četvrtak, 30.04.2009.

Mesić:" Ustaše su stvorile hrvatsku državu! "

KONTROVERZE



Kako je trenutni hrvatski predsjednik vrednovao ustaški režim prije šesnaestak godina, najspornije izjave nekog dužnosnika nakon 1990.

U zadnje vrijeme postalo je normalno veličati totalitarne režime, trenutno su u modi komunisti, uz nekoliko marginalnih likova hrvatske društvene scene, najdalje u promociji Titovog režima otišao je aktualni predsjednik, Stjepan Mesić, no je li to uvijek bilo baš tako? Naime tijekom 1992. i 1993. godine, tadašnji dužnosnik HDZ-a, a sada predsjednik države, iznio je čitav niz nedvojbenih afirmativnih stavova o ustaškom režimu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, jedan od govora u kojem se najjasnije veliča ustaški pokret, je onaj iz Nove Gradiške.


" Ustaše su željele hrvatsku državu "


Gostujući na jednom skupu u Novoj Gradišci, Stjepan Mesić, između ostaloga govorio je i o ustaškom pokretu. Na pitanje domaćina, « je li istina kako nosi bradu da se ne vidi tetovirano slovo « U «, Mesić je poprilično jasno rekao:


« … Gostujući na jednom predavanju u Beogradu, neka dama me pitala, jesam li si ja u Staroj Gradišci dao tetovirati slovu « U «, na bradi, ja sam rekao da ne volim tetovaže, pa prema tome nemam ni slovo « U «, ali sam isto tako rekao kako su i Ustaše bili oni koji su željeli hrvatsku državu, u jednom trenutku su je ostvarili, ali je ona nažalost nestala u vihoru Drugog svjetskog rata. Hrvati nisu pristupili silama Osovine radi fašizma, već su željeli iskoristiti povijesnu priliku kako bi stvorili svoju državu. A da je bilo zločina, bilo je, bio je rat i SVI su činili zločine. Onda imate li vi na grudima slovu « U «, pita ona mene, a ja sam joj rekao, to ćete morati sami pogledati…» - rekao je Stjepan Mesić dok se dvoranom prolomio pljesak odobravanja uz gromoglasan smijeh.


Cijeli video pogledati:


http://www.youtube.com/watch?v=qO-7R3zmWUs


Iz ovoga možemo nedvojbeno zaključiti kako brojne predsjednikove izjave iz prošlosti koje je izrekao u dijaspori gdje ga je « ponijela atmosfera « nisu bile plod slučajnosti već stvarnog njegovog razmišljanja, dok mu je takav način razmišljanja i govora donosio političke bodove.


" Tuđman nije dijelio BiH "


Sredinom devedesetih Stjepan Mesić se razišao sa pokojnim predsjednikom Tuđmanom, on sam se rado voli hvaliti kako je to bilo zbog « pogrešne politike « prema Bosni, sa kojom se on nije slagao pa je otišao Međutim, njegovi stavovi o podjeli susjedne države i ulozi Franje Tuđmana su nedvojbeni i to u vrijeme dok se ta država navodno « dijelila «.


Na jednom skupu HDZ-a, vjerojatno u prvoj polovici 1992. godine, ili čak kasnije ( obzirom da je rat u BIH počeo tek sredinom 1992. godine ), na pitanje organizatora, « jesu li predsjednik Tuđman i Milošević dijelili Bosnu, kako neki govore, dok su bili u Karađorđevu ? «


Mesić, ne ostavljajući mjesta sumnji odgovara:


«…Nisu, mi smo išli razgovarati sa Miloševićem, jer smo morali vidjeti kako lupež razmišlja, nikakve podjele i dogovora između Tuđmana i Miloševića nije bilo..»


Pogledati video:


http://www.youtube.com/watch?v=g9pn-RsrqZ8&feature=related


Još jedna izjava iz prošlosti trenutnog predsjednika, koja mu se kao bumerang obila u glavu, nedvojbeno kako je Mesić u to vrijeme kao drugi čovjek države morao znati sve što se događalo, pitanje je sada, zašto je okrenuo priču za 360 stupnjeva samo godinu, dvije kasnije. Odgovor se nameće sam po sebi, naime u sukobu Manolić-Šušak, Manolić je izvukao deblji kraj i morao je otići, sa Manolićem je propala Mesiževa ambicija da postane « princ HDZ-a, « te Tuđmanov nasljednik, što je Stjepan Mesić očekivao, kada se to izjalovilo, ljubav i odanost, zamijenila je mržnja, odnosno frustracija, Mesić nikada Tuđmanu nije oprostio što je ovaj umjesto njega, izabrao Gojka Šuška, patologija mržnje, koja se osjeti do današnjih dana.


" Dedaković pucao po Hrvatskoj "


Možda najbolji primjer na kojem se može ocijeniti psihološki profil i mentalitet neke osobe možemo vidjeti na primjeru govora Stjepana Mesića a koji je u velikoj mjeri posvećen Mili Dedakoviću, starijem « Jastrebu «. Netrpeljivost na granici mržnje izbijala je iz svake rečenice.


Pogledati video:


http://www.youtube.com/watch?v=mi-n8DSJ50o


Stjepan Mesić: «… Sad malo o Dedakoviću, neki kažu, Mile Dedaković je vitez, pa po čemu je on vitez, pitam ja vas? Zar po tome što je iz Vukovara otišao nakon mjesec i nešto dana rata, zar je on vitez zato što smo kod njega pronašli 370 tisuća maraka, koje ste vi ( iseljenici, op. a. ) poslali za obranu a on ih drži u krevetu, zar je zato vitez ? Zar je vitez zato što je dok smo mi robijali za Hrvatsku, on bio član Saveza komunista i pjevao Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo, i veličao Tita i partiju, zar je zato vitez? Dok smo se mi borili za Hrvatsku, on je iz svih oružja tukao po Hrvatskoj, zar je on vitez, zato što je otišao u HSP-e, gdje Paragi ljubi noge?..»


Strašne optužbe od strane Mesića prema jednom od zapovjednika vukovarskih branitelja, koji je usput da spomenemo povratkom u Zagreb dobio strašne batine od Manolićevih službi, kako je Dedaković sam potvrdio, Kad poslušamo ove riječi, odmah nam bude jasan kontekst stradanja Mile Dedakovića, i moramo si postaviti pitanje, je li doista u Hrvatskoj tih dana bilo paralelne linije zapovijedanja, a ako je bilo, kakve veze imaju Stjepan Mesić i Josip Manolić sa time?Tko je sabotirao pokojnog predsjednika i natovario mu na glavu optužbe od kojih bi se morao braniti i danas da je kojim slučajem živ, naime, slušajući samo neke od izjava(iz sadašnjosti) trenutnog hrvatskog predsjednika, koje su u nevjerojatnoj kontradiktornosti onima koje je nekoć davao, zaista se možemo zahvaliti Darwinu i njegovoj teoriji evolucije, na Mesićevom primjeru vidjeli smo koliko ona zapravo u stvarnosti djeluje.

ponedjeljak, 27.04.2009.

Mesić ponizio žrtve Jasenovca

MESIĆEV PRIVATNI OBRAČUN



U svom sramotnom, pomalo teatralnom, oproštajnom govoru hrvatski predsjednik izrekao čitav niz bedastoća i kvalifikacija.

Teatralnim nastupom u Jasenovcu, Stjepan Mesić zaokružio je svoju karijeru kao predsjednik države, još jednom ostao je dosljedan sebi, nekima i danas u Hrvatskoj omiljena srpska grupa, Bore četnika ( Riblja čorba davno je spjevala idealan hit baš po mjeri našeg šefa države, « ostani đubre do kraja «, Mesić je ostao dosljedan, to mu se mora priznati, iako je još jednom ponizio žrtve kojima se navodno došao pokloniti, kažem navodno, jer u njegovom teatralnom, promašenom govoru nije bilo ničega osim privatnih poruka svojim kritičarima, pojedinim novinarima ili bivšim stranačkom kolegama. Stjepan Mesić iskoristio je jedno od svojih posljednjih većih prigoda da se izravno na neprimjeren način i na sasvim pogrešnom mjestu obračuna sa neistomišljenicima. Sasvim prozirno, nepotrebno, bio je to govor kakav bi više priličio zaostalim ili bivšim svjetskim diktatorima, Fidelu Castru, libijskom vođi Gadafiju, vječnom predsjedniku Venezule, Hugu Chavezu i ostalim moralnim vertikalama demokratskog svijeta, na koji se vrckavi šaljivac, našom srećom hrvatski predsjednik još tek nekoliko mjeseci , poziva.




