...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
Kad kradem jer lažem
...o nadi  ugledala sam je jučer na blogu koji je dio moje jutarnje rutine i morala sam je imati jer je skrivala priču u sebi, (a bez pouke k tome) pa sam je ukrala bez pitanja jer nitko ne pita prije nego ukrade, mislim, nije lud... pa ni one koje se vječno pitaju, a jesu... pa sam joj naudila... tražeći u njoj ono čega nema, oh, so very me... pa sam njoj izmislila ono što meni nedostaje, okrnjla je... ugradivši sebe u nju, upotrijebila je u svoju sumnjivu svrhu tražeći prstom (kao na satu geografije) svoje potonulo kraljevstvo, svoj rod i broj... našla...na Ničijoj zemlji, upiknula svoj stijeg i razvila zastavu... bijelu i s par kapi parfema previše na mjestu gdje je la sensibilité a fleur de peau najtanja, iz n-tog trnovitog pokušaja... naravno, pa sam (a karmički i to) svoj zločin prisvajanja onda i priznala, pa oprala ruke, kao "nema to ništa sa mnom", a ima baš sve, kao baš sve u mom životu... i na koncu je stavila ovdje u svoj vlastiti Hall of fame dovoljno neuračunljivu da ispuni moj jedini kriterij, pa bude uračunata u ono što meni vrijedi. (mislim da sam možda previdjela pouku...) tessa k ______________________________________________________________________________________________________________________________ |
Cabaret... na brani
 jučer podvlačim liniju; eto, nemam se više oko čega pošteno ni rasplakati - pomislim. pa čak ni nad onom prošlosti koja je uvijek bila zicer. jer dok je raspredam iz najdublje u tu skoriju, ključniju… pitam se hoću li se kad jednom dođem do nje moći samoraniti sjećanjem... zadrhtati glasom na onim mjestima koja su donedavno bila rezervirana jedino za plač. pa zaključim da - teško, a onda opet, pomalo tužno i sukladno sebi taj dobitak proglasim oduzimanjem... od sebe. a onda jutros dok guglam mjesta za provesti praznike u sredini obrazovnog razdoblja, između dva južna klika, najednom osjetim kako stojim na vlastitoj brani. pa dok pola sata kasnije vozim preko brda u smjeru ureda, u okviru obavezne jutarnje hands free konferencije s najboljom prijateljicom iz djetinjstva, kažem; - gle, prvo sam zaključila da više nemam zbog čega ni zaplakati, a onda sam se jutros osjetila kao da stojim na brani sebe. koja samo što nije… tu se ugrizem za usnu, pa napustim sliku Kolorada zadržanog Hoover Damom i radije kažem nešto drugo jednako tekuće; -aj izađi s nama u subotu. moraš napokon upoznati M. i V... a i nas dvije se nismo dugo vidjele. a onda se ohrabrena ipak još jednom vratim na branu... vrckavije; - a nisi mi već dugo ni suze brisala, jeldadada? i iako spada u one koji će mi znati obrisati oči tako da opet progledam kad plima preuzme svu moju nutrinu i voda se digne toliko da od sebe više ne vidim van, ona kaže dvije nijanse ozbiljnije: - znaš, ti si jedina osoba protiv čijih suza ja ne mogu ništa. pitam je: - zašto? - zato jer ću sa svakim drugim naći neki kut gledanja koji dotični nije razmotrio, pa ga prodrmati, i reći mu… gle, ovo nisi vidio… ali s tobom... s tobom znam da si ti u toj svojoj glavurdi i tako već sve razradila i sve ti je jasno, i imaš još i tri dodatna aspekta bonus, ali tvoje suze su svejedno uvjerljivije od svih mogućih proturazloga i rješenja… tvojim suzama jednostavno nema pomoći. onda dodaje kroz smijeh: - znaš… gledala sam jučer s klincima Cabaret opet. i znaš kad se ona židovka rasplače, a Liza... Sally je li, znaš kakva je Sally; stalno nešto blebeće, blebeće čitav film, baš kao ja, uglavnom, ova se rasplače, a Sally ostane bez teksta. ono, zabetonira se. i ne zna što. e, to sam ti ja s tvojim suzama. smijemo se sad obje. smijemo se jako i slatko. onda ona kaže: - jedva čekam subotu. ja kažem: - Cabaret... a mislim... možda jesam na brani sebe. ali na njoj je i vrtuljak. tessa k |
SKROZ SAM POP...
