utorak, 25.02.2020.
Marin Miletić. Pramentalitet.
Kada je bio onaj famozni prosvjed tzv. prosvjetara u metropoli, nisam ga pratio i zahvaljujući tome bio sam oslobođen mogućnosti da me se truje s glupostima koje su se tamo izvaljivale. Ali s obzirom da ne živim u džungli, već, eto, koristim blagodati interneta, svako malo bi odnekuda iskakale informacije o isto tako famoznom govoru riječkog nadobudnog tzv. vjeroučitelja Marina Miletića. Kliknem na youtubeu tada i odlučim odvojiti nekoliko minuta, znajući unaprijed da će to biti bačenih nekoliko minuta, jer ne može biti drugačije. Naravno, Marin se nalupetao, poveden ulicom i ruljom. Glupost na glupost na glupost. Zahvaljujući tom kliku i logici internetskog marketinga, od tada mi se redovito nude gospodinovi videi i napisi, koji su ovome dnevna rutina. U većini slučajeva (u oko 99,9999 itd posto) mi ne pada na pamet da otvaram videa, jer to su totalna sranja, ali ponekad preletim rečenicu iz pisanih objava i ponekad sam pogledao po nekoliko komentara (usput, čovjeka redovito prati više od dvadeset tisuća ljudi). Na temelju toga, jasno je da postoji jedna pozamašna scena ovaca koje prate, lajkaju, podržavaju, šire, hrane se s takvim glupostima. Kada vidi da se drugi hrane glupostima koje servira, da mljackaju, žvaču i podržavaju, to Marinu daje velik podstrek i vjetar u leđa da proizvodi još više takvog smeća i tako se stvar širi, održava i raste. A sve su to kompletne gluposti kojima nije mjesto u ovom dobu. To je kao da za paljenje vatre koristite trenje, da trljate i trljate nekim štapićom omotanim nekom špagicom, dok ne uspijete zapaliti nešto suhe trave kako biste dobili vatru i spekli meso životinje koju ste maloprije uspjeli uhvatiti i ubiti. To je primitivan i zaostao način i za zapaliti vatru i za nahraniti se. Dvadeset prvo stoljeće je. Danas se vatra može upaliti jednostavnije, postoje šibice i upaljači, nije potrebno kao divljak trljati štapićem da se postigne iskra. Nije potrebno kao divljak pričati o tome kako vas je čovjek koji je živio prije dvije tisuće godina spasio svojom ljubavlju i smrću. Danas znamo da je ljubav neprestano tu i da joj imamo pristup bez da budemo divljaci ili sudjelujemo u primitivnim ritualima. Danas je dvadeset i prvo stoljeće, ali još uvijek su u njemu prisutni i ostaci i načini davnih stoljeća. Miletić je utjelovljenje tih primitivizama. Potpuno indoktrinirano stvorenje uvjereno kako širi "sretnu vijest", a zapravo u procesu tog širenja njegov nabildani ego uživa u silnoj pažnji koju dobiva od silnih, ne baš intelitentnih, pratitelja. Takvih ljudi je puno. Takav je i mentalitet Nine Raspudića, Marka Perkovića, Tonija Cetinskog, Bože Petrova i mnogih, mnogih drugih. Postoje i njihovi oponenti, takozvani socijalisti, crveni itd., s kojima normalan, mentalno zdrav čovjek ne bi volio imati posla, kao što su Zoran Milanović, Nenad Stazić, Arsen Bauk, Gordan Maras, Bojan Glavašević i opet - mnogi, mnogi drugi, isto je nepregledan niz. Sve su to dva lica iste medalje. A ta medalja nema sjaja, osim lažnog.
- 08:46 -