Pitajte predsjednika…


Dok su preostali govornici koliko-toliko pokušali zauzdati emocije i raspirivanje strasti uoči lokalnih izbora, « vicmaher « sa katastrofalnim smislom za humor opalio je iz svih oružja prema političkim protivnicima, prema svakome onome tko mu se posljednjih godina usudio suprotstaviti.


Što je konkretno Mesić, predsjednik na odlasku, rekao:



Svima je jasno na koga je uperio prstom, radi se ponajprije o Vici Vukojeviću, Ivanu Zvonimiru Čičku i profesoru Josipu Jurčeviću.

Tito nije zločinac, iako je čak i prema Mesićevu priznanju zločina bilo !?

Svijet se klanja Josipu Brozu!?

Kuda se žuri, baš sada sa iskopavanjem « tih jama «!?

Revizionizam neće proći?!?


Ovo su samo neke važnije točke ukratko izvađene iz konteksta predsjednikova govora u Jasenovcu. Mesić je govorio oko dvadesetak minuta u tih dvadesetak minuta, 15 minuta govora posvetio je aktualnim, žestokim političkim protivnicima ,nekada vjernim saveznicima. Žrtava se dotakao tek u tragovima, no idemo redom, točku po točku:





1. Dok je Stjepan Mesić pjevao o Juri i Bobanu i bio govorljiv zagovornik NDH, za što postoje egzaktni video materijali kao dokaz, dotle je Čičak govorio o svim zločinima bezobzira u ime koje ideologije počinjeni te bio proganjan i to upravo od tog Mesića i njegovog velikog prijatelja, bivšeg UDBAŠA, Jože Manolića. Tih vremena, Manolić je bio itekako moćan čovjek u hrvatskoj državi, sve dok ga predsjednik Tuđman nije uspio djelomično, ali ne sasvim, pasivizirati.


- Gospodine predsjedniče, koliko puta smo mi pobijedili u Drugom svjetskom ratu?


- Gospodine predsjedniče, koja Vam je najdraža ustaška pjesma, koju ste pjevali?


- Gospodine predsjedniče, poštujete li Vi pravni sustav bilo koje zemlje na svijetu, ako poštujete, znate li da je « osuđeni silovatelj « pravomoćno oslobođen bilo kakve odgovornosti i da se samo čeka kraj Vašeg mandata kako biste postali običan građanin i kako bi nestalo Vašeg imuniteta koji Vas sada štiti od sudskog progona?





Govoreći o Josipu Brozu Titu, trenutačni hrvatski predsjednik nije mogao odoljeti, pa je između ostaloga, uz nekoliko notornih gluposti izrekao i po koju laž. Naime, tvrditi kako Tito kao apsolutni, ( sa ovlastima koje niti jedan demokratski ratni vođa nema, Tuđman, Churchill ili Truman, ni izbliza nisu imali takav utjecaj na društvo, na vojsku, kao Jozo bravar ) vrhovni komandant partizanske vojske nije zločinac iako je povijesno dokazano suprotno, između ostaloga i zbog Titovog osobnog priznanja i svjedočenja Milovana Đilasa ( nekad velikog prijatelja zagorskog koljača ) , ravno je tvrdnji kako ste se baš jutros probudili na Veneri, jer su Vas netom prije oteli vanzemaljci. Postoje jasni kriteriji kojima struka vrednuje neke povijesne događaje i onda ih tako i kvalificira, predsjednik je u tome očiti totalni autsajder, naravno, njegovo « nepoznavanje « činjenica nije niti malo slučajno, nakon odlaska u mirovinu, osim preživjelih komunističkih ideologa, Mesić i neće baš imati neko društvo sa kojim bi dočekao svoj biološki kraj i proživio mirno ostatak života.


- Gospodine predsjedniče, često ste govorili o prvom predsjedniku kao « zločincu «, zašto Tito za Vas ima drugi tretman, je li to zbog nekih « objeda « kako Vam je i sam pokojni otac ogrezao u zločinu, ili je tome razlog taština i zavist, odnosno apsolutna ljubomora i mržnja koju osjećate prema Tuđmanu, svjesni da nakon Vašeg odlaska jedva da će se netko sjetiti što ste radili i tko ste bili, dok se prvi pamte vječno?


- Gospodine predsjedniče nakon rata Titova soldateska smaknula je dvostruko veći broj ljudi nego ustaški režim za svih, svojih četiri godine postojanja, koliko je potrebno ubiti, a da bi to bio zločin, po Vašem strogom, stručnom i nadasve objektivnom kriteriju?


- Gospodine predsjedniče, na svoj osebujan način, vođeni nepogrešivim smislom za pravdu, ustvrdili ste kako komunistički sustav nije bilo zločinački, poštovani predsjedniče, kako biste okarakterizirali dobrohotnu i Božjom milošću obdarenu vlast u SSSR-u? Nije li ta demokratska vlast, usput malo i komunistička, umlatila milijune nedužnih ljudi, pod vodstvom jednog od vođa komunizma, J. V. Staljina ? Kako biste okarakterizirali Crvene kmere i njihovog dičnog, ponosnog vođu, da ne govorimo o kineskom " sinu svjetla ", Mao Ze Tungu?





Ne postoji demokratska zemlja u svijetu koja se na bilo koji način «klanja» « legendarnom « vođi komunističkog pokreta, Josipu Brozu Titu, niti jedna, ponovimo još jednom, jer se očito radi o namjernoj obmani i laži koja dolaze iz samog državnog vrha. U nekim kvazi državama, bana državama, sa diktatorskim režimima, gdje ni ljudskih sloboda ni demokratskog potencijala ne postoji, kako danas, tako ni u Titovo vrijeme, imamo poneku ulicu ili zgradu koja nosi ime jugoslavenskog diktatora i uglavnom se radi o latinoameričkim ili afričkim državama, međutim demokratska Europa sa gnušanjem je odbacila komunizam na jednaki način kao i fašizam.


- Gospodine predsjedniče, zašto po tko zna koji puta obmanjujete javnost namjerno, zašto lažima sebi gradite aureolu sveca, kada ste tek « klevetnik «? Znate li Vi gospodine predsjedniče da Hrvatska želi ući u Europsku uniju, gdje komunizmu također nema mjesta, dakle Hrvatska ne želi sjedinjenje sa Libijom, Kubom ili Venezuelom, zašto nas gurate u taj propali i odbačeni ideološki blok bijede i siromaštva?





Jedna od najgrozomornijih predsjednikovih gluposti ide u pravcu vremena, naime našeg vrlog i osjećajima prožetog šefa smeta « tajming «, kako je moguće da se « baš sada krenulo u iskopavanje grobnica «, pita se Stjepan Mesić? On se može to pitati, ali ne mi koji znamo i ne svi oni koji imaju mogućnost rasuđivati temeljem zdravog razuma, naime, Hrvatska je suverena država, ali je to i Slovenija, Hrvatske ne može samo tako ulaziti sa bagerima na teritorij države koja je međunarodno priznata i k tome članica EU, barem ne bez dopuštenja Joška Jorasa.