 obitelji je nekoliko, ljeto je prošlogodišnje, igramo s klincima pantomime na plaži. "na knjige"... i krenuli smo iz odgojnih pobuda i blago roditeljski, ajmoreć... Vlak u snijegu, ili... Knjiga o džungli, ali razvalili su nas. i molim da mi netko objasni kakva je to knjiga - Čudesna krljušt? ili... Suvišan u svemiru, 4 1/2 prijatelja i nestala učiteljica biologije, ili moliću... Zezomljani ?!? no onda je Z. poludio baš - čudesno, biološki, svemirskih razmjera i bez imalo zeze *&%$# i rekao - E ne može tako! Sad igramo prljavo! i onda smo igrali jako PR-LJA-VO; uf recimo... Kronika najavljenog zločina ili... Nepodnošljiva lakoća postojanja i tako... a onda sam ja dobila naslov - Skroz sam popubertetio, i uspjela sam ga pokazati u 3 minute... moliću u 3 (TRI) minute sam uspjela pokazati - Skroz sam popubertetio (može me se iznajmiti) !!! i bili smo van sebe potpuno, od sreće. no svejedno su nas dobili. eto. ... jutros ih gledam, pa svoj život; davni, donedavni, nedavni, tekući... mislim: uskoro su i oni u pubertetu pa će biti lakše. tessa k |
KOREKCIJE
... percepcije  mislim ja silno volim Franzenove Korekcije, a emotivna sam i oko Franzena ako ću po duši, iako je on onaj koji ne voli emocije "because it takes 600 pages to accurately convey emotion", ali tih 600 strana... e tu je precizno ubo, tih 600 strana za uloviti emociju... e to je i neka moja mjera jer "bilo je to zato, što mislim da se osjećaji ne mogu imenovati", i napisala sam to negdje na šestotinaiprvoj, pa eto kažem; tih 600 strana to je i moja mjera par strana više-manje, ok... više, moja mjera da, ali ja jednom mjerim, jednom siječem, pa taman i da je friday, a ja in love; - ovaj put ne želim loviti osjećaje riječima. a petak je. tessa k |
QGD
 U šahu je najvažnije misliti unaprijed, razumiješ… govorio mi je tata majstorski kandidat. Razumijem, rekla sam ja, iako sam i tada s nepunih sedam puno previše mislila, a nimalo mislila unaprijed, sudbinski predodređena na sudbinu jaču od genetike... Pokušavam misliti što bi mi danas gledajući moje životne partije rekao… ti igračice moja mala, vješta si plesačica šahovske ploče, i u tvoju vještinu ja ne sumnjam u vještinu drugih igrača bih mogao, ali postoji ta opasnost da budem proglašen prepotetnim i bahatim ocem, no ljubavi moja, pravila ti slabo idu i nije ti prečesto dosta što kraljica ima najveću slobodu kretanja u čak 8 smjerova, a opet, nisam ja taj koji ti ih je u dobi od šest mogao pojasniti a gospoda kraljevi… poučavanje i nije njihova uloga na ploči, to već i sama znaš. a još i nikad ne znaju siroti s kim igraju dok igraju s tobom… i da je svaki tvoj potez bez plana i pravila... nego im je lijepo u igri pa privučeni sami svjesno žrtvuju neku figuru naivno se praveći da nisu mislili unaprijed, jer uvijek žele još malo uživati… i najlakše ti ukradu neku emociju kad pomaknu nekog topa kriomice dijagonalno, a onda prevrću očima kao da se to dogodilo slučajno… no svejedno… ako pogledaš njihove igre u cjelini, oni životno igraju po pravilima, i ako želiš igrati s njima morat ćeš se jednom ipak prihvatiti priručnika. nema tu vještine i improvizacije, mat je mat, remi je remi, a uzastopni šah daje tek minimalnu šansu da se izvučeš, ili ti matiraš… ipak nije ni njima lako… oni koji žele uopće zaigrati s tobom, sigurno moraju zaboraviti sve naučeno… ti igraš nepredvidljivo; u igri protivniku puno daješ, daješ bez granica, i bez mjere i na to se svi kraljevi vežu kao sljemenski krpelji... postanu napuhani od tvoje energije i krvi, i tromo bubre i uživaju… a uživanje dovodi do opuštanja, no tu je drugi catch… svi se opuštaju osim tebe, koja uvijek postavljaš zamke i sebi i