srijeda, 13.11.2019.
Je li prekasno?
Jedno poglavlje u knjizi Element nosi naziv i govori o tome "Je li prekasno?" Je li prekasno potražiti u sebi svoj Element? Kada je kasno, s koliko godina? Ima li element zapravo rok trajanja? Pa nema. Element se pojavio s nama na ovom svijetu, ali tko zna, možda nas i nadživi. A to se može dogoditi samo ako mu se posvetimo. Posvetiti se svome Elementu znači ući u svoju najdbulju bit u kojoj se nalazi naša najdublja čežnja. Ali da ne budemo misteriozni ili mistični, iako stvar zapravo i je i misteriozna i mistična, treba smiriti loptu i u jednoj fazi (prije one mistične) pogledati stvari razumno i logično. Ako se nećemo posvetiti svome Elementu, pa čemu ćemo se onda posvetiti? Ako svoju bit gurnemo na stranu, što je to čemu trebamo omogućiti da bude u prvom planu? Ako je ono što puštamo da bude u prvom planu očito nešto što nas ne zadovoljava, zašto onda tome pridavati značenje? Ako nam se čini da smo se preduboko zakopali u nečemu i da više ne možemo van, tko kaže da ne možemo? To uvijek ovisi o nama. Možemo svjesno donijeti odluku da svojim dubokim unutarnjim težnjama damo prostor i pažnju koje zaslužuju. Druga opcija je jednostavno se prepustiti onome u čemu smo zaglibili, ali to nema nikakvog smisla.
Mi ne moramo kroz oživljavanje svog Elementa postati poznati. Ne moramo postati ni priznati. Naš Element, kako ga ja vidim, je potpuno naša osobna stvar. Ako se desi da postanemo poznati i priznati, to nema nikakve veze. Važno je ono što se događa u nama, procesi koji se odvijaju, ono do čega dolazimo, ono što usput otkrivamo i saznajemo o sebi. Dobrim dijelom se radi o otkrivanju sebe, jer mi sebe, nemojmo se zavaravati, ne poznajemo. Mi poznajemo samo površnog sebe, a taj i nije bog zna što, čak nije ni vrijedan upoznavanja.
Na putu otkrivanja Elementa sigurno da se događaju bitne promjene. Te promjene proizlaze iz osluškivanja onoga što zaista želimo. Netko je cijeli život proveo živeći u stanu, osjećajući se stješnjen i sputan tom krletkom u stambenoj zgradi, pa odluči da će napraviti promjenu, proda stan i pronađe neku starinu ili što već izvan grada, sa nešto zemlje oko sebe i pozabavi se oko svega toga, da bi na kraju disao punim plućima, čeprkao po vrtu iza kuće i šetao sa svoja dva psa po obližnjoj šumi. Što je tako mistično i nemoguće u takvom scenariju? Prepreka je samo u glavi.
Netko radi cijeli život u uredu, naprosto automatski obavljajući stvari koje ga ni najmanje ne zanimaju. Poslije posla sjedne u naslonjač i gleda tv do spavanja. Zašto ne bi otkrio u sebi neki interes koji je imao još u mladosti i sa žarom mu se posvetio nakon posla i vikendima? To je sigurno bolje nego sjediti ispred tv-a.
Čovjek može napraviti svakakve promjene, može u bilo kojoj dobi započeti nove početke. Zašto ne? Prvi korak je propitati sebe i ustanoviti što je to što ja stvarno želim, a onda lagano početi istraživati i kretati se po malo u tom smjeru, koji vodi prema sebi. Svi putevi ne vode u Rim, to je glupost. Svi putevi vode prema sebi.
- 07:58 -
