Marketing
Neuništivi duh Miroslava Ćire Blaževića
TRENER SVIH TRENERA
Mnogi će reći kako neponovljivi Ćiro zadnjih dana proživljava svoju drugu mladost, no on nikada nije ni ostario, 74 godine su mu tek.
Ako ikada umrem, ovim riječima navodno započinje autobiografska knjiga Miroslava Blaževića, koja nikako da ugleda svjetlo dana, kako sada stvari stoje, uvjereni smo bio bi to BESTSELER, štivo koje bi izazvalo pravu književnu revoluciju poglavito u njegovoj rodnoj Bosni.
Zmaj od Bosne
Miroslav Blažević vjerojatno nije najbolji svjetski trener, ako je suditi prema čistoj statistici, prema rezultatima, puno ih je ispred njega, međutim, Ćiro kao rijetko koji svjetski stručnjak na svijetu ima ono nešto u sebi, neki generator koji pokreće, koji mobilizira cijelu sredinu u koju god dođe, od običnog, malog čovjeka do političkih glavešina, svi se naprosto guraju u njegovu blizinu, biti viđen u društvu trenerskog maga, znači biti dio društvene elite, znači biti u središtu pozornosti.
"Zmaj od Bosne", kako mu ovih dana tepaju u njegovoj rodnoj domovini, prošao je trnovitih nekoliko mjeseci da bi zadobio plebiscitarno povjerenje i obožavanje takozvanog običnog puka, koji je prepoznao sportsko poslanje i "mesijansku ulogu" u bosansko-hercegovačkom nogometu trenera svih trenera, ako netko u ovom trenutku može ujediniti mladež susjedne države pod jedan barjak, onda je to samo Ćiro Blažević. Njega tajno obožava i rigidni vođa takozvane Republike Srpske, samo što se to ne usudi javno priznati, sa druge strane Ćiro je ne jednom izjavio, kako neće biti miran dok Milorada Dodika ne preobrati u navijača svoje reprezentacije i to ne samo kad BIH igra protiv Turske, nego možda čak u skoroj budućnosti kada na suprotnoj strani bude stajala najbolja nogometna momčad Srbije, no pustimo maštarije, Ćiro je moćan, popularan, ali ni on nije svemoćan, iako bi ga navodno objeručke zagrlio i bošnjački član predsjedništva BIH, Haris Siladžić.
Njegovi najoštriji kritičari, poput Mehmeda Baždarevića ili notornog muslimanskog fundamentalista, Vahida Halihodžića, te Faruka Hadžibegića, u posljednje vrijeme su utihnuli, niti ružna riječ izborniku kojeg su do jučer gađali iz svih oružja koristeći medije kao poligon za ispoljavanje mržnje prema nekadašnjem treneru Dinama, a Ćiro uživa u ovakvoj situaciji, kao i svi uspješni ljudi, i on je pomalo tašt, ekscentrik, on voli kad njega vole, nerijetko mu ni to nije dovoljno, on voli biti predmetom divljenja, predmetom nepodijeljenog obožavanja, stoga i sam najbolje pliva u takvim okolnostima, kada su i mediji, i igrači i plebiscitom svi navijači stali uz bivšeg "Tuđmanovog trenera" . Oslobođenje, Dnevni avaz, svi najtiražniji mediji u susjednoj državi, osobito na teritoriju Federacije BIH, posvetili su neviđen prostor svojoj nogometnoj reprezentaciji i njenom izborniku, donedavno, dobar dio novinara se takmičio i kovao zavjere tražeći način kako da otjera hrvatskog stručnjaka, Ćiro se nije dao i uspio, iako do konačnog cilja preostaju još barem četiri prepreke, isto toliko bodova prednosti ispred velike Turske reprezentacije garantira Blaževiću miran i spokojan nastavak kvalifikacija, budući da sve adute drži u svojim rukama, odlučuje sam o sebi, a to je za svakog trenera najvažnije.