- Gospodine predsjedniče, nije točno da su sve masovne grobnice poznate i da se tek sada kreće u njihovo prekopavanje, nije točno da neki « propali povjesničari i lažni borci za ljudska prava tek sada mašu ljudskim kostima «, kako ste na bezobrazan i ciničan, te sasvim nehuman, neljudski način, samo sebi svojstvenom duhovitošću primijetili. Ono što je točno predsjedniče, jeste sasvim nešto drugo, javnost je tek sada upoznata sa razmjerima zvjerstava u Kočevskom Rogu, i tek sada su Slovenci detaljno sa time izašli na svjetlo dana, zašto je tome tako predsjedniče, mislim da bismo trebali najprije priupitati Vas, premijera Sanadera ili neke pripadnike bivšeg Račanovog režima?


- Recite nam Vi gospodine predsjedniče zašto nema političke volje da se obračuna sa zločincima, možda zato što « ljubujete « sa bivšim udbašima, Josipom Boljkovcem, Jožom Manolićem, ( ima njih još ) potencijalnim egzekutorima komunističkog režima.?





Uistinu predsjedniče, revizionizam neće proći, neće proći minimaliziranje komunističkih žrtava, jednako kao što nije prošlo ni preuveličavanja jasenovačkih žrtava ( broj sam po sebi je veliki i monstruozan, bez ideoloških i političkih prepucavanja ) od strane velikosrpske politike. Neće, proći, ni danas kada ste predsjednik, neće proći ni sutra kada to više ne budete.


- Gospodine predsjedniče, znate li Vi da većina hrvatskog naroda, da svatko iole normalan prezire ustaški režim, zbog njegove genocidnosti, zbog nedužnih žrtava, znate li Vi gospodine predsjedniče da su svi vaši « politički neprijatelji, neistomišljenici « sa kojima ste se ovako javno na sramotan i besprizoran način na neprimjerenom mjestu obračunali, davno osudili fašističke žrtve, dok ste Vi još pjevali o desetom travnju, sanjali dvostruku pobjedu i zvali u pomoć Juru i Bobana? Naravno da Vi to znate gospodine Mesiću, ali ste preveliki manipulator i iluzionista da biste to javno priznali.


- Gospodine predsjedniče, navedite i citirajte samo jednu rečenicu u kojoj « lažni borac « za ljudska prava veliča i « revidira « značenje Nezavisne Države Hrvatske, hrvatska javnost lakoćom će pronaći primjer ( i to ne jedan ) Vašeg koketiranja sa ustaštvom?


- Gospodine predsjedniče, nećete uspjeti, nećete u Hrvatsku ponovo uvesti komunizam i štovanje vrednota te ideologije na mala vrata kako to pokušavate, koliko god se trudili u tome, 1990. godine na slobodnim i demokratskim izborima odbacili smo fašizam i komunizam, kao dva zla , kao dva totalitarizma kojih se gnuša svaki slobodno misleći čovjek.


- Za kraj, gospodine predsjedniče u odlasku, zašto se niste poklonili žrtvama, zbog toga ste došli, zar ne? Zar žrtve u logorima smrti ne zaslužuju dužni pijetet i poštovanje, zašto ste ih opet ponizili, ovako javno i putem malih ekrana? Zar se niste mogli sa neistomišljenicima obračunati u neko drugo vrijeme i na nekom drugom mjestu, primjerice na treningu Nanbuda, navodno ste majstor te drevne sportske, borilačke vještine, tek nešto lošiji od obiteljskog nasilnika i velikog Vašeg prijatelja, odvjetnika, Ante Nobila?


Umjesto obračuna sa prošlošću i osude prošlih režima, Mesić se obračunao sa današnjicom, umjesto pijeteta i dostojanstva, poniženje i osobne frustracije, zaista Hrvatska nije zaslužili ovakvog šefa države, spomenute žrtve još manje ovakvog govornika na svojoj komemoraciji.

četvrtak, 23.04.2009.

FOTO TINO ( 44. ) - ZURICH – najveći grad Švicarske

Glavno kulturno i gospodarsko središte Švicarske, te po mnogim, neovisnim anketama grad sa najboljom kvalitetom života na svijetu.

Najveći grad jedne od najrazvijenijih svjetskih zemalja, Švicarske, Zurich, kulturno i gospodarsko središte Švicarske i glavni grad Ciriškog kantona, sa oko 400 tisuća stanovnika u svom užem središtu, odnosno preko milijun i 250 tisuća stanovnika na svom širem području, grad je to brojem stanovnika sličan glavnom hrvatskom gradu, Zagrebu. Recimo, direktnom zrakoplovnom linijom od Zagreba do Zuricha, potrebno vam je samo devedeset minuta( danas možete avionsku kartu kupiti po gotovo simboličnoj cijeni, od 600-tinjsk kuna ) i već ste na tlu jedne od razvijenih europskih metropola, dok bi automobilom put trajao znatno duže, minimalno desetak sati, uz odmor, ukoliko ne želite se iscrpiti dugotrajnim umorom i krahirati u vožnji.


Gdje se spajaju rijeka i jezero


Treba biti objektivan i priznati kako je Zurich, osim što je najveći grad Švicarske ( ne glavni grad, on je Bern, iako znatno manji površinom i brojem stanovnika ), i grad sa izrazitom kvalitetom življenja, sa visokim standardom i ležernog tempa života, usprkos što je po općem prihvaćenju to jedna od elitnijih europskih metropola, u Zurichu nema prevelike jurnjave i bjesomučne utrke za profitom, biznisom, toliko karakterističnim čimbenikom mnogih europskih i svjetskih velegrada, iako je Zurich i bankarsko švicarsko i europsko središte.


Grad je veoma lijep, stoga što se nalazi na mjestu gdje rijeka Limmat istječe iz jezera Zürich, a kao i svaki švicarski grad, tako i Zurich, okružen je planinskim masivom, Alpama i velikim šumama.


Naravno da je ovaj grad prepun kulturnih i povijesnih spomenika izuzetne vrijednosti, recimo, Grossmünster – hrvatski- veliki ministar, blizu je jezera (Zurich) u starom dijelu grada, velika gotička katedrala, gdje je Zwingli bio pastor; prva zgrada izgrađena oko 820. godine, Karlo Veliki proglasio carskom crkvom


Fraumünster – hrvatski – ministar, naše žene, na suprotnoj strani rijeke Limmata; prvi dio napravljen prije 874. godine; Romanski zbor izgrađen između 1250. i 1270. godine; slikar Marc Chagall dodao je vitraž. Potpuno je obnovljeno prije nešto manje od pet godina. Crkva sv. Petra ( niz rijeku od Fraumünstera, u starom gradu ) ima najveći satni brojčanik u Europi. Zurich ima jedan od najljepših Botaničkih parkova u Europi, uz jezero Zurich, obzirom da se grad nalazi uz jezero i rijeku ima i živopisne ulice posebno u ljetno vrijeme, iako se Švicarska ni u najvrelijih ljetnih mjeseci ne može pohvaliti visokim temperaturama, poput Niederdorfstrasse, ulica sa bezbroj restorana i caffe barova.


" Mali Pariz "


U povijesnom središtu Zuricha nalazi se Stari grad, sa bezbroj lijepih i unikatnih kuća iz sedamnaestog, odnosno šesnaestog stoljeća i velikim brijem fontana, Švicarska i inače puno drži do tradicije i na uređivanje i očuvanje svojih karakterističnih zelenih površina, obzirom da je bogata zelenilom ali i velikom količnom izuzetno čiste vode. Iako se Švicarska na prvi pogled čini suviše hladnom zemljom, čiji su stanovnici lišeni svih emocija, ipak moramo konstatirati, grad «svjetla» Zurich, ili «mali Pariz» kako ga je netko popularno nazvao, nešto je sasvim drugačije, ne samo što se smatra švicarsko metropolom gostoljubivih ljudi, i domaćinske atmosfere, nego on to uistinu i jeste.


