...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
So far, so sky (opcija - unlimited)
 Bilo je to zato jer nisam znala odgovoriti na pitanje koje su mi mi postavljali, a htjela sam, zato jer bih o tome tko sam rekla previše, pa bih uvijek trebala reći još malo, zato jer sam se trudila prejako, nakon što se predugo ne bih trudila uopće, zato jer ne vjerujem da se osjećaji mogu imenovati, zato jer ne razumijem uputu kako pravilno hodati, dok je bolno ne istetoviram na gležnju i ukrasim pticom, zato jer je ono što nam nedostaje, u stvari ono što najviše jesmo so far so sky... a znajući da se osjećaji ne mogu imenovati, a da je znanje najkrhkije od svega neka u ovom prostoru ostane i ova vjestica; T.K. (41) je na jučerašnji dan ovog ljeta pomislila da je upravo ona otkrila što znači sky is the limit. tessa k |
čudni su putevi ljudski, a ženski još čudniji
 ______________________________________________________________________________________________________________________________ odrekla ga se opako velik broj puta. utajila ga. ismijala... prala ruke od njega... rekla je npr.; ja ni ne znam što se točno dogodilo s mojim srcem. nosim potisnuto sjećanje kako sam ga u jednom času svila u fitilj i ... a ovo koje trenutno imam i koje mi je naknadno podmetnuto (kao jamstvo?) već me dosta nagrizlo i - iskvarilo. vidi iskrivljeno, trotočke nadopunjava u šesterokute... ne valja mu ritam, ne valjaju mu stihovi… nema nositelja poezije. a rekla je npr. i ovo; Ali, učinilo mi se da ni srce više nije u igri. Da sam ga izraslog na stranicama omiljenih djevojačkih knjiga zajedno s nekom od potisnutih teških - iščupala van ... da više nemam čime preskočiti otkucaj. i svašta je još rekla... ta puno govori. ne znam za nju. ja trenutno ljetujem. ono što je izvjesno; ne čitam ležeći na plaži, ne pravim knjigama uši i ne čupam im stranice. ono što je dok vrtim karusel ljetnih slika kojima sam zaoblila uglove još izvjesnije; vidim da i ljetujući slijedim srce. a dok vrtim karusel životnih slika kojima sam srcoliko zaoblila uglove, vidim da tako i živim. pa se čini posve logičnim to da ga nemam. mislim, slijediti ono što imaš bilo bi traćenje koncepta potrage.  i tako... čudni su putevi ljudski, a ženski još čudniji kada živiš slijedeći ono što nemaš, jer je ono uvijek na nekom horizontu ispred i pripada nekoj drugoj lutajućoj budali. završiš recimo ljetujući na najčudnijim mjestima.  čudni su putevi ljudski, a ženski još čudniji kad živiš slijedeći srce. no u nekim slučajevima ni jedan od njih nije upola čudan kao to srce samo. krosmajhart, rekla bi tessa k. (your heart that you don't have tess, rekla bih ja)  tessa k |
Sve o mojoj majci, mrlja od sarme i Bill Murray u depri
ovo je o njemu koji u glavi množi trocifrene s trocifrenima i pronalazi "rupe" udžbenicima, zna svako selo u atlasu i kolika je gustoća naseljenosti u njemu i koji me u dobi od četiri, kad sam mu rekla da ćemo sutra na Susak onim velikim bijelim brodom kraj kojeg se tu večer na lošinjskoj rivi igrao, pitao: - onim koji ima 56 prozora? zimus sam pomislila kako je sada, u dobi od jedanaest, dovoljno zreo da shvati svu nadrealnost tog pitanja, i kažem... gle, ti si bio mali i igrao si se s N. na rivi pored velikog Jadrolinijinog broda i kasnije sam vam ja pričala da ćemo sutra ići na onaj otok koji se vidi tamo preko i koji je sav od pijeska, a ti si me pitao kojim brodom i... i dovršim priču. on će na to: - ah da, sjećam se tog broda. imao je 28 prozora s jedne strane, a ja drugu nisam vidio, ali sam znao da su iste. morao sam zbrojiti 28 i 28. onda još nisam znao množiti. e ovo je dakle o njemu. jer to kako on piše... katastrofa. SVE O MOJOJ MAJCI  zove me u ured nekidan da mu pomognem oko zadaće, a ja dok se, čupam zakopanu iz blog editora i momentalno usađujem u gugl start page, čekam opet neko pitanje tipa - tko je Ivan Kukuljević Sakcinski? on onda kaže - mama, moram napisati sastavak o mami... što da napišem? ja ono... halo? jel da ti ja sastavljam sastavak o meni? onda me, koji se zajedno se mnom ne može dovoljno načuditi sestrinom jako kreativnom pristupu - i obavezama i matematici i logici i jezicima i svemu, a to čuđenje nije prešlo rub posprdnosti samo zato jer ga ja imam na oku, pita može li prepisati njen. ja opet... halo? naravno da ne možeš! i uglavnom skinem ga s telefona, ali jedva čekam da dođem doma i vidim što je napisao. i eto... ok... onak, totalno obično ako gledamo s literarne strane ali... scena scena... imagine... Bill Murray u Beskrajnom danu, koji u svakoj njenoj rečenici kojom ona opisuje svog gospodina Savršenog, prepoznaje sebe, klima glavom i kaže - that's me. E pa... dok D. čita; Bill Murray - that's me.  moja mama je najbolja. vodi me svugdje... da to sam ja. mislim, tko drugi?  na putovanja... definitivno ja.  ima svakakve ideje... svakakve ideje se mislim po meni zovu. dakle ja.  voli muziku... točno. i to ja.  zna pjesme svih rock bendova... heh, svih rock bendova. nego što!  trči 12 km svaki ili svaki drugi dan... nekad i 14, kad sam ljuta, al ok - bar 12 dvodnevno sam ja.  sprema nam ribu, peče kolače... zlatne ruke. da to sam ja.  kuha sarmu... kuha sar kuha sarmu ?????? ????????? SARMA???????? ja u životu nisam ni zguglala sarmu pala u nesvijest. kažem tu negdje oko srednje razine uzrujanosti - otkud ti molim te ta sarma? kad sam ja tebi kuhala sarmu? a on - ma nema veze mama, glavno da nešto piše. morao sam popuniti stranicu. pa eto... morao je popuniti stranicu. Bill Murray pao u depru. možda da sutra napravim tu sarmu... tessa k p.s.  ... ali mi je najdraža njezina dobrota KLIK na zrcalni post |
poštenom nalazniku...
