nedjelja, 17.03.2019.

Kako znate da znate?

"Foolish people ask you, when you have spoken what they do not wish to hear, 'How do you know it is truth, and not an error of your own?' We know truth when we see it, from opinion, as we know when we are awake that we are awake. It was a grand sentence of Emanuel Swedenborg, which would alone indicate the greatness of that man's perception,--"It is no proof of a man's understanding to be able to confirm whatever he pleases; but to be able to discern that what is true is true, and that what is false is false,--this is the mark and character of intelligence." In the book I read, the good thought returns to me, as every truth will, the image of the whole soul. To the bad thought which I find in it, the same soul becomes a discerning, separating sword, and lops it away. We are wiser than we know. If we will not interfere with our thought, but will act entirely, or see how the thing stands in God, we know the particular thing, and every thing, and every man. For the Maker of all things and all persons stands behind us and casts his dread omniscience through us over things." Emerson

Za ovakav odlomak, potrebno se udubiti. Ako to možemo, vidimo koliko je prekrasan. Za sve što vrijedi, za najvrijednije stvari, potrebno je biti vrlo, vrlo prisutan. I upravo to je ono što je ljudima najteže, jer su navikli na površnost. Navikli su na površnost jer su neprestano (neprestano!) bombardirani banalnostima svih vrsta. A banalnost je, izgleda, isto jedna vrsta droge, koja je potpuno legalna i, dapače, i vaši tate i mame i svi ostali je isto tako uzimaju, pa si onda mislite, pa k vragu, to očito i nije droga, to je nešto normalno, tako se to radi, tako se živi. Kad želimo nešto proslaviti, okrenimo odojka. Ako je prilika zaista posebna, okrenimo janjca. Tako smo vidjeli od drugih, tako se to radi, tako se živi, to je normalno, a treba biti normalan, jer normalno je biti normalan.
Zapravo, ne treba. Uzimajući u obzir prethodnu ideju, treba biti nenormalan. Sasvim, potpuno i bezuvjetno nenormalan.
Na svakom koraku biramo. Možemo birati svjesno, aktivno ili jednostavno raditi onako "kako se stvari rade", tada smo uvučeni, birani, pasivni, nismo sami napravili korak. Ne birajući aktivno, drugi biraju za nas. To je jedan posebno lud nivo, tada slijepac vodi slijepca, lud jebe zbunjenog. Nije lako biti svoj, za probijanje leda je potreban veliki napor, ali kasnije može postati lakše. Lakše ili teže, to je manje bitno, jer kad otvorite oči, više se ne možete praviti da ne vidite, više niste uklopivi u uobičajene obrasce, pa morate sami smišljati svoje načine.


I've been across the water now so many times
I've seen the one eyed witchdoctor leading the blind

- 12:44 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Internetska bilježnica za zapisati što mi dođe.

Jedna vrsta modernog dnevnika, kojeg pišem prvenstveno zbog sebe (da se razumijemo) kako bih produbio i sebi pojasnio ideje koje mi dolaze, a oni koji nekim putem dođu ovdje, ako su im moje teme bliske, postoji dobra vjerojatnost da će u njima pronaći neku vrstu inspiracije i poticaja.


"Bez napora ne možemo ništa postići - s naporom upropaštavamo sve.

I upravo zato što je to tako jednostavno, zato je i tako teško. Događa se samo od sebe - no mora se na tome raditi.

Istinsko prosvjetljenje doživljava samo vrlo malo ljudi, jer ih je i veoma malo koji to istinski žele."

De Mello (iz knjige Carlosa Vallesa, "Neopterećen prtljagom", koja se bavi De Mellovom duhovnom ostavštinom)



Ako se kojim slučajem poželite javiti, to znači da se svakako i trebate javiti:
alen1zoric@gmail.com



"You think you know me, but you haven't got a clue"











Free Web Hit Counter












. . .