Nikada Bosna i Hercegovina u svojoj povijesti nije bila ovako blizu ostvarenja svog nogometnog sna, imali su dobre igrače, imali su i talenta, ali nisu imali zajedništvo, ni motivaciju kako taj svoj nogometni talent pretvoriti u adekvatan rezultat, možda Ćiro nije najbolji stručnjak na svijetu, iako su ga nakon francuske bronce tom titulom ukrasile njegove trenerske kolege, ali definitivno je najbolji motivator, vođeni takvom rukom oni bi stvarno mogli uspjeti u svom naumu, a Hrvatska bi po prvi puta dobila dva izbornika na najvećoj smotri nogometa, Slavena Bilića i Miroslava Blaževića. Uz malo više sportske sreće, reprezentacija Bosne i Hercegovine već sada je mogla pakirati kofere za crni kontinent, sjetimo se nesretnog poraza u Turskoj, odnosno Španjolskoj, međutim ni eventualno razigravanje neće biti kraj svijeta, na sličan način Čiro je preko Ukrajine stigao do trećeg mjesta na svijetu, upravo tu činjenicu izbornik BiH često spominje kao svoju najveću šansu.
Vječni mladić
Nema dvojbe da je Miroslav Blažević svjetski fenomen, 74 godine na leđima vječnog mladića gotovo da se ne osjete, on trči bez problema počasne krugove sa svojim igračima, iako u osmom desetljeću života, ne pomišlja na kraj, svjestan da samo rad i motiv čovjeka održavaju vitalnim. Njegova generacija, ako izuzmemo tvrdoglavog bugojanca Vlatka Markovića, odavno ne egzistira u vrhunskom nogometu, čak ni njegovi najveći kritičari, hrvatske treneri, ne guraju se u prvi plan govoriti o čovjeku koji ih je sportski sve nadživio. Oto Barić vjerojatno po zagrebačkim i austrijskim trgovinama traži idealnu boju za kosu, maštajući o dva igrača koja mu nedostaju kako bi stvorio sastav po svom ukusu, a splitski stručnjak Stanko Poklepović već godinama nije trenirao niti jednu ozbiljnu ekipu, dok se veliki hrvatski trener, mali Napoleon, Tomislav Ivić samoinicijativno povukao u mirovinu, zaista Ćirina generacija je na odlasku, samo je Ćiro vječan, netko će reći besmrtan, kao vino, kako godine prolaze, ono samo dobiva na vrijednosti i kvaliteti.
Zagrepčani mu nikada neće zaboraviti osamdeset drugu, dok je Dinama i modrih navijača slaviti će se sezona bijelog šala i furioznog proljeća, proljeća koje je u plave sezone vratilo naslov prvaka nakon punih 24 godine apstinencije, bila je to neponovljiva godina, nešto što Dinamo usprkos svim titulama nije uspio ostvariti do današnjeg dana.
Hrvati će ga vječno pamtiti i biti mu zahvalni na predivnim uspomenama iz Francuske, kada smo na svjetsko prvenstvo otišli kroz mala vrata, a vratili se sa medaljom oko vrata, uspjeh kojeg će biti teško ostvariti, uspjeh koji će, bojimo se, ostati nedostižan za hrvatski nogomet u desetljećima koja su ispred nas.
Bosna i Hercegovina, tek živi Ćirinu bajku, kakva će ona završetak imati, i hoće li se nepoželjna "zvijer" do kraja transformirati u prekrasnog princa tek ostaje da vidimo, no kako sada stvari stoje, kada bi se Ćiro kandidirao za bosansko-hercegovačkog cara, dobio bi više glasova nego Hugo Chavez u Venezueli.
Treća mladost, vječnog mladića? Da, moglo bi se reći, pod uvjetom da je on prihvatio ostarjeti, mnogi će se zakleti kako u sve tri putovnice koje izbornik BiH posjeduje, stoje različite godine rođenja, u jednoj navodno piše 1933., kao njegova godina, u drugoj se spominje 1935., a u trećoj koju sam najviše potencira zapisana je 1937. godina, međutim, objektivno govoreći, prihvatimo opće prihvaćenu godinu rođenja trenera svih trenera, 1935. godinu, 10. veljače, iako će zavidni Oto Barić ovo shvatiti kao provokaciju, budući da se on kune kako je neuništivom Čiri, punih 76. godina. Koju god godinu uzeli kao vjerodostojnu, u jednom se možemo složiti, pred Ćirom Blaževićem predstoje najbolji dani, ta, 74 godine su mu tek…
Post je objavljen 07.04.2009. u 23:17 sati.