Imam 2 prof u skoli. Jedan je super dosadan a drugi je super zabavan. Star je ali je ekstra ugodan i zabavan. Ima slican smisao za humor kao mi (D. i ja i nasa ekipa) i onda su meni njegove fore smjesne. Sto me cini gotovo jedinom osobom koja se prva krene smijat na njegove sale. A i ima ono nesto sto osjetis kad te netko lajka. U profesionalnom smislu naravno. Tako ja glumim klauna u razredu i prode nam vrijeme brze s time da napravimo masu posla. Kod ovog dosadnog vrijeme ne prolazi. Nema razgovora nema sale nema nicega osim suhoparnosti njegovog monologa. I to cetvrtkom i petkom.

Ne sjecam se kada me je zadnji puta ovoliko nesto zaokupilo kao ovaj tecaj. Probudim se dijete mi prica njemacki, odem u vrtic tamo sa svima njemacki, odem u skolu bam njemacki 5 sati, vratim se doma opet ucenje i citanje i pisanje njemackog i to skoro cijelo popodne ako izuzmemo vrijeme za kuhanje i jedenje rucka i malu komunikaciju s K. Pustam si pjesmu na njemackom, kupila sam knjigu na njemackom, K. gleda crtice na njemackom. Doslovno sam se izbombardirala sa svih strana i zapravo mi ne smeta dok ne krenem razmisljat o tome. Nadam se da ce biti ucinka iskreno.

Silno bih zeljela o necem drugom tipkati ali ne mogu, moj mozak trenutno nista dr ne moze obradivati.

roz tjedan dana imam neku pauzu od tjedan dana i nadam se da ce onda nadoci one moje stare misli, da se malo opustim i da malo napisem nesto meni slicnije.

Btw pocela sam citati "Zene koje trce s vukovima" - ne znam sto reci. Mislim da i to morem citati kad budem imala pauzu jer trenutno zaspem nakon 3. recenice. Znam da je malo posebnija knjiga i da ima mozda nekih suhoparnijih dijelova ali zelim ju procitati samo eto od ovog silnog njemackog nemam snage. I sad mi se oci zatvaraju a jos moram okupati K. i spremiti ju u krevet ! Jedva cekam subotu ... i onaj sljedeci vikend, produzeni je !!

Nadam se da vama tjedan prolazi dobro, da ste sretni, zadovoljni i u miru !!

Pisem brzo ..

11.05.2023. u 20:56 • 6 Komentara • Print • # • ^

utorak, 02.05.2023.

02.05.2023.

Eto, rekla sam da cu brzo tipkati i zbilja eto tu sam opet!

Znate da mene šoraju ti hormoni opasno kako ciklus teče ... tako da eto danas opet nešto. (Btw mislim da zbilja moram to ici provjerit kod doktora jer sam primjetila da mi se i želučana kiselina poremeti u ovulaciji .. starim naočigled!!)

Danas sam ustala u 6h. Istuširala se, nasminkala, obukla, spremila K. Doručak za vrtić, probudila K. Obukla ju, spremila sebi nesto za jest, odvezla ju u vrtić, sebe u školu, pokupila ju u 14h iz vrtica, dosli doma napravila rucak, jeli, ona se otisla igrati ja sam radila zadacu 2h odprilike sa učenjem i ponavljanjem i istrazivanjem, usisala cijeli stan, pobrisala podove, pospremila sve igračke koje nisu bile na svom mjestu, malo se poigrala s K., napravila večeru, jele, istuširala bebaču, spremila ju za spavanje i evo sjela!!! Realno pokušala sam čitat knjigu i to neku njemačku pročitala sam 5 stranica i ono dobila neku viziju o cemu se radi, uzela Google translator prevela i shvatila da sam dosta toga shvatila i bila na odlicnom tragu ! Zadovoljno sam ostavila knjigu i odlucila odmorit glavu za danas!

Krenula sam citati malo Vaše postove .. i onda mi je svašta krenulo kroz glavu ... moja mastanja. Neki dan mi je frend rekao kako mu fale moji postovi koji su nekako malo drugaciji od ovih svakodnevnih događanja .. fale i meni. Ali kad je D. Doma nemam vremena, volim provoditi vrijeme s njim i K. Makar to znacilo i samo lezati na kutnoj i gledati tv. Plus kao sto sam rekla gore ne ide pisanje dok ne krenu sorat hormoni.

Citala sam prošli tjedan jednu knjigu. "Govorili su da sam preosjetljiva" - o hipersenzibilnim osobama. Moram reći da sam se pronašla. Ne 100% jer nemam panicne strahove od guzve i ljudi, nekada mi to odgovara .. ali neke druge stvari su totalno ja! Iskreno znala sam da sam malo drugacija od drugih ker sam u nekoliko navrata to dozivjela. Da se sjecam nekih stvari o ljudima, dogadaja ili rijeci koje ni oni sami ne znaju da su rekli u odredenom trenutku. Ispadala sam kao neka budala koja sve pamti i kojoj je stalo do svega. Pa sam pocela sutjeti ...

