četvrtak, 14.11.2019.
Odlomak iz poglavlja "Konformizam ili kreativnost"
Ovaj se odlomak nastavlja na pismo cure iz prošlog posta.
"Javno školstvo podvrgava svoje učenike neumoljivom pritisku na konformizam. Državne škole nisu samo stvorene u skladu s interesima industrijalizma, već su i stvorene nalik industrijalizmu. Te škole u mnogočemu odražavaju tvorničku kulturu za čije su održavanje stvorene. Temelje se na načelima pokretne trake i učinkovite podjele rada. Škole dijele nastavni plan na posebne segmente: neki učitelji učenicima utuvljuju matematiku, a drugi im utuvljuju povijest. Dan je raspoređen na standardne jedinice vremena, obilježene zvonjavom, kao što se u tvornici objavljuje početak radnog dana i završetak stanki. Učenici se poučavaju skupno, prema dobi, kao da im je najvažnija zajednička značajka njihov datum proizvodnje. U određenim trenucima podvrgavaju ih standardiziranim testovima i međusobno uspoređuju prije no što ih pošalju na tržište. Uviđam da analogija nije potpuna te da izostavlja mnoge pojedinosti sustava, ali je prilično velika."
Sljedećih nekoliko odlomaka opisuje koliki je pritisak na klince, od najmlađih dana, u mnogim zemljama od predškolske dobi, negdje čak i od prve godine (u Japanu, vjerojatno i Južnoj Koreji, Kini,) da ih se upiše u odgovarajuće osnovne škole, koje bi im kasnije trebale osigurati studiranje na odgovarajućem fakultetu, a nakon toga valjda i postizanje odgovarajuće pozicije na tržištu rada (o osobnom zadovoljstvu i postizanju osobnog nivoa ispunjenja nema ni jedne riječi; roditelji po svuda neurotično nastoje ugurati svoju djecu tamo gdje se općenito smatra da će ostvariti najviši nivo vanjskog usjpjeha; unutarnji uspjeh nije predmet razmatranja), te zaključuje:
"Teško je povjerovati da je školski sustav koji toliko opterećuje djecu blagotvoran za ikoga - za djecu ili za njihove zajednice. Većina zemalja nastoji ostvariti reformu školstva. Prema mojem viđenju, čine to na posve pogreša način."
Prema mojem viđenju, također.
Dalje zaključuje:
"Činjenica je da, imajući u vidu izazove s kojima smo suočeni, školstvo nije potrebno reformirati - već ga je potrebno transformirati. Ključ te transformacije nije standardizirano obrazovanje, već njegova personalizacija, temeljenje postignuća na otkrivanju individualnih darovitosti svakoga pojedinog djeteta, uvođenje učenika u okružje u kojemu žele učiti i u kojemu mogu prirodno otkrivati svoje istinske strasti."
- 08:12 -
