petak, 08.11.2019.
Pisanje dnevnika i kretanje svijesti
Odvojiti svakodnevno vrijeme za pisanje je višestruko korisno. Čovjek ulazi u sebe... Odnosno, ne znam kako to neki drugi čovjek radi i doživljava, ali znam kako ja. Za mene je to jedan fini, kreativni proces bivanja u sebi, pročišćavanja misli, čistog, neometanog postojanja, koje je izuzetno nabijeno značenjem. Imam osjećaj - to je kao neki balon (možda balon nije prava riječ) i sve je u tom balonu i ja imam pristup tome. To se ne može događati ako sam (previše) uključen u banalne vanjske stvari, ako bacam vrijeme na gledanje tv-a. Ako sam uvučen u vanjske stvari, u toj mjeri se zatvara portal za ulazak u unutrašnji svijet. Unutrašnji svijet je, naravno, sama bit i kada ga netko istinski osjeti u sebi, onda... onda više i ne može biti uvučen u neki banalni, lažni svijet. Barem je to tako kod mene, a uvjeren sam i kod mnogih drugih.
Već mi je puno puta palo na pamet to zapisati, ali uvijek to smetnem s uma: vrlo često mi se događa, kad sam u toj vrsti atmosfere koju sam okvirno opisao gore, a to se događa vrlo, vrlo često, pogotovo uzrokovano nekom pjesmom koju čujem, stihom, rečenicom itd., na temelju tog impulsa pojavljuje mi se neki moj ritam u svijesti, nizovi nejasnih rečenica koje dolaze u nekom ponavljajućem ritmu. Nisu to rečenice, već više neko ritmičko, mentalno, vrlo ugodno kretanje u svijesti. Ja to doživljavam kao svojevrsnu kreativnost koja na taj način izbija i pokušava se oblikovati.
- 18:17 -
