ponedjeljak, 04.11.2019.
Porijeklo najranijih budističkih tekstova
Neki dan sam se zapitao kako su nastali izvorni tekstovi tipitake koje su znanstvenici jednoglasno ocijenili kao najranije cjelovite zapise Budinog učenja. Ipak je to bilo prije više od 2500 godina, a tekstova je puno. Da li je netko od učenika uvijek sjedio pored Učitelja i hvatao bilješke? Komad papira i naliv pero? Pisaća mašina? Kako?
Odgovor je dao sam Rahula u "Što je Buda podučavao", u zadnjem dijelu knjige. S tim objašnjenjem sam zadovoljan.
"Kraće objašnjenje pomoći će suvremenom čitatelju da razumije i prihvati stil originalnih pali tekstova izabranih ovdje za prevođenje. Tri mjeseca poslije Budine parinirvane (smrti) održan je sabor svih njemu bliskih učenika, na kojem su cijelo njegovo učenje, govori i pravila discipline po sjećanju bili recitirani, potvrđeni kao autentični i klasificirani u pet zbirki, nazvanih nikaya, a koje čine Tipitaku (trostruki kanon). Te zbirke bile su povjerene različitim "starcima" (thera) i njihovim učenicima radi usmenog prenošenja za dobrobit budućih generacija.
Kako bi se nastavilo neprekinuto i autentično usmeno prenošenje, bilo je neophodno redovno i sistematsko recitiranje. Treba posebno obratiti pažnju na to da ovakvo recitiranje nije bio čin pojedinca, već grupe. Svrha ovakvog kolektivnog recitiranja bila je da tekstovi ostanu neokrnjeni, nepromijenjeni. Ukoliko je jedan član grupe zaboravio riječ, drugi bi je se sjetio; ukoliko bi je jedan izmijenio, dodao drugu ili ispustio riječi ili čitavu konstrukciju, drugi bi ga ispravio. Na taj način, vjerovalo se, ništa se neće izmijeniti, ispustiti ili dodati. Tekstovi prenošeni ovakvom usmenom predajom smatrani su vjerodostojnijim i autentičnijim, nego bilo kakvo zapisivanje učenja koje bi učinio pojedinac mnogo godina poslije smrti onoga koji je to učenje i objavio.
Budino je učenje prvi put zapisano na saboru održanom u prvom stoljeću naše ere na Šri Lanki, četiri stoljeća poslije Budine smrti Do tog vremena čitava Tipitaka je bila prenošena s generacije na generaciju neprekinutom usmenom tradicijom.
Originalni tekstovi su pisani na paliju, jeziku mekom, melodičnom i lakom za izgovor. Česta ponavljanja u njima i upotreba točno određenih pojmova ne pomažu samo lakšem memoriranju, što je neophodno za produžavanje usmene tradicije, već im također daju poetsku ljepotu i šarm. U njima je iskorišten poetski ritam i imaju svu gracioznost poezije."
- 08:26 -
