Ne mo gu !!
Ispalila sam danas. Luda sam vec 2h i ne znam vise sto napraviti. Pokusala sam sve sto sam znala i ne znam dalje.
Pokupila sam K. Iz vrtica, otisli smo pokupiti pollon za D. Za Dan oceva, i onda smo otisle u trgovinu da pogledam jastucice za balkonske stolice koje sam napokon danas uspjela naci na njemackom Njuskalu!!
Velika trgovina, 3 kata, osobni dozivljaj sve je nekako nabacano i ima sveeega, plus jeftino je za ono sto mi treba vrh.
"Daj mami ruku i budi tu samnom, sve cemo pogledat i sta ti zelis ali cekaj da mama vidi ove dvije stvari."
"Dodi ovdje, cekak jos sekundu, moram pitat tetu nesto."
"K. Ne skaci po tepisima, teta ce vikat na tebe."
"Idemo kupit jastucice jos samo sekunda ..."
- zadnju recenicu sam rekla nekoj osobi koka se nasla pored mene ali ne svojoj kcerli jer ona nije bila kraj mene.
Trci po cijeloj trgovini, pitaj ljude jesu vidjeli dijete kako seta okolo, trci nerviraj se brini se sto filmova prolaze kroz glavu ... zovem ne javlja se. Derem se ko idiot ni glasa ...
Pregledala sam sva mjesta koja bi joj mogla biti zanimljiva .. nista.
Dosla sam do izlaznih vrata jer sad vise ne znam jel otisla van na parking ili je isparila.
Silazi ona stepenicama s drugog kata.
Blazeni izraz na licu. Onako kao me zna sto se dogada oko nje.
Blazeno nesvjesna svega.
Poludjela sam. Ne znam. Briga me je satrala u sekundi.
Sve igracke su u podrumu.
Sve igracke su u kazni.
O crticima moze sanjati sljedecih tjedan dana.
Ljuta sam jos uvijek jer se osjecam nemocno.
Ostatak dana je prkosila. Cijeli dan. Samo i iskljucivo radi sve kontra onoga sto joj kazem.
To sto sam uzela sve igracke ne da ju ne dira nego ju boli dupe.
To sto nema crtica ju takoder zabole dupe.
Sto nema slatkisa ju zabole dupe takoder.
Jedino sto ju malo dira je cinjenica da ju "ignoriram" jer sam jos jaako jako ljuta!
Pa se kao umiljava u trenutcima.
I evo zaspala je tati u zagrljaju. A ja citam tu jedan post o kcerki koja je cestitala mami Majcin dan sa pivom i buketom ukradenog cvijeca i placem jer zelim da sutra budemo dobre. Da budemo "prijateljice" ali zelim i postovanje koje se treba imati prema roditelju.
Da zna da joj ja zelim sve najbolje. Da sve sto joj savjetujem je iz najbolje namjere i sve sto govorim je iz vlastitog iskustva. Ne mora me uvijek poslusat, nerealno je to traziti a i ne zelim to, zelim da proba sama zelim da vidi neke stvari i ona na svom iskustvu. Ali da joj stojim Negdje u glavi.
Spava a ja ju grlim i ljubim i ispricavam se sto sam danas bila gruba, sto su sve igracke u kazni, sto nema slatkisa i sto nema crtica. Ispricavam se i nadam se da ce moje kazne imati smisla i da xe mi onda biti lakse.
Oprosti ljubavi moja jedina ... mama to radi za tebe ... onako kako najbolje zna.
Pisem brzo!
P.s. malena je, znam.
Pricam i pricam i pricam ... moje dijete je jako inteligentno, zna ona sto ja pricam. Zna ona jako dobro sta se smije sto ne. Isto tako zna kako ce me najbrze razljutit ali i rastopiti. Znam da moje dijete treba drasticne rezove da bi nesto doslo do nje.
Ali jos jednom da napomenem pricam.i pricam i pricam i pricam i pricam i priiicaaam i objasnjavam i objasnjavam i opet objasnjavam i radit cu to dok sam ziva imat za nju sve rijeci ovog svijeta ... ali nekada stvarno pored svega u mom zivotu jednostavno puknem. I ne mogu. Nemam snage. Nemam moc. I eto igracke su u kazni !
Post je objavljen 17.05.2023. u 21:04 sati.