ponedjeljak, 02.01.2023.
Otaku
Evo jednog zanimljivog odlomka iz knjige 'Plava krava', marketinškog gurua Setha Godina:
"Japanci su izmislili nekoliko uistinu korisnih riječi. Među njima je i otaku. Otaku opisuje nešto što je više od hobija i tek stupanj niže od opsjednutosti. Otaku je nesavladiva želja koja čovjeka tjera da se odveze u najudaljeniji dio grada kako bi kušao okruglice od sira u novootvorenom restoranu koji je dobio sjajne kritike. Otaku je želja koja čovjeka tjera da sazna sve što može o Lionelovoj novoj digitalnoj lokomotivi - i da o tome priča drugim hobistima. Otaku je, pokazalo se, u srcu fenomena Plave krave."
Imate li vi svoj otaku? Nešto što vas toliko zaokupi da idete i idete i idete? Ako nemate, pronađite ga. Život će vam postati uzbudljiviji.
Evo jednog mog malog primjera iz srednje škole. Cijeli period srednje škole bio sam ozbiljno na Doorsima. Ne 'tek stupanj niže od opsjednutosti', već prije stupanj više. Okolina je teško mogla ne primijetiti. Majica s ogromnim licem Jima Morrisona. Sve bilježnice, i klupa, s natpisom doors, na onaj specifičan način na koji se on već pisao. Bilježnica mog prijatelja, koji me i 'navukao' na to, nije bila ništa manje ispisana. Zapravo i više, i stilski ljepše, jer on je slikar. Nikolina iz razreda je jedan dan usputno rekla kako je njen par godina stariji brat prije slušao Doorse (valjda ih je 'prerastao' s kakvih 18 godina?) i ima neki album, pa ako želim može mi ga dati, jer on će ga vjerojatno baciti. Potpuno zabrinut za sudbinu tog albuma, otpratio sam Nikolinu do njene kuće odmah taj dan posliije škole. Ja sam živio jedno dva km od škole, na jednu stranu, a ona jedno tri-četiri km na suprotnu stranu. Sa zadovoljstvom sam otklipsao s njom, preuzeo tu kazetu, 'Waiting for the sun', koja je njenom bratu, a njoj još i više, bila tek puki komad suvišne plastike, a meni u tom trenutku i danima, tjednima koji su slijedili, najbolji ulov kojem se nisam mogao ni nadati. Od nje sam brzim korakom otklipsao prema svojoj kući i svom kazetofonu s dvije glave, da što prije čujem zvuk s te kazete. Sjećam se gušta, sjećam se uzbuđenja, sjećam se da sam bio spreman otklipsati i pedeset km zbog tog albuma. A opet, nekom drugom je to tek komad plastike. A sad sam naučio da za tako nešto Japanci imaju i termin. Otaku. Poanta: vidite malo što bi to moglo biti u vašem slučaju. Što bi mogao biti vaš otaku? Zbog čega biste bili spremni hodati i hodati, voziti i voziti? Te stvari daju šmek i okus životu. To mogu biti, često i jesu, najobičnije sitnice. Ali, za vas, to su velike stvari. Vidite malo. Što bi to moglo biti u vašem slučaju?
Run with me
No one here gets out alive
Love street
- 09:49 -
