subota, 25.05.2019.

Još nekoliko odlomaka iz "Neopterećen prtljagom"

prvi:

Nije mi nakana zabilježiti ovdje sve priče što nam ih je naš nenadmašni "pripovijedač" kazivao u Lonavli, no ipak ću navesti onu koja je meni najdraža. Njezina prividna bezazlenost traži mnogo hrabrosti želimo li pouku te priče primijeniti u život. I Isus je govorio u prispodobama: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!" Ovako ju je Tony ispričao: "Neki je pastir pasao svoje ovce na pašnjaku, kad naiđe neki čovjek i poče ga ispitivati o njegovu stadu: 'Reci mi, koliki put obično prevale tvoje ovce u jednome danu?' Pastir odgovori: 'Misliš li na one bijele ili na crne?' 'Na bijele.' 'Pa, oko četiri kilometara.' 'A crne?' 'Oko četiri kilometara.' Čovjek nastavi s pitanjima: 'A koliko pojedu na dan?' 'Misliš li na one bijele ili crne?' 'Na bijele.' 'Pa, oko tri kilograma trave.' 'A crne?' 'I one oko tri kilograma.' Čovjek je bio zbunjen, ali nastavi: 'A koliko vune daju?' Pastir spremno odgovori: 'Bijele ili crne?' 'Ajd', najprije bijele.' 'Pet kilograma vune na godinu.' 'A crne?' 'Pet kilograma na godinu.' Čovjek sada izgubi strpljivost i eksplodira s razumljivom žestinom: 'Ja te lijepo pitam o ovcama, a ti me svaki put pitaš odvojeno o bijelima i crnima, samo da bi mi onda dao potpuno isti odgovor za obje. Ima li ikakve razlike među njima?' 'Naravno da ima, gospodine', reče pastir sa znalačkim osmijehom težačke mudrosti na usnama, 'bijele su moje!' 'A crne' upita ga gospodin nadajući se da će njegova znatiželja napokon biti zadovoljena. Pastir odgovori: 'Pa i one su moje', i dalje s onim osmijehom na usnama."

drugi:

"Vrlo dobro znam da ima ljudi koji me mrze. Jedan svećenik, primjerice, nikada mi neće oprostiti što sam mu jednom kazao da s Duhom Svetim postupa kao s plišanim medvjedićem. Drugi mi pak predbacuju da imam kompleks 'primadone'. Naravno da volim biti u središtu stvari i da razgovoru u grupi dajem ton. No, s druge strane - i to me iznenađuje i teško mi je vjerovati, premda je to doista činjenica - uopće me ne pogađa ono što drugi o meni govore, bilo da me hvale ili kude. Ostavlja me uistinu ravnodušnim, no nije uvijek tako bilo."


- 07:10 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dostupan na mailu:
alen1zoric@gmail.com

Zalutali čovječe, smanji internet na nužnu mjeru i ukopčaj se u Stvarni Život! (Zahvaljivat ćeš mi kasnije; Nema na čemu.)


Blog, pretežito, o modi i trendovima. Kako pronaći vlastiti stil, kako zadiviti okolinu, kako postati popularan itd. Upute, smjernice, odgovori, rješenja i savjeti! Sve na jednom mjestu.


Samo ti troši svoje vrijeme i energiju (jedine stvarne resurse koje imaš) na povlačenje prsta po ekranu, gutanje nebitnih sadržaja, postani ovisan o ispraznostima svih vrsta i nemoj si dozvoliti predah u kojem bi se mogla pojaviti trunka mogućnosti da živiš Stvarno. Pusti drugima da misle za tebe i da te usmjeravaju, dozvoli im i zamoli ih da ti jave čim se pojavi novi model uređaja bez kojeg ti je život postao nezamisliv. Stvarni život je tipkicu daleko, ali ona je tako nedostižna, zar ne? Ali ne brini, ako su i svi drugi ludi, to znači da su svi "normalni", pa onda nema problema.


























Pola stoljeća brušenja alata nakon epohalne "It's all right ma'(I'm only bleeding)", kao rezultat je nastalo ovo:


Tekst je, razumije se, višeslojan i mnogostruko primjenjiv. Zvoni mi ovaj stih "Greatest magic trick ever under the sun" kao najbolji opis trenutnog paralizirajućeg stanja plave planete.


Počeci velike priče izgledali su uvjerljivo. Ovdje se jasno vidi da je temelj za kasniji uspjeh bio čvrst, a potencijal velik. A ništa od toga se nije moralo dogoditi, no dogodilo se. Pitam se, kako to da većina nas živi ispod svog potencijala i umire "dok je pjesma još u njima", neispjevana. Šteta je nikad se ne upoznati sa svojim potencijalom, nikad se ne odvažiti izraziti ono što je u nama na naš vlastiti način. Kreni i počni, to neće nitko umjesto tebe.







counter free












. . .

"Tehnologije koje smo stvorili i neprestana poplava takozvanih informacija koje nam se nameću toliko nas odvlače i proždiru da se, više nego ikada, čini društveno korisnim uroniti u knjigu kojom ste okupirani... Mjesto mira na koje morate "otići" kako biste mogli pisati, ali i ozbiljno čitati, mjesto je gdje zapravo možete donositi odgovorne odluke, na kojem se zapravo možete produktivno suočiti s inače zastrašujućim i nesavladivim svijetom..."
Jonathan Franzen

Proročanski


"You might be poor,be poor who cares... find your own talent and stick to it even if it doesn't bring success and fame because we all gonna die."