utorak, 19.11.2019.

Štrajk tzv. učitelja ide dalje, "do kraja". "Dostojanstvo nema cijenu."

Nemoguće se odlučiti tko je gluplji u ovoj farsi sa štrajkom "prosvjetnih" djelatnika: sami ti djelatnici ili roditelji, od kojih ih, izgleda, većina podržava u njihovim bahatim zahtjevima (bahatim, jer većina ljudi u ovoj državi bi bila presretna s njihovim plaćama). Urnebesna je inicijativa roditelja koji idu vršiti pritisak na vladu, šaljući mailove ili što već, s porukom kako njihovo dijete nije zadnja rupa na svirali i da zaslužuje obrazovanje itd, itd..., pa neka se svakako udovolji zahtjevima navodnih učitelja, kako bi imali još malo veću plaću i kakvo-takvo dostojanstvo. Nemoguće mi se odlučiti tko je tu gluplji, ali vrlo je jednostavno zaključiti da su svi uključeni u farsu naprosto jadnici koji ne znaju tko im glave nosi, a razumijevanje im je ispod svakog nivoa inteligencije, tj. ne vide dalje od vlastitog nosa i vlastite guzice, u kojoj se nepovratno izgubilo dostojanstvo za kojim toliko vape. Tko god silom nešto hoće dobiti, samo će se još dalje, puuno dalje, od toga udaljiti. Ja da nekoga molim za svoje dostojanstvo? Pa neka neko dođe i proba mi ga oduzeti! To je sve hrpetina budaletina.
Urnebesno je i pitanje "nadoknađivanja". Nadoknađivanja čega? Djeca imaju korist od toga što propuste u školi, a od onoga što im se silom nagurava u glave imaju uglavnom štetu (bez obzira na opće mišljenja kako vrijedi suprotno).

- 09:37 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Ekspresije o temama osobnog razvoja.




Pitanja i informacije:
alen1zoric@gmail.com



Manje je često dovoljno, a više previše. Umijeće je pronaći pravu mjeru i vlastiti put.






"Inspire (from the Latin inspirare) means to breathe life into another."
































"Tehnologije koje smo stvorili i neprestana poplava takozvanih informacija koje nam se nameću toliko nas odvlače i proždiru da se, više nego ikada, čini društveno korisnim uroniti u knjigu kojom ste okupirani... Mjesto mira na koje morate "otići" kako biste mogli pisati, ali i ozbiljno čitati, mjesto je gdje zapravo možete donositi odgovorne odluke, na kojem se zapravo možete produktivno suočiti s inače zastrašujućim i nesavladivim svijetom..."
Jonathan Franzen