Sa pristupačnim cijenama u hotelima poput Tivolija u zapadnom dijelu grada ili Holiday Inn, po cijeni od nevjerojatnih petstotinjak kuna za noćenje, što nije puno ako to usporedimo sa drugim svjetskim metropolama, uostalom, samo noćenje u hotelu « I « u Zagrebu stoji preko četiristo kuna, hotel Regent da ne spominjem,, dok je hotel Eden, na samoj obali jezera ipak nešto skuplji, te cijena jednog noćenja nadmašuje 1600 kuna, tu je negdje u razini hotela Regent of Esplanade u Zagrebu. Kako bilo, veliki je izbor, budući da postoje i mnogi moteli koji zadovoljavaju sve standarde udobnosti potrebne svakom čovjeku, a koji svojom cijenom ne prelaze tristo kuna po osobi, naprotiv u prosjeku možemo govoriti oko dvjesto kuna, što za grad poput Zuricha, ponavljam, nije puno.


FOTO ZAPIS:

nedjelja, 19.04.2009.

FOTO TINO ( 43. ) - Atraktivni rafting na divljim vodama

EURO-CUP

Ovog vikenda Slunj je domaćin poprilično atraktivnom sportu, uvijek se začudimo mogućnostima koje ima čovjek, hrabrost, izdržljivost.

Prekrasno vrijeme tijekom ove subote samo je pojačalo prekrasni ugođaj i atmosferu u Rastokama, malom mjestu nedaleko Slunja, gdje su se okupili ponajbolji europski sudionici u Raftingu. Naime, radi se o spektakularnom RastRaft Extreme, Euro cupu u raftingu, u organizaciji Rafting Teama Vidra i Grada Slunja, na spektaklu koji je počeo ovog petka te traje do nedjelje 19. travnja, sudjeluje preko 30 europskih ekipa iz vise od 10 zemalja koje se natječu u tri discipline, za ukupan poredak u Europskom Rafting Cup-u.


Atraktivno i na vodi, ali i na igralištu


U petak je bio takozvani i poznati zabavno – glazbeni dio programa, koji je za posjetitelje počeo oko 17. sati a glavni programa krenuo je dva sata kasnije uz nastup, između ostalih, kontroverzne riječke rock grupe Let3, ali nekoliko DJ-a i sve to pored Osnovne škole, na igralištu u Slunju. Cijena karte za dva dana glazbenog festivala u čemu je uključeno i kampiranje je 100 kuna, dok je gledanje Europskog Rafting Cupa besplatno. Moramo naglasiti kako se voze tri discipline i to redom: SLALOM- svaka ekipa vozi dvije vožnje slaloma prolazeći kroz nizvodna i uzvodna vrata. Mjeri se vrijeme i bilježe eventualne kazne za diranje ili ne prolazak kroz vrata, konačni poredak uzima se bolje vrijeme od dvije vožnje.


Nešto slično kao u skijanju, samo što umjesto velemajstora Ivice Kostelića, imate atraktivne krotitelje divljih voda. Inače slalom je tehnički najzahtjevnija disciplina koja zahtjeva najveću


uigranost i koordinaciju u ekipi. SPRINT "HEAD TO HEAD" - Sastoji se u tome da svaka ekipa prvo vozi sprint, a nakon toga 8 ekipa s najboljim vremenima iz sprinta nastavlja borbu u disciplini Head2Head sistemom eliminacije tako da dva gumena čamca startaju istovremeno. Ova disciplina je najatraktivnija za gledatelje zbog izravnih dvoboja pri kojima dolazi i do sudaranja čamaca. SPUST - Najzahtjevnija disciplina u sklopu rafting natjecanja u kojoj u gotovo jednosatnoj trci dolazi do izražaja izdržljivost i timski duh ekipe. Spust nosi i najveći broj bodova za ukupan rezultat.


Sve je počelo već u rano jutro, naime, u devet sati održan je sastanak kapetana, a već u 10:30 započela je slalomska utrka. U popodnevnim sati održana je utrka u Sprintu (H2H), koja je završena nešto iza 17. sati. Nakon toga, naravno da se krenulo na Music festival gdje kao i petka 17. travnja opet nastupaju gosti, ove subote glavna domaća atrakcija je splitska grupa TBF.


Ranim jutrom


Podsjetimo, za one koji nisu toliko upućeni u ovaj sport, rafting je spuštanje pretežno po divljim vodama u gumenom čamcu koji se naziva raft. Radi se o klasičnom avanturističkom sportu koji kao svaki slični sport nosi sa sobom određeni rizik, upravo u tome je i bit te smisao takvih sportova, adrenalin koji čovjek osjeti spuštajući se u krhkom plovilu niz nabujalu Rijeku. Rafting vodici su iskusni kajakaši-skiperi, vrsni poznavatelji divljih voda i uz njih ćete na atraktivan i neobičan način doživjeti Ljepotu rijeka i njihovih kanjona. Skiperi su obučeni da rizik smanje sto je vise moguće. Statistički gledano sigurniji ste u raft


čamcu nego u svojem automobilu. Naravno da je u razvoju raftinga u Hrvatskoj presudnu ulogu odigrao i rafting klub Vidra, na samim počecima, još davne 2003. godine, radilo se o nekoliko entuzijasta, avanturista zaljubljenih u prirodu, koji su se odlučili odvažiti i krenuti sa jednoličnih iako prelijepih i atraktivnih rijeka naše domovine, van granica Hrvatske u nove avanture, dečki iz "Vidre" bili su prvi u Hrvatskoj koji se bave natjecateljskim raftingom, Slunj je bio idealna kulisa za takvo sto, a bajkovite Rastoke očarale su sve - i tridesetak ekipa iz cijele Europe stotinjak kolega došli su podržati ovaj Euro-cup te se pritom dobro zabaviti, u sjajnoj atmosferi i još ljepšoj prirodi.


FOTO ZAPIS:

utorak, 14.04.2009.

FOTO TINO ( 42. ) - Dan Sandre Paović, Jarun, Tenis, Nogomet, Cvjetni trg...

SANDRA, TI TO MOŽEŠ¸ ( 1: )

FOTO: Padobranci i trkači za Sandru

Tijekom cijelog dana u Zagrebu traje humanitarna akcija kojom se nastoji pomoći nesretno nastradaloj Sandri Paović.

Akcija za Sandru Paović počela je od ranog jutra na Jarunu. Naime, prvi dio akcije je ''Krug za Sandru''. Prijave su bile majice sa logom akcije, a u utrku se uključilo nešto manje od 600 ljudi dok je prodano nešto manje od 1000 majica što se može smatrati vrlo dobrim rezultatom.


Već oko 10 sati počele su prijave, a majice za prijavu po cijeni od 40 kuna prodavali su Tamara Boroš, Ivana Brkljačić i Gordan Kožulj. U samu akciju uključio se i ministar Dragan Primorac koji je na Jarun stigao sa svojom obitelji. Kako je riječ o trci gradonačelnik Milan Bandić se također uključio u utrku iako nije bio pobjednik, ali mu je cilj bio pokazati Sandri da je i Grad Zagreb uz nju.


Na cilju su nagrađeni tri pobjednice i tri pobjednika i to redom:


- trkačice: Sanja Begović-Gecek, Jasminka Zvonar, Nevia Lerjak


- trkači: Goran Murić, Robert Vegše, Siniša Majdandžić.


Riječi političara


Nakon dočeka pobjednika i svih onih koji su ipak bili malo sporiji, a među njima i Milan Bandić stigavši nakon 35 minuta, točno u podne pokraj košarkaškog igrališta na Jarunu sletjeli su padobranci Marko Premužić, Hrvoje Sladetić i Petra Džidara. Za sve sudionike utrke organizatori su se pobrinuli nudeći im osvježavajuće piće, a atraktivne hostese dijelile su slatkiše djeci, ali i odraslima.


- Moram napomenuti kako je Sandra Paović inače iz herojskog grada Vukovara, a svi znamo kakvih heroja u tom gradu ima stoga vjerujem da će ona ovo uspješno prebroditi, a naše je da joj pomognemo koliko god u tome možemo – naglasio je ministar obrazovanja, prosvjete i športa Dragan Primorac.


