srijeda, 18.07.2018.
Uspjeh na SP-u (zaključak)
U nekoliko rečenica, ovako stvari stoje, po pitanju velikog uspjeha na svjetskom nogometnom prvenstvu, iz mog kuta gledanja... Uspjeh u sportu, makar taj uspjeh bio i vrhunski, ne može postići nikakvo istinsko zajedništvo. Takva ideja je glupost. Može pružiti supstitut zajedništva, supstitut ljubavi, supstitut koječega, može pružiti dernek, može potaknuti silna okupljanja i proslave, u središtu kojih je praznina. Netko će reći, ali kako, pa ja cvatem, ja sam presretan s ovim događanjima, ja sudjelujem, ja pjevam, veselim se, moja sreća je neizmjerna, tko može reći kako da je sve to isprazno? U osnovi je isprazno.
Jedina stvarna vrijednost uspjeha nogometaša za mene je ovo: oni su pokazali da su čuda moguća. Jedna mala zemlja je zablistala na svjetskoj nogometnoj pozornici (a znamo kako je ta pozornica bitna, no bitna je samo zato jer je nametnuta kao takva, inače se tek radi o vještom lupanju po lopti..., dakle, netko lupa po lopti, zatrese mrežu i zemljani su u ekstazi, stvarno svašta). Vrijednost njihovog uspjeha je simbolična. Pojedinac, vi ili ja, može eventualno iskoristiti vrijednost simbolike. Ako su oni uspjeli dogurati tako daleko, ako su oni uspjeli ostvariti svoj san, za koji gotovo nitko ne bi vjerovao da je moguće ostvariti, šanse koje su im davali bile su male, onda i vi i ja možemo poraditi na ostvarenju nekih svojih snova, za koje nam okolina daje isto tako male šanse da ćemo ih ostvariti. Ali pravi uspjeh, osobni uspjeh, ostvarenje svog sna, se ionako ne radi zbog impresioniranja okoline, radi se iz najdubljih osobnih razloga i motiva. Simbolika uspjeha nogometaša je, dakle, u tome da promatrač sa strane usvoji poruku kako je nešto što je vrlo malo vjerojatno, ili gotovo nevjerojatno, na kraju ipak moguće ostvariti. Kraj priče.
- 09:33 -
