ugledala sam je jučer na blogu koji je dio moje jutarnje rutine
i morala sam je imati jer je skrivala priču u sebi,
(a bez pouke k tome)
pa sam je ukrala bez pitanja
jer nitko ne pita prije nego ukrade,
mislim, nije lud...
pa ni one koje se vječno pitaju,
a jesu...
pa sam joj naudila... tražeći u njoj ono čega nema, oh, so very me...
pa sam njoj izmislila ono što meni nedostaje,
okrnjla je... ugradivši sebe u nju,
upotrijebila je u svoju sumnjivu svrhu
tražeći prstom (kao na satu geografije) svoje potonulo kraljevstvo,
svoj rod i broj...
našla...na Ničijoj zemlji,
upiknula svoj stijeg i razvila zastavu... bijelu
i s par kapi parfema previše
na mjestu gdje je la sensibilité a fleur de peau najtanja,
iz n-tog trnovitog pokušaja... naravno,
pa sam (a karmički i to) svoj zločin prisvajanja onda i priznala,
pa oprala ruke,
kao "nema to ništa sa mnom",
a ima baš sve,
kao baš sve u mom životu...
i na koncu je stavila ovdje
u svoj vlastiti Hall of fame
dovoljno neuračunljivu da ispuni moj jedini kriterij,
pa bude uračunata u ono što meni vrijedi.
(mislim da sam možda previdjela pouku...)
tessa k
______________________________________________________________________________________________________________________________
p.s.
hvala GP-u koji se nije naljutio link na originalnu fotografiju