Dogodilo se i nekoliko puta u zivotu da vidim nekog decka i da mi kroz glavu prode misao : "Ovo neće biti zdravo, ali bit će savršeno!" I bilo je toliko nabijeno svim mogućim kemijama koje postoje. Bilo je lagano i jednostavno i samo se dogodilo. Kako to nekome objasniti?? Da vidim osobu prvi puta u zivotu i znam da to sto sam osjetila u trenutku ce on osjetiti kroz nekoliko sati?!

Dogodilo se i sa prijateljem, jedan puta samo. I bilo je dobro, dok se nije srusilo skroz ! I danas ne mogu objasniti kako je to funkcioniralo i zasto je bilo toliko dobro .. ali je .. i ni u jednom trenutku nije bilo neke druge zelje osim prijateljske. A raspalo se bas zato sto se to ne moze obkasniti ljudima koji su u tom trenutku bili vazni.

Volim knjige, obozavam. . . Ali nisam si znala pronaci vrijeme. Sada sam odlucila da cu si pronaci vrijeme. Odlucila sam raditi stvari za sebe.. onako kako ja zelim i kako meni odgovara. I necu imati griznju savijesti odvojiti sat dva za ucenje ili citanje .... K. Moze samo dobre stvari izvuci iz toga. U svakom pogledu i danas i sutra. Prije me to kocilo, sad više ne želim se s time kočit. Bit će ona oke i ako ja sjednem.i učim !!

Kažu još kako nama hipersenzibilnima treba masa vremena za odmor, kako trebamo izbaciti kavu, kako trebamo paziti sto jedemo.i kada jer sve to utjece na nas. I tu sam se pronasla. Kavu pijem iz gusta kao sto sam pusil. Sad ne pusim vec 2 mjeseca! I ne fali mi ... ne sjetim se da bi se moglo zapalit .. i zbog toga sam ponosna! Zbilja kad pogledam zadnje 4 godine svoga zivota ... covjece !! Svemir!!

Kad smo kod tih osjecaja u trenutku, dogodio se jedan neki dan bas. Nisam ga skroz definirala jer nije ni potrebno. Taman sam isla kupiti neke knjige (sva sam u knjigama) i osjetim pogled na sebi! Okrenem se i primjetim da me promatra neki dečko/muskarac (ne znam kako definirati likove 30-40 god koji nisu ozenjeni). I ne trepce .. promatra me i ne skrece pogled. Ne znam .. nije mi se dogodilo 100 godina. Mislim da sam se u trenutku ispravila i ušla u ulogu. Koju? Pa kao neke zanimljive osobe haha pozeljne .. i oke nastavila sam svojim putem ali nekako podsvjesno zeleci ga ponovno sresti na izlazu.
I susrela sam ga ... prosla sam kraj njega. Dobila sam ponovno taj prodoran pogled .. kao u filmovima ... cak je i glazbe bilo onako pozadinski. Na kraju sam kao osvijestila da nisam pozeljna i nisam dostupna i nisam u filmu! Spustila pogled i izasla van!

Neopisiv je taj osjecaj. Plus meni kao Djevici jako laska takvo ego boostanje!! Probudi mi mastu iste sekunde .. sto bi bilo kad bi bilo. I da se razumijemo nije da mi nesto fali u zivotu, ali uvijek mi godi tako neko mastanje. Vjerujem Da je to onaj umjetnicki dio mene. Kojem odgovara taj neki adrenalin i onda je sve moguce i sve moze! Letim!

Još samo kratko, odlucila sam se pozabaviti cvijecem. Ne znam jesam ovdje vec pricala o tome ali imam plan prvu godinu (u zivotu) posaditi cvijece i srediti balkon onako bas bas! Do sada nista nisam mogla uzgojiti ali iskreno nisam ni htjela. Sada sam dobila zelju .. i evo otkako smo ovdje imam 2 orhideje koje cvjetaju i napreduju i predivne su. To mi je dalo nekakav poticaj i za balkon! Veseli me jako.

Vidim promjenu na sebi veliku. U nekoliko segmenata... i ponosna sam. Moram reci to na glas. Zbilja jesam!! I napravila sam masu stvari, promjenila jos masu. I sve nesto dobro za mene. Dobro za nasu familiju. Sve u smjeru osobe kakva sam.oduvijek zeljela biti. Slazu se kockice. Nije da se same slazu, JA ih slazem. Eto zavrsit cemo ove random misli s time !!

Pisem brzo ! Hvala na lijepim komentarima i podrscci na proslom postu !!

02.05.2023. u 21:23 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.