ponedjeljak, 27.05.2019.
Plod
"Neopterećen prtljagom", citat iz Tonyjevog članka:
Kada tišina učini da "ja" umre, onda se rađa ljubav. Probuđeni čovjek osjeća sebe kao da je on netko drugi, no ne odvojen od drugih i od ostatka univerzuma. Jer samo je jedan Plesač i sav univerzum samo je jedan ples. I probuđeni čovjek sav univerzum doživljava kao svoje "tijelo", kao sebe osobno. I voli sve ljude kao što voli sebe. On ne mora nužno izaći van da bi služio. On zna da je svatko tko silno želi služiti u opasnosti da postane poput mnogih "dobrotvoraca" koji uopće nisu vjernici. Oni to rade zato jer se osjećaju krivima; i da bi se osjećali dobro, oni neprestano moraju zadirati u život drugoga. Možeš dati sve svoje imanje da nahraniš siromahe i dogorjeti u tome, a da još uvijek nemaš ljubavi. Svijetu ćeš najbolje služiti ako kao TI nestaneš. Jer tada postaješ oruđem, vozilom Božanskim. Tvoje će služenje doći samo od sebe, no samo ako te Božansko na to nagne. Ono te može natjerati da se odjednom počneš baviti pjevanjem ili se povučeš u osamu i možda će cijeli svijet biti obogaćen tvojim pjesmama ili tvojom šutnjom, umjesto da trpi štetu od tvojega tobožnjeg služenja. ( "Oprosti", reče majmun kad se riba pobuni što je stavlja na granu, "samo sam te htio spasiti da se ne utopiš." Služenje katkada i ubija!)
U svemu što radiš, bila to služba drugima, pjesma ili šutnja, utopit ćeš se potpuno, jer tvoje ti "ja" više neće stajati na putu i svemu što radiš predavat ćeš cijeloga sebe. To je vjera u svojemu vrhuncu. Ne sjedenje u osami, ne recitiranje molitava, ne odlazak u crkvu, nego ulazak u život. Sada tvoja radnja izvire iz tišine, od tvojega utihnulog "ja". I svaka je tvoja radnja sada postala meditacijom.
- 09:19 -
