ponedjeljak, 09.07.2018.
Sve je super, sve je za pet,šest
Ne pratim portale, ne čitam novine, tv minimalno, a i to minimalno je previše, bilo bi bolje smanjiti, pa ću poraditi na tome. Volim biti slobodan od smeća, a mediji su smeće. Mainstream mediji su smeće bez premca. Volim slobodno disati, puštati u svoju glavu ono što ja želim, ne što mi Romina Knežić uz namješteni, poslovni cerek recitira s blesimetra.
Što se tiče svjetskog nogometnog prvenstva, odgledam samo utakmice u kojima igra Hrvatska. Ostale me uspavaju, a ne želim da mi život prođe u snu, spavam po noći.
Drago mi je što Hrvatska ide dalje i dalje, bilo bi mi još draže da postanu svetski prvaci. To bi bilo nešto jedinstveno, iz više razloga.Tako mala državica, a toliko nogometnih talenata. Još k tome, ti momci su i inače svjetske zvijezde, većina njih. Poznati, uspješni u svjetskim razmjerima. Fascinira me da jedan dečko kao što je Luka Modrić igra na svjetskoj nogometnoj pozornici. Cijeli svijet ga zna i cijeni, kao i neke njegove kolege.
Ali, mene nije obuzela euforija. Meni je samo drago što njima ide dobro i bilo bi jako lijepo da postanu prvaci. Rodili smo se u istoj državici, pričamo isti jezik. Napose, služimo se istim psovkama. I kad Luka u nekoj situaciji (lako se to pročita s usana, tako nam je to poznato, znamo to dobro, jer puno puta je prešlo preko naših vlastitih usana) iz dna duše opsuje, 'jebem ti m. u p.', to je nešto što nas povezuje, jer i ja, i dobar dio nas koji smo odrasli ovdje, volimo tu i slične psovke. One su fantastičan način rješavanja negativne energije. Dakle, netko tko je ponikao iz relativno sličnog okruženja kao i ja, sada nastupa na svjetskoj nogometnoj pozornici i mnogi su oko toga jako, jako uzbuđeni. Čini im se kao da i oni sami nastupaju, kao da je to naša zajednička pobjeda. A nije. Ti momci, koji jesu vrhunski uspješni u onome što rade, i ja, samo na površini imamo sličnosti. Samo površne stvari nam mogu biti zajedničke. Ali čim se spustimo samo malo dublje, sličnosti brzo prestaju i počinju razlike. Još malo dublje, oni i ja nemamo ništa zajedničko. I korak dalje, netko tko je odrastao na sasvim drugom kraju svijeta, u sasvim drugim okolnostima, može mi biti sasvim blizak. Može, i ne mora. Kriterij nije da pričamo istim jezikom. Kriterij nije da smo potekli s istog kamenjara, da imamo iste psovke. Meni je cijela ova stvar s nogometnim uspjehom zanimljiva kao fenomen. Ništa više. Samo kao fenomen. Mene nećete dotaknuti sa skandiranjem, nećete me dotaknuti s divljanjem, nekom pjesmom od Škore ili Grdovića. Tu se mi sasvim razilazimo.
- 13:45 -
