petak, 08.11.2019.
Društvene mreže u službi otuđenja
Ponekad bacim pogled na nečiju facebook stranicu, zbog ovog ili onog razloga, malo pogledam što ljudi pišu. I bez obzira, ako se radi i o nekom, što bi se reklo, dubljem zapisu, sve to brzo postane limunadica od komentara, i bode oči koliko je ljudima potrebna ta pažnja, da ih se čuje, da ih se pročita, da i oni nešto kažu, napišu, stave fotku, objave citat, neku kao fora foto montažu, ovo ili ono, bilo što. Svi žele biti dio nečega šireg i to je prirodno. Ali način, način.... Sve se svodi na banalnost, na fasadu, površinu. Ono što ljudi duboko u sebi traže, tim sredstvom neće pronaći. Začuđujuće je koliko navodno-društvene mreže ubijaju stvarnu društvenost. One su u sebi svoja suprotnost. Samo se prave da su to što jesu, a ljudi ko ljudi, uhvate se u svaku mrežu. Gotovo da i ne treba bacati mreže, ljudi ih sami nađu. Sve to jer postoji ta praznina i potreba, ali načini... Društvene mreže me podsjećaju na one naciste iz filmova, koji su nakon drugog svjetskog rata uspjeli pobjeći u Južnu Ameriku ili tako negdje, pa započeti neki drugi život, s drugim identiteom, ali i dalje su ostali onakvi kakvi su i bili, s istim mentalitetom, i dalje maštaju o ciljevima koje su pokušavali ostvariti u tom ratu, i gotovo u pravilu se dogodi da ti ljudi djeluju pod krinkom neke - humanitarne organizacije; oni su - dobrotvori! Tako mi djeluju društvene mreže. Što čovjek više živi kroz njih, to manje on živi istinski i to je manje stvaran, a više umjetan i daleko od bilo kakvog smislenog druženja. Ne mogu reći da nisam i sam omađijan internetom u nekoj mjeri i da dio svog dragocjenog vremena bacim na pregledavanje besmislenih stvari. Ali tome po malo stajem na rep i povećavam količinu smisleno provedenog vremena i smanjujem količinu besmisleno provedenog. Lako se uhvatiti u mrežu. Klik po klik i ode vrijeme. Ode život! Primijećujem koliko se bolje osjećam kada odem van na trčanje, osjetim lišće pod nogama, svježi zrak, pokret, vremenske uvjete na vlastitoj koži, kakvi god da jesu, a u jesen su često naprosto odlični. Jesen je zakon! Za mene, godišnje doba broj jedan.
- 18:01 -
