ponedjeljak, 27.04.2009.

Mesić ponizio žrtve Jasenovca

MESIĆEV PRIVATNI OBRAČUN



U svom sramotnom, pomalo teatralnom, oproštajnom govoru hrvatski predsjednik izrekao čitav niz bedastoća i kvalifikacija.

Teatralnim nastupom u Jasenovcu, Stjepan Mesić zaokružio je svoju karijeru kao predsjednik države, još jednom ostao je dosljedan sebi, nekima i danas u Hrvatskoj omiljena srpska grupa, Bore četnika ( Riblja čorba davno je spjevala idealan hit baš po mjeri našeg šefa države, « ostani đubre do kraja «, Mesić je ostao dosljedan, to mu se mora priznati, iako je još jednom ponizio žrtve kojima se navodno došao pokloniti, kažem navodno, jer u njegovom teatralnom, promašenom govoru nije bilo ničega osim privatnih poruka svojim kritičarima, pojedinim novinarima ili bivšim stranačkom kolegama. Stjepan Mesić iskoristio je jedno od svojih posljednjih većih prigoda da se izravno na neprimjeren način i na sasvim pogrešnom mjestu obračuna sa neistomišljenicima. Sasvim prozirno, nepotrebno, bio je to govor kakav bi više priličio zaostalim ili bivšim svjetskim diktatorima, Fidelu Castru, libijskom vođi Gadafiju, vječnom predsjedniku Venezule, Hugu Chavezu i ostalim moralnim vertikalama demokratskog svijeta, na koji se vrckavi šaljivac, našom srećom hrvatski predsjednik još tek nekoliko mjeseci , poziva.




Pitajte predsjednika…


Dok su preostali govornici koliko-toliko pokušali zauzdati emocije i raspirivanje strasti uoči lokalnih izbora, « vicmaher « sa katastrofalnim smislom za humor opalio je iz svih oružja prema političkim protivnicima, prema svakome onome tko mu se posljednjih godina usudio suprotstaviti.


Što je konkretno Mesić, predsjednik na odlasku, rekao:



Svima je jasno na koga je uperio prstom, radi se ponajprije o Vici Vukojeviću, Ivanu Zvonimiru Čičku i profesoru Josipu Jurčeviću.

Tito nije zločinac, iako je čak i prema Mesićevu priznanju zločina bilo !?

Svijet se klanja Josipu Brozu!?

Kuda se žuri, baš sada sa iskopavanjem « tih jama «!?

Revizionizam neće proći?!?


Ovo su samo neke važnije točke ukratko izvađene iz konteksta predsjednikova govora u Jasenovcu. Mesić je govorio oko dvadesetak minuta u tih dvadesetak minuta, 15 minuta govora posvetio je aktualnim, žestokim političkim protivnicima ,nekada vjernim saveznicima. Žrtava se dotakao tek u tragovima, no idemo redom, točku po točku:





1. Dok je Stjepan Mesić pjevao o Juri i Bobanu i bio govorljiv zagovornik NDH, za što postoje egzaktni video materijali kao dokaz, dotle je Čičak govorio o svim zločinima bezobzira u ime koje ideologije počinjeni te bio proganjan i to upravo od tog Mesića i njegovog velikog prijatelja, bivšeg UDBAŠA, Jože Manolića. Tih vremena, Manolić je bio itekako moćan čovjek u hrvatskoj državi, sve dok ga predsjednik Tuđman nije uspio djelomično, ali ne sasvim, pasivizirati.


- Gospodine predsjedniče, koliko puta smo mi pobijedili u Drugom svjetskom ratu?


- Gospodine predsjedniče, koja Vam je najdraža ustaška pjesma, koju ste pjevali?


- Gospodine predsjedniče, poštujete li Vi pravni sustav bilo koje zemlje na svijetu, ako poštujete, znate li da je « osuđeni silovatelj « pravomoćno oslobođen bilo kakve odgovornosti i da se samo čeka kraj Vašeg mandata kako biste postali običan građanin i kako bi nestalo Vašeg imuniteta koji Vas sada štiti od sudskog progona?