drugima, koja nikad ne spavaš i ne opuštaš se, i još se k tome ne daš matirati, naprosto se ne daš matirati, a remi ti je potpuno ispod časti, i možeš biti jedino u šah poziciji, k tome još dvosmjernoj… a dvosmjerne šah pozicije… toga nema u šahu, draga moja. ti dok igraš htjela bi biti okrunjena... da te se diže u visine, no da istovremeno ima ona nit u tom Kralju koju nikako ne možeš dohvatiti i potegnuti pa da cijeli život imaš što loviti po njemu… on da te ljubi i uzvisuje, ali da ti ipak osjetiš kako ga nemaš cijelog zbog te jebene niti ne deblje od dlake, i da ne posustaje u uzdizanju do nebesa, ali da na nit pazi kao na najveću tajnu i blago… i kad pogledaš, vidiš da je uvijek bilo isto… u času kad bi malo malo zastali i umorili se, tvoj bi se oblak previše približio tlu kao pred ljetnju neveru ili su se jednostavno u jednom, tek u jednom trenutku opustili i ti si ih uhvatila za tu nit i stvar se za tebe krenula namotavati prema kraju, jer eto tako ti igraš iako znaš da se tako ljubav ne može ni tražiti ni tretirati, i da ako tako budeš tražila ljubav, uvijek ćeš je naći i uvijek ćeš je izgubiti, i gledaj, možeš slobodno i nastaviti tražiti, ima boljih i lošijih igrača, jednom te neki možda uspije smoriti, samo pripazi on bi mogao biti muška Tessa pa si onda opet u problemu jer koji tako igraju… uglavnom nemaju titulu a ti dušo koja se ponosno nazivaš kćeri majstorskog kandidata moraš shvatiti da biti kćer majstorskog kandidata… to mila moja nije titula tessa k  (muzejski primjerak... by tessa k) ... ovu sam priču spomenula jučer u ovim prostorima, i onda sam još htjela i kažiprstom uprijeti u nju ali sam shvatila da sam je u jednom od naleta rušenja figura i dramatičnih odlazaka s ovog mjesta - skršila. pa eto... jutros sam ponovno posložila figure u muzejski primjerak. |
PLES NESANICE
pismo uredniku  Sent: Saturday, March 03, 2012 10:26 AM To: Suzana Subject: Odgovor: bukve, breze, sve po starom ali u koje doba mi to pišeš? mislim, koliko ti uopće spavaš? i koliko to traje? vidi se ples nesanice na tebi, znaš? nije to zdravo. kao što ni umjetnost nije zdrava. pazi da ne pregoriš, svijećo. a to da ćeš zapaliti, ako već ne Moskvu, onda mnoge, to je meni sigurno. Od: Suzana Poslano: 3. ožujak 2012. 11:11 Predmet: RE: Odgovor: bukve, breze, sve po starom Znaš, moja je prijateljica nedavno išla na namještanje prvog vratnog kralješka... i to ti se stručno zove, pazi - "namještanje Atlasa"... i meni je to tako literarno, mitski, poetično zvučalo, tako zatreslo sve moje strune, da sam joj zavidjela... nemaš pojma koliko sam joj zavidjela na tom zahvatu. Nedavno sam potražila pomoć oko tih svojih nesanica. U dijagnozi sam kasnije naišla na: "Od djetinjstva skraćenog prosnivanja". I vidiš ima ta jedna pjesma o kojoj sam puno pisala - Dučićeva "Pesma ženi"... i ja koja imam problem s prioritetima i izborima, e ta pjesma je ono - "moja" prva i jedina, ne što sam ja ta žene iz pjesme, ili sam sebe našla u njoj, nego... "istina je ono što duša prosneva..." razumiješ, taj stih - to je moj život... čitavog života. A to "prosneva", "prosniva"... to je riječ za koju bih se prodala cijela. Pa kud ne bih malo sna? Uglavnom, zavidjela sam si na vlastitoj dijagnozi. A sad mi ti kažeš... "Vidi se ples nesanice na tebi" Mislim... i ta me rečenica kupuje cijelu. Hoću reći... kad imaš takvu nesanicu koja je predivan uvod u radijsku emisiju, kad imaš nesanicu koja ima dijagnozu iz Dučića, kad imaš nesanicu čiji se ples vidi na tebi... mislim, tko bi se protiv takve nesanice uopće htio boriti? (A da nije normalan.) tessa k ... u podlozi ples nesanice |
| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