Neizbježni Milan Bandić tek je kratko napomenuo kako je Grad Zagreb od samog početka uz Sandru Paović te kako se on uvijek odaziva na humanitarne akcije(detaljnije izjave pogledajte u našim multimedijama kao i neke isječke sa Jaruna). Zaključno treba reći kako je prvi dio današnje akcije ''Sandra, ti to možeš!'' na zagrebačkomJarunu ispunio sva očekivanja zahvaljujući prekrasnom proljetnom vremenu, ali i velikom odazivu građana s obzirom da su se u trku uključili i stari i mladi.


FOTO ZAPIS:

































































































SANDRA TI TO MOŽEŠ ( 2. )

FOTO: Stolnoteniski turnir za Sandru Paović

Drugi dio današnjeg cjelodnevnog programa u sklopu humanitarne akcije za nesretno stradalo olimpijku održan na SRC Mladost.

Cjelodnevni program humanitarne akcije pod sloganom, «Sandra ti to možeš» došao je do svog drugog dijela i to na SRC Mladost na Savi. Naime u Domu Lovro Ratković održan je veliki stolnoteniski turnir kojoj je bila nazočna naša druga olimpijka, Tamara Boroš, na velikom turniru nastupilo je u šest kategorija gotovo dvjesto mladih stolnotenisača i stolnotenisačica, svi su naravno nosili majice sa likom nesretno stradale hrvatske olimpijke koja se trenutno na oporavku nalazi u Francuskoj.


Stolnoteniski turnir organizirao je Sandrin matični Hrvatski stolnoteniski savez Igrali su najmlađi kadeti (do 10 godina), mlađi kadeti (do 12 godina) te kadeti i juniori (do 17 godina), osam najboljih iz svake konkurencije otišlo je u dalji tijek natjecanja. Obzirom da prvi dio održan na Jarunu više nego uspio u svojoj nakani jer su gotovo sve majice sa Sandrinim likom prodane po cijeni od 40 kuna te je «Krugom za Sandru» prikupljeno 40.000,00 kuna, stolnoteniski turnir tek je bio svojevrsni više nego uspješni dodatak ovoj akciji, obzirom da smo gledali uistinu vrstan stolni tenis(više u našim multimedijama). Hrvatska je talentirana sportska nacija pa ne sumnjamo kako će mnogi nastaviti uspješnim putem naše nesretno nastradale olimpijke.


FOTO ZAPIS:
















































SANDRA TI TO MOŽEŠ ( 3. )

FOTO: Nogometne legende za Sandru Paović

U odbojkaškom domu na Savi, Bojan Stranić, prikazanim nogometom nogometaši oduševili oko petstotinjak ljubitelja nogometa.

U odbojkaškom domu na Savi, Bojan Stranić u večernjem terminu održan je treći dio ovog maratonskog dana posvećenog Sandri Paović. Naime, nogometne legende, uglavnom bivši nogometaši, estradne zvijezde uz neizbježnog ministra prosvjete, obrazovanja i sporta Dragana Primorca oduševile su petstotinjak najupornijih ljubitelja nogometa.Treba spomenuti kako se nažalost dugo očekivani izbornik susjedne Bosne i Hercegovine, Miroslav Ćiro Blažević, nije pojavio u odbojkaškom domu, iako su ga svi do zadnjeg trenutka nestrpljivo očekivali.


Parada atraktivnog nogometa


Na samom početku, prije glavnog malonogometnog događaja svoje snage odmjerili su mladi nogometaši Dinama i mladi nogometaši koji su branili boje Sandre Paović, uvjerljivom igrom te na kraju uvjerljivim rezultatom slavili su mladi dinamovci sa 2-0.


Nakon njih na teren su izašli sastavi "Humanih zvijezda Cor Unum" i "Hrvatski olimpijci", bila je to prava ljepotica ove večeri u prilično neizvjesnoj utakmici, u kojoj su Humane zvijezde povele te se rezultat često lomio i bio neizvjestan do pred kraj utakmice, slavili su olimpijci iako bez svog trenera Blaževića sa ukupnih 5-3. Treba reći kako je ministar Primorac postigao jedan zgoditak međutim to Humanim zvijezdama nije bilo dovoljno protiv jakih olimpijaca koje je predvodio nekadašnji as, i bivši legendarni kapetan modrih Zvonimir Boban.


Zatim su svoje umijeće u uvjerljivo najslabijoj utakmici ove večeri pokazale ekipe "Akademija Marić" i "24 sata", susret je zaveršio bez pobjednika iako su većim dijelom susreta vodili nogometaši "24 sata", u inače lošoj utakmici istako se nekadašnji igrač Dinama, Silvio Marić.


Za mnoge poslastica večeri, te šlag na tortu ovog napornog dana, utakmica veterana, nekoć ljutih protivnika na zelenom travnjaka, Dinama i Hajduka. Momčad plavih kao trener predvodio je nekoć uspješni stoper modrih Zvjezdan Cvetković. Utakmica dva izjednačena protivnika sa određenom dominacijom Hajduka, poglavito moramo istaknuti velikog strijelca splitskih bilih, Zlatka Vujovića, svojom trkom i brzinom čak i danas pokazuje koliki je to zapravo velemajstor nogometne lopte, neuhvatljiv za plavu obranu i borben do granica izdržljivosti, ostavio je sebe na parketu, međutim i njegova sjajna igra nije bila dovoljna da se izvuče nešto više od minimalnog poraza obzirom da je na golu modrih stajao nesavladivi vratar, Šušnjara. Uvjerljivo najbolji igrač utakmice. Stoga je konačnih 2-1 za ekipu Zvjezdana Cvetkovića, više nego zaslužen rezultat, iako se ne možemo oteti dojmu kako bijeli nisu zaslužili ovaj poraz, no takav je nogomet, zato ga i zovu najvažnijom sporednom stvari na svijetu, nepredvidiv i neizvjestan do krajnjih granica. Lijepo je opet bilo vidjeti na dijelu stare majstore, na momente brze prodore po desnoj srani nekadašnjeg braniča Dinama, Milivoja Bračuna, točna proigravanja hajdukovca i nesuđenog dinamovca Ivana Gudelja, silovite udarce "turopoljskog topa", Stjepana Deverića te nikada ugasli osjećaj za gol Zlatka Kranjčara, koji je i na ovoj utakmici postigao zgoditak kako to golgeteru i priliči. Doista, generacija iz 1980. godine igrala je čaroban nogomet, sa šarmom kakav danas se ne viđa, njihovo vrijeme bilo je neponovljivo i ostale su legende o kojima se pričaju priče, sa koljena na koljeno.


U veličanstvenoj nogometnoj večeri svoje umijeće gledateljima su pokazali između ostalih:Dragan Primorac, Boris Novković, Danko Cvjetičanin, Vlado Šola, Tomo Šokota, Edin Mujčin, Đoni Vilson i mnogi drugi. (više o tome, između ostalog i neke pogotke možete pogledati u našim multimedijama)


Gledatelji su zadovoljni napustili dom odbojke uživajući u atraktivnom nogometu koji je igran u fer i korektnoj atmosferi, nakon završetka cjelodnevnog programa za novinare priređen je koktel u obližnjem noćnom klubu "Roco". Moramo na kraju istaknuti veliki trud i požrtvovnost glasnogovornice HOO-a, Gordane Gačeše, te joj zahvaliti na korektnoj suradnji tijekom svih ovih dana od samog početka humanitarne akcije za Sandru Paović, svojim promptnim i iscrpnim najavama uistinu je puno pridonijela uspjehu ovog hvale vrijednog projekta.


FOTO ZAPIS:

















































































SANDRA, TI TO MOŽEŠ! ( 4. )

FOTO: Veličanstveni završetak akcije za Sandru

Nakon cjelodnevnog programa konačno je skupljeno oko dva milijuna kuna, no akcija još traje i možete se uključiti.

Dan veličanstvene akcije za Sandru Paović završio je koncertom na Cvjetnom trgu, dok se u isto vrijeme na drugom kraju grada odvijao turnir u malom nogometu. Naime, akcija ''Sandra, ti to možeš!'' koja je počela u jutarnjim satima utrkom '' Krug za Sandru'', doskokom padobranaca, a odmah zatim i stolnoteniskim turnirom završila je navedenim koncertom i turnirom uz izravan prijenos na HRT-u i poznatim gostima u call centru.


