Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
Tijekom cijelog dana u Zagrebu traje humanitarna akcija kojom se nastoji pomoći nesretno nastradaloj Sandri Paović.
Akcija za Sandru Paović počela je od ranog jutra na Jarunu. Naime, prvi dio akcije je ''Krug za Sandru''. Prijave su bile majice sa logom akcije, a u utrku se uključilo nešto manje od 600 ljudi dok je prodano nešto manje od 1000 majica što se može smatrati vrlo dobrim rezultatom.
Već oko 10 sati počele su prijave, a majice za prijavu po cijeni od 40 kuna prodavali su Tamara Boroš, Ivana Brkljačić i Gordan Kožulj. U samu akciju uključio se i ministar Dragan Primorac koji je na Jarun stigao sa svojom obitelji. Kako je riječ o trci gradonačelnik Milan Bandić se također uključio u utrku iako nije bio pobjednik, ali mu je cilj bio pokazati Sandri da je i Grad Zagreb uz nju.
Na cilju su nagrađeni tri pobjednice i tri pobjednika i to redom:
- trkači: Goran Murić, Robert Vegše, Siniša Majdandžić.
Riječi političara
Nakon dočeka pobjednika i svih onih koji su ipak bili malo sporiji, a među njima i Milan Bandić stigavši nakon 35 minuta, točno u podne pokraj košarkaškog igrališta na Jarunu sletjeli su padobranci Marko Premužić, Hrvoje Sladetić i Petra Džidara. Za sve sudionike utrke organizatori su se pobrinuli nudeći im osvježavajuće piće, a atraktivne hostese dijelile su slatkiše djeci, ali i odraslima.
- Moram napomenuti kako je Sandra Paović inače iz herojskog grada Vukovara, a svi znamo kakvih heroja u tom gradu ima stoga vjerujem da će ona ovo uspješno prebroditi, a naše je da joj pomognemo koliko god u tome možemo – naglasio je ministar obrazovanja, prosvjete i športa Dragan Primorac.
Neizbježni Milan Bandić tek je kratko napomenuo kako je Grad Zagreb od samog početka uz Sandru Paović te kako se on uvijek odaziva na humanitarne akcije(detaljnije izjave pogledajte u našim multimedijama kao i neke isječke sa Jaruna). Zaključno treba reći kako je prvi dio današnje akcije ''Sandra, ti to možeš!'' na zagrebačkomJarunu ispunio sva očekivanja zahvaljujući prekrasnom proljetnom vremenu, ali i velikom odazivu građana s obzirom da su se u trku uključili i stari i mladi.
FOTO ZAPIS:
SANDRA TI TO MOŽEŠ ( 2. )
FOTO: Stolnoteniski turnir za Sandru Paović
Drugi dio današnjeg cjelodnevnog programa u sklopu humanitarne akcije za nesretno stradalo olimpijku održan na SRC Mladost.
Cjelodnevni program humanitarne akcije pod sloganom, «Sandra ti to možeš» došao je do svog drugog dijela i to na SRC Mladost na Savi. Naime u Domu Lovro Ratković održan je veliki stolnoteniski turnir kojoj je bila nazočna naša druga olimpijka, Tamara Boroš, na velikom turniru nastupilo je u šest kategorija gotovo dvjesto mladih stolnotenisača i stolnotenisačica, svi su naravno nosili majice sa likom nesretno stradale hrvatske olimpijke koja se trenutno na oporavku nalazi u Francuskoj.
Stolnoteniski turnir organizirao je Sandrin matični Hrvatski stolnoteniski savez Igrali su najmlađi kadeti (do 10 godina), mlađi kadeti (do 12 godina) te kadeti i juniori (do 17 godina), osam najboljih iz svake konkurencije otišlo je u dalji tijek natjecanja. Obzirom da prvi dio održan na Jarunu više nego uspio u svojoj nakani jer su gotovo sve majice sa Sandrinim likom prodane po cijeni od 40 kuna te je «Krugom za Sandru» prikupljeno 40.000,00 kuna, stolnoteniski turnir tek je bio svojevrsni više nego uspješni dodatak ovoj akciji, obzirom da smo gledali uistinu vrstan stolni tenis(više u našim multimedijama). Hrvatska je talentirana sportska nacija pa ne sumnjamo kako će mnogi nastaviti uspješnim putem naše nesretno nastradale olimpijke.