Govoreći o Josipu Brozu Titu, trenutačni hrvatski predsjednik nije mogao odoljeti, pa je između ostaloga, uz nekoliko notornih gluposti izrekao i po koju laž. Naime, tvrditi kako Tito kao apsolutni, ( sa ovlastima koje niti jedan demokratski ratni vođa nema, Tuđman, Churchill ili Truman, ni izbliza nisu imali takav utjecaj na društvo, na vojsku, kao Jozo bravar ) vrhovni komandant partizanske vojske nije zločinac iako je povijesno dokazano suprotno, između ostaloga i zbog Titovog osobnog priznanja i svjedočenja Milovana Đilasa ( nekad velikog prijatelja zagorskog koljača ) , ravno je tvrdnji kako ste se baš jutros probudili na Veneri, jer su Vas netom prije oteli vanzemaljci. Postoje jasni kriteriji kojima struka vrednuje neke povijesne događaje i onda ih tako i kvalificira, predsjednik je u tome očiti totalni autsajder, naravno, njegovo « nepoznavanje « činjenica nije niti malo slučajno, nakon odlaska u mirovinu, osim preživjelih komunističkih ideologa, Mesić i neće baš imati neko društvo sa kojim bi dočekao svoj biološki kraj i proživio mirno ostatak života.


- Gospodine predsjedniče, često ste govorili o prvom predsjedniku kao « zločincu «, zašto Tito za Vas ima drugi tretman, je li to zbog nekih « objeda « kako Vam je i sam pokojni otac ogrezao u zločinu, ili je tome razlog taština i zavist, odnosno apsolutna ljubomora i mržnja koju osjećate prema Tuđmanu, svjesni da nakon Vašeg odlaska jedva da će se netko sjetiti što ste radili i tko ste bili, dok se prvi pamte vječno?


- Gospodine predsjedniče nakon rata Titova soldateska smaknula je dvostruko veći broj ljudi nego ustaški režim za svih, svojih četiri godine postojanja, koliko je potrebno ubiti, a da bi to bio zločin, po Vašem strogom, stručnom i nadasve objektivnom kriteriju?


- Gospodine predsjedniče, na svoj osebujan način, vođeni nepogrešivim smislom za pravdu, ustvrdili ste kako komunistički sustav nije bilo zločinački, poštovani predsjedniče, kako biste okarakterizirali dobrohotnu i Božjom milošću obdarenu vlast u SSSR-u? Nije li ta demokratska vlast, usput malo i komunistička, umlatila milijune nedužnih ljudi, pod vodstvom jednog od vođa komunizma, J. V. Staljina ? Kako biste okarakterizirali Crvene kmere i njihovog dičnog, ponosnog vođu, da ne govorimo o kineskom " sinu svjetla ", Mao Ze Tungu?





Ne postoji demokratska zemlja u svijetu koja se na bilo koji način «klanja» « legendarnom « vođi komunističkog pokreta, Josipu Brozu Titu, niti jedna, ponovimo još jednom, jer se očito radi o namjernoj obmani i laži koja dolaze iz samog državnog vrha. U nekim kvazi državama, bana državama, sa diktatorskim režimima, gdje ni ljudskih sloboda ni demokratskog potencijala ne postoji, kako danas, tako ni u Titovo vrijeme, imamo poneku ulicu ili zgradu koja nosi ime jugoslavenskog diktatora i uglavnom se radi o latinoameričkim ili afričkim državama, međutim demokratska Europa sa gnušanjem je odbacila komunizam na jednaki način kao i fašizam.


- Gospodine predsjedniče, zašto po tko zna koji puta obmanjujete javnost namjerno, zašto lažima sebi gradite aureolu sveca, kada ste tek « klevetnik «? Znate li Vi gospodine predsjedniče da Hrvatska želi ući u Europsku uniju, gdje komunizmu također nema mjesta, dakle Hrvatska ne želi sjedinjenje sa Libijom, Kubom ili Venezuelom, zašto nas gurate u taj propali i odbačeni ideološki blok bijede i siromaštva?





Jedna od najgrozomornijih predsjednikovih gluposti ide u pravcu vremena, naime našeg vrlog i osjećajima prožetog šefa smeta « tajming «, kako je moguće da se « baš sada krenulo u iskopavanje grobnica «, pita se Stjepan Mesić? On se može to pitati, ali ne mi koji znamo i ne svi oni koji imaju mogućnost rasuđivati temeljem zdravog razuma, naime, Hrvatska je suverena država, ali je to i Slovenija, Hrvatske ne može samo tako ulaziti sa bagerima na teritorij države koja je međunarodno priznata i k tome članica EU, barem ne bez dopuštenja Joška Jorasa.