Akcija je otvorena još do 14. travnja tako da su pozivi na 060 9006 i dalje dobrodošli, a upravo na to su cijelu večer podsjećale zvijezde poput grupe Colonia, Žanamari Lalić, Vlatke Pokos i mnogih drugih. Njihovo okupljanje počelo je oko sat vremena prije koncerta u ''backstageu'', kako su nazvali obližnji kafić, koji je bio pod nadzorom redara.U dobrom društvu vrijeme je brzo prošlo, a koncert koji su vodili Uršula Tolj i Petar Vlahov otvorio je Sandi.


U ritmu glazbe do dva milijuna kuna


Zbog okruženja Cvjetnog trga kamerama velik broj ljudi ostao je u okolnim ulicama, a oni najhrabriji okupili su se ispred pozornice. Svojim laganicama Sandi nije privukao publiku, no Žanamari Lalić je bila pravi magnet za muški rod koji se pri samoj njezinoj pojavi počeo približavati pozornici. Atmosferu je zagrijala Maja Šuput kao vrlo vrckava pjevačica, a Nered je dodatno sve začinio navijačkim pjesmama.


Najveću pozornost i reakciju izazvala je grupa Colonia, zapjevavši nekoliko sad već starih hitova i nov pjesmu ''Lažu oči moje''. Kako Colonia ne dolazi na koncerte bez atraktivnih plesačica one su i ovaj put u centru pozornosti. Da Coloniju vole i mladi i stari pokazalo se upravo na koncertu jer se jedna baka jako uživela u pjesmu.


U dobrom ritmu nastavila je grupa Feminem dok je odzvanjalo da je skupljeno više od 2 milijuna kuna za Sandrino liječenje nakon teške prometne nesreće u Francuskoj, a konačan iznos će se znati nakon završetka akcije. To je dobar pokazatelj da je akcija uspjela i da su ljudi humani unatoč krizi.


FOTO ZAPIS:

ponedjeljak, 13.04.2009.

FOTO TINO ( 41. ) - Široka krila prelijepih Roda

Malo mjesto Čigoć, u srcu Sisačko-moslavačke županije, prvo je Europsko selo Roda, pored bistre rijeke Lonje u središtu parka prirode.

Malo mjesto Čigoć u Sisačko – moslavačkoj županiji već petnaest godina nalazi se na Europskoj karti kao prvo Europsko selo Roda, naime, još 1994. godine Europska zaklada Euronatur, proglasila je ovo prelijepo, pitoreskno mjesto u srcu Parka prirode Lonjsko polje, prvim Europskim selom Roda.


Spoj davnih vremena sa današnjom svakodnevicom na bijelim krilima Roda


Vjerojatno je takovoj odluci pomogla činjenica što u ovom mjestašcu pored rijeke Lonje živi više od 50 aktivnih gnijezda u kojima pak prebiva skoro 250 Roda, gotovo na svakoj kući, stupu, u svakom dvorištu ili štali imate barem jedno gnijezdo na kojem žive Rode za vrijeme toplih proljetnih i ljetnih mjeseci naše domovine, stoga s pravom možemo konstatirati kako je Čigoć uistinu oaza ili domovina ovih plemenitih ptica selica, budući da je to « selo u kojem živi više bijelih roda nego ljudi «.


Ovdje doista dolaze turisti iz svih dijelova Hrvatske ali i svijeta, iako je još uvijek relativno rano, tek je početak četvrtog mjeseca, ipak turista ima, obzirom da imaju mogućnost iz velike blizine promatrati i uživati u «razgovoru» ovih ptica koje svojim klepetanjem doista međusobno komuniciraju, sigurno da bi se svima preporučili posjet selu u ranijim jutarnjim satima, ili kasnijem popodnevu, obzirom da Rode u predvečerje lete ka obližnjoj Lonji utažiti svoju žeđ, još atraktivnije bi moglo biti sredinom ljeta kada pravo sunce obasja Čigoć i malobrojno stanovništvo ovog mjestašca u parku prirode.


Međutim, osim Roda, Čigoć je mjesto sa pravim kulturnim bogatstvom, poglavito tu mislim na nekoliko stoljeća stare, orginalne, drvene kuće, građene u tradicionalnom stilu toga kraja, koje su preživjele izuzetno poguban zub vremena i danas su svjedočanstvo povijesti ljudi i običaja toga kraja. No, Čigoć nije jedino bogatstvo ovog dijela Hrvatske, Park prirode Lonjsko polje kao močvarno područje se ubraja među najugroženija staništa u Europi, Prema kriterijima direktive o pticama Europske unije, to područje pripada važnim područjima za ptice ( Important Bird Areas – IBA ). Sačinjavaju ga uglavnom tri polja: Lonjsko, Mokro i Poganovo polje. Rijeke Sava, Una, Kupa, Lonja i Strug susreću se upravo na području parka prirode. Zbog njihove vrlo složene dinamike, u ovom su području poplave nepredvidive pa se na njih mora računati u svako doba godine. Vodostaj Save nizvodno od Siska može porasti i za 10 m! Ako se u svim spomenutim rijekama najedanput pojave visoke vode, ogromne količine vode se sudaraju i uzrokuju poplave. Područje srednje Posavine može prihvatiti golemu količinu od dvije milijarde kubičnih metara vode. Tako nad Lonjskim poljem voda postaje vladarom kojega je prihvatio čak i čovjek. Takva priroda omogućuje razvoj i život mnogim vrstama ptica i biljaka, tako da ih se zaista ima što vidjeti, a iz Siska nerijetko voze turistički brodovi ( između ostalih i brod « Hrvat « ) prema Lonjskom polju vodenim putem obilazeći čitav park prirode smješten na dvadesetak kilometara od središnjeg grada ove županije, Siska.


FOTO ZAPIS:

utorak, 07.04.2009.

Neuništivi duh Miroslava Ćire Blaževića

TRENER SVIH TRENERA



Mnogi će reći kako neponovljivi Ćiro zadnjih dana proživljava svoju drugu mladost, no on nikada nije ni ostario, 74 godine su mu tek.

Ako ikada umrem, ovim riječima navodno započinje autobiografska knjiga Miroslava Blaževića, koja nikako da ugleda svjetlo dana, kako sada stvari stoje, uvjereni smo bio bi to BESTSELER, štivo koje bi izazvalo pravu književnu revoluciju poglavito u njegovoj rodnoj Bosni.


Zmaj od Bosne


Miroslav Blažević vjerojatno nije najbolji svjetski trener, ako je suditi prema čistoj statistici, prema rezultatima, puno ih je ispred njega, međutim, Ćiro kao rijetko koji svjetski stručnjak na svijetu ima ono nešto u sebi, neki generator koji pokreće, koji mobilizira cijelu sredinu u koju god dođe, od običnog, malog čovjeka do političkih glavešina, svi se naprosto guraju u njegovu blizinu, biti viđen u društvu trenerskog maga, znači biti dio društvene elite, znači biti u središtu pozornosti.


"Zmaj od Bosne", kako mu ovih dana tepaju u njegovoj rodnoj domovini, prošao je trnovitih nekoliko mjeseci da bi zadobio plebiscitarno povjerenje i obožavanje takozvanog običnog puka, koji je prepoznao sportsko poslanje i "mesijansku ulogu" u bosansko-hercegovačkom nogometu trenera svih trenera, ako netko u ovom trenutku može ujediniti mladež susjedne države pod jedan barjak, onda je to samo Ćiro Blažević. Njega tajno obožava i rigidni vođa takozvane Republike Srpske, samo što se to ne usudi javno priznati, sa druge strane Ćiro je ne jednom izjavio, kako neće biti miran dok Milorada Dodika ne preobrati u navijača svoje reprezentacije i to ne samo kad BIH igra protiv Turske, nego možda čak u skoroj budućnosti kada na suprotnoj strani bude stajala najbolja nogometna momčad Srbije, no pustimo maštarije, Ćiro je moćan, popularan, ali ni on nije svemoćan, iako bi ga navodno objeručke zagrlio i bošnjački član predsjedništva BIH, Haris Siladžić.