FOTO ZAPIS:
SANDRA TI TO MOŽEŠ ( 3. )
FOTO: Nogometne legende za Sandru Paović
U odbojkaškom domu na Savi, Bojan Stranić, prikazanim nogometom nogometaši oduševili oko petstotinjak ljubitelja nogometa.
U odbojkaškom domu na Savi, Bojan Stranić u večernjem terminu održan je treći dio ovog maratonskog dana posvećenog Sandri Paović. Naime, nogometne legende, uglavnom bivši nogometaši, estradne zvijezde uz neizbježnog ministra prosvjete, obrazovanja i sporta Dragana Primorca oduševile su petstotinjak najupornijih ljubitelja nogometa.Treba spomenuti kako se nažalost dugo očekivani izbornik susjedne Bosne i Hercegovine, Miroslav Ćiro Blažević, nije pojavio u odbojkaškom domu, iako su ga svi do zadnjeg trenutka nestrpljivo očekivali.
Parada atraktivnog nogometa
Na samom početku, prije glavnog malonogometnog događaja svoje snage odmjerili su mladi nogometaši Dinama i mladi nogometaši koji su branili boje Sandre Paović, uvjerljivom igrom te na kraju uvjerljivim rezultatom slavili su mladi dinamovci sa 2-0.
Nakon njih na teren su izašli sastavi "Humanih zvijezda Cor Unum" i "Hrvatski olimpijci", bila je to prava ljepotica ove večeri u prilično neizvjesnoj utakmici, u kojoj su Humane zvijezde povele te se rezultat često lomio i bio neizvjestan do pred kraj utakmice, slavili su olimpijci iako bez svog trenera Blaževića sa ukupnih 5-3. Treba reći kako je ministar Primorac postigao jedan zgoditak međutim to Humanim zvijezdama nije bilo dovoljno protiv jakih olimpijaca koje je predvodio nekadašnji as, i bivši legendarni kapetan modrih Zvonimir Boban.
Zatim su svoje umijeće u uvjerljivo najslabijoj utakmici ove večeri pokazale ekipe "Akademija Marić" i "24 sata", susret je zaveršio bez pobjednika iako su većim dijelom susreta vodili nogometaši "24 sata", u inače lošoj utakmici istako se nekadašnji igrač Dinama, Silvio Marić.
Za mnoge poslastica večeri, te šlag na tortu ovog napornog dana, utakmica veterana, nekoć ljutih protivnika na zelenom travnjaka, Dinama i Hajduka. Momčad plavih kao trener predvodio je nekoć uspješni stoper modrih Zvjezdan Cvetković. Utakmica dva izjednačena protivnika sa određenom dominacijom Hajduka, poglavito moramo istaknuti velikog strijelca splitskih bilih, Zlatka Vujovića, svojom trkom i brzinom čak i danas pokazuje koliki je to zapravo velemajstor nogometne lopte, neuhvatljiv za plavu obranu i borben do granica izdržljivosti, ostavio je sebe na parketu, međutim i njegova sjajna igra nije bila dovoljna da se izvuče nešto više od minimalnog poraza obzirom da je na golu modrih stajao nesavladivi vratar, Šušnjara. Uvjerljivo najbolji igrač utakmice. Stoga je konačnih 2-1 za ekipu Zvjezdana Cvetkovića, više nego zaslužen rezultat, iako se ne možemo oteti dojmu kako bijeli nisu zaslužili ovaj poraz, no takav je nogomet, zato ga i zovu najvažnijom sporednom stvari na svijetu, nepredvidiv i neizvjestan do krajnjih granica. Lijepo je opet bilo vidjeti na dijelu stare majstore, na momente brze prodore po desnoj srani nekadašnjeg braniča Dinama, Milivoja Bračuna, točna proigravanja hajdukovca i nesuđenog dinamovca Ivana Gudelja, silovite udarce "turopoljskog topa", Stjepana Deverića te nikada ugasli osjećaj za gol Zlatka Kranjčara, koji je i na ovoj utakmici postigao zgoditak kako to golgeteru i priliči. Doista, generacija iz 1980. godine igrala je čaroban nogomet, sa šarmom kakav danas se ne viđa, njihovo vrijeme bilo je neponovljivo i ostale su legende o kojima se pričaju priče, sa koljena na koljeno.