zadrži tri koja su se ovdje izmiješala, samo mi četvrtog čistog i neupotrijebljenog vrati. _______________________________________________________________________________________________________________ SAN  na liniji na kojoj noć i dan sljubljeni jedno drugom otimaju udahe da bi ih dali jutarnjoj izmaglici, stajala je na rubu livade nemoćna zakoračiti dalje. svojim glasom koji je bio tako poznat i prisan, san ju je i opet zazvao; dođi. neću, rekla je. ti nisi moj san. ne poznajem te, ne poznajem ovu livadu, ovu izmaglicu, ovu ženu. kako? ta žena si ti, rekao je san. nisam. ja samo pišem magle, ja ih ne sanjam. moji su snovi u bojama, i mirišu na dinje, i kotrljaju se kao lubenice i trče i plešu i ciče kao djeca na ringišpilu... ovo nije moj san, rekla je. tri zavoja dalje dok joj je kosom već jurio vjetar, a ona iz sveg grla pjevala svoju trenutnu najdražu najsretniju pjesmu na svijetu, baš kao i uvijek kad je sama u autu, jer ostatak svijeta za pjevanje nije, probudila se od vlastitog glasa. a onda je čula lubenice kako se kotrljaju straga u gepeku. nasmijala se sama sebi. u istom tom trenutku, u jednom drugom snu, jutarnja se magla odvojila od livade. ... dok sam vozila zavojima uz livade s neizvaljanom jutarnjom maglom pitala sam se kako bi to izgledalo tako potrošiti san. ne bih probala - samo sam se pitala... tessa k |
Početak, moglo bi biti, dvije priče i grčki kor pride
Volim ples, al' mene drama uvijek voli više.  ______________________________________________________________________________________________________________________________ KLIK na dramu tessa k |
šepanje na lijevoj strani
kao isto, a dvije godine kasnije... no uistinu... kao da sam ja ikad podlijegala trendovima, kao da jedini must čitav život nije bio... just don't follow the yellow brick road.  Pitala sam N. jutros da li je noćas njen san bio Oz, a ona Dorothy, kad je tako glasno (i tako dječje zabrinuto) uzastopce dozivala - “Toto!” “Toto!” sve dok iz bliske paralelne nestvarnosti nije dozvala mene: Tu je Toto mila. Mirno spavaj… N. mi je bez sjećanja na san koji je ostavio jedino tragove jastuka na njenom licu, dječji bezazleno rekla. Tko su Dorothy i Toto? Onda sam se zbunila ja… Jer znala sam da film nismo gledale zajedno. No svejedno…uz parne i neparne vikende, ljetovanja, kuće i brojeve na istima, bicikle, sobe i kolekcije filmova u njima … činilo se logičnim da je Oz kojeg N. sanja - talog parnog djetinjstva. (Ja se uistinu više uklapam u ono ODD...) Pa sam se čitav dan poigravala sljedećim pitanjem: Jesam li to u stvari bila ja koja je sanjala N. kako sanja Dorothy koja sanja da je u tornadu izgubila Tota. I nakon temeljite DNK analize svih osumnjičenih, dvije su sitnice još uvijek neriješene u CSI Oz: Da li je i koga sanjao Toto? I ne manje bitno… Da li je sve to noćas možda bio san u kojem je netko sanjao mene? I ako jest… Tko me sanja usnulu? … Ponekad mi se uistinu, koja tako malo spavam, tako velika područja mog života čine poput sna. I pitam se nije li sva zbrka otuda što su ih svojatali razni sanjači, pa dok su se njihovi glasovi što su me dozivali imenom preklapali i nadglasavali, pobijali i gubili u vjetru… mene je nosio moj vlastiti vihor. Ja uistinu ne znam gdje je Žuta cesta, niti bih se kad bih je i našla bila u stanju držati samo tog popločenja, ali kupila sam danas crvene cipelice. Blistave i lijepe. Da izmame kompliment jednom kad me sretnete. tessa k, rujan 2009.  dvije godine kasnije, scena je ista, likinje su iste, a jutro je ono jučer. - mama, hoćeš li mi nekad dati da nosim one tvoje nove sandale? - naravno zlato. za par godina kad ti naraste nogica - tvoje su. - za par godina??? što je tebi? pa ja sam ih imala jučer cijeli dan u vrtu kad je Marija bila ovdje. i taman su mi. ... ja često šepam na lijevu stranu srca. ali iznimno rijetko jako blatnih sandala, iskrivljene pete ... i ispunjenih klijetki. tessa k |
Some girls are bigger than others...
asocijativno ________________________________________________________________________________________________________________   Some girls are bigger than others...   Some birds are bluer than others... ... some girl's mothers are bluer than other girls mothers. tessa k pjesma u podlozi |
| < | lipanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