Njegovi najoštriji kritičari, poput Mehmeda Baždarevića ili notornog muslimanskog fundamentalista, Vahida Halihodžića, te Faruka Hadžibegića, u posljednje vrijeme su utihnuli, niti ružna riječ izborniku kojeg su do jučer gađali iz svih oružja koristeći medije kao poligon za ispoljavanje mržnje prema nekadašnjem treneru Dinama, a Ćiro uživa u ovakvoj situaciji, kao i svi uspješni ljudi, i on je pomalo tašt, ekscentrik, on voli kad njega vole, nerijetko mu ni to nije dovoljno, on voli biti predmetom divljenja, predmetom nepodijeljenog obožavanja, stoga i sam najbolje pliva u takvim okolnostima, kada su i mediji, i igrači i plebiscitom svi navijači stali uz bivšeg "Tuđmanovog trenera" . Oslobođenje, Dnevni avaz, svi najtiražniji mediji u susjednoj državi, osobito na teritoriju Federacije BIH, posvetili su neviđen prostor svojoj nogometnoj reprezentaciji i njenom izborniku, donedavno, dobar dio novinara se takmičio i kovao zavjere tražeći način kako da otjera hrvatskog stručnjaka, Ćiro se nije dao i uspio, iako do konačnog cilja preostaju još barem četiri prepreke, isto toliko bodova prednosti ispred velike Turske reprezentacije garantira Blaževiću miran i spokojan nastavak kvalifikacija, budući da sve adute drži u svojim rukama, odlučuje sam o sebi, a to je za svakog trenera najvažnije.


Nikada Bosna i Hercegovina u svojoj povijesti nije bila ovako blizu ostvarenja svog nogometnog sna, imali su dobre igrače, imali su i talenta, ali nisu imali zajedništvo, ni motivaciju kako taj svoj nogometni talent pretvoriti u adekvatan rezultat, možda Ćiro nije najbolji stručnjak na svijetu, iako su ga nakon francuske bronce tom titulom ukrasile njegove trenerske kolege, ali definitivno je najbolji motivator, vođeni takvom rukom oni bi stvarno mogli uspjeti u svom naumu, a Hrvatska bi po prvi puta dobila dva izbornika na najvećoj smotri nogometa, Slavena Bilića i Miroslava Blaževića. Uz malo više sportske sreće, reprezentacija Bosne i Hercegovine već sada je mogla pakirati kofere za crni kontinent, sjetimo se nesretnog poraza u Turskoj, odnosno Španjolskoj, međutim ni eventualno razigravanje neće biti kraj svijeta, na sličan način Čiro je preko Ukrajine stigao do trećeg mjesta na svijetu, upravo tu činjenicu izbornik BiH često spominje kao svoju najveću šansu.


Vječni mladić


Nema dvojbe da je Miroslav Blažević svjetski fenomen, 74 godine na leđima vječnog mladića gotovo da se ne osjete, on trči bez problema počasne krugove sa svojim igračima, iako u osmom desetljeću života, ne pomišlja na kraj, svjestan da samo rad i motiv čovjeka održavaju vitalnim. Njegova generacija, ako izuzmemo tvrdoglavog bugojanca Vlatka Markovića, odavno ne egzistira u vrhunskom nogometu, čak ni njegovi najveći kritičari, hrvatske treneri, ne guraju se u prvi plan govoriti o čovjeku koji ih je sportski sve nadživio. Oto Barić vjerojatno po zagrebačkim i austrijskim trgovinama traži idealnu boju za kosu, maštajući o dva igrača koja mu nedostaju kako bi stvorio sastav po svom ukusu, a splitski stručnjak Stanko Poklepović već godinama nije trenirao niti jednu ozbiljnu ekipu, dok se veliki hrvatski trener, mali Napoleon, Tomislav Ivić samoinicijativno povukao u mirovinu, zaista Ćirina generacija je na odlasku, samo je Ćiro vječan, netko će reći besmrtan, kao vino, kako godine prolaze, ono samo dobiva na vrijednosti i kvaliteti.


Zagrepčani mu nikada neće zaboraviti osamdeset drugu, dok je Dinama i modrih navijača slaviti će se sezona bijelog šala i furioznog proljeća, proljeća koje je u plave sezone vratilo naslov prvaka nakon punih 24 godine apstinencije, bila je to neponovljiva godina, nešto što Dinamo usprkos svim titulama nije uspio ostvariti do današnjeg dana.


Hrvati će ga vječno pamtiti i biti mu zahvalni na predivnim uspomenama iz Francuske, kada smo na svjetsko prvenstvo otišli kroz mala vrata, a vratili se sa medaljom oko vrata, uspjeh kojeg će biti teško ostvariti, uspjeh koji će, bojimo se, ostati nedostižan za hrvatski nogomet u desetljećima koja su ispred nas.


Bosna i Hercegovina, tek živi Ćirinu bajku, kakva će ona završetak imati, i hoće li se nepoželjna "zvijer" do kraja transformirati u prekrasnog princa tek ostaje da vidimo, no kako sada stvari stoje, kada bi se Ćiro kandidirao za bosansko-hercegovačkog cara, dobio bi više glasova nego Hugo Chavez u Venezueli.


Treća mladost, vječnog mladića? Da, moglo bi se reći, pod uvjetom da je on prihvatio ostarjeti, mnogi će se zakleti kako u sve tri putovnice koje izbornik BiH posjeduje, stoje različite godine rođenja, u jednoj navodno piše 1933., kao njegova godina, u drugoj se spominje 1935., a u trećoj koju sam najviše potencira zapisana je 1937. godina, međutim, objektivno govoreći, prihvatimo opće prihvaćenu godinu rođenja trenera svih trenera, 1935. godinu, 10. veljače, iako će zavidni Oto Barić ovo shvatiti kao provokaciju, budući da se on kune kako je neuništivom Čiri, punih 76. godina. Koju god godinu uzeli kao vjerodostojnu, u jednom se možemo složiti, pred Ćirom Blaževićem predstoje najbolji dani, ta, 74 godine su mu tek…

nedjelja, 05.04.2009.

Svima palim za Hrvatsku

CVJETNICA, DAN MUKE GOSPODNJE

Na današnji dan prisjećamo se trijumfalnog ulaska Isusa Krista u Jeruzalem, nekoliko dana uoči raspeća, narod oduševljeno pozdravio Mesiju.



Prema kršćanskoj tradiciji, na današnji dan prije gotovo 2000 godina, sin siromašnog drvodjelje iz Nazareta, Isus Krist, slavodobitno je ušao u Jeruzalem, glavni grad tadašnje Judeje i središte židovske vjere, bilo je vrijeme Pashe, a narod je oduševljeno pozdravio čovjeka, čudotvorca na bijelom magarcu, uzvikujući, "Hosana u visini, Hosana sinu Davidovu", mašući maslinovim i palminim grančicama.


" Hosana sinu Davidovu "


Gotovo u cijeloj Judeji pročulo se za čudotvorna djela "što ih učini gospodin" , bilo je to vrijeme nesmiljenog rimskog terora nad "izabranim narodom", a narod je u Isusu vidio spasitelja, ali spasitelja druge vrste, spasitelja čovjeka, ne mesiju i ne spasitelja Boga, oni su očekivali da On dokine Rimsko carstvo, da ih spasi višegodišnjeg ropstva, a On je došao da spasi svijet, nisu razumjeli, ili nisu htjeli razumjeti, upravo zato, nekoliko dana nakon trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, "Sin čovječji, mučen je, raspet, umro i pokopan", no, to je bila njegova misija, njegovo poslanje, upravo oni koji su najviše klicali i bili najglasniji, u presudnom trenutku su mu okrenuli leđa, međutim, tri dana kasnije, sin božji, prema vjerovanju, pobijedio je samu smrt, kako je rekao svojim učenicima, prije posljednjeg pozdrava na zemlji, "ja sam put, istina i život, tko u mene vjeruje, živjeti će vječno" .


