subota, 26.10.2019.
Samodisciplina
U mom slučaju vrijedi sljedeće: ako me netko želi natjerati na nešto, šefovati i sl, ništa od toga; može pisati kući propalo je. A što se tiče ciljeva za koje se sam zagrijem, od njih ne odustajem tako lako.
Jutros sam se probudio oko 6 i palo mi je na pamet da se što prije uhvatim raspoređivanja brda iskopa ispred kuće s kojim sam se počeo zabavljati prije dva dana. Po mojoj procjeni, radi se o nekih 50 kubika materijala koje treba rasporediti u smislenu cjelinu. Ne znam još točno kako će sve izgledati, ali kad mi je došlo da počnem, počeo sam i u sljedećem periodu ću napraviti puno oko toga. Od toga je i brdo kamena, koje sam izdvojio još početkom godine. Nisam točno znao što ću s njim, nemam pojma oko izrade kamenih zidova, suhozidova i sl., zapravo sam komotno namjeravao, "kad bude mogućnosti", angažirati nekoga i napraviti betonske potporne zidove za terase koje će biti u funkciji vrta, a možda i još nečega, ne znam još čega. Kako sam došao do zaključka da ne želim trošiti na betonske ograde na tom dijelu terena, a imam materijala, iako ne i znanja što se tiče kamenih zidova, došla mi je motivacija i inspiracija da se uhvatim toga, pa ću vidjeti. Imam dobar osjećaj i volju i to mi je najvažnije, ostalo ću pohvatati i naučiti usput. Pregledat ću druge slične zidove, negdje ću sigurno sresti nekoga tko radi nešto slično, popričati s njim itd...
Jutros mi je bila namjera izaći u akciju oko 7, dok je još takoreći mrak, ali to mi nije uspjelo, tako da sam bio s krampom i grabljama u ruci oko 7 i 20, što također nije loše. Namjera mi je bila zapeti do oko 10, ali ni to mi nije uspjelo, no ovaj put mi nije uspjelo na pozitivnu stranu, jer sam malo po malo dogurao do 12 i pol i napravio sam dosta. Nisam jeo ujutro, pa sam prestao kad sam potpuno ogladio i počele su mi se tresti ruke. Namjeravao sam napisati ovdje 5 redaka, što manje, da što prije izađem van i pozabavim se s drugim stvarima nevezanim uz fizikaliju, ali očito da mi ni taj plan od 5 redaka nije uspio, tako da si sad dajem još 5 minuta za pisanje i bok.
U knjizi Ikigai u praksi, Hector i Francesc navode zanimljiv primjer japanskog pisca koji ima sljedeći ritam: budi se oko 4, piše 5-6 sati, znači gotov je oko 9 ili nešto kasnije, a ostatak dana radi što god mu padne na pamet; pliva, sluša muziku, trči, što god mu dođe. On je gospodar svog vremena, ali je i potpuno samodiscipliniran, što je preduvjet za takvu vrstu gospodarenja. To mi se sviđa.
- 13:23 -