U veličanstvenoj nogometnoj večeri svoje umijeće gledateljima su pokazali između ostalih:Dragan Primorac, Boris Novković, Danko Cvjetičanin, Vlado Šola, Tomo Šokota, Edin Mujčin, Đoni Vilson i mnogi drugi. (više o tome, između ostalog i neke pogotke možete pogledati u našim multimedijama)
Gledatelji su zadovoljni napustili dom odbojke uživajući u atraktivnom nogometu koji je igran u fer i korektnoj atmosferi, nakon završetka cjelodnevnog programa za novinare priređen je koktel u obližnjem noćnom klubu "Roco". Moramo na kraju istaknuti veliki trud i požrtvovnost glasnogovornice HOO-a, Gordane Gačeše, te joj zahvaliti na korektnoj suradnji tijekom svih ovih dana od samog početka humanitarne akcije za Sandru Paović, svojim promptnim i iscrpnim najavama uistinu je puno pridonijela uspjehu ovog hvale vrijednog projekta.
FOTO ZAPIS:
SANDRA, TI TO MOŽEŠ! ( 4. )
FOTO: Veličanstveni završetak akcije za Sandru
Nakon cjelodnevnog programa konačno je skupljeno oko dva milijuna kuna, no akcija još traje i možete se uključiti.
Dan veličanstvene akcije za Sandru Paović završio je koncertom na Cvjetnom trgu, dok se u isto vrijeme na drugom kraju grada odvijao turnir u malom nogometu. Naime, akcija ''Sandra, ti to možeš!'' koja je počela u jutarnjim satima utrkom '' Krug za Sandru'', doskokom padobranaca, a odmah zatim i stolnoteniskim turnirom završila je navedenim koncertom i turnirom uz izravan prijenos na HRT-u i poznatim gostima u call centru.
Akcija je otvorena još do 14. travnja tako da su pozivi na 060 9006 i dalje dobrodošli, a upravo na to su cijelu večer podsjećale zvijezde poput grupe Colonia, Žanamari Lalić, Vlatke Pokos i mnogih drugih. Njihovo okupljanje počelo je oko sat vremena prije koncerta u ''backstageu'', kako su nazvali obližnji kafić, koji je bio pod nadzorom redara.U dobrom društvu vrijeme je brzo prošlo, a koncert koji su vodili Uršula Tolj i Petar Vlahov otvorio je Sandi.
U ritmu glazbe do dva milijuna kuna
Zbog okruženja Cvjetnog trga kamerama velik broj ljudi ostao je u okolnim ulicama, a oni najhrabriji okupili su se ispred pozornice. Svojim laganicama Sandi nije privukao publiku, no Žanamari Lalić je bila pravi magnet za muški rod koji se pri samoj njezinoj pojavi počeo približavati pozornici. Atmosferu je zagrijala Maja Šuput kao vrlo vrckava pjevačica, a Nered je dodatno sve začinio navijačkim pjesmama.
Najveću pozornost i reakciju izazvala je grupa Colonia, zapjevavši nekoliko sad već starih hitova i nov pjesmu ''Lažu oči moje''. Kako Colonia ne dolazi na koncerte bez atraktivnih plesačica one su i ovaj put u centru pozornosti. Da Coloniju vole i mladi i stari pokazalo se upravo na koncertu jer se jedna baka jako uživela u pjesmu.
U dobrom ritmu nastavila je grupa Feminem dok je odzvanjalo da je skupljeno više od 2 milijuna kuna za Sandrino liječenje nakon teške prometne nesreće u Francuskoj, a konačan iznos će se znati nakon završetka akcije. To je dobar pokazatelj da je akcija uspjela i da su ljudi humani unatoč krizi.
