Marketing
Svima palim za Hrvatsku
CVJETNICA, DAN MUKE GOSPODNJE
Na današnji dan prisjećamo se trijumfalnog ulaska Isusa Krista u Jeruzalem, nekoliko dana uoči raspeća, narod oduševljeno pozdravio Mesiju.
Prema kršćanskoj tradiciji, na današnji dan prije gotovo 2000 godina, sin siromašnog drvodjelje iz Nazareta, Isus Krist, slavodobitno je ušao u Jeruzalem, glavni grad tadašnje Judeje i središte židovske vjere, bilo je vrijeme Pashe, a narod je oduševljeno pozdravio čovjeka, čudotvorca na bijelom magarcu, uzvikujući, "Hosana u visini, Hosana sinu Davidovu", mašući maslinovim i palminim grančicama.
" Hosana sinu Davidovu "
Gotovo u cijeloj Judeji pročulo se za čudotvorna djela "što ih učini gospodin" , bilo je to vrijeme nesmiljenog rimskog terora nad "izabranim narodom", a narod je u Isusu vidio spasitelja, ali spasitelja druge vrste, spasitelja čovjeka, ne mesiju i ne spasitelja Boga, oni su očekivali da On dokine Rimsko carstvo, da ih spasi višegodišnjeg ropstva, a On je došao da spasi svijet, nisu razumjeli, ili nisu htjeli razumjeti, upravo zato, nekoliko dana nakon trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, "Sin čovječji, mučen je, raspet, umro i pokopan", no, to je bila njegova misija, njegovo poslanje, upravo oni koji su najviše klicali i bili najglasniji, u presudnom trenutku su mu okrenuli leđa, međutim, tri dana kasnije, sin božji, prema vjerovanju, pobijedio je samu smrt, kako je rekao svojim učenicima, prije posljednjeg pozdrava na zemlji, "ja sam put, istina i život, tko u mene vjeruje, živjeti će vječno" .
Ovakva previranja u povijesti nisu rijetka pojava, sjetimo se slavodobitnih povrataka hrvatskih branitelja sa bojišta nakon Oluje, masovnih slavlja, pozdravnih govora dobrodošlice, sjetimo se koliko je vremena bilo potrebno da se to sve zaboravi. Nekoliko godina kasnije, prašina zaborava prekrila je junačke podvige hrvatskih ratnika, a njihove zapovjednike odvela u kazamate, zatvore, hrvatski vojnici, postali su zatočenici vlastite pobjede. Ipak oni koji su pobjedu pokušali pretvoriti u poraz nisu uspjeli, obzirom da je ljubav u svakom srcu čovjeka, a sve čovjeku mogu uzeti, osim ljubavi i uspomena. Sam Isus jednom prilikom je rekao: " što učinite najmanjem od mojih, meni ste učinili " !
Zato danas, ali i općenito, kad god vrijeme dopusti, zapalimo svijeću svim hrvatskim braniteljima, sa brojnih hrvatskih ratišta, sa ratišta u susjednoj Bosni i Hercegovini, sa svih bojišta gdje se branila Hrvatska, gdje se rađala sloboda, bilo oružjem (što je nažalost ponekad bilo nužno), bilo perom, slobodnom mišlju, "riječju djelom i propustom". Prisjetimo se mnogih nedužnih vojnika i civila stradalih u tragičnim vremenima suludog Titovog poslijeratnog krvavog pira, od Bleiburga, sve do Makedonije, prisjetimo se hrvatskih emigranata, ljudi poput Brune Bušića, koji su svojim djelovanjem konstantno branili pravo na hrvatsku slobodu, pravo na slobodnu misao, prisjetimo se nedužnih žrtava u Jasenovcu, prisjetimo se tih vremena i zamolimo Gospodina da se takvo bezumlje nikada ne ponovi, naravno, prisjetimo se Ovčare, vukovarskih heroja, Škabrnje, Srebrenice, prisjetimo se svega, zapalimo svijeću u počast tih ljudi, nedužnih žrtava jednog bezumlja, bezumlja, kakvog samo čovjek, odnosno nečovjek, u svom bolesnom umu može zamisliti, a onda i ostvariti, prisjetimo se svega toga, uz nadu, izrazimo uvjerenje kako će pravi krivci, poput Ratka Mladića, kad-tad odgovarati.
Možda je kasno da za svoja nedjela odgovaraju oni koji su prije šezdesetak godina krenuli putem zločina, možda je prekasno da im sudi čovjek, no, ovako ili onako, njima će suditi ili im je sudio Bog, a njegova presuda uvijek je najpravednija. Uvjereni smo da Bog, bezobzira kako ga mi zvali, i što On predstavljao svakome od nas, čuje naše zahtjeve, molitve, iako je ponekad odgovor ne.
Post je objavljen 05.04.2009. u 17:49 sati.