ponedjeljak, 14.10.2019.
Put ikigaija
Ideja i mudrost ikigaija su mi vrlo bliski i po svemu sudeći izgleda da sam u neku ruku Japanac. O čemu se radi u pristupu ikigaija? Kako to prenijeti u nekoliko odlomaka? Teško i nikako, eto kako. Ken Mogi navodi pet čimbenika, odnosno stupova ikigaija:
1. stup: započinjanje malim koracima
2. stup: otpuštanje vlastitog jastva
3. stup: sklad i održivost
4. stup: radost sitnica
5.stup: bivanje u sadašnjem trenutku.
Ove čimbenike ne smije se nikako brkati s pristupom bezbrojnih knjiga za instant samopomoć koji se često sastoje u obećanju da će čitatelj, ako slijedi određenih 5 ili 10 koraka, doći do vlastite sreće i ostvarenja u životu. To nema nikakve veze s tim. Ovdje nije stvar u tome "slijedi ove korake" i ovdje ništa nije instant, već je upravo suprotno. U ikigaiju nema žurbe, nema ništa preko noći.
Za dobiti malu širu ideju ikigaija, čini mi se da je najbolje pročitati knjigu. Ja ću ovdje u kratkim crtama ići u samu bit.
Ikigai je japanska mudrost i pristup životu. "Posjedovati ikigai" znači imai razlog za ustajanje u jutro i razlog za život. Osoba koja posjeduje ikigai potpuno je u svojoj stvari. Ona je predana, posvećena, uporna, potpuno prisutna u sadašnjem trenutku, obraća pažnju na detalje i ide u bit svoga područja, koncentrirana je na proces i uzbuđena je procesom, ne opterećuje se rezultatom, ne ovisi o cilju, ne odgađa zadovoljstvo, ona je potpuno u procesu, a taj proces s vremenom može i ne mora donijeti vanjske rezultate, to nije presudno. Poanta je u potpunom bivanju i posvećenosti o bilo kojem području da se radi.
Ikigai je svjetovan, nema veze s religijom, ali je po meni izuzetno duhovan, za razliku od kršćanstva i drugih religija, koje su puko fantaziranje i djetinjarija. Za razliku od njih, ikigai zrači jednu ozbiljnost, on je uronjen u stvarnost i upravo kroz tu uronjenost, kroz težnju perfekciji u određenom području (bilo kojem), osoba koja posjeduje ikigai kreće se prema vlastitoj perfekciji. Kroz sitnice, kroz male korake, kroz potpunu prisutnost, ona bez sumnje doživljava nešto što ju trancsendira i oko toga ne radi nikakvu famu, njoj ne treba, pa i smeta joj, bilo kakva vrsta glamura. I kad se događa uspjeh, koji je posljedica, a ne cilj, osoba se ne zanosi time. Posjedovati ikigai znači potpuno uzimati u obzir neumitnu prolaznost svega. Zbog toga što je baš sve prolazno, zbog toga što se svaki događaj događa jednom i nikad više na taj način, što je svaka komunikacija s nekim samo jednom i više nikada na taj način, onaj tko posjeduje ikigai svemu pristupa s nevjerojatnom pažnjom. Takav pristup dovodi do potpune uronjenosti u sam život, kroz ono čime se bavi, čovjek istražuje i otrkiva (mu se) njegovo vlastito biće. I kroz taj proces razvija se jedan osjećaj sreće, mira, smisla i unutarnjeg uzbuđenja. S obzirom na sve ovo, mogu konstatirati kako posjedujem svoj ikigai i posvetit ću mu se još predanije i istraživati ga sa iz svih kuteva koje mogu.
- 07:40 -