Ovakva previranja u povijesti nisu rijetka pojava, sjetimo se slavodobitnih povrataka hrvatskih branitelja sa bojišta nakon Oluje, masovnih slavlja, pozdravnih govora dobrodošlice, sjetimo se koliko je vremena bilo potrebno da se to sve zaboravi. Nekoliko godina kasnije, prašina zaborava prekrila je junačke podvige hrvatskih ratnika, a njihove zapovjednike odvela u kazamate, zatvore, hrvatski vojnici, postali su zatočenici vlastite pobjede. Ipak oni koji su pobjedu pokušali pretvoriti u poraz nisu uspjeli, obzirom da je ljubav u svakom srcu čovjeka, a sve čovjeku mogu uzeti, osim ljubavi i uspomena. Sam Isus jednom prilikom je rekao: " što učinite najmanjem od mojih, meni ste učinili " !


Zato danas, ali i općenito, kad god vrijeme dopusti, zapalimo svijeću svim hrvatskim braniteljima, sa brojnih hrvatskih ratišta, sa ratišta u susjednoj Bosni i Hercegovini, sa svih bojišta gdje se branila Hrvatska, gdje se rađala sloboda, bilo oružjem (što je nažalost ponekad bilo nužno), bilo perom, slobodnom mišlju, "riječju djelom i propustom". Prisjetimo se mnogih nedužnih vojnika i civila stradalih u tragičnim vremenima suludog Titovog poslijeratnog krvavog pira, od Bleiburga, sve do Makedonije, prisjetimo se hrvatskih emigranata, ljudi poput Brune Bušića, koji su svojim djelovanjem konstantno branili pravo na hrvatsku slobodu, pravo na slobodnu misao, prisjetimo se nedužnih žrtava u Jasenovcu, prisjetimo se tih vremena i zamolimo Gospodina da se takvo bezumlje nikada ne ponovi, naravno, prisjetimo se Ovčare, vukovarskih heroja, Škabrnje, Srebrenice, prisjetimo se svega, zapalimo svijeću u počast tih ljudi, nedužnih žrtava jednog bezumlja, bezumlja, kakvog samo čovjek, odnosno nečovjek, u svom bolesnom umu može zamisliti, a onda i ostvariti, prisjetimo se svega toga, uz nadu, izrazimo uvjerenje kako će pravi krivci, poput Ratka Mladića, kad-tad odgovarati.


Možda je kasno da za svoja nedjela odgovaraju oni koji su prije šezdesetak godina krenuli putem zločina, možda je prekasno da im sudi čovjek, no, ovako ili onako, njima će suditi ili im je sudio Bog, a njegova presuda uvijek je najpravednija. Uvjereni smo da Bog, bezobzira kako ga mi zvali, i što On predstavljao svakome od nas, čuje naše zahtjeve, molitve, iako je ponekad odgovor ne.

četvrtak, 02.04.2009.

FOTO - Velika akcija za Sandru Paović

Tiskovna konferenciji povodom humanitarne akcije:"Sandra ti to možeš", koja će se održati dva dana uoči Sandrinog 26. rođendana, 13. 04.

Povodom najave programa humanitarne akcije ''Sandra, ti to možeš!'' održana je konferencija. Humanitarna akcija će se održati dva dana prije Sandrinog 26. rođendana, 13. travnja, na Uskrsni ponedjeljak i to na nekoliko lokacija u Gradu Zagrebu. Završnica akcije bit će emitirana uživo na HTV-u s početkom u 20 sati i trajat će do 22 sata.


" Krug za Sandru "


Na konferenciji su bili prisutni trener stolnotenisačica Neven Cegnar, Tamara Boroš, predstavnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca Stojko Vranković, Damir Šegota, predstavnici Sportske udruge studenata visoke poslovne škole Libertas i Bruno Kovačević sa HTV-a.


Riječi Damira Šegote, kao i predsjednika Kluba hrvatskih olimpijaca bile su više nego optimistične jer su obojica naglasili kako će sve učiniti da bi pomogli ovoj akciji.


- Od trenutka kad smo čuli što se dogodilo Sanji odlučili smo da joj moramo pomoći i nadamo se da ćemo uspjeti. U akciji će sudjelovati najveći i najbolji sportaši i kulturnnjaci, a ona će se odvijati na nekoliko mjesta s kojih će izvještavati naši reporteri. U sredini studija u Prisavlju bit će stol za stolni tenis kao simbol ove akcije - rekao je Bruno Kovačević u ime Hrvatske televizije.


Cijeli program će započeti na RŠC Jarun utrkom ''Krug za Sandru'', a veliko finale će biti revijalne nogometne utakmice za koje će karte biti besplatno podijeljene, stolnoteniski turnir i na kraju veliki koncert na Cvjetnom trgu. Uz to će biti organiziran i call centar koji će građanima omogućavati uključenje u akciju. Na Cvjetnom trgu će se prodavati majice po cijeni 40kn kojima se također sudjeluje u akciji, a iste te majice su prijavnica za utrku na Jarunu, kao što je 40kn prijava na stolnoteniski turnir.


Colonia se pridružila akciji


- Zahvaljujem inicijatorima ove akcije. Od početka su svi treneri i sportaši u kontaktu sa Sandrom, a drago mi je da ova akcija ide baš 2 dana prije njezinog rođendana i nadam se da će joj to biti dobar poklon - rekao je trener stonotenisačica Cegnar.


U akciji se može sudjelovati telefonskim pozivima već od danas na broj 060 9006, a isto tako jingl sa promocijom ove akcije kreće u emitiranje večeras od 18 sati. Za tvrtke je omogućeno da doniraju veće iznose na račun, a tu se prva istakla slovenska tvrtka MEDISARIA koja je donirala 30.000 kuna.


- Prošli tjedan sam bila kod Sandre. Psihički je jaka, ali je svjesna da je čeka najtežih godinu dana u životu. Rekla je da se sbvima zahvalim u njezino ime i da joj dođe da se rasplače kad čita koliko je ljudi uz nju - rekla je Tamara Boroš.


Neki od sportaša i estradnih zvijezda su potvrdili svoje sudjelovanje, pa ih se može i pohvaliti, a to su: Dubravko Šimec, Slavko Goluža, Zvonimir Bilić, Ante Kostelić, Nika Fleis, Ana Jelušić, te grupa Colonia, Feminem, Žanamari Lalić i Lana Klingor. Sve grupe i pjevači nastupit će s 3-4 pjesme. U stolnoteniskom turniru računa se na sudjelovanje mladeži, a nogomet će igrati Dinamo, Hajduk, Marić akademija, 24sata, te zvijezde protiv nogometaša, a kako doznajemo sudjelovat će i ministar Primorac.


Cilj cijele akcije je prikupiti 4.000.000,00 kuna za devetomjesečnu rehabilitaciju olimpijke Sandre Paović, a na HTV-u računaju kako će toliko biti prikupljeno do 23 sata 13. travnja. Isto tako na konferenciji je ukratko naglašeno kako bi trebalo korigirati neke medijske izvještaje koji govore da se Sandra Paović oporavlja u francuskom glavnom gradu Parizu, naime to nije točno, Sandra se trenutno na oporavku nalazi u mjestu 150 kilometara udaljenom od Pariza, Rouanu, uz dobre želje izražavamo nadu kako će ova akcija polučiti i više nego uspješne rezultate.

POJAŠNJENJE - Slike sa konferencija, kako iz Vlade, sa političkih konferencija, tako i sa sportskih događanja osobno fotografiram budući da se honorarno bavim novinarstvom, tek toliko reda radi da ne ispadne kako ih "posuđujem" od nekuda. Pratite HRT i NOVU TV i vidjeti ćete...Hvala.


FOTO ZAPIS: