samosanacije

...

Nedavno mi je prijatelj, komentirajući moju posvemašnju ogrezlost u voće i neutaživu glad za istim, ispričao kako u svom vrtu na istom stablu ima dvije trešnje. Ranu i kasnu.

Jer je drvo tako cijepljeno, jedna strana debla rodi ranim plodovima, koji manjak mesnatosti nadoknađuju utaživanjem višemjesečne želje, dok druga udovoljava slađim zahtjevima nepca… onima koji se bude kad je prva glad već utažena...

Trešnja njegovog susjeda navodno rodi nekoliko puta.

I kad se naizgled vrboliku pogledam unatrag, shvatim da sam u stvari kao voćka kalemljena u dvije, ako ne i više njih. No nažalost eto, u mom slučaju cijepovi su od vrsta koje ne bujaju u skladu, već uvijek onaj dio moje krošnje koji upravo rađa plodovima, pokušava ugroziti i poništiti sve druge….
Poput prirodnog herbicida.

I koja sam si baš jako dobra s Prirodom...toliko da sam često čak sklonija Prirodi nego Društvu,
(mislim, definitivno se ne bih svezala za neki ledolomac, ali na leđa prevaljene kukce ću momentalno osoviti na noge... ili je to možda ipak iz foldera “Društvo”?)
dakle takva, koja posesivno svojatam čitavu šumu iznad grada i sve njene i moje zelene kilometre, razmišljam eto, da bi možda trebalo prebetonirati voćnjak.

Bar znam napraviti troškovnik.

Kategorija: Agronomija, Betonski radovi