petak, 22.11.2019.
Ichiunova rasprava, iz Suzukija
Ichiun je vrlo zanimljiv. On je živio u isto vrijeme kada i neki mačevaoci koji su imali moć, bogatstvo i veliku reputaciju. On je, piše Suzuki, ostao skoro nepoznat, osim među svojim intimnim prijateljima i učenicima. Njegov društveni položaj je bio suprotan onim poznatima i proslavljenima.
Slijedi nekoliko odlomaka iz Ichuinove rasprave, isprepletenih sa Suzukijevim komentarima i možda pokojom mojom rečenicom, ako mi tako dođe.
Ichuin: "Nakon što je moj učitelj preminuo, bio sam prepušten sam sebi. Tijekom sljedećih šest godina bio sam u samoći, mirno razmišljajući o Nebeskom Razumu, bez ikakve namjere da prenosim moju novostečenu umjetnost. Umjesto toga, posvetio sam se životu introspekcije tako da sam zaboravio osjećati glad i hladnoću. Iako nisam imao namjeru reklamirati sebe kao učitelja nove škole, neki od mojih starih prijatelja pronašli su me i nagovorili da ih uvedem u ta nova iskustva. Moje ime i škola tako su polako postali poznati širim krugovima.
Suzuki: "Primarna Priroda funkcionira u svom najčistijem obliku u našem djetinjstvu, kada nas majka drži u naručju i doji. Kao što je beba sama sebi dovoljna u društvu Prirode, tako i mi kao odrasli moramo biti sami sebi dovoljni kada Priroda djeluje na svoj vlastiti način, bez ikakvog miješanja od strane relativne svijesti. Na nesreću, čim počnemo rasti, mi se indoktriniramo putem svih mogućih sredstava koja su nam na raspolaganju. Zahvaljujući konceptualizaciji, naša čulna iskustva daju nam netočnu sliku svijeta. Kada vidimo planinu, mi je ne vidimo takvu kakva jest, već joj pripisujemo razne ideje, ponekad čisto intelektualne ali često nabijene emocionalnošću. Kada one okruže planinu ona se pretvara u nešto neobično. Ovo se događa zbog naše indoktrinacije koja je posljedica naših "naučenih" i prikrivenih interesa, bilo individualnih, političkih, društvenih, ekonomskih ili religioznih. Tako nastala slika ružna je, lažna i iskrivljena u svakom mogućem pogledu. Umjesto da živimo u svijetu okrenutom Primarnoj Prirodi u svoj njegovoj jednostavnosti, mi to činimo u umjetnom "kultiviranom" svijetu. Najveća šteta je u tome što mi nismo svjesni ove činjenica."
Ichuin nastavlja: "Da bismo objasnili misteriozno djelovanje Nebeskog Razuma ili Primarne Prirode u čovjeku, mi koristimo različite izraze, ali najvažnija je stvar vratiti se naivnosti prvobitnog čovjeka, tj. naivnosti djetinjstva koja se često naziva Velika Granica, ili Prirodi u njenoj takvoći, ili stanju ne-akcije ili praznine. Međutim, većina ljudi , umjesto direktnog sagledavanja ove činjenice , hvata se za riječi i njihove komentare i sve se više upetljava, konačno stavljajući sebe u nerazmrsivu zamku."
Suzuki: "Neka se takvi ljudi vrate u svoje djetinjstvo i vide kako se ponaša dijete. I zemlja može pucati, a ono je potpuno nezainteresirano. Ubojica može provaliti u kuću i zaprijetiti da će ga ubiti, a ono će mu se smješkati. Zar ovo ne ukazuje na veliku hrabrost? Pogledajmo sada kako se ono ponaša kad je riječ o ovozemaljskoj koristi za koju smo mi skoro spremni žrtvovati život ili besramno upotrijebiti najdemonskiju prepredenost. Da li bi dijete bilo van sebe od radosti kad bi mu poklonili carstvo, ili kad bi ga odlikovali vrijednom medaljom? Ono ne bi ni glavom mrdnulo. Mi možemo reći da dijete ne zna ništa o svijetu odraslih. Ali Ichiun će uzvratiti: "Što je od stvarne vrijednosti u svijetu odraslih? Sve je tu taština do taštine." Ono što je važno za dijete je isključivo sadašnjost. Ono se ne prisjeća prošlosti, niti predviđa budućnost. Ono je u vezi toga slobodno, ono ne zna za strah, nesigurnost, uznemirenost, "hrabrost postojanja". U vezi s tim, ono što je važno za mačevaoca, kao za svakog od nas, je postati svjestan ovog Nebeskog Razuma koji djeluje u bebama i dojenčadi. Ona ga nisu svjesna, ali ga ona utjelovljuju, a na nama je da u našu punu svijest uvedemo Prirodu dok ona otkriva Nebeski Razum koji je u nama. Dostići zrelost ne znači postati zarobljenih koceptualizacije. To znači doći do spoznaje koja leži u najskrovitijem dijelu našeg bivstva. Ovo je "istinsko znanje", "iskrenost", "poštovanje", "nepogriješivost". Ma koliko čovjek ostario, ovo nikada neće biti zastarjelo."Infantilnost" je uvijek svježa, okrijepljujuća i inspirativna."
Suzuki: "Nakon proučavanja Ichuana, moj utisak je da ovaj autor nije samo profesionalni mačevaoc, već je u biti zen majstor koji se slučajno služi mačevanjem."
- 08:56 -