- Gospodine predsjedniče, nije točno da su sve masovne grobnice poznate i da se tek sada kreće u njihovo prekopavanje, nije točno da neki « propali povjesničari i lažni borci za ljudska prava tek sada mašu ljudskim kostima «, kako ste na bezobrazan i ciničan, te sasvim nehuman, neljudski način, samo sebi svojstvenom duhovitošću primijetili. Ono što je točno predsjedniče, jeste sasvim nešto drugo, javnost je tek sada upoznata sa razmjerima zvjerstava u Kočevskom Rogu, i tek sada su Slovenci detaljno sa time izašli na svjetlo dana, zašto je tome tako predsjedniče, mislim da bismo trebali najprije priupitati Vas, premijera Sanadera ili neke pripadnike bivšeg Račanovog režima?


- Recite nam Vi gospodine predsjedniče zašto nema političke volje da se obračuna sa zločincima, možda zato što « ljubujete « sa bivšim udbašima, Josipom Boljkovcem, Jožom Manolićem, ( ima njih još ) potencijalnim egzekutorima komunističkog režima.?





Uistinu predsjedniče, revizionizam neće proći, neće proći minimaliziranje komunističkih žrtava, jednako kao što nije prošlo ni preuveličavanja jasenovačkih žrtava ( broj sam po sebi je veliki i monstruozan, bez ideoloških i političkih prepucavanja ) od strane velikosrpske politike. Neće, proći, ni danas kada ste predsjednik, neće proći ni sutra kada to više ne budete.


- Gospodine predsjedniče, znate li Vi da većina hrvatskog naroda, da svatko iole normalan prezire ustaški režim, zbog njegove genocidnosti, zbog nedužnih žrtava, znate li Vi gospodine predsjedniče da su svi vaši « politički neprijatelji, neistomišljenici « sa kojima ste se ovako javno na sramotan i besprizoran način na neprimjerenom mjestu obračunali, davno osudili fašističke žrtve, dok ste Vi još pjevali o desetom travnju, sanjali dvostruku pobjedu i zvali u pomoć Juru i Bobana? Naravno da Vi to znate gospodine Mesiću, ali ste preveliki manipulator i iluzionista da biste to javno priznali.


- Gospodine predsjedniče, navedite i citirajte samo jednu rečenicu u kojoj « lažni borac « za ljudska prava veliča i « revidira « značenje Nezavisne Države Hrvatske, hrvatska javnost lakoćom će pronaći primjer ( i to ne jedan ) Vašeg koketiranja sa ustaštvom?


- Gospodine predsjedniče, nećete uspjeti, nećete u Hrvatsku ponovo uvesti komunizam i štovanje vrednota te ideologije na mala vrata kako to pokušavate, koliko god se trudili u tome, 1990. godine na slobodnim i demokratskim izborima odbacili smo fašizam i komunizam, kao dva zla , kao dva totalitarizma kojih se gnuša svaki slobodno misleći čovjek.


- Za kraj, gospodine predsjedniče u odlasku, zašto se niste poklonili žrtvama, zbog toga ste došli, zar ne? Zar žrtve u logorima smrti ne zaslužuju dužni pijetet i poštovanje, zašto ste ih opet ponizili, ovako javno i putem malih ekrana? Zar se niste mogli sa neistomišljenicima obračunati u neko drugo vrijeme i na nekom drugom mjestu, primjerice na treningu Nanbuda, navodno ste majstor te drevne sportske, borilačke vještine, tek nešto lošiji od obiteljskog nasilnika i velikog Vašeg prijatelja, odvjetnika, Ante Nobila?


Umjesto obračuna sa prošlošću i osude prošlih režima, Mesić se obračunao sa današnjicom, umjesto pijeteta i dostojanstva, poniženje i osobne frustracije, zaista Hrvatska nije zaslužili ovakvog šefa države, spomenute žrtve još manje ovakvog govornika na svojoj komemoraciji.